Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicina 4

Posl.br. P-143/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji Alessandri Gržinić-Matika, u pravnoj stvari tužitelja NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, dana 29. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: broj: 112-50- 2652129 sklopljenog 03. veljače 2005. godine između tužitelja kao korisnika kredita sa jedne strane i tuženika kao Banke sa druge strane, koja odredba glasi: ''NAKNADA: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.''

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 329,65 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 24. veljače 2026. godine pod gore označenim poslovnim brojem zaprimljena je tužba tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu od 03. veljače 2005. godine.

1.1. U tužbenoj osnovi tužbe se navodi:

- da je između tužitelja kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika kao kreditora s druge strane, sklopljen u Puli dana 03. veljače 2005. godine Ugovor o kreditu broj: 112-50-2652129;

- da je u članku 12. Ugovora o kreditu ugovorena za slučaj spora mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke;

- da je prorogacijska klauzula ugovorena člankom 12. Ugovora o kreditu sukladno članku 81. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena, budući da se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika pa se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, stoga ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je nepoštena odredba i ništetna sukladno članku 87. stavka 1. ZZP-a;

- da je u konkretnom slučaju tužitelj potpisao Ugovor s tuženikom kojeg je tuženik unaprijed formulirao i ponudio njegovo sklapanje tužiteljem uz uvjet da prihvate sve uvjete sadržane u Ugovoru, stoga tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj;

- da je takvu ugovornu odredbu tuženik uvrstio u Ugovor sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz Ugovora povjeri isključivo sudu svog sjedišta i time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove za sebe;

- da ništetna ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti nikad nije bila ni postojala (ništetnost prorogacijske klauzule ex tunc), to dolazi do primjene odredbi o nadležnosti iz Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP);

- da je sukladno članku 46. i 48. ZPP-a uređena nadležnost suda koji je općemjesno nadležan za tuženika što je u sporovima protiv pravne osobe sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište;

- da prema članku 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi;

- da tužitelj podnosi tužbu ovome sudu jer iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sklopljen u Poslovnoj jedinici - Filijali tuženika u Puli, pa iz te činjenice proizlazi i mjesna nadležnost prvostupanjskog suda u Puli sukladno članku 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN 67/18 i 21/22);

- da je u članku 3. Ugovora o kreditu ugovoreno da je tužitelj dužan za obradu zahtjeva i odobravanje kredita platiti naknadu i to odredbom kako slijedi: ''NAKNADA: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.'';

- da je tuženik od tužitelja 10. veljače 2005. godine, na ime troškova obrade zahtjeva i odobravanja kredita naplatio iznos 3.626,99 HRK/481,38 EUR;

- da je tuženik o predmetnom kreditnom poslu koji je potrošački ugovor, kao trgovac sam sastavio tekst Ugovora o kreditu te se radilo o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (članak 49. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača 2014., članak 81. Zakona o zaštiti potrošača/2003) i kao takvog dao ga na potpis tužitelju kao potrošaču, a da se prethodno nije pregovaralo o ugovornim odredbama toga ugovora te tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj istih, što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da tužitelj nije bio informiran, niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogao znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva za sklapanje ugovora, odnosno, zbog čega takvi troškovi iznose upravo 3,30% od iznosa odobrenog kredita;

- da je odredba citirana u točki 3. ove tužbe nepoštena, odnosno ništetna (članak 87. Zakona o zaštiti potrošača/2003) te tužitelj ovom tužbom zahtijeva utvrđenja ništetnosti navedene ugovorne odredbe.

1.2. Slijedom prednjih navoda tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev sadržaja kao u točki I. izreke ove odluke uz naknadu parničnog troška.

2. U privitku tužbe tužitelj dostavlja: Ugovor o kreditu od 03. veljače 2005. godine broj: 112-50-2652129 (list 5-8), otplatni plan (list 9-11), knjigovodstvenu karticu na dan 06. svibnja 2019. godine (list 12-17), pregled promjena kamatne stope (list 18), potvrdu o naplaćenoj naknadi za obradu kredita u iznosu od 2.626,99 HRK (list 19).

3. Sukladno odredbi čl. 284. ZPP-a sud je otpravio primjerak tužbe (s prilozima) tuženici i pozvao ju na dostavu pismenog odgovora na tužbu pozivom od 26. veljače 2026. godine, te istovremeno upozorio na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu i za to odredio rok od 45 dana.

3.1. Tužba i prilozi dostavljeni su tuženoj dana 26. veljače 2026. godine što proizlazi iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena.

3.2. Iako uredno pozvana da u određenom roku od 45 dana od zaprimanja tužbe podnese pisani odgovor na tužbu, tužena to ne čini ni do pisanja ove presude.

4. Sukladno odredbi čl. 331.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima propisanim tom odredbom članka, odnosno da je tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljena tuženiku, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate i ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Predmet postupka je ništetnost odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj: broj: 112- 50-2652129 sklopljenog 03. veljače 2005. godine između tužitelja kao korisnika kredita sa jedne strane i tuženika kao Banke sa druge strane, koja odredba glasi: ''NAKNADA: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

6. Ugovor o kreditu između stranaka zaključen je 03. veljače 2005. godine, pa se na sadržaj tog ugovora, a vezano uz primjenu materijalnopravnog propisa glede utvrđenja da li su neke odredbe toga ugovora nepoštene, a vezano na činjenice koje tužitelj u tužbi iznosi, imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora (NN 96/03).

7. Odredbom čl. 96. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

8. Odredbom čl. 81. ZZP/03 (čl. 99. ZZP/07) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

9. Odredbom čl. 83. ZZP/03 propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

10. Odredbom čl. 84. ZZP/03 (čl. 99 ZZP/07) propisano je, da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

11. Odredbom čl. 85. ZPP/03 (čl. 100. ZZP/07) propisano je, da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka Ugovor mora biti u pisanim obliku, tada njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive.

12. Odredbom 86. ZZP/03 (čl. 101. ZZP/07) propisano je, da dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

13. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO), činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

14. Nadalje, prema čl. 295. ZOO, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. Tužena, koja je nesporno sastavila predmetnu ugovornu odredbu o naknadi za obradu zahtjeva o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije osporila opravdanost niti jasnoću, odnosno određenost niti odredivost ugovorene naknade u postotku, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača. Imajući izneseno na umu, sud je zaključka da je tužena povrijedila interese i prava tužitelja, kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristila nepoštenu ugovornu odredbu, kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a bez propisanih parametara izračuna i o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna. Navedeno rezultira time da je tužena, koja je odgovorna za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnula tužitelju kao potrošaču bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.

15. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje za ugovaranje naknade troškova za obradu kreditnog zahtjeva. Međutim tužena koja je nesporno sastavila predmetnu ugovornu odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije osporila da ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

16. Obveza je nesporno bila poznata tužitelju, međutim isti u tužbi tvrdi da nije mogao znati kakav je to trošak, da li je on opravdan, niti mu je pojašnjena opravdanost ugovorene visine te naknade to kako se radi o unaprijed formuliranoj odredbi od strane trgovca, zbog toga tužitelj kao potrošač nije ni imao utjecaj na njen sadržaj. Konačno, tužena kao trgovac niti spori da se o toj pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

17. S obzirom na navedeno, a prije svega uvažavajući pasivno držanje tužene, sud je motrišta da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke za donošenjem presude zbog ogluhe primjenom odredbe čl. 331.b ZPP-a, to je odlučeno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja kao u točki I. izreke ove presude.

18. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška sastojećeg od troškova sastava tužbe 250,00 eura i troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu, sve u ukupnom iznosu od 329,65 eura.

18.1. Sud je priznao tužitelju sve troškove, slijedom navedenog je o parničnom trošku odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude, primjenom odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a te primjenjivih Tar. br. 7. 46. i 54. odvjetničke tarife.

U Rovinju, 29. travnja 2026. godine.

Sutkinja:

Alessandra Gržinić-Matika

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovoga suda, a odluku o žalbi donosi nadležni Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničkog stanja. (čl.353.st.2. ZPP-a).

Dna:

- pun. tužitelja

- tuženici