REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P Ob-395/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ani Vuković, u pravnoj stvari I tužitelja RN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužiteljice AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], protiv tužene RNĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Pauli Kiš, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po posebnoj skrbnici DN, pravnici i djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, te Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trnje, OIB: 52966791065, radi donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s mlt. djecom, nakon glavne i tajne rasprave održane i zaključene 17. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tuženice i posebne skrbnice, i predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trnje, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Osobni odnosi maloljetne EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s djedom RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i bakom AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ostvarivati će se u obliku susreta i druženja, i to jedanput mjesečno, vikendom, u trajanju od tri sata, u terminu i na mjestu koji se određuje u skladu s dogovorom između tužitelja i tužene, uvažavajući želje i obveze maloljetne EN, a ako dogovor izostane prvi vikend u mjesecu na način da tužena RNĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] dovede maloljetnu EN na adresu prebivališta tužitelja u [adresa] u 13,00 sati te dolazi po maloljetnu EN na adresu tužitelja [adresa], u 16,00 sati.

II./ Svaka stranka snosit će svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 20. ožujka 2025. podnijeli tužbu radi ostvarivanja osobnih odnosa s unukama ON i EN. U vrijeme podnošenja tužbe obje unuke su bile maloljetne. Budući je u tijeku postupka ON postala punoljetna, tužitelji su specificirali tužbeni zahtjev na način da traže ostvarivanje osobnih odnosa sa maloljetnom unukom EN, rođenom **.**.2010. Tužitelji u bitnom u tužbi i tijekom postupka navode kako je ostvarivanje osobnih odnosa s maloljetnom EN u interesu maloljetne unuke stranaka, budući su tužitelji kao baka i djed po ocu maloljetne EN, do pokretanja postupka razvoda njezinih roditelja, odnosno sina stranaka i ovdje tuženice, s unukom imali blizak emocionalni odnos od njezina rođenja, da su se redovito posjećivali i viđali, slavili zajedno rođendane, državne i vjerske blagdane, da su se brinuli i čuvali unuku, prisustvovali na svim njezinim priredbama, pružali joj podršku , vodili ju u vrtić, na školske i izvanškolske aktivnosti, zajedno ljetovali s unukom u kući tužitelja u Primoštenu. Tužitelj RN da je unuci pisao pjesmice za rođendan koje da je unuka rado recitirala na rođendanima, te da je isti unuku učio prvim slovima brojkama, slagalicama, dok je baka išla s unukom u kupovinu, u šetnje, na plažu. Tužitelji naglašavaju da je njhov brižan i prisan odnos s unukama prekinut kad je pokrenuta brakorazvodna parnica između tužene i njihova sina, oca maloljetne EN, u rujnu 2023., te da su od tada onemogućavani ostvarivati osobne odnose s unukom EN, a kao razlog navode manipulativno i kontrolirajuće ponašanje majke maloljetne EN s kojom ista stanuje nakon razvoda roditelja. Tužitelji tijekom postupka naglašavaju da je malodobna unuka pod dugotrajnim sustavnim negativnim utjecajem majke, kada njezina volja ne može biti samostalna. Tužitelji smatraju da je važno donijeti odluku o ostvarivanju osobnih odnosa s unukom EN, kako ne bi nastala trajno nepopravljiva šteta za interese malodobne EN, te kako ne bi došlo do trajnog narušenja njihova odnosa koji je do brakorazvodne parnice Nininih roditelja bio prisan, nježan i svestran. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka naglašavaju majčinu ulogu, odnosno ulogu tuženice, kao ključnu u otuđenju maloljetne EN s njima, a maloljetna EN stanuje s majkom, ovdje tuženicom. Ističu kako su bili ustrajni stupiti u kontakt kako direktno s maloljetnom unukom, tako i indirektno preko tuženice, ali da su se unuka i tuženica na njihove pozive svaki put oglušile. Tužitelji smatraju da je nemoguće da preko noći nestane brižan odnos koji su imali s unukom, a da je unuka EN pod konstantnim negativnim utjecajem tužene zbog čega da ista nije u mogućnosti, ili ne smije formirati i iskazivati svoje vlastito mišljenje, već kopira stavove majke, ovdje tužene. Tužitelji naglašavaju da ne postoji niti jedan razlog zbog kojih bi ostvarivanje osobnih odnosa unuke s njima bio štetan za unuku. Tužitelji nadalje ističu kako malodobna EN nikad nije izravno izjavila, niti pred institucijama niti pred njima da ne želi s njima kontakt, a ističu da je malodobna EN u srpnju 2024. pred Zavodom izrazila želju za odlazak na ljetovanje kod njih na more zajedno s ocem, što se nije realiziralo jer ista nije naišla na podršku majke. Tužitelji nadalje naglašavaju da je upravo tuženica ta koja malodobnoj unuci tužitelja nameće gubitak kontakata i produbljuje

brakorazvodni postupak. Tužitelji naglašavaju da je u interesu malodobne EN ostvarivati osobne odnose s njima te predlažu da se isti odnosi odvijaju jednom mjesečno u trajanju od dva sata, te svaki drugi državni i vjerski blagdan u trajanju od dva sata, da maloljetna EN tijekom ljetnih praznika provede minimalno deset dana u Primoštenu kod bake i djeda, te da ako malodobna EN to želi provede s njima po dva sata i duže na dane rođendana i obljetnica.

2. U odgovoru na tužbu od 20. lipnja 2025. i tijekom postupka, tužena je u bitnom navela kako su navodi iz tužbe neistiniti, klevetnički, te da je u tužbi neistinito prikazan odnos tužitelja s unukama. Tužena smatra da tužiteljima nažalost nije cilj uspostava odnosa s unukama, već da su tužbu isti podnijeli s ciljem napada na nju kao sredstvom ocrnjivanja i ponižavanja tužene. Tužena ističe da je u svim fazama ovog postupka surađivala, odazivala se na pozive Zavoda, te je aktivno sudjelovala u rješavanju problematike. Tužena u odgovoru na tužbu ističe svoju ulogu oko podizanja malodobne EN, da je upravo ona brinula o održavanju obiteljskih odnosa, a da je upravo tužena u okviru postupka P Ob -232/2024 ocjenjena od strane nadležnog Zavoda kao izrazito angažiran i posvećen roditelj, da dobro poznaje razvojne potrebe djece s kojom djecom da ima prisan i privržen odnos. Tužena ističe da je od početka postupka razvoda ona ta koja je s djecom dvije godine preživljavala u traumatičnim okolnostima izvan vlastita doma, a da tužitelji nisu ni na koji način našli potrebnim djelovati pozitivno usmjerivši se na dobrobit unuka, te da nepotrebno pokreću i ovaj postupak slijedom čega se ista protivi prijedlogu viđanja tužitelja u cijelosti. Tužena ističe da je malodobna EN u dobi kad jasno iskazuje svoje mišljenje i stavove, jer razumije što se oko nje događa, a da je isto već učinila više puta pred službenim osobama sustava, naslovnom sudu pa i samim tužiteljima, a da je viđanje malodobne EN po rasporedu i na silu suprotno njezinoj dobrobiti. Tužena upućuje da su upravo tužitelji ti koji su odgovorni za odnos koji sama imaju s unukom, odnosno da je izostanak tog odnosa rezultat upravo tužiteljevih postupanja, a da tužitelji pokretanjem ovog postupka ponovno izlažu maloljetnu unuku raznim obradama i postupcima pred nadležnim tijelima te im ne dozvoljavaju miran nastavak života.

3. Rješenjem ovog suda od 26. ožujka 2025. maloljetnoj EN radi zaštite njezinih prava i interesa u ovom postupku, imenovana je posebna skrbnica DN, magistrica prava i djelatnica Centra za posebno skrbništvo.

4. Tijekom postupka sud je pribavio mišljenje i prijedlog nadležnog Zavoda, saslušao je tužitelje u svojstvu stranaka, te je izvršio je uvid u svu dostavljenu dokumentaciju. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023,146/25), a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te je odlučeno kao u izreci presude.

5. Iz prijedloga i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trnje ( u daljnjem tekstu Zavod) od 15. prosinca 2025. u bitnom proizlazi da je djed RN rođen **.**.1948., da je odrastao u primarnoj obitelji s ocem i maćehom, da ima polusestru i polubrata s kojima ima dobre odnose. RN je završio Višu ekonomsku školu u Zagrebu, pred mirovinu je bio zaposlen na radnom mjestu direktora radne zajednice u Rizu. Nema ozbiljnih zdravstvenim problema, a sa suprugom AN, ovdje II tužiteljicom ima troje djece. AN je rođena **.**.1948., sada je u mirovini, završila je srednju ekonomsku školu, sad je u mirovini. RN i AN navode da sa svim članovima obitelji, i sa svojih troje djece imaju redovite i uredne odnose, a da su i s unukama rođenim u braku njihova sina UN i ovdje tuženice imali redovite i uredne odnose unazad dvije godine od sastavljanja izvješća Zavoda. U Zavodu su naveli da su isti odnosi s unukama prestali od pokretanja postupka razvoda između njihova sina i ovdje tužiteljice, a da nemaju dobar odnos s ovdje tuženicom te da ih unuke ne žele od početka brakorazvodne parnice njihovih roditelja viđati niti s njima kontaktirati. U Zavodu su ovdje tužitelji u bitnom naveli kakav je bio njihov odnos s unukama prije prekida konatakata, da su bili uključeni u njihov život, da su sudjelovali u brizi oko unuka, da su o istima brinuli kad su bile bolesne, da su vodili na aktivnosti, s njima provodili ljetne praznike. Imali su otvorenu komunikaciju s unukama, koje da su viđali i tokom tjedna više puta, baka da je s unukama odlazila u kupovinu, djed im je pisao rođendanske pjesmice,a da ih je od početka brakorazodne parnice unuka ON blokirala na mobitelu dok malodobna EN nije. Unuka ON kada bi ih srela da bi okrenula glavu od njih, dok ih malodobna EN pozdravi, ali da mi unuke više ne čestitaju blagdane te nemaju s istima unazad dvije godine nikakav kontakt. Isti su u Zavodu naveli da nisu sigurni je li to volja unuka, te da su zbog toga pokrenuli postupak, jer da po njihovom mišljenju svi lijepi proživljeni trenuci ne mogu preko noći pasti u zaborav. Iskazali su želju barem jednom mjesečno vidjeti unuke po nekoliko sati. Zavod navodi da su u studenom 2024. pozvani na razgovor ovdje tužitelji i tužena, kada isti nisu postigli sporazum, a da je stručni djelatnik Zavoda predložio susret u Zavodu bake i djeda s unukama ako unuke na to pristanu gdje bi na susretu unuke pred bakom i djedom mogle izraziti svoju volju i mišljenje, izraziti svoje emocije, a koji susret se nije održao jer je tužena u veljači 2025. obavijestila Zavod da njezine kćeri ne pristaju doći na razgovor. Zavod u prijedlogu i mišljenju navodi da je majka, ovdje tužena , vezano za postupak ostvarivanja osobnih odnosa unuka s bakom i djedom, u više navrata pozivana pristupiti zajedno s maloljetnom djecom, a nada tužena na pozive najčešće nije odgovarala te bi iste naposlijetku i odbila. U studenom 2025. da je tuženica ponovno pozvana pristupiti s kćerima glede postupka ostvarivanja osobnih odnosa unuka s tužiteljima a da je tužena poziv odbila jer da je isti u vremenu kad kćerke imaju nastavu te u njezino radno vrijeme, ističući da njezine kćeri kategorički odbijaju doći na razgovor i to opravdano jer su iste u više navrata ispitivane gdje su jasno davale mišljenje o odnosu s ocem i njegovim roditeljima, ovdje tužiteljima, dok Zavod napominje da su stručni djelatnici razgovarali u samo jedanput u prostorijama Zavoda, a da se u međuvremenu stručni tim i promijenio te se isti ne slažu s majčinim mišljenjem da se djecu razvlači inzistirajući da ista obave razgovor u Zavodu, pa da je tako starija kći tužiteljice koja je u tijeku ovog postupka postala punoljetna bila uključena kod adolescentskog psihijatra u KBC Rebro prije nego se područni ured Zavoda susreo s obitelji UN, a da se djeci upućivanjem u Obiteljski centar i razgovorima sa stručnjacima za psihološku pomoć nastojalo pomoći uslijed teške obiteljske situacije. Tužena je od strane Zavoda pozvana u prosincu 2025. zbog prijave oca mlt djece radi nepridržavanja sudske odluke, kojem pozivu se tužena nije odazvala, istovremeno navodeći kako je i dalje onemogućena živjeti u vlastitom domu, da s djecom stanuje kod majke, a da ona i djeca treću godinu zaredom preživljavaju u užasnim okolnostima, dok je otac malodobne djece ostao stanovati u zajedničkom stanu iako posjeduje još jedan stan koji je kupio u tajnosti za vrijeme trajanja bračne zajednice s ovdje tuženom. Zavod navodi da roditelji imaju različite poglede na rješavanje imovinskopravnih pitanja, a da su maloljetna djeca privržena majci i odbijaju oca kao i njegovu obitelj. S maloljetnom EN je u srpnju 2024. proveden jedini usmeni razgovor te su prikupljeni podaci za izradu psihologijskog mišljenja u postupku razvoda braka ovdje tužene i UN, prilikom kojeg razgovora je maloljetna EN, tada u dobi od 13 i pol godina u bitnom iskazala kako s majkom ostvaruje emocionalno blizak odnos, da joj je majka osoba od povjerenja te je verbalizirala majčinu dominaciju u skrbi o njoj i tijekom odrastanja. U odnosu s ocem maloljetna EN je navela kako nema prisan odnos, te kako je otac tijekom njenog odrastanja bio sporadično uključen u skrb o njoj, a da s ocem ima oskudnu i površnu komunikaciju, ali da je odgovarala na očeve pozive i bila otvorena za očev prijedlog da idu zajedno na more kod očevih roditelja, ali i dalje neodlučna jer starija sestra ON odbija ići i nema podršku majke, je da joj je majka rekla da ne želi da se razdvaja od starije sestre, ali da joj je prepustila odlučiti o tome. Maloljetna EN, kao i starija sestra ON, su prilikom razgovora iskazale ljutnju prema ocu jer se nije iselio iz obiteljskog doma kako tamo nastavila stanovati s majkom i sestrom, nego su se one morale iseliti. Zavod je u prijedlogu i mišljenju naveo da im se u nekoliko navrata obraćao otac maloljetne EN i sada punoljetne ON, da majka, ovdje tužena opstruira ostvarivanje osobnih odnosa oca s djecom, da ista djeca s njim ne komuniciraju, ne odgovaraju na poruke vezane uz ostvarivanje osobnih odnosa s ocem prema pravomoćnoj sudskoj odluci donesenoj u predmetu Gž Ob-185/2025. Slijedom navedenog Zavod navodi u prijedlogu i mišljenju kako se stječe dojam da unuke ovdje tužitelja u potpunosti ignoriraju očevu stranu obitelji, pa tako i baku i djeda po ocu, naizgled zbog nerazriješenog odnosa glede imovinskih pitanja njihovih roditelja. Majka, ovdje tužena da se poziva na zaštitu dobrobiti djece, a da pod istim prema mišljenju Zavoda ne podrazumijeva povezanost djece s ostalim članovima obitelji s kojima su ista većinu svog života neometano ostvarivala skladne odnose. Zavod predlaže da se prilikom odluke uzme u obzir dob tužiteljevih unuka, te da se u skladu s tim osobni odnosi unuka s bakom i djedom, ovdje tužiteljima, odvijaju po dogovoru u skladu sa željama maloljetne djece, a ukoliko dogovor izostane jedanput mjesečno i to vikendom u trajanju od tri sata.

6. Prijedlog i mišljenje Zavoda je dostavljen strankama i posebnoj skrbnici na očitovanje. Tužena se podneskom od 19. veljače 2026. očitovala na prijedlog i mišljenje Zavoda u bitnom odbacujući bilo kakve insinuacije da bi ista negativno utjecala u odnosu na kćeri, ovdje unuke tužitelja. S tim u vezi tužena se ne slaže s prijedlogom i mišljenjem Zavoda ističući da su u istom navedene neprovjerene, nepotpune i netočne informacije i dojmovi, da je Zavod pri izradi prijedloga i mišljenja zanemario pozitivne zakonske odredbe i ostali dokumenti koji su dostupni i značajni za ovaj postupak, da je Zavod zanemario višekratno iskazano mišljenje djece, zanemario prava, dobrobit i najbolji interes djece, i to ponajprije inzistiranjem na ponovnom ispitivanju i utvrđivanju mišljenja za što su djeca jasno iskazala da ne žele , da su potpuno zanemarili aktualne životne okolnosti i svakodnevnu realnost djece i tužene, koju su tendenciozno negativno i neistinito prikazali, kao i njena postupanja, u potpunosti zanemarili njene iskaze te iznijeli netočne informacije o njenom angažmanu u postupku, izostavili relevantne činjenice, a pristrano prikazali tužitelje te prihvatili njihov neprovjeren iskaz kao vjerodostojan (a koji je pobijen iskazima tužene i iskazima djece) . Tužena ističe da je djecu potrebno zaštiti o nepotrebnog izlaganja opetovanom ispitivanjima, a posebice ako su ranije utvrđene okolnosti dovoljne za odluku, što je ovdje prema mišljenju tužene svakako slučaj, a tim više jer su, kako navodi tužena djeca dala iskaz u sedam navrata, usmeno i pisano kako ocu tako i tužiteljima, a da je pravomoćnom presudom donesenom u predmetu P Ob - 232/2024 utvrđena autentičnost iskaza djece, ovdje unuka tužitelja, u kojoj presudi stoji da su unuke ovdje tužitelja uz prisutnost posebne skrbnice u siječnju 2025. između ostalog iskazale ljutnju spram oca koji je ostao stanovati u obiteljskom domu a one su s majkom, ovdje tuženom morale iz istog iseliti, s tim u vezi iskazale otpor prema bilo kojoj vrsti komunikacije s ocem, a sud je utvrdio autentičnost njihovog mišljenja, da su mišljenje dale bez zadrške te da imaju pravo na mirno odrastanje. Tužena upućuje da u Završnom izvještaju voditeljice izrečene mjere stoji da su unuke ovdje tužitelja istoj izjavile da ne žele vidjeti ni baku ni djeda s tatine strane. Tužena upućuje da Zavod nije u prijedlogu i mišljenju naveo iskaz unuka ovdje tužitelja, koji postoji u dokumentaciji koja se nalazi u područnom uredu Zavoda, a u kojem iskazu su iste navele da ne žele kontaktirati niti viđati baku i djeda s očeve strane. Tužena naglašava da je zavod pri izradi prijedloga i mišljenja ignorirao ukupan kontekst životnih okolnosti unuka ovdje tužitelja i same tužene, za koju je pravomoćnom presudom odbačena bilo kakva insinuacija negativnog utjecaja na djecu, te da su nekritički poklonili vjeru iskazu tužitelja sugerirajući da djeca nisu imala prilike slobodno izreći svoje mišljenje. Tužena postavlja pitanje je li u interesu djece da ih se nakon tri godine neizvjesnosti ponovno čupa iz njihove svakodnevnice i redovnih aktivnosti, te da izostaju iz škole radi nepotrebnih ponovnih ispitivanja, a da su unuke ovdje tužitelja istima usmeno i pisano uputile poruke, te su jasno izrazile svoj stav, zbog čega nije u interesu djece da ih se ponovno ispituje od strane njima nepoznatih osoba, jer prema mišljenju tužene isto predstavlja štetni pritisak, maltretiranje i sekundarnu viktimizaciju djeteta. Tužena u prigovoru na prijedlog i mišljenje Zavoda upućuje na činjenicu da je isti Zavod zanemario aktualne životne okolnosti, cjelokupni životni kontekst kao i ulogu tužitelja i njihovog sina u tome, praveći se da ništa nije dogodilo, naglasivši da je tužena krajem svibnja 2024. bila s maloljetnom djecom primorana izići iz svog jedinog doma zbog neizdrživog zlostavljačkog ponašanja i postupanja bivšeg supruga koje je utjecalo na psihofizičko zdravlje djece , od kada se tužena i djeca nalaze u privremenom smještaju a otac djece se nalazi u zajedničkom trosobnom stanu sam, dok posjeduje još jedan novi trosobni stan koji je u tajnosti kupio za vrijeme trajanja bračne zajednice. Tužena ističe da je otac, sin ovdje tužitelja, lažirao podatke o bračnom statusu prilikom podizanja kredita za isti stan koji je kupio u tajnosti, a da je ona za stan saznala slučajno nakon čega je pokrenula brakorazvodnu parnicu. Tužena upućuje da je Zavod u svom prijedlogu i mišljenju zauzeo prema istoj negativan stav zanemarivši njezin anganžman u postupku, iznoseći netočne informacije i relevantne činjenice, pa tako i činjenicu da tužena nije odbijala doći u Zavod nego je istom Zavodu javljala da ne može doći, zanemarujući činjenicu da je za vrijeme trajanja dugotrajnih i mučnih postupaka ista uvijek surađivala sa svim sudionicima istih postupaka. Tužena ističe da se uvijek i redovito odazivala brojnim pozivima Zavoda (uglavnom po neutemeljenim prijavama bivšeg supruga i tužitelja) te uredno surađivala i davala potpune informacije o stanju i okolnostima u obitelji, da se ista uredno odazvala pozivu na obvezno savjetovanje prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom koji su pokrenuli tužitelji, netom pred prošli Božić, 19.12.2025., da je tužena uredno odgovorila na dva poziva HZSR 11.11.2025. i 8.12.2025., da nije primila odgovor HZSR niti na jednu od navedenih poruka, da je drugi poziv HZSR poslan u petak, 5.12.2025. za sastanak u ponedjeljak, 8.12.2025. zakazan usred radnog dana, a da joj djelatnici HZSR nisu tražili niti ponudili alternativni termin, kao što nisu obavijestili tuženu o daljnjim radnjama, da je tužena na sastancima u Zavodu predlagala postupke koji bi mogli pridonijeti rješavanju predmetne problematike, da je tužena uredno surađivala s voditeljicom mjere, iako se s tom mjerom nije slagala, da je voditeljica mjere u svom izvješću navela da je razgovarala s kćerima te da su i njoj priopćile da ne žele komunicirati niti viđati se s ocem niti njegovim roditeljima, da nitko tijekom ovih postupaka, pa ni voditeljica mjere, kao ni psihijatri i psiholozi uključeni u rad s djecom i tuženom nisu niti posumnjali, a kamoli utvrdili bilo kakav negativan utjecaj tužene, nego upravo suprotno, da je neutemeljenost teorije o majčinoj manipulaciji utvrđena i presudom od 25. lipnja 2025. koja je u tom dijelu postala pravomoćna u rujnu 2025. , da je tužena uredno usmenim ili pisanim putem obavještavala HZSR o svim poduzetim radnjama (npr. savjetovanju u Obiteljskom centru koje je pokrenula na svoju inicijativu, a ne po uputi Zavoda kako se to netočno navodi u izvješću), da se tužena višekratno obraćala HZSR usmenim i pisanim putem, te osobnim dolascima, i tražila pomoć i zaštitu, da je tužena uputila više od 15tak poruka u kojima traži pomoć i zaštitu, te informaciju o poduzetim radnjama, na koje nije dobila odgovor, niti je dobila pozive na razgovor kako su kćeri i ona i što se s njima događa,da Zavod propituje isključivo postupanja tužene, dok se postupanja tužitelja i njihovog sina ne propituje, a da je navedeno diskriminatorno postupanje, uz ostale propuste u radu HZSR, utvrdila i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova još u veljači 2025. , da stručni tim Zavoda u pravilu ne dolazi na ročišta koja se tiču upravo prava i dobrobiti djece na koja su uredno pozvani, ne pokazuju interes niti dostavljaju očitovanja (primjerice postupak koji se vodi za pravo stanovanja djece u vlastitome domu). Tužena ističe da je do pogoršanja odnosa tužitelja s unukama došlo isključivo zbog njihovog ponašanja i postupanja posebno tijekom ovoga razdoblja, te da su djeca tužiteljima i osobno izjavila da ne žele s njima komunicirati. O svemu tome da je tužena uredno obavijestila HZSR u više navrata, usmeno i pisano, između ostaloga i detaljno prilikom obveznog savjetovanja prije pokretanja ovog sudskog postupka. Tužena navodi da se u izvješću Zavoda iznose mnogi navodi tužitelja čija vjerodostojnost nije utvrđena, ne navodi se da su te izjave na bilo koji način provjerene ili utvrđene kao istinite, te da tužitelji neistinito prikazuju svoj prijašnji angažman i odnos s unukama, a o tome da je tužena višekratno već obavijestila stručni tim Zavoda, između ostaloga i prilikom obveznog savjetovanja. Tužena postavlja pitanje da je sve bilo tako idilično kako tužitelji prikazuju, bi li doista moglo prestati preko noći? Osim toga, tužitelji da nisu iznijeli, a Zavod da nije propitivao, djelovanje i postupanje tužitelja od početka postupka rastave nadalje. Tužena ističe da je upravo ona ta koja je oduvijek brinula o svim aspektima skrbi o svojim kćerima. Umjesto propitivanja postupanja tužitelja i njihovog sina, odnos djece s njima i dalje se potpuno pogrešno tumači kao posljedica neriješenog imovinskog spora. Tužena upućuje da Zavod pri izradi prijedloga i mišljenja nije imao u vidu primarni cilj aktivne zaštite najboljeg interesa djece, kao i usmjeravanja tužitelja na promišljanje vlastitih postupanja i preuzimanja odgovornosti, a da je nejednako i diskriminatorno postupanje HZSR PU Trnje prema tuženoj utvrdila i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, te da se takvo postupanje prema mišljenu tužene očito nastavlja. Tužena naglašava da iz svega navedenoga jasno proizlazi da susreti po dogovoru i u skladu sa željama djece nikada nisu bili u pitanju, a da je određivanje susreta i druženja po rasporedu i na silu, odnosno protivno jasno iskazanoj volji djece, suprotno njihovoj dobrobiti i predstavljalo bi kršenje njihovih prava i najboljeg interesa, kao i da je cijeli postupak suprotan potrebama i dobrobiti djece kojima je potrebno osigurati miran nastavak života nakon razvoda roditelja i zaštititi ih od daljnjega traumatiziranja kroz brojne postupke pred nadležnim institucijama. Nastavak ovoga postupka predstavljao bi za EN daljnje ugrožavanje njezinih prava, dobrobiti i najboljeg interesa, kao i nepotrebno izlaganje daljnjoj traumatizaciji, te da se ne dozvoli provođenje ikakve sile koju tužitelji zahtijevaju u odnosu na unuke, a da bi prisilno provođenje odnosa istih s unukom predstavljalo maltretiranje iste. Tužena predlaže da se usmjeri pozornost na ono što je bitno, a to je da je već utvrđeno mišljenje maloljetne unuke tužitelja, da ukoliko je doista isto potrebno ponovno utvrđivati, da se isto učini putem posebne skrbnice i naslovnog suda, te da sud ima na umu načelo hitnosti sve u cilju zaštite najboljeg interesa maloljetnog djeteta.

U svom očitovanju na prijedlog i mišljenje Zavoda od 4. ožujka 2026. tužitelji su u bitnom naveli da nemaju primjedbi na isti prijedlog i mišljenje, te da ga u cijelosti prihvaćaju, tim više jer stručni tim Zavoda već više od dvije godine kontinuirano prati obiteljsku situaciju zbog čega isti ima, prema mišljenju tužitelja osobitu dokaznu snagu, koju treba uvažiti prilikom donošenja odluke. Tužitelji ističu da tužena nije dostavila niti jedan primjer, odnosno dokaz da je postojao, odnosno da postoji bilo kakav oblik neprimjerenog ili štetnog postupanja tužitelja u odnosu na maloljetnu unuku EN. Tužitelji navode da su svjesni da maloljetna EN ima 15 godina, te da treba uvažiti njezino mišljenje, ali da su oni do razvoda braka njihova sina s ovdje tuženom, imali s unukom prisan i dobar odnos koji je prekinut. Tužitelji upućuju na iskaz maloljetne EN dan pred stručnim djelatnicima Zavoda koja je verbalizirala želju ići k njima na more, a da isto nije podržano od strane tužene, kao i da je u predmetu P Ob-232/2024 roditeljima određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi u kojoj je navedeno da kod jednog roditelja prisutno psihičko iskorištavanje djece za osobne ciljeve u situaciji konfliktnog razdvojenog roditeljstva. Tužitelji smatraju da otpor djeteta prema kontaktu s njima nije trajne prirode te da je normalizacija odnosa moguća kroz postupan pristup, upravo ostvarivanjem osobnih odnosa tužitelja s unukom dinamikom koju predlaže zavod , a da je isključivanje ili umanjivanje značaja obiteljskih veza s članovima obitelji, posebice bake i djeda može imati dugoročne psihosocijalne i emocionalne posljedice za dijete.

7. Posebna skrbnica je na ročištu od 17. ožujka 2026. istaknula kako nema primjedbi na prijedlog i mišljenje Zavoda od 15. prosinca 2025., ali budući da je obavila razgovor s mlt. EN i sada već punoljetnom ON u okviru postupka P Ob 232/24 smatra da ostvarivanje osobnih odnosa EN sa tužiteljima nakon ovog postupka, s obzirom na njezino utvrđeno mišljenje u okviru postupka P Ob 232/24 neće biti provedivo. Predstavnici Zavoda su do zaključenja ovog postupka ostali kod prijedloga i mišljenja od 15. prosinca 2025.

8. Tužitelj RN saslušan u svojstvu stranke na ročištu od 17. ožujka 2026. u bitnom je naveo kako ustraje u zahtjevu za ostvarivanjem osobnih odnosa s mlt. EN jer smatra da je to za njezinu i njihovu dobrobit. Suglasan je s prijedlogom i mišljenjem Zavoda uvažavajući sve činjenice koje egzistiraju. Zadnji puta je mlt. EN vidio na nekoj plesnoj produkciji, a do 2023. godine suprugin i njegov odnos s unukama je bio redovan, uključeni su bili u mlt. Ninin, a i Hanin život od njihova rođenja. U mirovini je od 2007. godine. Mlt. EN i ON su uvijek bili na raspolaganju kad god je bilo potrebno, kod njih su prespavale, ljetovale kod njega i II tužiteljice. I to je sve prekinuto naprasno od kada je bivša snaha napustila obiteljski dom. Više puta su bez obzira na situaciju koju je njihov sin imao s bivšom snahom pokušavali stupiti u kontakt kako s njom tako i s unukama, no bez uspjeha. One su tada gotovo nestale iz njihova života. Nema saznanja da bi unuke imale što protiv viđanja s njima, ako je tako volio bi da to pred njima kažu. Unuke su u situaciji koja nije primjerena, da su sklone i privržene majci, smatra potpuno normalnim, ali smatra da majka nije odigrala ulogu u poticanju djece. Na poseban upit posebne skrbnice što misli zbog čega su unuke ljute odgovara da mu je jasno da su ljute radi brakorazvodne parnice, ali smatra da to ne bi smjelo imati utjecaj na njihov odnos s bakom i djedom.

9. Tužiteljica AN saslušana u svojstvu stranke na ročištu od 17. ožujka 2026. u bitnom navodi da je suglasna sa svime što je rekao u današnjem iskazu I tužitelj, njezin suprug, naglašava da unuke užasno vole i da one to znaju. Smatra da djeca s njihove strane ni u kom slučaju ne bi bila pod negativnim utjecajem, a vezano za prethodnu brakorazvodnu parnicu koja je završena. Kao baka i djed, traže da budu uključeni u život unuka i smatra da na to imaju pravo i da je besmislena ova situacija. Mora naglasiti da je tuženica u odnosu na unuke u par prilika bila dosta posesivna. Smatra da je u interesu unuka da se viđaju s njima i ne može vjerovati da se više ne viđaju. Pokušala je kontaktirati ON, kada je slučajno prolazila pored škole i ON je okrenula glavu i pobjegla, užasno su se osjećali. ON ju je blokirala na mobitelu, mlt. EN nije blokirala ali nisu u kontaktu, kao što nisu u nikakvom odnosu s tuženicom.

10. Punomoćnica tuženice je na ročištu od 17. ožujka 2026. na koje ročište nije pristupila uredno pozvana tuženica radi saslušanja, kako ista nema ništa protiv da se unuke viđaju s bakom i djedom ali ih je pustila da izraze svoje mišljenje i smatra da se njihovo mišljenje mora poštovati.

11. U ovom postupku nije sporno da maloljetna EN nakon faktičnog prestanka bračne zajednice njezinih roditelja stanuje s majkom, ovdje tuženicom, na adresi prebivališta tuženice, te da od prestanka bračne zajednice njezinih roditelja ne ostvaruje osobne odnose s bakom i djedom po ocu, ovdje tužiteljima. Također, nije sporno da maloljetna EN ima pravo ostvarivati osobne odnose s bakom i djedom po ocu.

Sporno je li u interesu maloljetne EN odrediti ostvarivanje osobnih odnosa iste s bakom i djedom, ili je potrebno prilikom donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa maloljetne EN s bakom i djedom uzeti u obzir isključivo volju maloljetne EN, a da bi svaka drugačija odluka biti u suprotnosti s najboljim interesom iste. Sporno je je li volja maloljetne EN da ne ostvaruje osobne odnose bakom i djedom, dana u postupku brakorazvodne parnice njezinih roditelja, autentična, te treba li se ista uzimati u obzir u ovom postupku.

12. Na temelju članka 120. Obiteljskog zakona (''Narodne novine broj 103/15, 98/19,47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ ) pravo na ostvarivanje osobnih odnosa imaju obostrano: dijete, braća, sestre, polubraća, polusestre te bake i djedovi. U stavku 3. istog članka roditelji i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe o djetetu duže su djetetu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa sa srodnicima, te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa, a između ostalih navedenih u predmetnom članku bake i djedovi nemaju pravo na ostvarivanje osobnih odnosa ako bi to bilo u suprotnosti s djetetovom dobrobiti. Nadalje, sukladno članku 95. stavak 3. Obz-a roditelji su dužni omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s osobama navedenim u članku 120. Obz-a, u ovom slučaju baki i djedu.

Člankom 5. Obz-a stavkom 1. propisano je da sudovi moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, iz koje odredbe proizlazi da sud kod donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa nije vezan zahtjevima stranaka, već je ovlašten i dužan svoju odluku donijeti i mimo i protiv prijedloga stranaka, ako to zahtijeva dobrobit djeteta.

Prema članku 359. stavku 1. Obz-a dijete koje je navršilo 14 godina može na vlastiti zahtjev iznositi činjenice, predlagati dokaze i podnositi pravne lijekove, ako je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice tih radnji. A člankom 360. istog zakona je određeno da će sud djetetu omogućiti da izrazi svoje mišljenje u postupcima u kojima se odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta, osim ako se dijete tome protivi, a mišljenje se uzima u obzir u skladu s dobi i zrelosti djeteta sukladno članku 86. Zakona.

Nadalje primjenom članka 481. točke 7. utvrđeno je da je u konkretnom predmetu dostavljeno izvješće o obveznom savjetovanju prije pokretanja ovog postupka, a nakon kojeg savjetovanja stranke nisu postigle dogovor.

13. Primjenom navedenih članaka sud je utvrdio da je pravo tužitelja na osobne odnose s maloljetnom unukom EN zakonski utemeljeno. U tijeku postupka nije utvrđeno da su baki i djedu izrečene bilo kakve mjere u vidu zabrane ostvarivanja osobnih odnosa istih s unukom.

Sud je na temelju provedenog postupka i dokumentacije u spisu utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja materijalnopravno utemeljen, isti zahtjev Zavod podupire, posebna skrbnica nema primjedbi na prijedlog i mišljenje Zavoda iako izražava zabrinutost glede njegove provedivosti. Ključno pitanje u ovom postupku nije pitanje prava na ostvarivanje osobnih odnosa maloljetne EN s bakom i djedom, koje ne spori niti sama tuženica, nego pitanje dobrobiti maloljetnog djeteta s obzirom da je u prethodnim postupcima koji su se vodili između roditelja maloljetne EN isto iskazivalo otpor ostvarivanju osobnih odnosa i tužiteljima. Ovaj sud je tijekom postupka trebao utvrditi je li otpor maloljetnog djeteta, a čije postojanje ne spore niti tužitelji, autentičan ili je isti rezultat negativnog utjecaja tuženice kao majke. Sud nije u donošenju ove odluke vezan mišljenjem posebne skrbnice da provođenje osobnih odnosa maloljetne EN s bakom i djedom neće biti provedivo, jer sud smatra da je realizacija istih odnosa u skladu s dobrobiti djeteta, tim više jer tijekom ovog postupka nije utvrđeno da bi maloljetna EN ostvarujući osobne odnose s bakom i djedom jednom mjesečno u trajanju od tri sata mogla biti izložena ugrožavajućem pritisku, te da je upravo tužena ta koja je tijekom postupka pokazala da se ne može odmaknuti od negativne retorike usmjerene na brakorazvodni postupak koji je pravomoćno dovršen, a prema ocjeni ovog suda maloljetna EN koja je pred Zavodom iskazala da bi ljetovala kod bake i djeda je mišljenje promijenila ne želeći razočarati majku za koju tužitelji ne spore da ista samostalno brine o istoj i da joj je maloljetna EN privržena. Ovo stoga jer je tijekom postupka sud nedvojbeno utvrdio da maloljetna EN nije vidjela baku i djeda od faktičnog prestanka zajednice njezinih roditelja, a da nije utvrđeno da bi između iste s bakom i djedom bilo incidenata. Sud je ocijenio vjerodostojnim iskaze tužitelja kada navode na koji način su sudjelovali u brizi oko maloljetne EN, jer su isti iskazi detaljni i životni, posebice kada se uzme u obzir činjenica da je sud utvrdio da su baka i djed u mirovini, da su isti zdravi i vitalni, te da je životno i logično da su tadašnjoj snahi i sinu uskakali oko brige o tada maloljetnoj djeci na način kako tužitelji opisuju. Iako su odnosi tužitelja i tužene poremećeni, prema ocjeni ovog suda ne postoji objektivno utvrđena opasnost bake i djeda za unuku, odnosno ne postoji konkretno utvrđena prijetnja dobrobiti za maloljetnu EN, a posebice imajući u vidu da su tužitelji spremni istu viđati jedanput mjesečno u trajanju od tri sata. U ovom postupku nije dokazano da na strani tužitelja postoje negativni kapaciteti, odnosno da bi tužitelji negativnom retorikom usmjerenom prema majci mogli naštetiti dobrobiti malodobne EN a Zavod podupire ostvarivanje istih kontakata, dok posebna skrbnica nema primjedbi na mišljenje Zavoda.

14. Zaključno u ovom postupku je utvrđeno da je pravo bake i djeda na osobne odnose s unukom zakonski utemeljeno, da kontakti nisu u suprotnosti s dobrobiti unuke, da je maloljetna EN saslušana u kontekstu postojeće brakorazvodne parnice, da je Zavod kao stručno tijelo procijenilo dobrobit djeteta i predložilo kontakte, s čime se složila posebna skrbnica koja je istaknula skepsu oko provedivosti istih kontakata što prema ocjeni ovog suda ne može biti kriterij za odbijanje tužbenog zahtjeva, a kad se uzme u obzir odredba članka 95. stavak 3. majka je dužna djetetu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s osobama iz članka 120., u ovom slučaju baki i djedu. Sud je utvrdio da je izraženi otpor maloljetne EN na koji se tužena vezan isključivo za brakorazvodni postupak, a Zavod je u svojem mišljenju naglasio da je maloljetna EN i u tijeku brakorazvodnog postupka bila voljna ljetovati kod bake i djeda a da je promijenila mišljenje pod utjecajem majke. Ovaj sud nije ponovno saslušavao maloljetnu EN, jer je utvrdio da je maloljetna EN u više navrata tijekom svojeg odrastanja saslušavana pred Zavodom i ovdje sudom u okviru brakorazvodnog postupka, te da da bi za istu bilo manje traumatično početi ostvarivati osobne odnose s bakom i djedom jednom mjesečno po tri sata, nego da se ovaj postupak dalje odugovlači. Tužena nije u tijeku postupka osporila da su tužitelji imali prisan odnos s unukom EN do brakorazvodne parnice, niti je osporila ijedan detaljno opisan način od djeda i bake na koji su vodili brigu o unuci kako u podnescima tako i na ročištu na koji je pozvana radi saslušanja a s kojeg je izostala, a sud ju je pozvao radi saslušanja imajući u vidu odredbu članka 536. stavka 6. Obz-a. S tim u vezi sud je utvrdio nespornim i da je maloljetna EN imala prisan odnos s tužiteljima do brakorazvodne parnice njezinih roditelja, da je taj odnos prekinut pokretanjem brakorazvodne parnice, te je sud utvrdio da izražena volja maloljetne EN dana isključivo u kontekstu brakorazvodne parnice, koja je pravomoćno dovršena, te prema mišljenju ovog suda nije u interesu maloljetne EN trajno prekinuti sve kontakte s bakom i djedom po ocu, te da je u ovom postupku potrebna intervencija institucija, odnosno suda, da bi se ti odnosi počeli postepeno održavati. Sud nije provodio vještačenje vezano za negativan utjecaj majke na volju malodobne EN, jer isti nije niti predlagan, te bi prema ocjeni ovog suda nepotrebno odugovlačio ovaj predmet, a naprijed naveden kronološki slijed događaja uz koji se vezuje izražena volja maloljetne EN je sam po sebi indikativan. Sud nije prilikom donošenja odluke mogao uzeti u obzir samo tvrdnju tuženice da je maloljetna EN izjavila da ne želi viđati baku i djeda po ocu, jer sud smatra da je ista volja izražena u kontekstu brakorazvodne parnice, te da ne postoji objektivno utvrđen i dokazan razlog vezan za same tužitelje ili ponašanje tužitelja, a Zavod podupire kontakte.

15.Predmetni postupak iniciran je tužbom tužitelja i vođen je kao parnični postupak. Budući da se radi o postupku ostvarivanja osobnih odnosa djeteta sa srodnicima u smislu članka 433. točke 6. Obz-a, isti je po svojoj pravnoj naravi izvanparnični postupak. Međutim, sukladno članku 19. Zakona o parničnom postupku ( ''Narodne novine'' broj radnje poduzete i dokazi izvedeni u parničnom postupku nisu bez učinka, a odluka je donesena nakon provedenog dokaznog postupka u kojem su stranke imale mogućnost sudjelovati.

16. Sud je o troškovima postupka odlučio sukladno odredbi čl. 366. ObZ -a, vodeći računa o okolnostima slučaja te kako niti jedna stranka svojim postupanjem nije utjecala na trajanje ovog postupka, niti je svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj stranci, odnosno odlučeno je kao pod točkom II./ izreke presude.

U Zagrebu, 29. travnja 2026.

S u d a c:

Ana Vuković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA :

1. Tužiteljima

2. Tuženiku po pun

¸

3. Posebnoj skrbnici

4.HZSR, Područni ured Trnje