REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-6/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. TF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tužiteljice 2. AF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje tužitelja zastupa punomoćnica Ana Šoša, odvjetnica Odvjetničkog društva Bačić i partneri j.t.d., sjedištem u Zadru, protiv tuženika EF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Irena Gulan Šimurina, odvjetnica u Zadru, Stjepana Radića 15, radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-4/2023-3 od 26. kolovoza 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1016/2019-40 od 28. listopada 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1016/2019 od 15. studenoga 2022., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-4/2023-3 od 26. kolovoza 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1016/2019-40 od 28. listopada 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1016/2019 od 15. studenoga 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelji cijene da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i to zbog nepodudarnosti s praksom revizijskog suda pri čemu je ukazano na odluke revizijskog suda broj Rev - 1724/91 od 31. listopada 1991. („Kada vlasnik preda nekretninu u posjed drugoj osobi da se njome koristi ne određujući točan rok uporabe, tada je ovlašten u svako doba opozvati takvo odobrenje za upotrebu. Takav opoziv predstavlja i podnošenje tužbe radi predaje u posjed, nakon čega posjednik nekretnine koristi nekretninu bez pravne osnove“), Rev-972/2022-2 od 28. veljače 2024. („Prilikom ocjene da li personalni dokazi imaju prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, sud je dužan imati u vidu od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka sadržaj i potpunost evidencije o radnom vremenu“). Pored toga, prijedlog je utemeljen i na tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektima prava na obrazloženu sudsku odluku i zabrane arbitrarnosti.

2. Pitanja koja su tužitelji naznačili u prijedlogu glase:

1) Jesu li sudovi pogrešno primijenili odredbu članka 8. ZPP u situaciji kada nisu uopće cijenili sadržaj isprava koje je tužitelj dostavio u spis;

2) Je li sud povrijedio pravo na pravično suđenje i postupao arbitrarno kada je izvedene dokaze cijenio selektivno cijeneći isključivo iskaze tuženikovih svjedoka;

3) Mogu li personalni dokazi poput iskaza tuženika i tuženikovih svjedoka imati veću dokaznu snagu od materijalnih dokaza, odnosno je li sud prilikom ocjene kvalitete iskaza saslušanih svjedoka dužan takve izjave dovesti u vezu s relevantnim javnim ispravama i izvadcima iz službenih evidencija;

4) Je li vlasnik nekretnine ovlašten opozvati odobrenje za uporabu nekretnine posjedniku nekretnine koji istu koristi temeljem ovlaštenja vlasnika?

3. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije te ga je predložio odbaciti, podredno odbiti.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i stoga ne opravdavaju dopuštenje revizije.

5. Naime, tužitelji su zatražili od tuženika predaju u posjed nekretnine (stan u prizemlju zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na temelju na odredbe članka 166. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 , 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,151/06, 146/08, 28/09, 143/12, 152/14 i 81/05 - dalje: ZV) i tvrdnje da su oni suvlasnici te nekretnine, a da je tuženik sa svojom obitelji bez pravne osnove u posjedu te ove nekretnine. Tužbeni je zahtjev odbijen nakon što je u postupku utvrđeno da tuženik ima valjanu pravnu osnovu za posjedovanje predmetne nekretnine jer je nakon zamjene nekretnina 1993. izvršene između prednika stranaka, prednicima tužitelja pripao stan na katu kuće, a prednici tuženika stan u prizemlju od kada su obitelji stranaka u nesmetanom posjedu svatko svog dijela kuće.

6. Prema ocjeni revizijskog suda, naznačena pravna pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti zbog kojeg bi valjalo tužiteljima dopustiti reviziju zato što pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda, a suprotno navodima predlagatelja, ne odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda izraženih u odlukama broj Rev- 1724/91 od 31. listopada 1991. zato što u ovom postupku nije ni utvrđeno da je prednici tuženika predmetna nekretnina dana u posjed do opoziva.

6.1. Jednako tako, ova odluka ne odstupa ni od pravnog shvaćanja na kojem je utemeljena presuda broj Rev-927/2022 zato što dokazna snaga pojedinog dokaznog sredstava ne ovisi o tome je li riječ o personalnom ili materijalnom dokazu jer se dokazna vrijednost izvedenih dokaza ocjenjuje u okolnostima svakog konkretnog slučaja kako zasebno, tako i u ukupnosti sa svim drugim dokazima, a ne na temelju njihove unaprijed ili načelno određene ili propisane vrijednosti (tako i VS RH, Revd 468/2024-2 od 5. ožujka 2024. i dr.).

7. Nadalje, prema ocjeni najvišeg suda, predlagatelji navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim ni da im je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u aspektima prava na obrazloženu odluku i zabrane arbitrarnosti.

7.1. Pravo na pravično suđenje zajamčeno je odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14). Riječ je o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

7.2. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

7.3. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za odbijanje zahtjeva tužitelja, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu dali svoje ocjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemarili dokaze koje su sudu prezentirale stranke.

7.4. U odnosu na tvrdnje predlagatelja o povredi prava na pravično suđenje u vezi s ocjenjivanjem dokaza sadržanima u drugom naznačenom pitanju i osporavanju pravilnosti ocjene u postupku izvedenih dokaza, valja odgovoriti da sloboda sudova da ocjenjuju dokaze, u smislu odredbi članka 8. i članka 220. ZPP, izvire iz načela slobodne ocjene dokaza i očituje se u slobodi od zakonskih pravila koja ograničavaju utvrđivanje istine, ali ne i od onih koja tome pridonose. Drugim riječima, sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i zakonitostima logike. Odlučujuća osnova za utvrđivanje istine su osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perciptivne sposobnosti te životno iskustvo. Upravo su na toj osnovi sudovi u obvezi svoju ocjenu dokaza obrazložiti na način koji omogućuje otkrivanje istine prema najvišim mogućim spoznajnim standardima i objektivno spriječiti sumnju u pravilnost danih razloga. Pritom valja istaći da sama okolnost što pojedini rezultati dokazivanja govore u prilog predlagatelja ne upućuje nužno na nepravilnost ocjene dokaza jer je bit slobodne ocjene dokaza da se u svakom pojedinom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se ocijeni pripadajuća dokazna snaga kroz uvjerljive, razborite, relevantne, ozbiljne i dostatne razloge koje su nižestupanjski sudovi upravo i dali.

7.5. Kako su razlozi navedeni u obrazloženju pobijane odluke obuhvatili sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku, to predlagatelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje kako u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku, tako ni u aspektu zabrane arbitrarnosti.

8. Slijedom svega naprijed navedenoga, prijedlog tužitelja je valjalo odbiti u odnosu na naznačena pravna pitanja na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP, a u odbaciti u odnosu na tvrdnje o povredi temeljnih ljudskih prava po osnovi odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil