REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-1999/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja HK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Denis Mirić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zagrebu, Pavla Hatza 27, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa službena osoba MK, radi prekogranične zdravstvene zaštite, 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-504-03/24-01/60, URBROJ: 338-01- 06-06-24-05 od 16. listopada 2024., radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-504-03/24-01/36, URBROJ: 338-18-02-24-04 od 31. svibnja 2024., radi priznavanja prava tužitelja na naknadu troškova prekograničnog liječenja u iznosu od 10.400,00 eura, te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-504-03/24-01/36, URBROJ: 338-18-02-24-04 od 31. svibnja 2024., odbijen je zahtjev tužitelja, podnesen 15. ožujka 2024., za priznavanje prava na naknadu troškova korištenja zdravstvene zaštite u drugoj državi članici Europske unije (Sloveniji). Tužiteljev zahtjev odnosi se na liječenje adenokarcinoma prostate robotsko asistiranom radikalnom prostatektomijom u Splošnoj bolnici Celje.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-504-03/24-01/60, URBROJ: 338-01-06- 06-24-05 od 16. listopada 2024., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Negativne odluke javnopravnih tijela baziraju se, u bitnome, na propuštanju tužitelja da prije zahvata podnese zahtjev za prethodno odobrenje tuženika za planirano liječenje u inozemstvu, da tužitelj nije dostavio dokaz o zakazanom terminu liječenja u nekoj od tuzemnih ugovornih zdravstvenih ustanova, te da je tužitelj na liječenje u inozemstvo otputovao planirano, pa nije riječ o zdravstvenoj zaštiti obuhvaćenoj obveznim zdravstvenim osiguranjem.

3. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje prednosti robotskog zahvata i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U vrijeme operacijskog zahvata tužitelj je bio u dobi od 69 godina, čime je proces oporavka znatno otežan i usporen. Tužitelj je odustao od podnošenja zahtjeva u smislu mjerodavnog Pravilnika jer nije raspolagao pozitivnim mišljenjem ili preporukom referentnog centra, što je razlog koji se ne može staviti na teret tužitelju. Od tužitelja se traži da, u situaciji u kojoj se bori za vlastiti život, vrijeme i energiju iscrpljuje na podnošenje zahtjeva koji neće biti usvojeni. To ne može biti cilj i smisao propisa koji uređuju zdravstvenu zaštitu. Kod tuženikovih odluka radi se o pretjeranom formalizmu, u svjetlu ustavnosudske prakse. Posrijedi je nužna zdravstvena zaštita u sukladno članku 30. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, što potvrđuje i Liječničko povjerenstvo u nalazu od 24. svibnja 2024. godine. Propušteno je obrazložiti zbog čega je riječ o liječenju za koje je potrebno ishoditi prethodno odobrenje ovdje tuženika. Prvostupanjsko liječničko povjerenstvo nije bilo pravilno sastavljeno, dok drugostupanjsko liječničko povjerenstvo zadire u okolnosti koje nisu trebale biti predmet vještačenja. Tuženik pogrešno smatra da se članak 30. navedenog Zakona ima primijeniti samo kada se osoba neplanirano zatekne na području druge države članice. Uz primjenu načela razmjernosti potrebno je utvrditi razliku troškova indiciranog liječenja tužitelja u Republici Hrvatskoj u odnosu na iznos tih troškova da je operaciju učinjena na osobi koja nije osiguranik u Hrvatskoj. Nije životno ni logično da bi tužitelj konkretnu operaciju obavio u Sloveniji i platio je 10.400,00 eura iako je gotovo na isti dan imao zakazan termin operativnog zahvata u Rijeci, a da za to nije imao osobito opravdan razlog i medicinska mišljenja. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 1.330,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i na raspravi ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Troškovi predmetnog liječenja ne mogu teretiti sredstva obveznog zdravstvenog osiguranja, jer je to liječenje učinjeno na način i po postupku koji nije uređen Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno podzakonskim propisima donesenima na temelju tog Zakona. U konkretnom se slučaju ne radi o nužnoj zdravstvenoj zaštiti, koja se odnosi na boravak u inozemstvu nepovezan s liječenjem, kada je zdravstvena zaštita s medicinskog stajališta nužna i ne može se odgoditi do planiranog povratka u Republiku Hrvatsku. Ovdje to nije slučaj, jer je tužitelj samoinicijativno, bez prethodnog odobrenja i bez propisane preporuke, otišao na planirano liječenje u inozemstvo. Pojam nužne zdravstvene zaštite tumači se u skladu sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, te s odredbama Uredbe 883/04 i Uredbe 987/09. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu na sporne stručno-medicinske okolnosti izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Josipu Španjolu, dr. med., specijalistu urologije i subspecijalistu urološke onkologije u Rijeci. Sudski vještak svoj je nalaz i mišljenje dostavio u pisanom obliku, te ga dodatno iznio na raspravi.

6. Raspravnim rješenjima od 1. rujna 2025. i 1. travnja 2026. odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tim rješenjima, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave (pri čemu se uredno pozvani tuženik nije odazvao na prvo ročište), utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Osporavana odluka tuženika u bitnome se temelji na nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva tuženikove Direkcije. Ocjena Povjerenstva glasi:

„Ocjena: Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda, uvidom u raspoloživu medicinsku dokumentaciju, utvrđuje da se u bolničkom liječenju osigurane osoba (dijagnoza: Ca prostatae) u drugoj državi članici EU, Republika Slovenija, Splošna bolnišnica Celje, Urološki oddelek u razdoblju od 23.01.2024. do 30.01.2024. tijekom kojeg je 24.01.2024. učinjena operacíja Robotsko asistirana radikalna prostatektomija (RARP) bez limfadenektomije radilo o korištenju planirane prekogranične zdravstvene zaštite koja se radi u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj i za kaju je prethodno trebalo podnijeti zahtjev RU/PS Zavoda prema mjestu prebivališta i pribaviti prethodno odobrenje Zavoda za planirano liječenje u inozemstvu. Indikaciju za operacijsko liječenje prostate postavio je spec. urolog ugovorne zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj ali nije indicirao robotski asistiranu radikalnu prostatektomiju već radikalnu prostatektomiju s limfadenektomijom. Osigurana osoba je planirano otputovala u inozemstvo radi liječenja bez preporuke liječenja u inozemstvu od strane nadležnog specijalista urologa ugovorne zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj i bez da je pribavila prethodno odobrenje Zavoda. Radikalna prostatektomija s limfadenektomijom radi se u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Robotski asistirana radikalna prostatektomija radi se samo u visoko specijaliziranim urološkim ustanovama u Republici Hrvatskoj (Klinika za urologiju Klinički bolnički centar Zagreb koja je Referentni centar Ministarstva zdravstva za urološku onkologiju).

Osigurana osoba nije dostavila dokaz o zakazanom terminu liječenja u nekoj od ugovornih zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj. Osigurana osoba je sama snosila troškove liječenja i naknadno Zavodu podnijela zahtjev za naknadom troškova provedenog liječenja.

Planirana prekogranična zdravstvena zaštita nije korištena na način i po postupku koji je propisan važećim propisima.“

9. U ovome upravnom sporu stručno-medicinska osnovanost nalaza i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja u cijelosti je potvrđena nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prof. dr. sc. Josipa Španjola, dr. med., sagledanim u cjelini pisanog nalaza i mišljenja te raspravnog izlaganja.

9.1. Ključni dijelovi pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka glase:

„Neosporno je da se tužitelj (…) liječio zbog karcinoma prostate u Celju (Republika Slovenija) na način da mu je učinjena jedna od komplementarnih (jednakovrijednih) metoda operacijskog liječenja karcinoma prostate i to robotski asistirana laparoskopska radikalna prostatektomija. Od drugih jednakovrijednih metoda operacijskog liječenja postoje još i klasična radikalna prostatektomija te radikalna prostatektomija, a od 2024. godine se robotski asistirana laparoskopska radikalna prostatektomija uspješno radi u Kliničkom bolničkom centru u Zagrebu. Iz nalaza specijaliste urologa (dr. M) razvidno je kako je u tužitelja bilo indicirano operacijsko liječenje zbog karcinoma prostate, a operacijsko liječenje obuhvaća jednu od 3 gore navedene komplementarne metode, tj. oblika operacijskoga liječenja. Prosječno čekanje na operacijsko liječenje zbog karcinoma prostate u Republici Hrvatskoj je 2-3 mj. što je stručno medicinski minimum, jer nakon učinjene biopsije prostate potrebit je protek od najmanje 2 mj. prije početka operacijskog liječenja zbog karcinoma prostate kako prilikom operacije ne bi došlo do lezije debelog crijeva. Dakle prije proteka od 2 mj. od biopsije prostate ne bi se smjelo niti započeti s operacijskim liječenjem.

Slijedom navedenog smatram kako je sa stručno-medicinske strane Rješenje Direkcije tuženika od 16. listopada 2024. godine u cijelosti ispravno, a posebice imajući na umu odredbe članka 27., 28. i 30 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN br. 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) te Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite (NN br. 160/13, 1 1/15, 1 6/1 5, 113/16 i 34/18), jer je tužitelj bio u obvezi pribaviti prethodno odobrenje za odlazak na liječenje u inozemstvo i jer se odgovarajuće operacijsko liječenje uspješno moglo provesti u više institucija u Republici Hrvatskoj.“

9.2. Na raspravi sudski vještak, u odgovorima na pitanja tužitelja, dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužitelju je dijagnosticiran karcinom prostate i bila mu je indicirana radikalna prostatektomija, koja indikacija je bila opravdana. Nije riječ o hitnom operacijskom zahvatu i uobičajeno vrijeme čekanja je dva do tri mjeseca zbog razloga navedenih u pisanom nalazu i mišljenju. Bez uvida u spis ne sjeća se točno datuma kada je bila učinjena biopsija prostate. Pojašnjava pojam jednakovrijednih metoda u pisanom nalazu i mišljenju na način da među njima nema razlika u pogledu uspješnosti izlječenja i prateće komplikacije. Prednost operacije robovskom rukom je brži oporavak pacijenta. Riječ je o jedinoj poznatoj i potvrđenoj prednosti te metode dok za ostalo ne postoje još pouzdane studije i to je još na razini špekulacija. Nije mu poznato koliko je vrijeme čekanja za operaciju robotskom rukom u Zagrebu. Preporuka stručnog društva o čekanju najmanje dva do tri mjeseca do operacije iznesenih u nalazu i mišljenju vrijedi za sve metode operacije karcinoma prostate, pa i za operaciju putem robotske ruke. Sama operacija karcinoma prostate kod tužitelja je svakako bila nužan zahvat ali nije bilo nužno to učiniti robotskom rukom. Riječ je o zdravstvenoj zaštiti pokrivenoj obveznim zdravstvenim osiguranjem. Čekanje od dva mjeseca kod karcinoma prostate ne može dovesti do opasnosti od napredovanja i širenja bolesti. Karcinom prostate u pravilu spada među sporije šireće karcinome. Kod tužitelja bi vrijeme u kojem je nužno obaviti operaciju ovisilo o nalazima PH koji su dobiveni biopsijom i markera PSA pri čemu napamet ne zna koje su te vrijednosti bile kod tužitelja. Tužiteljeva dob u predmetnom razdoblju uobičajena je za pojavu karcinoma prostate, a karcinomi se brže šire kod mlađih pacijenata nego kod starijih.

10. Stranke su se o nalazu i mišljenju sudskog vještaka na raspravi izjasnile kako slijedi.

10.1. Tužitelj prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka u dijelu prema kojem je jedina prednost operacije karcinoma prostate putem robotske ruke ta da je riječ o bržem liječenju.

10.2. Tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

11. Navedeni vještački nalaz Sud ocjenjuje potpunim, preciznim, koherentnim i uvjerljivim, te sukladnim medicinskim kriterijima sadržanima u odredbama posebnih propisa na području obveznog zdravstvenog osiguranja, kao i dokumentaciji sadržanoj u spisu predmeta upravnog postupka. Usto, sudski je vještak na raspravi uvjerljivo odgovorio na pitanja tužitelja.

12. Među strankama je nesporno da tužitelj prije odlaska na liječenje u Sloveniju nije podnio zahtjev tuženiku za prethodno odobrenje za liječenje u inozemstvu, da je tužitelj planirano otputovao u Sloveniju upravo radi obavljanje spomenute operacije, te da je tužitelju u Republici Hrvatskoj bila indicirano operacijsko liječenje prostate putem radikalne prostatektomiju s limfadenektomijom, a ne putem robotski asistirane radikalne prostatektomije.

13. Usto, tužitelj je na ročištu za raspravu održanom 1. travnja 2026. naveo da je gotovo na isti dan imao zakazan termin operativnog zahvata u Rijeci.

14. Mjerodavni normativni okvir obuhvaća, ponajprije, sljedeće odredbe.

14.1. Članci 27.-30. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) glase:

„Članak 27.

(1) Osigurane osobe, u skladu s ovim Zakonom, ostvaruju pravo na prekograničnu zdravstvenu zaštitu koja podrazumijeva zdravstvenu zaštitu koja se osiguranoj osobi osigurava u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a koju je osigurana osoba ostvarila kod ugovornih ili privatnih pružatelja zdravstvene zaštite na području drugih država članica.

(2) Zdravstvena zaštita iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva planiranu zdravstvenu zaštitu za koju osigurana osoba mora pribaviti prethodno odobrenje Zavoda, planiranu specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu za koju nije potrebno pribaviti prethodno odobrenje Zavoda i neodgodivu zdravstvenu zaštitu.

Članak 28.

(1) Pod planiranom zdravstvenom zaštitom u drugoj državi članici, za korištenje koje je osigurana osoba obvezna pribaviti prethodno odobrenje Zavoda, podrazumijeva se zdravstvena zaštita koja je uvjetovana:

- smještajem osigurane osobe u bolničkoj zdravstvenoj ustanovi preko noći u trajanju od najmanje jedne noći ili

- uporabom visokospecijalizirane i skupe medicinske infrastrukture ili medicinske opreme.

(2) Prethodno odobrenje iz stavka 1. ovoga članka potrebno je zatražiti i u slučaju korištenja prekogranične zdravstvene zaštite:

- koja se sastoji od postupaka liječenja koji predstavljaju poseban rizik za osiguranu osobu ili stanovništvo ili

- koju pruža pružatelj zdravstvene zaštite koji bi, ovisno o pojedinom slučaju, mogao dati povoda za ozbiljnu i posebnu zabrinutost u vezi s kvalitetom ili sigurnošću te zdravstvene zaštite, uz iznimku zdravstvene zaštite koja podliježe zakonodavstvu Europske unije kojim se osigurava minimalna razina sigurnosti i kvalitete na njezinu području.

(3) Popis vrsta zdravstvene zaštite iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, kao i popis visokospecijalizirane i skupe medicinske infrastrukture ili medicinske opreme iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka utvrđuje općim aktom Zavod.

(4) Tijekom provođenja postupka po zahtjevu osigurane osobe za prethodnim odobrenjem ovlaštena osoba Zavoda, koja provodi postupak, obvezna je provjeriti da li podnositelj zahtjeva udovoljava uvjetima za davanje prethodnoga odobrenja sukladno propisima Europske unije te ako su zadovoljeni uvjeti iz propisa Europske unije prethodno odobrenje daje se prema tim propisima, osim ako osigurana osoba ne zahtijeva drukčije.

(5) O zahtjevu osigurane osobe za prethodnim odobrenjem Zavod odlučuje rješenjem.

Članak 29.

Zavod ima pravo uskratiti prethodno odobrenje za prekograničnu zdravstvenu zaštiti ako:

- će osigurana osoba prema kliničkoj procjeni nedvosmisleno biti izložena riziku u pogledu sigurnosti koji se ne može smatrati prihvatljivim, uzimajući u obzir potencijalnu dobrobit tražene prekogranične zdravstvene zaštite za osiguranu osobu,

- će građani Republike Hrvatske nedvosmisleno biti izloženi velikom sigurnosnom riziku zbog predmetne prekogranične zdravstvene zaštite,

- se ta zdravstvena zaštita može pružiti kod ugovornih subjekata Zavoda u roku koji je medicinski opravdan, uzimajući u obzir sadašnje zdravstveno stanje i vjerojatni tijek bolesti kod osigurane osobe.

Članak 30.

(1) Planiranu specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu koja nije obuhvaćena člancima 28. i 29. ovoga Zakona osigurana osoba može ostvariti u drugim državama članicama bez prethodnog odobrenja Zavoda.

(2) Na način utvrđen stavkom 1. ovoga članka osigurana osoba može ostvariti i zdravstvenu zaštitu koja je s medicinskog stajališta nužna i ne može se odgoditi do planiranog povratka u Republiku Hrvatsku (nužna zdravstvena zaštita).“

14.2. Mjerodavne su i odredbe Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite („Narodne novine“, broj 160/13, 11/15, 16/15, 113/16 i 34/18).

14.3. Nadalje, člankom 19. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (tzv. Osnovna uredba), u okviru uređenja privremenog boravišta izvan nadležne državne članice, propisano je da, ako nije drugačije određeno stavkom 2., osigurana osoba i članovi njezine obitelji koji borave u državi članici koja nije nadležna država članica imaju tijekom svog privremenog boravišta pravo na davanja u naravi koja su iz medicinskih razloga nužna, uzimajući u obzir prirodu davanja i očekivanu dužinu privremenog boravišta. Ta davanja u ime nadležne ustanove pruža ustanova mjesta privremenog boravišta, sukladno odredbama zakonodavstva koje primjenjuje, kao da su dotične osobe osigurane na temelju spomenutog zakonodavstva.

14.4. Davanja u naravi iz članka 19. stavka 1. Osnovne uredbe odnose se na davanja u naravi koja se pružaju u državi članici privremenog boravišta, u skladu s njezinim zakonodavstvom, te koja su nužna s medicinskoga gledišta kako osigurana osoba ne bi bila prisiljena vratiti se u nadležnu državu članicu prije kraja planiranog boravka radi podvrgavanja potrebnom liječenju (članak 25. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti; tzv. Provedbena uredba).

15. Nesporno je da tužitelj nije pribavio ni tražio prethodno odobrenje tuženika za planiranu zdravstvenu zaštitu u drugoj državi članici. Da je tužitelj zatražio propisano prethodno odobrenje, te da je postupak izdavanja odobrenja trajao nerazumno dugo, to bi, uzevši u obzir još neke okolnosti, moglo utjecati na drukčiji ishod ovoga spora. Međutim, tužitelj prethodno odobrenje nije ni zatražio.

16. Nesporno je i da je tužitelj u praktički istom terminu indiciranom operacijskom zahvatu mogao biti podvrgnut i u Republici Hrvatskoj.

17. U smislu članka 30. stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, članka 19. stavka 1. Osnovne uredbe, te članka 25. stavka 3. Provedbene uredbe, iz nalaza i mišljenja sudskog vještačenja proizlazi da provedba operacijskog zahvata upravo putem metode robotskog zahvata nije bila nužan zahvat. Pri tome nije odlučno postoji li još koja prednost potonje metode uz onu koju je naveo sudski vještak (brži oporavak pacijenta), već je odlučno to da je tužitelju u isto vrijeme kao u i Sloveniji u ugovornoj ustanovi u Republici Hrvatskoj bio dostupan standardni operacijski zahvat karcinoma prostate, pokriven hrvatskim obveznim zdravstvenim osiguranjem. Sudski vještak objasnio je i zbog čega operacija, bez obzira na metodu, nije mogla biti obavljena u kraćem roku (rizik lezije nakon biopsije), te zbog čega dvomjesečno čekanje ne može dovesti do opasnosti od napredovanja i širenja bolesti (brzina širenja karcinoma prostate i brzina širenja karcinoma u tužiteljevoj dobi). U svakom slučaju, ni u slovenskoj ustanovi očito zahvat ne bi bio obavljen (bitno) brže. Nedvojbeno je da je, radi liječenja karcinoma prostate, bilo nužno operirati tužitelja, ali nije bilo nužno to učiniti isključivo metodom za koju se odlučio tužitelj.

18. Sud razumije odluku tužitelja da se opredijeli za metodu operacije koja za pacijenta može biti manje tegobna. Međutim, to ne znači da troškovi takvog odabira nužno terete sredstva hrvatskog obveznog zdravstvenog osiguranja. Ni jedno javno zdravstveno osiguranje u svijetu ne jamči najvišu i najpovoljniju razinu zdravstvene usluge, već pokriva ono što dotična država odredi kao standardnu razinu zdravstvenih usluga pokrivenih javnim zdravstvenim osiguranjem. Ono što prelazi taj standard, tereti osobu koja se odluči za uslugu koju smatra povoljnijom.

19. U tom pogledu tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji. Usto, tuženikovo tumačenje pojma planirane zdravstvene zaštite i njezinih pravnih implikacija, te ostalih pravnih normi mjerodavnih za rješavanje ove vrste predmeta, sukladno je ustaljenoj, dosljednoj i stabilnoj upravnoj i upravnosudskoj praksi. Okolnost da je tužitelj očekivao da ne može dobiti tuženikovo prethodno odobrenje ne konstituira pravo tužitelja na naknadu troškova planirane prekogranične zdravstvene zaštite, koja ujedno nije i nužna zdravstvena zaštita u smislu prethodno citiranih odredaba, bez da zatraži propisano prethodno odobrenje.

20. Pravilna i dosljedna primjena mjerodavnih jasnih i nedvosmislenih odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, Osnovne uredbe i Provedbene uredbe, ovdje ne predstavlja pretjerani formalizam, već uobičajeno, pravno utemeljeno, razumno i logično postupanje, pri čemu ništa u tužiteljevoj argumentaciji ni u okolnostima predmetnog slučaja ne upućuje na to da je u odnosu na tužitelja trebalo biti postupljeno drukčije. I europsko uređenje koordinacije sustava socijalne sigurnosti jasno razlikuje prava ovisno, između ostalog, o kriteriju je li stranka planirano (ciljano) otišla u drugu državu članicu radi pružanja zdravstvene zaštite, ili se u drugoj državi zatekla u drugim okolnostima.

21. K tomu, prihvaćanje tužiteljeve argumentacije o samoinicijativnom odlasku na unaprijed planirani osobno odabrani zahvat u inozemstvo bez ikakvog utjecaja osiguravatelja a na teret osiguravatelja, na općoj bi razini rješavanja ove vrste predmeta obesmislilo važeću regulaciju ovog upravnog područja, te bi rezultiralo arbitrarnim odlučivanjem, uz posljedično ugrožavanje mogućnosti financiranja standardne razine zdravstvene zaštite pokrivene obveznim (javnim) zdravstvenim osiguranjem. Povezano s time, načelo razmjernosti, na koje se tužitelj također pozvao, primjenjuje se u kontekstu miješanje u pravo stranke. No, u konkretnom slučaju, zbog dosad obrazloženoga, ne postoji pravo tužitelja na naknadu troškova prekogranične zdravstvene zaštite, budući da za to nisu ispunjene materijalnopravne pretpostavke propisane europskim i nacionalnim pravom. Uzgred, tužitelj parcijalno iznosi sadržaj ocjene prvostupanjskog tijela vještačenja od 24. svibnja 2024., izostavljajući dio teksta koji glasi: „2. radi se o zdravstvenoj zaštiti za koju je potrebno prethodno odobrenje Zavoda.“ Pritom odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju riječ o zdravstvenoj zaštiti koja podliježe prethodnom odobrenju ne ovisi samo o pravnim, nego i o medicinskim kriterijima, što podliježe medicinskom vještačenju.

22. Naposljetku, čak i da je u upravnom postupku bilo procesnih manjkavosti na koje upire tužitelj, to ne bi osporavano rješenje nužno činilo nezakonitim, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj odnosne postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Naime, odredbom članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS) propisano je, između ostalog, da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali oni nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (članak 98. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Zbog toga bi ponovno vođenje postupka samo radi otklanjanja odnosnih nedostataka u stvari u kojoj sud nedvojbeno utvrdi da je izreka rješenja zakonita, bilo nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, što je i ratio odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a, koja odredba obvezuje sud da u takvoj situaciji tužbeni zahtjev odbije. Podredno (i povezano s netom iznesenim), kada rezultati dodatnog dokazivanja provedenog u upravnom sporu (ovdje: sudsko- medicinskog vještačenja) ne idu u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva, a ti rezultati omogućuju sudu da se uvjeri u zakonitost izreke osporavanog rješenja, više ne postoji valjani razlog za poništavanje osporavanog rješenja pozivom na procesne nedostatke u upravnom postupku.

23. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. ZUS-a, vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

24. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 29. travnja 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Denisu Miriću, Zagreb, Pavla Hatza 27

- Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska