Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Gž R-212/2024-3
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju GM, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-25/2022-23 od 10. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-25/2022-23 od 10. svibnja 2024., u točkama I, III i IV izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška pristojbe na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku tužitelju isplatiti 3.116,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), a odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 216,00 eur u razdoblju od 7. siječnja 2022. do 9. svibnja 2024. (točka II. izreke).
2. Točkom III. izreke tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi trošak postupka od 1.511,58 eur s pripadajućom zateznom kamatom, a točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
3. Protiv točaka I, III i IV izreke prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio prilikom obavljanja rada za poslodavca ''Hrvatske šume'' d.o.o. 21. srpnja 2021.
6. Prvostupanjski sud iz iskaza saslušanog tužitelja te svjedoka KM, koji je bio nadređen tužitelju, utvrđuje da je tužitelj radni zadatak obavljao po nalogu i uputama svjedoka KM, koji je točno na stablu za sječu označio mjesto sječe. Nakon zasijecanja drugog reza, a zbog krošnji okolnih stabala da je došlo do pada debla na noge tužitelja te je svjedok KM začuo da tužitelj doziva i zajedno s drugim radnikom dotrčao i pomogao odignuti deblo, da bi se potom tužitelja odvelo na Hitnu pomoć.
7. Cijeneći opisan način nastanka nezgode prvostupanjski sud navodi da je odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 92/14, 127/17 i 98/19, - dalje: ZR) poslodavac dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom, a čl. 25. st.1. Zakona o zaštitu na radu ("Narodne novine" broj 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, - dalje: ZZR) da je propisano da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članaka da je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
8. Tužitelj da je pretrpio ozljedu prilikom obavljanja redovnih poslova na propisani način, u skladu s uputom svog nadređenog i na mjestu koje mu je nadređeni odredio. Budući da je do nezgode došlo nakon što je postupak obaranja stabla izvršio na način i na mjestu kako mu je to naložio neposredni nadređeni, a koji da nije pravilno procijenio putanju pada debla, a niti je tužitelj uobičajeno radio na tom mjestu, ocjenjuje da je došlo do propusta poslodavca u planiranju, pripremi i provođenju radnog postupka u smislu čl. 44. ZZR-a prema kojoj odredbi je poslodavac obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke, razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilnima zaštite na radu i drugim propisima.
9. Prvostupanjski sud nadalje navodi da iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje radnika (tužitelja) ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, pa slijedom utvrđenog, poslodavac, a sukladno odredbi čl. 964. i 965. ZOO-a, ovdje tuženik kao osiguravajuće društvo kod kojeg je poslodavac sklopio policu, da odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu.
10. Podatke iz Prijave ozljede na radu o stajanju na pogrešnoj strani trupca ocjenjuje neosnovanim, budući da je tužitelj postupao po uputi nadređenog sukladno pravilima struke te je nadređeni izvršio procjenu i utvrdio način obaranja stabla što da se naknadno pokazalo pogrešnim.
11. Budući da je sporna i visina zahtjev prvostupanjski sud iz provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Zvonimiru Puljizu utvrđuje:
- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu u području potkoljenice (nožnog zgloba) i stopala desne noge te da je ozljeda je u jasnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Liječenje tužitelja da je završeno 14.10.2021.,
- da je tužitelj vezano uz predmetni štetni događaj trpio tjelesne boli jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana te slabijeg intenziteta u trajanju od 50 dana
- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, dok da je sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja bio jačeg intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 tjedna, te slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana. Kasni strah da je trajao je 30 dana
- da je tužitelju bila potreba tuđa pomoć i njega u trajanju od 3 tjedna po 2 sata dnevno i potom još 1 mjesec po 1 sat dnevno jer je tužitelj morao mirovati i nije mogao raditi uobičajene poslove odnosno pomoć mu je trebala za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i sl.
12. Cijeneći da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti iz čl. 19. ZOO- te obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka o duljini i trajanju pretrpljenih bolova i straha, primjenom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) visinu pretrpljene neimovinske štete dosuđuje u iznosu od 2.900,00 eur (1.600,00 eur temeljem kvalifikatornog elementa pretrpljenih boli te 1.300,00 eur temeljem pretrpljenog straha).
13. S naslova imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom nestručne osobe, koji rad procjenjuje u visini od 3,31 eur/sat dosuđuje naknadu u iznosu od 216,00 eur, primjenom čl. 1095. ZOO-a.
14. Odluku o kamatama temelji na čl. 1103. i 1086. ZOO-a.
15. Odluku o trošku postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.
16. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da su u presudi, a temeljem rezultata dokaznog postupka, izneseni jasni razlozi za njeno donošenje i moguće ju je ispitati.
17. Obzirom na žalbene navode iznesen u pravcu da tužitelju od strane HZZO- a nije priznata ozljeda na radu, valja navesti da se odluka HZZO-a odnosi na prava tužitelja kao osiguranika iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu pa stoga to rješenje nije odlučno za donošenje odluke u ovom predmetu koji je tužitelj pokrenuo protiv tuženika kao osiguravatelja poslodavca radi naknade neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u obavljajući poslove svog radnog mjesta.
18. Prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, ne utvrđuje da bi između stranaka bilo nesporno da je tužitelju nastala šteta na radu, već upravo jer je to tuženik osporio prvostupanjski je sud proveo dokaze iz kojih je utvrdio način nastanaka nezgode.
19. Također, iz provedenih dokaza iz kojih nedvojbeno proizlazi da je tužitelj nezgodu doživio prilikom obavljanja radnog zadatka te mišljenja vještaka jasno proizlazi uzročno posljedična veza između štetnog događaja te nastale štete.
20. Prvostupanjski je sud pravilnom primjenom čl. 1100. ZOO-a, a uzimajući u obzir duljinu i trajanje pretrpljenih tjelesnih bolova te straha utvrdio visinu naknade neimovinske štete. Ujedno se dodaje da je procijenjena visina naknade u skladu s procjenama iznesenim u Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
21. Vještačenje, a za koje tuženik navodi da je trebalo biti provedeno po vještaku medicine rada, kraj činjenice da kod tužitelja nije zaostala djelomična ili potpuna radna nesposobnost ili bi tužitelju bila potrebna prekvalifikacija zbog zadobivene ozljede i sl., ne bi bilo, niti je odlučno za procjenu predmetnih štetnih posljedica.
22. Pravilna je i odluka o troškovima postupka donesena sukladno čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.
23. Tuženiku, budući da nije uspio u žalbenom postupku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu.
24. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
25. Kao nepobijani ostaju neizmijenjeni točka II. izreke prvostupanjske presude te rješenje sadržano u istoj.
U Rijeci 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ksenija Dimec
