REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11, Zagreb

Poslovni broj: P- 2703/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja JOLLY AUTOLINE d.o.o., OIB 17898328148, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Mislav Boičić i Denis Lauc, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 7. travanja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. ) Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju JOLLY AUTOLINE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 17898328148, zastupano po članu uprave UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 1.269,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto šezdeset devet eura) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana 20. siječnja 2025. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. ) Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976 , isplatiti tužitelju JOLLY AUTOLINE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 17898328148, zastupano po članu uprave UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 589,04 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 29. travnja 2029. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 25. studenog 2025. podnio tužbu radi isplate iznosa od 1.269,00 eur 45,32 eura. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. listopada 2024 nastala šteta na vozilu u vlasništvu društva Mobil Leasing d.o.o. , iz Zagreba, Kovinska 5 tipa Mercedes reg oz. ZG 7557 . Navodi da tuženik ima sklopljen ugovor o obveznom osiguranju sa štetnikom. Tužitelj je izvršio popravak vozila u skladu s cjenikom koji se primjenjuje na sve radove i popravke koje vrši tužitelj. Za izvršene popravke sukladno tuženikovom izvidu štete tužitelj je ispostavio račun u iznosu od 14.059,45 eur, br. 8245/ZG 1/1 od 20. prosinca 2024. bez PDV ( list 9 do 11 spisa ). Tuženik je platio račun u iznosu od 12.739,79 eur , a razliku od 1.269,00 eur nije platio navodeći da je to razlika u cijeni sata rada limara i lakirera te potrošnog materijala koju ne priznaje. Navodi da je tužitelj s vlasnikom vozila sklopio ugovor o ustupu tražbine kojom je predmetna tražbina ustupljena tužitelju a što je razvidno iz Ugovora o ustupu tražbine od 5. veljače 2025. ( list 22 do 23 spisa ) .

2. U svom odgovoru na tužbu od 12. veljače 20256. tuženik navodi kako je sporna je aktivna legitimacija tužitelja te da je sporna je i visina cijene popravka predmetnog vozila jer je tuženik oštećeniku isplatio primjerenu naknadu prema cijeni po kojoj se popravci kakav je predmetni popravak bio redovito naplaćuju na tržištu. Stoga je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. Naime, nakon nesreće, a prilikom izrade izvida štete i rješavanja odštetnog zahtjeva oštećenika tuženik je predložio oštećeniku da vozilo popravi u bilo kojem od predložena 4 servisa koji naplaćuju bitno nižu cijenu popravka od predmetnog, pri tome garantirajući maksimalnu kvalitetu popravka, svakako ne lošiju od kvalitete koju garantira tužitelj po znatno višoj cijeni. Umjesto da tu ponudu vlasnik vozila prihvati i štetu svede na primjeren iznos, a koji iznos naknade je tuženik već isplatio, on svojim postupan jem – neprihvaćanjem ponude tuženika uvećava štetu za daljnji iznos koji sad potražuje u predmetnoj parnici. Stoga tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti primjenom odredbi čl. 10. ZOO -a. Tuženik navodi kako je propuštanjem vlasnika vozila da postupajući pažnjom dobrog gospodarstvenika/stručnjaka šteta uvećana za iznos koji se potražuje u predmetnoj parnici, tužbeni zahtjev je neosnovan i primjenom odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima. Kao dokaz tuženik dostavlja radi uvida račune servisa i to:

Autoflex d.o.o. od 11.12.2024. god. s cijenom sata rada limara od 24,00 EUR i Autokuće Habek d.o.o. od 18.12.2024. god. s cijenom sata rada od 27,00 EUR; predlaže saslušanje svjedoka TŽ, procjenitelja tuženika; dostavlja na uvid e-mail procjenitelja tuženika TŽ upućen oštećenom 04.11.2024. s nabrojana 4 servisa u kojima je popravak potpuno jednako kvalitetno moguće obaviti kao kod tužitelja po bitno nižoj cijeni; predlaže prometno vještačenje na okolnost kvalitete popravka kod tužitelja u navedeni servisima. Tuženik je oštećeniku isplatio naknadu računajući s cijenom sata rada od 30,00 eur , pa je svoju obvezu ispunio u cijelosti, a okolnost da tužitelj sam određuje cijenu sata rada koju onda traži od tuženika ne bi trebala ići na teret tuženiku. Tuženiku je sporan i utuženi početak tijeka zateznih kamata te zaključno predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud u spis i to račun tužitelja br. 8245/ZG 1/1 od dana 20. prosinca 2024. ( list 9-12 spisa); Izvid štete tuženika od 12. prosinca 2024. ( list 13 spisa); Obrazložena ponuda tuženika od 23.12.2024. društvu Mobil leasing d.o.o. ( list 15-16); dokaz uplate tuženika društvu Mobil leasing d.o.o. od 24. siječnja 2025 ( OTP banka list 17 spisa) dokaz uplate društva Mobil leasing d.o.o. tužitelju od 17. veljače 2025 ( list 18 spisa) suglasnost Mobil leasing d.o.o. tužitelju za popravak vozila od 17. prosinca 2024. ( list 19 ), cjenik usluga servisa tužitelja od 01. lipnja 2024. ( list 20-21 spisa); Ugovor o ustupanju tražbine od 05. veljače 2025. zaključen između Mobil leasing d.o.o. i tužitelja uz notifikaciju od istog dana ( list 20-24 spisa); Obavijest

– notifikacija o ustupanju tražbine dostavljena tuženiku od strane punomoćnika tužitelja od 11. ožujka 2025. ( list 25 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.269,00 eur sa zateznim kamatama. U postupku nije sporno da se dana 10. listopad 2024. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu društva Mobil leasing d.o.o. Tuženik općenito navodi da osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost. Međutim, tuženik također navodi da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području iste vrste i kvalitete servisa po jeftinijoj cijeni. Iz toga proizlazi da su tuženik i štetnik sklopili ugovor o obveznom osiguranju jer u protivnom ne bi imalo nikakvog smisla da tuženik ukazuje oštećeniku na mogućnost popravka vozila u pojedinim servisnim radionicama. Nadalje, iz izvida štete broj 248210514749 od 12. prosinca 2024. proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, pa je logično da je štetnik sklopio ugovor o obveznom osiguranju s tuženikom. Također, tuženik samo općenito osporava odgovornost za štetu, a ne iznosi nikakve činjenice iz kojih bi proizlazila odgovornost oštećenika za nastanak prometne nesreće. Nadalje, nije sporno da je tuženik platio iznos od 12.739,79 eur po predmetnom štetnom događaju a nesporno je da je upravo tuženik sačinio izvid štete. Bilo bi nelogično da tuženik vrši plaćanje i radi izvid štete ako nije odgovoran za štetni događaj. Kako tuženik samo općenito osporava odgovornost bez navođenja konkretnih razloga koji bi ukazivali da bi oštećenik bio kriv za prometnu nesreću, a sačinio je izvid štete i izvršio plaćanje iznosa od 12.739,79 eur , pri čemu se preostali iznos odnosi samo na razliku u cijeni sata rada, to je sud utvrdio da je za predmetni štetni događaj odgovaran osiguranik tuženika.

6. Iz računa tužitelja broj 8245/ZG1/1 od 20. prosinca 2024. proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila, koji popravak je naručilo društvo Mobil leasing . Bilo bi nelogično da tužitelj izdaje taj račun oštećeniku sukladno izvidu štete za predmetno vozilo ako nije popravio vozilo. Tužitelj je izdao račun na iznos od ukupno 17.574,31 eur ; s PDV, odnosno na iznos od 14.059,46 eur bez PDV . Pogrešno tuženik smatra da je popravak vozila izvršen različito od izvida štete. U izvidu štete nije navedeno koliko je sati potrebno za popravak i to za rad limara , lakirera već je navedeno da je za rad limara utvrđen iznos od 32,80 eur, lakirera 9,50 eur , potrošni materijal limara 55,16 eur za optiku 1,00 eur te za potrošni materijal lakirera 327,34 eur te tuženik ne iznosi dokaze na okolnost da je upravo količina rada i materijala koji je utrošena za popravak vozila prema navedenom računu tužitelja ne bi bila osnovana.

7. Nije sporno da je tuženik platio iznos od 1.269,00 eur po osnovi naknade štete iz predmetne prometne nesreće. U dopisu od 1. lipnja 2023. tuženik je oštećeniku ponudio plaćanje tog iznosa iznosa štete koji je tuženik procijenio. Nije sporno da se preostali iznos od 1.269,00 eur odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik. Da ta činjenica nije sporna proizlazi iz navoda tuženika koji osporava visinu potraživanja iznoseći razloge samo o cijeni sata rada. Uvidom u račun tužitelja br. 8245/ZG 1/1 od 20. prosinca 2024. utvrđuje se da su radne pozicije potrošnog materijala limara ukupno 54,00 eura ( kom 0,90), usluga lakirera po satu u iznosu od 9,50 eura za ukupna iznos od 570,00 eura, usluga limara osobnih vozila po satu 32,89 eura za ukupan iznos od 1.968,00 eura te potrošnog materijala u ukupnom iznosu od 18,00 eura . Količina radova kao i cijena istih obračunata je u skladu s tuženikovim izvidom štete.

8. Nastavno sud smatra da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, kako to tvrdi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio društvu Mobil leasing d.o.o. cijenu radnog sata sukladno cjeniku usluga od 1. lipnja 2024. ,d kle, tužitelj oštećeniku nije naplatio cijenu koja bi bila viša od cijene koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom. Oštećenik je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga.

9. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem svjedoka korisnika lesinga Silvije Rotim te procjenitelja tuženika TŽ te provođenjem prometnog i financijskog vještačenja jer nisu bili važni za odluku jer se odlučne činjenice u pogledu nastanka štetnog događaja te popravka vozila mogu utvrditi iz isprava u spisu, naime sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka TŽ, procjenitelja tuženika jer nije bio važan za odluku budući se u spisu nalazi izvid štete. Sud ujedno smatra da nije potrebno izvođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanja cijene sata lakirera u mjestu i u vrijeme popravka, na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje u servisima s područja oštećenika. Ujedno sud smatra da bi provođenje tih dokaza samo doprinijelo duljini trajanja postupka i povećanju troška istog. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te oštećenik ima pravo na naknadu štete, uključujući i cijenu radnog sata servisa kod kojeg je popravio vozilo, neovisno o tome što vozilo nije popravljeno u servisnim radionicama koje odredi tuženik.

10. Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su Mobil leasing d.o.o. i tužitelj sklopili 5. veljače 2025. čl. razvidno je da su ugovorne strane su ugovorile da Mobil leasing d.o.o. ć ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 8245/ZG1/1 u ukupnom iznosu od 14.059,45 eur + PDV i prema izvidu štete broj 248210514749 te iz navedenog proizlazi da je društvo Mobil leasing d.o.o. ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka.

11. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata tužitelja i potrošnog materijala, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 1.269,00 eur .

12. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice da je ugovorom o ustupu tražbine tužitelju ustupljena tražbina tuženikovog osiguranika prema tuženiku u iznosu od 1.269,00 eur ( čl. 2 t. 1 Ugovora ). po osnovi dijela naknade štete pa je neosnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO- a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u 5 P-2641/2025 prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz izvida štete proizlazi da je on izvršen 12. prosinca 2024. iz tuženikovog dopisa od 23. prosinca 2024. proizlazi da je odštetni zahtjev podnesen 29. listopada 2024. Sam tuženik je u dopisu naveo: „odštetni zahtjev od 29. listopada 2024." Tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg datuma od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik Mobil leasing d.o.o. i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u t. 1. izreke presude.

13. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 29 ZOO u odnosu na kamatu. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Vrijednost predmeta spora je 1.269,00 eur . Tužitelju koji je u ovom postupku zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik priznat trošak sastava tužbe od 25. studenog 2025. u iznosu od 150,00 eur temeljem Tbr. 7/1 Tarife HOKa, sastav podneska od 4. ožujka 2025. u iznosu od 150,00 eur temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, zastupanje na ročištu dana 8. travnja 2026. u iznosu od 150,00 eura temeljem Tbr. 9/1 tarife HOKa, što ukupno iznosi 450,00 eur, a na navedeni je iznos tužitelju priznat i zatraženi trošak PDV u iznosu od 112,50 eur temeljem Tbr. 46 Tarife HOKa. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eur, odnosno priznat mu je ukupan trošak od 589,04 eur eura sa zatraženom kamatom od dana donošenja presude. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup ročištu za objavu presude budući po stavu suda isti nije potreban za vođenje parnice prema čl. 155 ZPP budući se presuda objavljuje javno. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. 2. izreke presude .

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Sudac

Nada Nekić Plevko

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku