REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-811/2024-12.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BMD društvo sa ograničenom odgovornošću za unutarnju i vanjsku trgovinu, građevinarstvo, proizvodnju i usluge iz Sesveta, Dobrodolska ulica 13a, OIB: 79273112873, zastupanog po punomoćniku Matiji Jukiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Vukušić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 26. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Glibote iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 48968/2023 (UPP/OS-Ovrv-704/2023) od 1. veljače 2024. u dijelu u kojem je tuženiku ĆB OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naloženo da u roku od osam dana tužitelju BMD d.o.o. za unutarnju i vanjsku trgovinu, građevinarstvo, proizvodnju i usluge, OIB: 79273112873, Sesvete, Dobrodolska ulica 13a, isplati iznos od 1.869,60 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 116,85 EUR od 16. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 116,85 EUR od 16. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 116,85 EUR od 16. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 116,85 EUR od 16. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 116,85 EUR od 16. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 116,85 EUR od 16. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 116,85 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 116,85 EUR od 16. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 116,85 EUR od 16. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 116,85 EUR od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 116,85 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 116,85 EUR od 16. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 116,85 EUR od 16. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 116,85 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 116,85 EUR od 16. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 116,85 EUR od 16. veljače 2023. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Glibote iz Zagreba poslovni broj Ovrv-48968/2023 (UPP/OS-Ovrv-704/2023) od 1. veljače 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove ovršnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.058,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a javni bilježnik je 1. veljače 2024. donio rješenje o ovrsi kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.869,60 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate te da mu nadoknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 224,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Tuženik je pravodobno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi kojim osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnovanost i visinu potraživanja, kao i odluku o troškovima ovršnog postupka. Tuženik tvrdi da tražbina ovrhovoditelja ne postoji te predlaže staviti izvan snage pobijano rješenje o ovrsi.

3. Povodom prigovora tuženika, temeljem čl. 58. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj navodi da je predmet postupka obveza koja proizlazi iz čl. 7. i 8. Međuvlasničkog ugovora od 2. rujna 2013. i čl. 2. Aneksa Međuvlasničkog ugovora od 10. srpnja 2018. koji su sklopljeni između suvlasnika stambene zgrade [adresa]. Tužitelj nadalje navodi da je temeljem čl. 8. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom, koji je sa suvlasnicima sklopio 24. studenog 2022. ovlašten u ime suvlasnika naplaćivati zajedničku pričuvu. Navodi da je tuženik vlasnik stambenog prostora veličine 79,20 m2 i da nije podmirio svoje dugovanje za zajedničku pričuvu za razdoblje od listopada 2021. do siječnja 2023. Ističe da je svaki suvlasnik dužan mjesečno plaćati 10,80 HRK po m2 za svoj suvlasnički dio (79,20x10,80 HRK=855,36 HRK) što uz trošak čišćenja u iznosu od 25,00 HRK, iznosi ukupno 116,85 EUR mjesečno. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te da naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove.

5. Tuženik ističe da je zgrada etažirana tek 2023. godine pa stoga smatra da nije dužan platiti pričuvu za utuženo razdoblje, odnosno da je pričuvu trebalo obračunati sukladno čl. 374. do 377. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Predlaže da sud ukine platni nalog iz rješenja o ovrsi, da odbije zahtjev tužitelja kao neosnovan te da traži nadoknadu prouzročenog parničnog troška.

6. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP) na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je naplata zajedničke pričuve za zgradu na adresi [adresa], u razdoblju od listopada 2021. do siječnja 2023. Među strankama je sporna aktivnu i pasivnu legitimacija, osnovanost i visinu potraživanja, a osobito to je li tuženik dužan platiti pričuvu za razdoblje u kojem zgrada nije bila etažirana.

8. Odredbom čl. 85. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/25, dalje: ZV) propisano je da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenog posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari te da su isti, među ostalim, dužni osnovati i zajedničku pričuvu.

9. Odredbom čl. 86. ZV propisano je da se u poslove redovite uprave ubraja, među ostalim, i stvaranje primjerene zajedničke pričuve za predvidive buduće troškove. Odredbom čl. 38. st. 1. ZV propisano je da, ako ništa drugo nije određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje imao kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

10. Odredbom čl. 90. st. 1. ZV propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine. Odredbom čl. 380. ZV propisano da su suvlasnici sredstva zajedničke pričuve dužni uplaćivati na račun koji će otvoriti u tu svrhu. Odredbom čl. 44. st. 1. ZV propisano je da suvlasnici mogu suglasno povjeriti upravljanje stvarju određenoj osobi kao upravitelju, koji će djelovati kao njihov opunomoćenik te da za upravitelja mogu izabrati jednoga ili nekolicinu između sebe, a mogu upravljanje povjeriti i bilo kojoj drugoj poslovno sposobnoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

11. Odredbom čl. 90. st. 3. ZV propisano je da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove. Stavkom 5. i 6. istoga članka propisano je da upravitelj kojem je završila uprava dužan je bez odgađanja položiti račun o pričuvi i ostatak predati novom upravitelju; razriješi li sud upravitelja, naložit će mu da u roku od četrnaest dana pod prijetnjom ovrhe preda utvrđeni ostatak novom upravitelju, te da suvlasnik koji je otuđio svoj suvlasnički dio nekretnine nema pravo zahtijevati povrat svoga doprinosa u zajedničku pričuvu, nego taj ostaje i dalje u njoj kao doprinos toga suvlasničkoga dijela.

12. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je tuženik kao suvlasnik zgrade dužan doprinositi sredstvima zajedničke pričuve. Dakle, obveza plaćanja pričuve proizlazi iz samog zakona i obvezna je za sve suvlasnike nekretnine neovisno o tome je li provedeno etažiranje.

13. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je tuženik vlasnik suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom (E19) stan broj 60 na prvom katu, ukupne površine 79,20 m2. Tužitelj je tuženikovu obvezu obračunao primjenom koeficijenta 1,00 koji se primjenjuje za stambene prostore. Iz popisa suvlasnika koji je sastavni dio Međuvlasničkog ugovora od 2. rujna 2013. proizlazi da je tuženik bio evidentiran kao vlasnik stana površine 79,20 m2. Dakle, i prije upisa etažiranja zgrade 2023. godine tuženikova obveza za predmetni stan obračunata je temeljem iste površine bez primjene uvećanog koeficijenta.

14. Prigovori vezani za visini potraživanja nisu osnovani jer su i prije etažiranja Međuvlasničkim ugovorom bile utvrđene površine posebnih dijelova nekretnine, a sukladno čl. 6. Međuvlasničkog ugovora za stambene prostore primjenjuje se koeficijent 1,00. I. Aneksom Međuvlasničkog ugovora od 10. srpnja 2018. određeno je da će svaki suvlasnik plaćati 10,80 HRK/m1 za svoj posebni dio i 25,00 HRK po stambenoj jedinici, osim suvlasnika koji su taksativno navedeni i za koje je utvrđen drugi iznos pričuve. Iz dostavljenih isprava proizlazi da su i Međuvlasnički ugovor i Aneks tog ugovora potpisali suvlasnici s natpolovičnom većinom suvlasničkih dijelova pa stoga isti obvezuju sve suvlasnike zgrade.

15. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, sud je ocijenio da prigovori tuženika nisu osnovani. Tužitelj je kao zajednički upravitelj kojem su suvlasnici povjerili posao upravljanja zgradom temeljem Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 2. rujna 2013. ovlašten sakupljati sredstva zajedničke pričuve koja predstavljaju odvojenu imovinu svih suvlasnika pa je tako ovlašten i pokretati postupke radi naplate pričuve od suvlasnika koji tu obvezu ne ispunjavaju. Iz dostavljenih isprava (izvadak iz zemljišne knjige, Međuvlasnički ugovor) proizlazi da je tuženik suvlasnik zgrade na adresi [adresa] i vlasnik posebnog dijela navedene nekretnine pa je stoga i pasivno legitimiran u ovom postupku te je kao svaki suvlasnik dužan doprinositi sredstvima zajedničke pričuve. Visina potraživanja utvrđena je temeljem Međuvlasničkog ugovora i Aneksa tom ugovoru prema formuli koju navodi tužitelj (10,80HRKx79,20+25,00HRK) što ukupno iznosi 116,85 EUR. Tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je podmirio utužene račune.

16. Temeljem gore citiranih odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tuženik je dužan podmiriti utuženo potraživanje. Odredbom čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Odredbom čl. 29. st. 2. određena je i visina stope zakonske zatezne kamate. Dospijeće obveze utvrđeno je uvidom u dostavljene račune.

17. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci pod točkom I. S obzirom na to da sud presudom odlučuje o troškovima cijelog postupka, odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu (Tbr. 11/1), trošak sastava podnesaka od 16. siječnja 2025. i 16. ožujka 2026. (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištu 26. ožujka 2026. (Tbr. 9/1), u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46), iznosi ukupno 1.000,00 EUR. Također, priznat mu je trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 25,00 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 33,18 EUR.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u roku od osam dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku