REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 Povrv-773/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 18, OIB: 10840749604, zastupan po Tihomiru Houška, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RJ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja EJ, odvjetničkog vježbenika, tuženika osobno i punomoćnice tuženika Ivane Sury, odvjetnice, dana 29. travnja 2026.

p r e s u d i o je

I./ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u točci I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Tadića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-554/2023 od 16.02.2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 157,59 EUR sa zateznom kamatom od 16.02.2022. do isplate, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od donošenja rješenja o ovrsi, tj. 30. rujna 2021. do isplate, sve to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 350,39 EUR sa zateznom kamatom počev od 29. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u roku od 15 dana.

III./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. U prijedlogu za ovrhu od 16. veljače 2024. koji je tužitelj podnio javnom bilježniku Ivanu Tadiću isti potražuje od tuženika na temelju izvatka iz poslovnih knjiga dospjelu tražbinu u iznosu od 157,59 EUR sa zateznim kamatama od 16. veljače 2022. kao i trošak ovršnog postupka sa zateznim kamata od donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je javni bilježnik dana 16.02.2024. donio rješenje o ovrsi Ovrv-554/2023 od kojim je naložio tuženiku da tužitelju isplati prethodno navedeni iznos, zajedno sa ovršnim troškom.

2.Tuženik je pravodobno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem navodi kako je predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti je činjenično i pravno neutemeljeno, te nepravilno i protivno zakonu, pa ga stoga tuženik u cijelosti pobija iz svih razloga predviđenih zakonom. tuženik prvenstveno ističe da je cjelokupno utuženo potraživanje ovrhovoditelja u potpunosti neutemeljeno i nezakonito, budući da tuženik sa ovrhovoditeljem nikada nije bio u bilo kakvom ugovornom odnosu, niti je sklopio bilo kakvu policu osiguranja za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kako se to navodi u priloženoj vjerodostojnoj ispravi, a niti ima saznanja o kakvom se potraživanju radi, jer tuženik od ovrhovoditelja nikada nije dobio niti bilo kakav račun. Tuženik je po primitku obavijesti javnog bilježnika o podnošenju prijedloga za ovrhu kontaktirao izravno ovrhovoditelja, ali mu isti nije htio dostaviti dokumentaciju vezanu za ovaj postupak, a kako bi tuženik mogao utvrditi o kakvom se to potraživanju radi, slijedom koje činjenice tuženik pobija rješenje o ovrsi broj gornji od 16.02.2024. u cijelosti. Posljedično, tuženik se protivi i kamatama, jer se radi o akcesornom potraživanju koje dijeli sudbinu glavnog zahtjeva, ali i dosuđenim ovršnim troškovima jer isti nisu osnovani, obzirom je tražbina ovrhovoditelja u cijelosti neosnovana. Slijedom naprijed navedenog tuženik predlaže da javni bilježnik predmet proslijedi nadležnom sudu, te da sud stavi izvan snage Rješenje o ovrsi i postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a nakon provedbe predloženih dokaza obustavi ovrhu protiv tuženik, te naloži ovrhovoditelju da tuženiku nadoknadi trošak ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Ovaj sud je rješenjem broj: Povrv-773/2024-2 od 16.10.2024. stavio van snage predmetno rješenje o ovrsi Ovrv-554/2023 od 16.02.2024. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te je riješeno da će postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potraživanje po kontu (list 8 i 54 spisa), izvadak iz sudskog registra za RJ JDOO (list 9-17 spisa), presliku uvjeta za osiguranje automobilske asistencije (list 33-36 spisa), presliku informacije ugovaratelju osiguranja (list 37-38 spisa), presliku Općih uvjeta za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) (list 39-50 spisa), presliku uvjeta za obveznog osiguranje od automobilske odgovornosti (list 51-52 spisa), izvod iz podataka tehničke službe za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 53 spisa), dopis centra za vozila Hrvatske od 14.7.2025. (list 64 spisa), dopis Hrvatskog ureda za osiguranje od 21.07.2025. (list 67 spisa), presliku police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti 321024389340 (list 69 spisa), i saslušanjem tužitelja (list 73-74 spisa).

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

6. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku na isplatu tražbine s osnova ugovora o osiguranju, temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti broj P12 1024389340 za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije] za razdoblje od 15.02.20222. do 02.03.2022. u visini od 157,59 EUR.

7. Tužitelj navodi da je tuženik temeljem Općih uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti 110-0110 Uvjeta za osiguranje automobilske asistencije 103-0122 te općih uvjeta za osiguranje osobe od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) 101-0307, zaključio policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti po kojoj je prema kontu 12000100 u periodu od 01. siječnja 2023. do 17.09.2023. nastalo potraživanje tužitelja u utuženoj visini, a koja polica je bila predočena prilikom redovnog tehničkog pregleda navedenog vozila.

8. Tuženik navodi kako sa tužiteljem nikada nije bio u ugovornom odnosu niti je zaključio policu na koju se poziva tužitelj da nikada nije zaprimio račune za uplatu utuženog iznosa premije, da je bio vlasnik vozila reg. Oznake [registarska oznaka], a da je isto bilo osigurano kod osiguratelja Euroherc osiguranje, od 2021. godine te da je vozilo prodao u 11.mj. 2022. godine, dakle, među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika i time osnov i visina tužbenog zahtjeva.

9. U svom iskazu logičnom i životnom iskazu kojeg sud u cijelosti prihvaća tužitelj navodi da o ovom ugovornom odnosu nema nikakva saznanja budući da sa tužiteljem nije potpisao nikakav ugovor niti zna što je predmet ugovornog odnosa. Isto tako nikada nije zaprimio račune po osnovi ovog ugovornog odnosa. Jedino što je primio na adresu sjedišta društva je da je njegovo društvo u dugovanju za utuženi iznos. On je otišao u sjedište tužitelja po zaprimanju te obavijesti te mu je tamo rečeno da se sporno potraživanje odnosi na vozilo marke IVECCO, 65.18 reg. [registarska oznaka]. Njegova tvrtka je vlasnik ovog vozila no u vrijeme razgovora u tužitelju on više nije bio vlasnik toga vozila jer je vozilo prodao. Za vrijeme dok je bio vlasnik toga vozila on je istog osigurao kod osiguratelja Euroherc osiguranje, a to osiguranje je isteklo 14.2.2023., ako se ne vara. On je vlasnik ovog vozila bio tek od 2021. godine a istog je kupio od jednog poznanika R iz [adresa]. On je ovo vozilo prodao svom prijatelju u 11. mjesecu 2022. godine. Nakon što je drugi puta primio policu za ovo vozilo on je isto prijavio PPP E MUP-a gdje su utvrdili da je polica sačinjena u Zaprešiću te je kontaktirao gospođu koja je zaposlena u Generali d.d. u Zaprešiću gdje mu je rečeno da je ona izradila policu da je policu sačinio njezin kolega P, te ukoliko on policu nije potpisao da će on to riješiti. Policu je potpisao PJ, njegov bivši prijatelj kojemu je on prodao vozilo u 11. mjesecu 2022. On je koristio ovaj kamion 6 mjeseci i registrirao ga na njegovu firmu no kako mu nije platio kupoprodajnu cijenu on mu je vozilo oduzeo te ga je prodao u Zagorje. On njemu račun za prodaju nije izdao jer mu nije platio cijenu no izdao mu je punomoć za registraciju i tehnički pregled vozila no ne i punomoć za osiguranje. Prva puna polica za ovo vozilo je iznosila 270,00 EUR.

10. Sukladno čl. 295. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje ZOO) propisano je da je ugovor o osiguranju sklopljen kada je ponuda o osiguranju prihvaćena, a o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl). Dakle Ugovor o osiguranju je neformalni obvezno-pravni posao. Za njegovu valjanost nije potreban određeni oblik (pa tako ni da je sklopljen u pisanom obliku), već je dovoljno da se stranke sporazume o bitnim elementima ugovora (osigurani predmet, osigurana svota, osigurani rizici, premija osiguranja i osigurnina). O sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (listu pokrića i sl.). Za valjanost forme ugovora o osiguranju dovoljno je da ga je potpisao osiguratelj. Ako tuženik kao osiguranik, ili u ovom slučaju ugovaratelj, u postupku istakne da police nisu potpisane te ujedno ospori sklapanje samog ugovora o osiguranju na tužitelju odnosno osiguratelju je teret dokazivanja te sporne, a odlučne činjenice. (tako i VTS RH u odluci poslovni broj Pž 1417/2024-2 od 26. lipnja 2024.).

11. Sud smatra da tužitelj nije u ovom predmetu dokazao da je s tuženikom kao ugovarateljem sklopio ugovor o osiguranju iz kojeg proizlazi utužena tražbina, a činjenica koju navodi tužitelj da bi prilikom registracije vozila prema podacima Centra za vozila hrvatska ista polica bila predočena nije dokaz da bi tužitelj upravo prema toj polici bio u ugovornom odnosu sa tuženikom i da bi time tuženik bio obveznik plaćanja utuženog iznosa premije. Tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio u spis ugovor o osiguranju/policu osiguranja P121024389340, podatak o načinu plaćanja iste te podatak o platitelju ranijih iznosa osiguranja, iz kojeg bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi da je upravo tuženik obveznik plaćanja utuženog iznosa premije po spomenutoj polici, a niti navedeno proizlazi iz iskaza tuženika.

12. Naime obzirom da je prethodni postupak zaključen dana 8. srpnja 2025. godine, a na kojem je tužitelj izjavio kako „nema nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, osim predloženih“, i to unatoč činjenici što je tuženik svojim podneskom još od 6. svibnja 2025. predložio da tužitelj u spis dostavi ugovor o osiguranju/policu osiguranja P121024389340, predračun/račun, podatak o načinu plaćanja iste te podatak o platitelju ranijih iznosa osiguranja, tužitelj se navedenom usprotivio te je na pripremnom ročištu dana 8. srpnja 2025. na upit suda jasno i nedvojbeno naveo kako „nema nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, osim predloženih“, stoga je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka prekludiran u dostavljanju bilo kakvih novih dokaza, a kamo li police osiguranja za koju tužitelj tvrdi da je izdana temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju i na kojoj temelji svoje potraživanje, iako niti ugovor, a niti policu osiguranja tužitelj nije dostavio do zaključenja prethodnog postupka.

13. No sve da je sud i uzeo u obzirom dokumentaciju u prilogu podneska tužitelja od 24.07.2025. kao dokaz postojanja ugovornog odnosa stranaka potrebno je navesti kako naknadno priložena polica osiguranja nije vjerodostojan dokaz, jer je ista očito izrađena samo za potrebe ovog postupka.

14. Naime u Republici Hrvatskoj u sporno vrijeme (vrijeme izdavanja sporne police 15. veljače 2022. godine) valuta bila kuna, a ne euro, stoga niti iznos za naplatu premije u dostavljenoj polici nije mogao biti izražen u eurima, već u kunama, dok su u priloženoj polici svi iznosi navedeni u eurima.

15. Pored navedenog, u priloženoj polici se ne nalazi potpis tuženika, a niti je vidljivo tko je istu izdao. Priložena polica osiguranja, nije niti potpisana od ugovornih strana, a tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio niti ponudu iz koje bi bilo razvidno da je ista prihvaćena od strane tuženika, a niti list pokrića ili račun, jer je evidentno da cjelokupno plaćanje sporne police osiguranja nije bilo prilikom ugovaranja iste, pa nije jasno kako je tužitelj i kome izdao policu osiguranja bez plaćanja iste i bez izdavanja predračuna tj. računa, jer te isprave tužitelj nije također dostavio u spis.

16. Osima toga iz dopisa Cemtra za vozila Hrvatska od 14.07.2025. koji je dostavljen po zahtjevu suda proizlazi kako je format police AO P121024389340 neispravan, dok iz dopisa Hrvatskog ureda za osiguranje od 21.074.2025. proizlazi kako taj ured ne raspolaže nikakvim podacima o polici P12 1024389350.

17. Odredbom članka 926. stavka 2. ZOO-a propisano je da u polici osiguranja osoba moraju biti i potpisi ugovornih strana, pored podataka iz stavka 1. (ugovorne strane, osigurana osoba, odnosno osigurana stvar ili drugi predmet osiguranja, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, iznos osiguranja ili da je osiguranje neograničeno, premija ili doprinos (ulog) i nadnevak izdavanja police), a potpisi ugovornih strana u ovom slučaju apsolutno izostaju, što upućuje na zaključak da tuženik s tužiteljem nikada nije niti sklopio ugovor o osiguranju.

18. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje – ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke.

19. Obzirom je u cijelosti izgubio spor tužitelj je u obvezi naknaditi tuženiku parnični trošak i to: za sastav prigovora 50,00 EUR, za sastav podneska od 6.5.2025. i 9.9.2025. 50,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 8.7.2025. i 13.2.2026. 5000 EUR za svako ročište, te za pristup na ročište za objavu presude 25,00 EUR, ukupno 275,00 EUR uvećane za 25% PDV-a u iznosu od 68,75 EUR, a sukladno Tbr. 7., Tbr.8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14), kao i trošak sudske pristojbe za prigovor na ovršno rješenje u iznosu od 6,64 EUR, a sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03 i 125/11).

20. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zahtjevu iz tužbe od 157,59 EUR.

21. Slijedom navedenog tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 350,39 EUR, dok je tuženik obzirom na gubitak spora u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je sukladno čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a u pogledu parničnog troška stranaka odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

22. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN broj 78/15), a počev od donošenja ove presude, tj. 29. travnja 2026. do isplate.

U Zagrebu, 29. travnja 2026.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. Tuženiku po pun, uz rješenje o sudskoj pristojbi za prigovor na ovršno rješenje u iznosu od 6,64 EUR