REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž R-35/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AVJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika DJEČJI VRTIĆ IVANČICA, OIB: 01283033359, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku u Bjelovaru, radi mobbinga i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj: Pr-172/2022- 59 od 16. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj: Pr-172/2022- 59 od 16. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

III. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tuženik DJEČJI VRTIĆ IVANČICA sa sjedištem u [adresa], OIB: 01283033359, svojim ponašanjem i postupcima prema tužiteljici AVJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], počinio radnje uznemiravanja, povrede dostojanstva, ugleda, časti te narušio duševno zdravlje tužiteljice.

II. Nalaže se tuženiku DJEČJI VRTIĆ IVANČICA sa sjedištem u [adresa] OIB: 01283033359, da tužiteljici AVJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.308,91 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja kamatna stopa zakonskih zateznih kamata se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče počevši od dana podnošenja tužbe, tj. od 25. svibnja 2022. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku DJEČJI VRTIĆ IVANČICA sa sjedištem u [adresa], OIB: 01283033359, isplatiti tužiteljici AVJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.495,07 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude 16. siječnja 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana“.

2. Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svog punomoćnika iz svih žalbenih razloga. Navodi da je sud zauzimanjem stava o osnovanosti tužbenog zahtjeva u potpunosti zanemario da se tužba temelji na tvrdnjama tužiteljice o mobbingu, a koji nije reguliran odredbama bilo kojeg propisa već se radi o pravnom standardu, pa u slučaju mobbinga radnik može eventualno ostvarivati pravo na naknadu štete ali ne i na deklaratornu sudsku zaštitu. Izreka presude ne sadrži opis radnji kojima je tuženik navodno počinio uznemiravanje i povredu tužiteljičinih prava niti sadrži razdoblje u kojem su povrede počinjene, kao ni naznaku putem koje osobe je tuženik to učinio. Isto tako sud nije naveo ni obrazložio niti jednu odredbu materijalnog prava koju je primijenio odlučujući o tužbenom zahtjevu. Sud zanemaruje kako zaključak o postojanju mobbinga ne može temeljiti na općem nezadovoljstvu radnom atmosferom, subjektivnom doživljaju radnika i u stilu rukovođenja, već isključivo na jasno utvrđenim, ciljanim i sustavnim radnjama usmjerenim prema određenom radniku. Iz iskaza saslušanih svjedoka - radnih kolega tužiteljice, ne proizlazi zaključak da bi postupanje bivše ravnateljice tuženika na bilo koji način bilo usmjereno isključivo na tužiteljicu, na povredu njezinog prava, odnosno njezine eliminacije iz radnog kolektiva. U odluci nije navedena ni jedna konkretna radnja koja bi bila usmjerena isključivo prema tužiteljici niti se utvrđuje kontinuitet i intenzitet navodnog postupanja koji bi prelazio prag uobičajenih radnih nesuglasica. Navodi se samo jedan sporni događaj koji se tiče uklanjanja leda s ulaza u zgradu tuženika što samo po sebi ne može biti dostatno za zaključak o mobbingu.

2.1. Sud pogrešno kvalificira organizacijske radnje obveze kao zlostavljanje. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da su poslovi koji su tužiteljici dodijeljeni bili besmisleni, ponižavajući ili namjerno nametnuti samo radi povrede bilo kojeg njezinog prava. Naime, treba uzeti u obzir da je tuženikov radni kolektiv mali zbog čega svi djelatnici pomažu jedni drugima i međusobno se zamjenjuju kada je to potrebno radi osiguranja kontinuiteta odgojnog procesa i drugih sporednih poslova, a u slučaju korištenja pauze, godišnjeg odmora, bolovanja i slično. Isto tako niti nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka nisu potvrđene činjenice bitne za donošenje odluke jer se nalaz i mišljenje temelji na samo jednom nalazu psihijatra i psihologa iz 2022. koje je bilo neposredno prije podnošenja predmetne tužbe. Vještak nije odgovorio na pitanje u kojoj mjeri su teška traumatska iskustva tužiteljice, smrt supruga i oca tijekom 2011. predstavlja li uzrok i podlogu za tužiteljičino narušeno zdravlje.

2.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se presuda preinači "sukladno žalbenim navodima", odnosno podredno da se ista ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

4. U svom odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica navodi da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da ponašanje i postupanje tadašnje ravnateljice AV prema tužiteljici u vremenskom razdoblju od 2011., a izraženije od 2021. do veljače 2023. koje se ogleda kao psihičko zlostavljanje, uznemiravanje, šikaniranje, omalovažavanje, ponižavanje i diskriminirajuće postupanje su tužiteljicu doveli u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike i to kroz duži vremenski period čime je povrijeđeno njezino pravo osobnosti, odnosno dostojanstvo, pravo na čast i ugled, pravo na duševno zdravlje što sve predstavlja mobbing. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Pobijana odluka ispitana je u skladu sa čl. 365. st. 2. ZPP-a, te je utvrđeno da prilikom donošenja iste nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako nije počinjena ni bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koje ukazuje tuženik jer pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i istu je moguće ispitati te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da joj je uznemiravanjem na radu (mobbingom) povrijeđeno pravo osobnosti kao i dostojanstvo, ugled i čast te zahtjev za naknadom štete zbog tako pretrpljenog prava osobnosti, odnosno zahtjev za isplatom neimovinske štete u visini od 5.308,91 euro (40.000,00 kuna).

8. Prvostupanjski sud je u ovom postupku radi naknade štete zbog posljedica zlostavljanja i/ili ponižavanja (mobbinga) zaključio da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete i to temeljem utvrđenja:

-da tužiteljica obavlja poslove spremačice u Dječjem vrtiću Ivančica prema sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 30. siječnja 2012.;

-da je tužiteljica u razdoblju kada je ravnateljica navedenog vrtića bila AV i to u 2011. pa i u razdoblju od 2019. pa nadalje do podnošenja predmetne tužbe sustavno bila vrijeđana i ponižavana od strane iste;

-da se ravnateljica na tužiteljicu kontinuirano derala, povišenim tonom sa njom razgovarala, zabranjivala joj da razgovara sa roditeljima i ostalim zaposlenicima, te joj davala radne zadatke za koje ona nije imala sklopljen Ugovor o radu pa je tako tužiteljica morala čuvati djecu u pauzama na koje su odlazile odgojiteljica što je podrazumijevalo da ista nije imala pravo na dnevnu pauzu, po ljeti, u sedmom mjesecu morala je puniti bazene za djecu tako što je nosila vodu u kantama premda je to bilo moguće obaviti na lakši način putem crijeva za vodu, da je jednom prilikom morala premještati vlažni pijesak i slično;

-da u razdoblju kada je posao ravnateljice obavljala ĐV tužiteljica nije imala problema na poslu, a i sama ĐV u svom iskazu svjedoči o sukobima između AV dok je bila ravnateljica i same tužiteljice;

-da je stoga tužiteljica, a temeljem iskaza saslušanih svjedoka i stranaka sustavno duže vremensko razdoblje maltretirana na poslu od strane ravnateljice AV te da je na takav način tuženik vršio mobbing nad tužiteljicom;

-da je provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Gordanu Makariću specijalisti psihijatru utvrđeno da je tužiteljica bila izložena događajima na radnom mjestu od 2011., a izraženije u razdoblju od 2021. do 2023., da se je kao izravna posljedica takvih događaja kod tužiteljice razvila klinička slika poremećaja prilagodbe uz depresivne epizode, a što sve da proizlazi iz medicinske dokumentacije, da je upravo zbog subjektivnog osjećaja povrijeđenosti posljedično se razvio psihički poremećaj što da je dovelo do povrede duševnog zdravlja pa da je tužiteljica tijekom navedenog razdoblja trpjela povremeni do umjereni oscilirajući strah, isto tako da je trpjela i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u visini od 10%, a nakon navedenog razdoblja duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti ocjenjuju se sa 3% u kojem opsegu će tužiteljica morati ulagati pojačane napore u životu;

-da slijedom navedenih utvrđenja tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete u visini od 5.308,91 eura, a prema odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO) sa pripadajućom zakonskom zateznom od podnošenja tužbe, odnosno od 25. svibnja 2022., dok se o troškovima postupka odlučuje temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

9. Navedena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica žrtva mobbinga te da postoji odgovornost tuženika prihvaća i ovaj sud.

9.1. Naime, mobbing se određuje kao oblik ponašanja u struci ili na radnom mjestu ili u različitim oblicima organiziranog djelovanja ljudi kojim jedna osoba ili više njih u pravilu trajno i sustavno ponižava i zlostavlja drugu osobu s ciljem ugrožavanja časti, ugleda i dostojanstva te osobe najčešće s namjerom da se zlostavljana i ponižavana osoba ukloni sa radnog mjesta, iz struke ili organizacije (radi se o vrsti duševno - psihičkog terora).

10. Mobbing koji je tuženik vršio nad tužiteljicom ogleda se: u bezrazložnom i pretjeranom kontroliranju od strane ravnateljice, razgovaranju povišenim tonom sa tužiteljicom (deranje), premještajem i obavljanjem poslova za koji ista nije sklopila ugovor o radu, kao što su poslovni kuhara i odgajatelja, ponižavanjem na način da joj je zabranjivan razgovor sa ostajem odgajateljima te sa roditeljima djece, zvanjem tužiteljice u slobodno vrijeme kada je ista bila na bolovanju i inzistiranjem na tome da kaže kada će se vratiti na posao i slično. Pri tome navodi tuženika da se radi o malom kolektivu te da se od svih zaposlenika zahtijeva da obavljaju i druge poslove (posao tužiteljice nisu obavljali drugi djelatnici) nisu ničim dokazani niti proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka. Naime iz iskaza same tužiteljice proizlazi da nikakvih problema na poslu nije imala kada je ravnateljica bila ĐV, a iz njezinog iskaza sa rasprave od 11. rujna 2024. proizlazi da ni danas tome nije tako, a da je sada ravnateljica DV. Isto tako tuženik ne osporava bitnu činjenicu da očito samo tužiteljica nije mogla koristiti dnevni odmor dok su ostali zaposlenici imali pravo na dnevni odmor.

11. Nadalje, tužiteljici je zabranjivano razgovarati sa roditeljima i sa odgajateljima (jer da je ista „samo pomoćno osoblje“), a pri tom je morala obavljati poslove odgajatelja. Iz iskaza svjedoka proizlazi da se ravnateljica odnosila s podcjenjivanjem prema tužiteljici. Navedeno je u suprotnosti sa Odlukom koju je sama ravnateljica donijela 31. svibnja 2016. (stranica 15 spisa) iz koje proizlazi da se upravo tužiteljici "povjeravaju djeca u vremenu do dolaska roditelja od 14,30 do 16,00 sati".

12. Zbog navedenog ponašanja za tužiteljicu su nastale vrlo ozbiljne posljedice po njezino tjelesno i duševno zdravlje što je utvrđeno i provedenim medicinskim vještačenjem. Žalbeni navod tuženika da ne može vještak utvrđivati da li je došlo do mobbinga je osnovan, međutim u ovom je postupku utvrđeno da je tužiteljica sustavno ponižavana i uznemiravana na svom radnom mjestu za što je odgovoran tuženik, ali da je takvim ponižavanjem došlo do povrede prava osobnosti (na tjelesno i duševno zdravlje), što je utvrđeno navedenim vještačenjem.

13. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka valja reći da neosnovano tuženik navodi da postoji samo jedan nalaz specijaliste, a koji da je nastao prije utuženja jer iz zdravstvenog kartona tužiteljice je vidljivo da se ista obratila svom liječniku opće prakse još 2011., a isto tako vještak je na ročištu od 04. prosinca 2025. naveo da je analiziran i podatak o preminulom suprugu tužiteljice, međutim kao takav da nije uzet u obzir pri ocjeni kvalifikatornih okolnosti.

14. S obzirom da je tuženik ovakvim svojim ponašanjem tužiteljici nanio štetu isti je u obvezi (čl. 1045. ZOO-a) tako prouzročenu štetu nadoknaditi. Kako je utvrđeno da je tužiteljica uslijed postupanja ravnateljice tuženika bila uznemiravana na radnom mjestu, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom čl. 1100. u vezi sa čl. 19. st. 2. ZOO-a zaključio da je uslijed takvog uznemiravanja koje je bilo duljeg trajanja i visokog intenziteta zbog čega joj je ozbiljno narušen ugled i čast kao i psihičko zdravlje pripada pravo na naknadu neimovinske štete u dosuđenom iznosu.

15. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i pobijana presuda potvrđena.

16. Kako je žalba tuženika odbijena valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen kao procesno nepotreban (čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. st. 1. ZPP-a, sve u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli – Pola, 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus