REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Omišu

Trg kralja Tomislava 5, 21310 Omiš

Pp-1225/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Omišu, po sucu Tonču Rakeli, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Ćubić i zapisničarke Matee Jonjić, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene UB (Čulina) i drugookrivljenika RB, kojeg brani MB, odvjetnik u [adresa], zbog prekršaja iz članka 10. točke 1. i 3. kažnjivog po članku 22. stavku 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), pokrenutom podnošenjem optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, pod KLASA: 211-07/23-5/3894, URBROJ: 511-12-23-23-1 od 11. veljače 2023., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 29. travnja 2026. u nazočnosti prvookrivljene UB (Čulina), a bez prisutnosti drugookrivljenog RB, njegovog branitelja MB i predstavnika ovlaštenog tužitelja, 29. travnja 2026. bez nazočnosti okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)

Prvookrivljena: ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći U i R, dj. M, rođena **.**.1997. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  završena  SSS,  po  zanimanju hotelijersko turistički tehničar, nezaposlena, mjesečna primanja u iznosu od 480,00 eura, srednjeg imovnog stanja, udana, majka dvoje  djece,  državljanka  Republike  Hrvatske,  prekršajno kažnjavana,

Drugookrivljeni: RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Š i B, dj. D, rođen **.**.1995. u [adresa], s prebivalištem [adresa], završena SSS, po zanimanju kuhar, nezaposlen, bez mjesečnih primanja, lošeg imovnog stanja, rastavljen, otac dvoje maloljetne djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno kažnjavan

o s l o b a đ a j u  s e  o p t u ž b e

da bi dana 16. prosinca 2022. godine oko 18,20 sati u [adresa], u stanu, počinili nasilje u obitelji, odnosno psihičko nasilje koje nasilje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost te primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, a sve u prisustvu maloljetnog sina BB (2021), sve na način što je zbog nesuglasica oko financija RB vikao i vrijeđao suprugu ŠB riječima: „…štraco, kurvo…“ na što mu je UB uzvratila pogrdnim riječima te supruga pokušala pogoditi mobilnim telefonom u čemu nije uspjela nakon čega RB nogom udara međunožje te se udaljava iz stana,

čime da bi svaka od okrivljenih ponaosob počinila prekršaj iz članka 10. točke 1. i 3. kažnjiv po članku 22. stavku 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do točke 4. ovog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I. policijska postaja Split, podnijela je optužni prijedlog pod brojem navedenim u uvodu ove presude, protiv okrivljenih, zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.

2. Prije ispitivanja na glavnoj raspravi, okrivljenici su se očitovali da se ne smatraju krivima zbog prekršaja za koji ih se tereti.

3. Prije održavanja glavne rasprave zakazane za dan 14. ožujka 2024. provedena je pojedinačna procjena žrtve za ŠB te se ista izjasnila kako u odnosu na nju nema potrebe za posebne mjere zaštite.

4. U dokaznom postupku su ispitani okrivljenici, pročitane je Naredba o određivanju mjere opreza broj: 1031463313 kojom je DB određena mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s osobom RB, i Naredba o određivanju mjere opreza broj: 1031463240 kojom je RB određena mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s osobom ŠB, Službena zabilješka I. policijske postaje Split sačinjena po policijskom službeniku GB od 21. prosinca 2022. godine, pojedinačna procjena žrtve u odnosu na ŠB od 16. prosinca 2022., izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 16. prosinca 2022. godine, rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-39/2024 o određivanju mjere opreza zabrane približavanja okrivljenika RB žrtvi-oštećenoj DB od 4. ožujka 2024., pojedinačna procjena žrtve za oštećenicu ŠB od 14. ožujka 2024., te potvrde iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske od 7. travnja 2026. za okrivljenike.

4.1. Okrivljenica UB (Čulina) je u svojoj obrani navela da je 16. prosinca 2022. oko 18:00 sati u njen stan, koji je sastavni dio obiteljske kuće njenih roditelja u Splitu na adresi [adresa], došao je njen suprug RB i tražio je od nje da mu da novac da može otići u casino. Nakon što mu je odbila dati novac da ju je RB počeo vrijeđati raznim pogrdnim riječima, između ostalog nazivajući me štracom i kurvom, a potom je i fizički napao na način da ju je udario nogom u međunožje. Istodobno da je dohvatio i njen mobitel i bacio ga na pod, pri čemu se razbila poleđina mobitela, a ona da je u samoobrani podigla mobitel i bacila ga u smjeru RB, međutim da ga nije pogodila. Konkretne prigode da je između njih došlo do bračne svađe, a zbog proteka vremena da se ne sjeća da li je ona vrijeđala RB i kojim riječima, a ukoliko mu je tijekom svađe i uputila kakvu uvredu da je to bilo u samoobrani. Nakon što je u smjeru RB bacila mobitel istome da je zaprijetila da će pozvati policiju i otišla je do kućnog telefona, a kada je RB vidio da zove policiju da se udaljio iz stana. Tijekom događaja u stanu da je bio i njihov malodobni sin BB koji se nalazio u drugoj sobi i ništa nije vidio, a moguće je da je nešto čuo, međutim nije se oglasio plačem niti je ona stekla dojam da bi bio uznemiren. Nadalje je navela da ju je suprug i ranije vrijeđao i fizički napadao zbog čega je istog i prijavljivala, ali da je zbog straha od supruga odbila svjedočit. Nakon navedenog događaja da je pokrenula sam postupak brakorazvodne parnice, a 29. studenog 2023. da joj je RB grubo prijetio i fizički ju je napao radi čega je osuđen presudom Općinskog suda u Splitu broj: K-39/2024 od 4. ožujka 2024., a tijekom kaznenog postupka da je RB određen istražni zatvor, koji je nakon donošenja osuđujuće presude zamijenjen mjerama opreza zabrane približavanja njoj kao žrtvi na udaljenost manjoj od 50 metara, zabrana uspostavljanja izravne ili neizravne veze sa njom kao žrtvom, a određena mu je i obveza redovitog javljanja dežurnom policijskom službeniku I. Policijske postaje Split jednom tjedno, čega se RB pridržavao. Nakon što je dobila poziv za ročište, da je kontaktirala Kristianovu majku i ista joj je na mobitel poslala ispričnicu liječnika u kojoj se navodi da RB ima upalu uha zbog čega ne može pristupiti na ročište. Navela je i da je RB još u veljači 2023. odselio iz stana gdje su zajednički živjeli, a nakon što je bio priveden u istražni zatvor radi počinjenja drugog kaznenog djela. Kao žrtva kaznenog djela da je poučena o mjerama zaštite žrtve u kaznenom postupku tako da smatra da joj u predmetnom prekršajnom postupku nisu potrebne posebne mjere zaštite, posebice što su na snazi naprijed citirane mjere opreza koje RB ne krši.

4.2. Okrivljenik RB je ispitan izvanraspravno 7. travnja 2026. iz razloga što zbog neuredne dostave za okrivljenu ŠB nisu bili ispunjeni uvjeti za održavanje glavne rasprave, te je svoju obranu dao u nazočnosti izabranog branitelja MB, a u obrani je naveo da se zbog proteka vremena ne može sjetiti predmetnog događaja, kako je moguće je da je predmetne prilike došlo do verbalne prepirke između njega i njegove sada bivše supruge DB, međutim da nije točno da bi u odnosu na DB izvršio bilo kakvo fizičko nasilje. Niti okrivljenik, niti njegov branitelj nisu predložili izvođenje dodatnih dokaza u postupku,

4.3. Na glavnu raspravu koja je zakazana za 29. travnja 2026. nije pristupio okrivljeni RB niti njegov branitelj koji je bio upoznat sa terminom zakazane glavne rasprave, ali nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, a kako je prisutnost na raspravi pravo, a ne obveza okrivljenika, korištenje tog prava je isključivo na njegovoj dispoziciji, glavna rasprava je na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona održana u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika i branitelja, budući da je sud ocijenio kako su prava obrane adekvatno osigurana i da njegovo ispitivanje, kod iskazane pasivnosti i pouzdanosti postojeće dokazne građe; nije nužno za utvrđenje činjeničnog stanja te neće utjecati na pravilnost i zakonitost presude. Na navedenoj raspravi okrivljenica UB (Čulina) se izjasnila da ostaje pri svojoj obrani koji je iznijela na zapisnik od 14. ožujka 2024., nakon čega je istoj posebno predočeno Izvješće o pruženoj evidenciji povodom dojave o nasilju obitelji od 16. prosinca 2022., u kojem se navodi kako je mjesto događaja zatečeno u urednom stanju bez ikakvih tragova te da ona kao oštećenica nije imala nikakvih vidljivih ozljeda, UB (Čulina) se izjasnila da nakon predmetnog događaja nije tražila posebno liječničku pomoć, a nakon prijave nasilja da je namjeravala i povući prijavu zbog straha od sada bivšeg supruga. Niti okrivljena UB nije imala nikakvih dokaznih prijedloga.

4.4. U dokazne svrhe je pročitano Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 16. prosinca 2022. godine, sačinjeno nakon što je ŠB prijavila da je suprug RB tuće i maltletira. Dolaskom na mjesto događaja u Splitu, na adresi, [adresa] policijski službenici su zatekli okrivljenu ŠB i dijete BB rođeno **.**.2021., mjesto događaja je zatečeno uredno i bez tragova nasilja, a oštećena ŠB je zatečena bez vidljivih ozljeda.

5. Na temelju članka 121. stavka 1. Prekršajnog zakona iz spisa je izdvojena službena zabilješka Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, I. Policijske postaje Split od 16. prosinca 2022., sastavljena po policijskom službeniku OB, koja prema ocjeni suda predstavlja nezakoniti dokaz sukladno članku 90. Prekršajnog zakona, budući sadrži iskaz okrivljene DB, koja nije propisno upozorena po Zakonu.

6. Na temelju ovako provedenog postupka u kojem je sud sve izvedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, s jednakom pažnjom utvrđujući činjenice koje terete okrivljenike i koje im idu u korist, pri čemu nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, sve sukladno članku 88. Prekršajnog zakona, ocjenjujući svaki dokaz zasebno kao i u njihovoj međusobnoj svezi, sud drži da nema dovoljno dokaza koji bi nedvojbeno upućivali na činjenicu da bi okrivljeni predmetne prilike počinili prekršaj činjenično opisan i pravno označen kao u izreci presude, radi čega je iste na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe.

7. Odredbom članka 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da su osobe na koje se ovaj Zakon primjenjuje: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

7.1. Odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je nasilje u obitelji: primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda; tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci; psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost; spolno uznemiravanje; ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci; zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

7.2. Odredbom članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je: "Tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1100,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana."

8. U postupku je nesporno da su okrivljenici u vrijeme kada je prijavljen predmetni incident bili u bračnoj zajednici, slijedom čega se na iste primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a sporno je da li su okrivljenici međusobno ispoljili psihičko nasilje u obitelji na način kako je to činjenično opisano u izreci presude, da li je time kod istih međusobno prouzročena povreda dostojanstva i uznemirenost, da li je RB u odnosu na svoju suprugu ispoljio fizičko nasilje na način da je istu udario nogom u međunožje te da li je opisanom incidentu bilo nazočno njihovo zajedničko dijete BB.

9. Odlučnu okolnost, koja predstavlja kvalifikatorni oblik obiteljskog nasilje, počinjenog na način da je obiteljskom nasilju nazočilo zajedničko dijete okrivljenika VB rođen 2001. godine, sud nije mogao dokazati iz razloga što se okrivljenica ŠB, koja je i prijavila nasilje, izričito očitovala da se VB u vrijeme kada je između njih došlo do svađe nalazio u drugoj sobi i ništa nije vidio, a moguće je da je nešto čuo, međutim da se nije oglasio plačem niti je ona stekla dojam da bi bio uznemiren, a okrivljeni RB je u svojoj obrani izričito naveo da se zbog proteka vremena ne može sjetiti okolnosti samog događaja.

10. Odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisan je i određen pojam nasilja u obitelji, a jedan od oblika nasilja je i psihičko nasilje pod koji oblik nasilja se podvodi verbalno nasilje, ali pod uvjetom da je kod žrtve nasilja prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti (točka 3.). Što se tiče sadržaja međusobno razmijenjenih uvreda tijekom bračne svađe, bitno je naglasiti da su okrivljenici priznali da je predmetnog dana između njih došlo do svađe, a kako navedenom događaju nije nazočio nitko osim okrivljenih, u postupku nije bilo moguće dokazati sadržaj izgovorenog. Ukazuje se da je kod verbalnog načina počinjenja ovog prekršaja odlučan sadržaj riječi i kontekst u kojem su iste izgovorene te je bilo potrebno na nedvojben način utvrditi sadržaj izgovorenog, a posebice je bilo bitno utvrditi radi li se o uznemiravanju takvog intenziteta i agresivnosti da bi bio ostvaren oblik nasilja iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Valja naglasiti da svako neprimjereno postupanje između članova obitelji ne mora predstavljati i psihičko nasilje, pa čak i ako žrtva bude uznemirena ili joj bude povrijeđeno dostojanstvo (sa subjektivnog stajališta), budući da je potrebno prvenstveno da neko ponašanje, s objektivnog stajališta, predstavlja psihičko nasilje.

10.1. Psihičko nasilje je, u biti, svaki oblik napada na psihički integritet žrtve koji je doveo do njene uznemirenosti ili povrede dostojanstva, odnosno to je skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad članovima sadašnje ili bivše obiteljske zajednice uporabom sile, zastrašivanja ili manipuliranja kao oblika emocionalnog zlostavljanja, koje uključuje vrijeđanje, ponižavanje, omalovažavanje i ucjenjivanje. Imajući na umu notornu činjenicu da psihičko nasilje nije počinjeno baš svakom grubo izgovorenom riječi niti baš svakim grubim postupkom, posebice u obiteljima u kojima su odnosi između članova obitelji dugotrajno i ozbiljno narušeni što bio je slučaj i u obitelji okrivljenih supružnika, radi čega su se isti u međuvremenu i razveli, ovaj sud smatra da je postupanje okrivljenika opisano u izreci pobijane presude lišeno suštine koja neko ponašanje definira kao psihičko nasilje. Nadalje, u postupku nije dokazano da bi se radilo o situaciji neprihvatljive dominacije jednog člana obitelji nad drugim, nego o svađi, tijekom koje su se okrivljenicu međusobno vrijeđali, a tijekom svađe je okrivljena ŠB svog supruga i gađala mobitelom, dakle o sukobu dviju ravnopravnih osoba, da ponašanje okrivljenih nije kod druge strane izazvalo bilo koju zakonom propisanu posljedicu, odnosno da navedene radnje počinjenja nisu takvog stupnja i intenziteta da bi u odnosu na drugog sudionika predstavljale grubo uznemiravanje i potreban stupanj agresivnosti da bi imale karakter psihičkog nasilja.

11. Nadalje, budući je okrivljeni RB u svojoj obrani izričito iskazivao da u odnosu na tadašnju suprugu DB navedenog dana nije izvršio bilo kakvo fizičko nasilje, u Izvješću o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 16. prosinca 2022. godine nije vidljivo da bi ŠB policijskim službenicima koji su došli na mjesto događaja gdje je nasilje prijavljeno pokazala bilo kakve ozljede ili da bi na tijelu DB bili vidljivi bilo kakvi tragovi od udarca, niti je okrivljena ŠB zbog predmetnog incidenta potražila naknadnu liječničku pomoć, sud nije mogao dokazati niti okolnost da bi okrivljeni RB navedenog dana fizički napao svoju suprugu DB na način da bi istu nakon svađe udario nogom u međunožje, kako mu se to stavlja na teret optužnim prijedlogom, čime bi bio ostvaren oblik fizičkog nasilja iz članka 10. točke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

12. Slijedom navedenog, kako u postupku nije dokazano da bi svaki od okrivljenih ponaosob u nazočnosti zajedničkog djeteta BB, ispoljili elemente psihičkog nasilja u obitelji na način kako je to činjenično opisano u izreci presude, odnosno da bi ponašanje okrivljenih međusobno prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost kod druge strane, što je bitno obilježje prekršaja psihičkog nasilja, niti da bi okrivljeni RB tijekom obiteljske svađe primjenom fizičke sile ostvario nasilje u obitelji u odnosu na okrivljenu ŠB, to na temelju cjelokupno provedenog postupka nije dokazano da bi predmetne prigode okrivljenici postupili protivno odredbi članka 10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i u nazočnosti djeteta ostvarili obilježje prekršaja kažnjivog po članku 22. stavku 3. istog Zakona. Sud je stoga, imajući u vidu odredbu članka 3. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku kojom je propisano da dvojbu o postojanju činjenice koje tvore obilježje kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona Sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okrivljenice oslobodio od optužbe i odlučio kao u izreci presude.

13. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na odredbi članka 140. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona, pa kako su okrivljenici u postupku oslobođeni od optužbe, to troškovi vođenja postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

U Omišu, 29. travnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Matea Jonjić, v.r.

Tonči Rakela, v.r.

Viša sudska savjetnica

Snježana Ćubić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka iste Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi pismeno u 2 (dva) istovjetna primjerka putem ovog Općinskog prekršajnog suda.

Dostaviti: okrivljenicima, branitelju, ovlaštenom tužitelju, u spis.