Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-9/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane Bolanča, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po ocu i punomoćniku MĆ, iz [adresa], protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB:22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1187/2016-94 od 7. studenoga 2025. i dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1187/2016-101 od 19. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I.Odbijaju se žalbe tužiteljice kao neosnovane i potvrđuju: presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1187/2016-94 od 7. studenoga 2025. i dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1187/2016-101 od 19. veljače 2026.

II. Tuženiku se ne dosuđuje parnični trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB:22694857747, 10000 Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 da tužiteljici VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati na ime naknade izgubljene dobiti-novčani iznos od 27.540,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 4.1.2013. i to po stopi od 12% godišnje koje teku od 31.12.2014. godine do 31. srpnja 2015.godine, a od 1.8.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve do konačne isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe"

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu prouzročenog parničnog troška.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 17.515,56 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2025.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana."

1.1.Dopunskom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. da tužiteljici VĆ isplati na ime doživotne rente plaća mjesečno iznos od 300,00 eur počevši od dana utuženja 2.1.2016.godine za siječanj 2016. pa dalje s tim da dospjele obroke plati odjednom sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinog obroka pa do isplate, a buduće i dospijevajuće najkasnije do 5-og u mjesecu za tekući mjesec u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe".

2.Protiv prvostupanjske presude i dopunske presude žalbe je podnijela tužiteljica, pobijajući presude zbog svih žalbenih razloga predviđenog odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjske presude preinače, podredno sa se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je naknada imovinske štete iz osnove izgubljene zarade za razdoblje od 18 mjeseci dok se tužiteljica liječila te naknada buduće štete u obliku mjesečne rentu iz osnove izgubljene zarade u iznosu od 300,00 eura od dana podnošenja tužbe ubuduće.

6. Među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja. Naime, tijekom postupka tuženik je priznao i odgovornost za nastanak štetnog događaja.

7. Međutim, sporno je je li tužiteljica u konkretnom slučaju dokazala postojanje pretpostavki odgovornosti tuženika za štetu koja je predmet spora. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva na ime izgubljene zarade kao i postavljeni rentni zahtjev.

8. Prema odredbi članka 1095. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), tko drugom nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Stavkom 2. navedenog članka određeno je da ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane ili su mu mogućnosti njegova daljnjeg napredovanja uništene ili smanjene odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za tu štetu.

9. Nesporno je da je tužiteljica u postupku pred prvostupanjskim sudom broj Pn-2778/14. ostvarila naknadu neimovinske štete i imovinske štete iz osnove tuđe pomoći i njege. Medicinskim vještačenjem u tom predmetu utvrđene su posljedice ozljeđivanja tužiteljice u štetnom događaju od 4. siječnja 2013. godine.

10. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Jelene Macan utvrđeno je da tužiteljica radi liječenja i rehabilitacije desnog koljena u razdoblju od 4.1.2013. do 5.6.2014. nije bila sposobna za sportske aktivnosti koje je ranije provodila kao i većine poslova nekvalificiranog radnika koji redovito uključuju zahtjev za urednom funkcijom obje noge. Liječenje ozljede je tužiteljici onemogućilo redovno pohađanje nastave i učenje u drugom polugodištu 4. razreda srednje škole i odgodio završetak školovanja za poslove ekonomskog tehničara, no nema podataka o datumu kada je tužiteljica završila srednju školu. Tužiteljica je završila srednju školu, a zaposlila se u travnju 2014. u očevoj firmi, dok se ne zna na kojim poslovima, ali je koristila bolovanje do lipnja 2014. Iz vještačenja proizlazi da će se radna sposobnosti tužiteljice za poslove ekonomskog tehničara moći točno procijeniti nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja, ali se već može utvrditi da tužiteljica nije bila sposobna od 17. ožujka do 5. lipnja 2014.godine.

11. Tužiteljica je tijekom trajanja ovog postupka više puta pozivana radi saslušanja. Međutim, njen punomoćnik je uvijek opravdavao nedolazak tužiteljice na ročište navodeći da ona ne može pristupiti ročištu zbog toga što ista živi i radi u Njemačkoj.

12. Prvostupanjski sud je ponašanje tužiteljice cijeni temeljem odredbe članka 269. stavka 2. ZPP-a kao krajnje nezainteresirane za ishod ovog postupka. To stoga što bez obzira na prostornu udaljenost u dužem vremenskom periodu tužiteljica je da je htjela mogla pristupiti sudu i dati sudu potrebne informacije bitne za donošenje odluke i to kako u pogledu završetka školovanja tako i u pogledu bavljenja sportom i daljnjeg zapošljavanja. Tužiteljica se na on-line razgovor sa sudskom vještakinjom dr. Jelenom Macan nije odazivala. Sve to upućuje na zaključak nezainteresiranosti tužiteljice za ishod ovog postupka. Čak da se smatra i dokazanim da je tužiteljica dokazala u cijelosti osnovu tužbenog zahtjeva provedenim vještačenjem po medicini rada iz kojeg proizlazi da tužiteljica u razdoblju od 4. siječnja 2013. do završetka liječenja tj. do 5. lipnja 2014. godine nije bila radno sposobna za poslove nekvalificiranog radnika i za sportske aktivnosti (rekreativne i natjecateljske). Radna sposobnost tužiteljice za poslove ekonomskog tehničara moći će se točno procijeniti nakon uvida u datum završetka srednjoškolskog obrazovanja, ali se već sada može utvrditi da niti za ove poslove tužiteljica nije bila radno sposobna u razdoblju 17.3. - 5.6.2014. Međutim, tužiteljica nije dokazala visinu tužbenog zahtjeva, a niti je na navedenu okolnost imala bilo kakvih dokaznih prijedloga npr. u vidu provođenja financijskog vještačenja.

13. Prvostupanjski sud nema saznanja kada i u kom periodu je tužiteljica radila, kada i koja je bila visina njene zarade. Nadalje, sud nema saznanja ni kada je tužiteljica završila srednjoškolsko obrazovanje niti na kojim poslovima je tužiteljica radila i na kojima sada radi.

14. Što se tiče činjeničnih navoda koji se odnosi na nemogućnost aktivnog bavljenja sportom zbog posljedica ozljeđivanja tužiteljica isto tako nije imala nikakvih dokaznih prijedloga. Želje za nastavkom bavljenja sportom i očekivanja iste da će nastupiti i igrati u određenoj odbojkaškoj ligi i to profesionalno, nisu uvijek u skladu sa mogućnostima i takve stvari se ne događaju po redovnom tijeku stvari, a niti to tužiteljica nije dokazala.

15. U konkretnom slučaju teret dokazivanja je na tužiteljici. Kako tužiteljica nije iznijela činjenična i dokazna sredstva prikladna radi utvrđenja istinitosti njenih navoda od kojih zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva i njegova visina u pogledu izgubljene zarade i u odnosu na rentni zahtjev, prvostupanjski sud je pravilno temeljem odredbe članka 221. a ZPP-a, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti.

16. Prvostupanjski sud je pravilno donio odluku o parničnom trošku sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s člankom155. ZPP-a te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

17. Žalbeni razlozi i navodi tužiteljice su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo te za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno cijeni sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Prema odredbi članka 7. stavka 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Uvidom u predmetni spis utvrđeno je da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. srpnja 2025., na kojem je glavna rasprava zaključena, prvostupanjski sud upozorio parnične stranke temeljem odredbe članka 219. u vezi s člankom 221.a ZPP-a, a stranke su navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga. U smislu odredbe članka 352. stavka 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

18. Radi toga su, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijene žalbe tužiteljice kao neosnovane i potvrđene su prvostupanjska presuda i dopunska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presude pobijaju, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Tuženiku nije dosuđen parnični trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje postupka.

Split, 29. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Miho Mratović