Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-87/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja ĐB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Kralju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 7. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnika u zamjeni tužitelja FB, odvjetnika u [adresa], u zamjeni za Zorana Kralja, odvjetnika u Zagrebu, i zamjenice ODO u Karlovcu, 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Zagreb, OIB: 52634238587, da tužitelju ĆB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.089,45 EUR bruto zajedno sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanc iranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće, a od 1.1.2024. nadalje, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, i to:

- na iznos od 248,25 EUR bruto od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 347,05 EUR bruto od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 61,73 EUR bruto od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 76,55 EUR bruto od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 238,44 EUR bruto od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 204,06 EUR bruto od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 60,50 EUR bruto od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 113,31 EUR bruto od 16.siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 212,32 EUR bruto od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 296,43 EUR bruto od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 51,51 EUR bruto od 16. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 160,60 EUR bruto od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 231,87 EUR bruto od 16. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 440,20 EUR bruto od 16. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 34,25 EUR bruto od 16. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 91,92 EUR bruto od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 217,01 EUR bruto od 16. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 3,45 EUR bruto od 16. studenog 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II.Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 0,13 EUR bruto sa zateznom kamatom od 16. studenog 2019. do isplate.

III.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Zagreb, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju ĆB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , troškove postupka u iznosu od 1.775,00 EUR sa zateznom kamatom od 29. travnja 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio djelatna vojna osoba zaposlena u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Oružane snage RH, Hrvatska kopnena vojska, Zapovjedništvo za obuku i doktrinu Fran Krsto Frankopan, Pionirska satnija, Inženjerska pukovnija na dužnosti pionir-pirotehničar. Tužitelj navodi da mu u razdoblju od siječnja 2017. do siječnja 2022. tuženik nije isplaćivao naknadu za plaće za godišnji odmor u propisanom iznosu. Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 70/2018), a kojim je propisano kako djelatnim vojnim osobama za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Tuženik je počeo pravilno obračunavati naknadu tek 2021. kada je djelomično podmirio nastalu razliku. Tužitelj još navodi da se prije podnošenja ove tužbe bezuspješno obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora sukladno Zakonu o parničnom postupku pa stoga podnosi ovu tužbu kojom traži da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da mu isplati razliku naknade za godišnji odmor za utuženo razdoblje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od siječnja 2017. do siječnja 2022. Ujedno ističe prigovor zastare potraživanja za siječanj 2017. U čl.142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13, 75/15 i 50/16) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Temeljem navedenog zakona donesen je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 54/14), koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., a koji u članku 4. st.2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske koji je objavljen u Narodnim novinama broj 30/18 izmijenjena je odredba čl.142. na način da je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Navedena izmjena stupila je na snagu 7. travnja 2018. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba koji je objavljen u Narodnim novinama broj 70/18 izmijenjena je odredba čl.4. i propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Isti pravilnik stupio je na snagu 9. kolovoza 2018. Stoga tuženik smatra da tužitelj u tužbi neosnovano tvrd i da je u cijelom utuženom razdoblju imao pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Tuženik navodi da je prilikom isplate naknade plaće za godišnji odmor tužitelju postupao sukladno navedenim propisima, što će biti vidljivo iz dokumentacije o izvršenim isplatama tužitelju koju se tuženik obvezuje dostaviti. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan u cijelosti uz naknadu troškova parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev za neisplaćenu naknadu za godišnji odmor u bruto iznosu od 3.089,58 EUR sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose do isplate.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 11. veljače 2022. sa potvrdom o primitku pošiljke i povratnice na listu 8, kartice djelatnika na listu 14-17, karton primanja radnika na listu 18-51, obračun plaće na listu 52, dopise MORH-a od 8. srpnja 2022., 20. travnja 2022., 1. veljače 2022., evidencije radnog vremena na listu 63-108, odluke MORH-a od 10.svibnja 2021., 16. travnja 2019., 27. ožujka 2020., 4. svibnja 2018., 27. lipnja 2017., proveo financijsko vještačenje po Ručević vještačenje d.o.o. Zagreb koji se dopunski očitovao na prigovore tuženika, dok obzirom na utvrđeno činjenično stanje i pravnu ocjenu spora, druge dokaze nije bilo potrebno provoditi.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nije sporno da se, prije podnošenja ove tužbe, tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 11. veljače 2022. (strana 5 do 6 spisa te povratnica na listu 8 spisa) pa je tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22).

7. Tužitelj je djelatna vojna osoba pa se na njegov radnopravni status za utuženo razdoblje (siječnja 2017. do siječnja 2021.) primjenjuju odredbe specijalnog propisa, Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, u daljnjem tekstu: ZSOS), i na temelju njega doneseni podzakonski akti, i to Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 54/14) koji je stupio na snagu dana 8.svibnja 2014. te njegove izmjene i dopune (Narodne novine broj 70/18).

8. U utuženom razdoblju do 8. kolovoza 2018. odredbom članka 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 54/14), propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, dok je stavkom 3. istog članka propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18).

9. U razdoblju od 9. kolovoza 2018. do kraja utuženog razdoblja, siječnja 2021. u odredbi članka 4. stavku 2. Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 54/14, 70/18), propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, dok je stavkom 3.istog članka propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu radnog vremena, Narodne novine br. 66/2014, 23/2015, 84/2015, 106/2017, 39/2018, 46/2018).

10. Pritom je stav ovog suda da je razliku naknade plaće za godišnji odmor potrebno obračunati tako da se plaća uzme u obzir na sljedeći način: Plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju Ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Naime, odredbom članka 91. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014, 27/2017, 98/2019) propisano je da se pod plaćom, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

11. Prilikom obračuna neisplaćene razlike naknade za godišnji odmor treba uzeti u obzir i dodatak za vojnu službu jer je Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine, broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19) u članku 6. propisano da sve djelatne vojne osobe ostvaruju dodatak za vojnu službu pa je za zaključiti da navedeni dodatak djelatne vojne osobe ostvaruju kada rade u redovnom radnom vremenu (takvo pravno shvaćanje i u odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GžR-2965/21, GžR-2105/21, GžR-1565/21, GžR-727/21). Plaća koju tužitelji kao djelatne vojne osobe primaju za svoj redovni rad je njihova uobičajena plaća (čl. 7. st. 1. Konvencije o plaćenom godišnjem odmoru koja se primjenjuje temeljem točke III. Odluke o objavljivanju Konvencija međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (Narodne novine, Međunarodni ugovor 6/95).

12. Isto vrijedi i za ostale dodatke na plaću.

13. Također je potrebno nakon izračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor, utvrditi je li i koji iznos tužena isplatila tužitelju na ime razlike naknade za godišnji odmor u utuženom razdoblju te izračunati neisplaćenu razliku naknade za godišnji odmor.

14. Na temelju ovakve pravne ocjene spora provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da tužitelju na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju pripada razlika plaće u ukupnom iznosu od 23.281,87 kn time da su pojedini mjesečni iznosi prikazani u tablici na strani 123 do 124 spisa.

15. Obzirom je financijski vještak izračun napravio u kunama, to je tužitelj pravilno konvertirao pojedine mjesečne iznose u tužbenom zahtjevu, osim za listopad 2019. u iznosu od 455,83 kn, koji konvertiran iznosi 60,50 EUR, a ne 60,63 EUR pa je za iznos od 0,13 EUR tužbeni zahtjev valjalo odbiti zajedno sa zateznom kamatom koja je zatražena na taj iznos. Isto tako, kada se pojedini mjesečni konvertirani iznosi zbroje dobije se presuđeni iznos od ukupno 3.089,45 EUR pa se u tome sastoji razlika prema izvještačenom iznosu od 3.090,04 EUR koji predstavlja samo ukupno konvertirani iznos od 23.281,87 kn.

16. Obzirom je na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud utvrdio da je tužena isplatu naknade plaće za godišnji odmor vršila u manjem iznosu nego što je to propisano, to je tužitelju valjalo dosuditi razliku naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje.

17. Tuženikovi prigovori na nalaz i mišljenje vještaka svode se na pravnu ocjenu spora, a ne odnose se točnost matematičkog izračuna pa obzirom je vještak u svom očitovanju na prigovore tuženika potvrdio da je nalaz i mišljenje sačinio prema nalogu suda i u njemu izraženom pravnom stavu suda, to nije bilo potrebno za daljnjim dopunama vještačenja, a tuženik je nakon toga izvijestio sud da nema potrebe za usmenim obrazlaganjem nalaza i mišljenja vještaka. Vještak je pojasnio da je izračun iz osnovnog nalaza sačinjen prema isplaćenim iznosima bruto plaće u pojedinom mjesecu, podrazumijevajući, u skladu s važećim poreznim propisima, da su to bruto iznosi koje je tužitelj ostvario u određenom poreznom razdoblju (mjesecu), a na temelju kojih se obračunavaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, u kojem smislu bruto plaću jednog mjeseca čine svi oporezivi primici po osnovi nesamostalnog rada pa tako i primci od tzv. stalnih dodataka, i upravo ti ukupni bruto primici predstavljaju osnovu za izračun tromjesečnog prosjeka plaća, na temelju kojeg se računaju naknade plaća za vrijeme godišnjeg odmora.

18. U odnosu na potraživanje zateznih kamata sukladno odredbama članka 24. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 138/2020, 151/2022, 114/2023 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac.

19. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, od 1.1.2024. nadalje nisu dospjeli na naplatu porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržanih u dosuđenim bruto iznosima pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

20. Tužitelju pripada naknada troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) obzirom tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

21. Tužitelj je imao parnične troškove koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav mirnog rješenja spora u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr.28., za sastav tužbe iznos od 200,00 prema Tbr.7.1., za zastupanje na ročištima 18.1.2023. i 7.4.2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za sastav podneska od 13.4.2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr.8.t.1., za pristup na ročište za objavu presude iznos od 100,00 EUR prema Tbr.9.t.3., sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46. i trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, što ukupno iznosi 1.775,00 EUR koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade parničnih troškova zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

22. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 29. travnja 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Zoran Kralj, odvjetnik u Zagrebu

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu