Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-561/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice, i Emira Čustovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antonio Bolanča, odvjetnik iz Splita, protiv tuženice ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4232/2021 od 21. lipnja 2023., na sjednici održanoj 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4232/2021 od 21. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4232/2021 od 21. lipnja 2023. odlučeno je:

¨ I. Nalaže se tuženiku TN OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.405,34 eura/18.123,00 kuna1 sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 72,07 eura/543,00 kuna od 16. siječnja 2018.

- na iznos od 75,25 eura/567/00 kuna od 16. veljače 2018.

- na iznos od 46,85 eura/353,00 kuna od 16. ožujka 2018.

- na iznos od 75,25 eura/567,00 kuna od 16. travnja 2018.

- na iznos od 71,27 eura/537,00 kuna od 16. svibnja 2018.

- na iznos od 75,25 eura/567,00 kuna od 16 lipnja 2018.

- na iznos od 75,25 eura/567,00 kuna od 16. srpnja 2018.

- na iznos od 79,25 eura/567,00 kuna od 16. kolovoza 2018.

- na iznos od 79,24 eura/597,00 kuna od 16. rujna 2018.

- na iznos od 79,24 eura/597,00 kuna od 16. listopada 2018.

- na iznos od 76,05 eura/573,00 kuna od 16. studenog 2018.

- na iznos od 73,26 eura/552,00 kuna od 16. prosinca 2018.

- na iznos od 76,05 eura/573,00 kuna od 16. siječnja 2019.

- na iznos od 76,05 eura/573,00 kuna od 16. veljače 2019.

- na iznos od 76,05 eura/573,00 kuna od 16. ožujka 2019.

- na iznos od 76,05 eura/573,00 kuna od 16. travnja 2019.

- na iznos od 70,08 eura/528,00 kuna od 16. svibnja 2019.

- na iznos od 74,86 eura/564,00 kuna od 16. lipnja 2019.

- na iznos od 76,05 eura/573,00 kuna od 16. srpnja 2019.

- na iznos od 74,86 eura/564,00 kuna od 16. kolovoza 2019.

- na iznos od 77,24 eura/582,00 kuna od 16. rujna 2019.

- na iznos od 77,24 eura/582,00 kuna od 16. listopada 2019.

- na iznos od 53,09 eura/400,00 kuna od 16. studenog 2019.

- na iznos od 54,68 eura/412,00 kuna od 16. prosinca 2019.

- na iznos od 51,63 eura/389,00 kuna od 16. siječnja 2020.

- na iznos od 53,49 eura/403,00 kuna od 16. veljače 2020.

- na iznos od 54,95 eura/414,00 kuna od 16. ožujka 2020.

- na iznos od 52,69 eura/397,00 kuna od 16. travnja 2020.

- na iznos od 51,10 eura/385,00 kuna od 16. svibnja 2020.

- na iznos od 54,95 eura/414,00 kuna od 16. lipnja 2020.

- na iznos od 54,28 eura/409,00 kuna od 16. srpnja 2020.

- na iznos od 54,28 eura/409,00 kuna od 16. kolovoza 2020.

- na iznos od 60,65 eura/457,00 kuna od 16. rujna 2020.

- na iznos od 58,93 eura/444,00 kuna od 16. listopada 2020.

- na iznos od 58,93 eura/444,00 kuna od 16. studenog 2020.

- na iznos od 58,93 eura/444,00 kuna od 16.prosinca 2020.

pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.

II. Nalaže se tuženiku TN OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 763,36 eura/5.751,50 kuna sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 21. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 924,71 eura/6.967,24 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.¨.

2. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP-a) tvrdeći da joj je onemogućeno saslušanje jer nije zaprimila poziv za ročište održano 3. svibnja 2023. Osporava pravilnost odluke prvostupanjskog suda tvrdeći da ona kao suvlasnica, iako nasljednica pokojnog oca IN, nikada nije dala suglasnost za plaćanje ovih troškova i to zbog nejasne specifikacije izdanih i nefiskaliziranih računa, uz tvrdnju da ona nikada nije plaćala navedene račune već njen suprug. Ukazuje da je njeno ime pogrešno navedeno u mnogim računima i evidencijama jer je ona nakon udaje 1991. promijenila svoje prezime iz [adresa] u [adresa]. Smatra da je dio potraživanja u zastari i to računa izdanih do 2022. obzirom na protek roka od tri godine.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženice.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. Predmet spora je plaćanje zajedničkih režijskih troškova stambene zgrade u [adresa] za razdoblje od siječnja do prosinca 2018., 2019. i 2020. i to dijela troškova koji su ostali suvlasnici podmirili u ime tuženice kao suvlasnice zgrade u ukupnom iznosu od 2.405,34 eura.

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio:

- da su suvlasnici zgrade 2. siječnja 2018. sklopili međuvlasnički ugovor kojim su upravljanje zgradom povjerili ovdje tužitelju, inače registriranom za poslove upravljanja zgradama, uredili odnose suvlasnika u vezi upravljanja i korištenja zajedničke kotlovnice te izabrali zajedničkog predstavnika suvlasnika zgrade,

- da iz Ugovora o upravljanju od 2 siječnja 2018., sklopljenog između tužitelja i suvlasnika zgrade, proizlazi da je tužitelj ovlašten po nalogu suvlasnika naplaćivati zajedničke režijske troškove putem nadležnih institucija, a da suvlasnici ove troškove plaćaju putem blagajnika,

- da iz obračuna troškova za 2018., 2019. i 2020. proizlazi da je tuženica zadužena za troškove centralnog grijanja, vode, struje za lift i čistoće i to za 2018. godinu u iznosu od 6.617,00 kuna, 2019. godinu u iznosu od 6.497,00 kuna, a za 2020. u iznosu od 5.009,00 kuna, time ukupno 18.123,00 kuna,

- da je tuženica vlasnica posebnog dijela zgrade,

- da tuženica nije plaćala navedene troškove iako je bila u obvezi platiti iste.

6.2. Temeljem navedenog, a u vezi ocjene da tuženica nije osporila osnovanost zahtjeva, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica dužna podmiriti predmetnu tražbinu, uz ocjenu da je njeno saslušanje, kao i saslušanje predstavnika stanara te blagajnika zgrade suvišno te protivno načelu ekonomičnosti postupka.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, na koju tuženica sadržajno ukazuje u žalbi.

7.2. U odnosu na tvrdnju tuženice da joj je onemogućeno raspravljanje jer nije primila poziv za ročište održano 3. svibnja 2023. ukazuje se da iz dostavnice (povratnice) na listu 31 spisa proizlazi da je istoj na adresi prijavljenog prebivališta, a na kojoj je primala i druga pismena tijekom postupka, razvidno da je poziv uručen 19. siječnja 2023. te da je primitak poziva potvrđen vlastoručnim potpisom u rubrici primatelj.

7.3. Dostavnica predstavlja javnu ispravu te se time, a sukladno čl. 230. st. 1. ZPP-a, smatra istinitim ono što se u njoj utvrđuje, a to je da je pismeno od strane dostavljača uručeno tuženici. Navedenu predmnjevu je dopušteno osporavati u smislu čl. 230. st. 3. ZPP-a, no teret dokaza neistinitosti isprave (dostavnice) je na tuženici. Činjenica da je tuženica 14. srpnja 2023. poslala upit Hrvatskoj pošti u vezi isporuke pošiljke od 14. srpnja 2023., pored činjenice da nije dostavila odgovor ove dostavne službe niti predložila druge dokaze na navedenu okolnost, ne dokazuje neistinitost povratnice kao javne isprave.

7.4. Obzirom iz dostavnice proizlazi da je tuženica primila poziv za ročište više od tri mjeseca prije održavanja istog, a nije opravdala nedolazak na navedeno ročište, prvostupanjski sud nije održavanjem ročišta uskratio mogućnost da raspravlja pred sudom već je postupio sukladno čl. 291. ZPP-a, pored činjenice da je već ranije 11. siječnja 2023. odgodio pripremno ročište zbog nedolaska tuženice.

8. Nadalje, tuženica ne osporava da je 13. prosinca 2021. primila tužbu s pozivom na davanje odgovora, da je 19. srpnja 2022. primila poziv za pripremno ročište 11. siječnja 2023., a na koje je prema sadržaju zapisnika u svojstvu javnosti pristupio njen suprug KN i ispričao njen nedolazak zbog (nedokazane) bolesti, a da u odnosu na sve navedene radnje nije dala očitovanje, odnosno da nije osporila tvrdnje i zahtjev tužitelja, a kako to prvi put, protivno čl. 284. st. 3. ZPP-a i čl. 299. ZPP-a te izričitim odredbama čl. 352. ZPP-a, prvi put čini u žalbi protiv prvostupanjske presude.

9. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da je tuženica vlasnica posebnog dijela zgrade – stana u zgradi kojom temeljem međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju upravlja tužitelj, da zgrada ima zajedničke dijelove u vezi kojih nastaju troškovi koje su suvlasnici dužni snositi i koje snose putem blagajnika koji vrši uplate na poseban račun kod upravitelja, a navedeno stoga što isto proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige, Ugovora o upravljanju te Međuvlasničkog ugovora s prilogom potpisa, a iz kojeg je razvidno da je potpisnik istog ovdje tuženica (list 18 spisa). Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda i da su odlučne činjenice utvrđene temeljem provedenih dokaza te da bi provođenje daljnjih dokaza, time i saslušanje tuženice, bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka, a navedeno uzimajući u obzir da tuženica tijekom postupka nije osporila tvrdnje tužitelja u pogledu odlučnih činjenica.

10. Time, a obzirom iz evidencije obveza plaćanja za tuženicu (list 4 spisa), a koju tuženica nije osporila tijekom prvostupanjskog postupka, proizlazi da tuženica nije platila svoj udio u troškovima centralnog grijanja, vode, struje za lift i čistoće i to za cijelu 2018., 2019. i 2020. godinu u iznosima koje tužitelj potražuje, jasno je da, a kako to prvostupanjski sud pravilno utvrđuje, temeljem čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO), u vezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO- a te čl. 93. st. 1. i 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., dalje u tekstu: ZV) tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženice da plati predmetne troškove jer je to njena obveza kao suvlasnice zgrade, a sukladno čl. 89. ZV-a i čije ispunjenje suvlasnici, zastupani po upravitelju, imaju pravo zahtijevati te zahtijevaju u općem zastarnom roku određenom čl. 225. ZOO-a.

11. Slijedom navedenog, a kako tuženica žalbom ne dovodi u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda o troškovima postupka, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Dubrovnik, 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac