Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-192/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Marijane Žulj Jakovljević kao predsjednika vijeća, Vesne Vrkić Perak kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, Varaždin, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heniza 4, OIB: 29743547503, Podružnica Koprivnica, Taraščice 20, Koprivnica, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj: Pn-11/2024-14 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća od 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj: Pn-11/2024-14 od 28. veljače 2025. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heniza 4, Podružnica Koprivnica, Taraščice 20, 48000 Koprivnica, OIB: 29743547503 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 2.956,88 EUR-a na račun broj HR121001005 1863000160, Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR26, poziv na broj odobrenja 5908- 19-19-03007271125 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom za navedeni iznos od 9.7.2023. godine do isplate, prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana." Točkom II. naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravodobno izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25 - nadalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijanu presudu na način da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode tužitelja ovaj sud smatra da donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, o čemu ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2.

ZPP-a vodi računa po službenoj dužnosti.

5.1. Prvostupanjski sud je dao jasne i argumentirane razloge obrazlažući neosnovanost tužbenog zahtjeva, a što je doveo u kontekst s provedenim dokazima, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na što se neosnovano u žalbi poziva tužitelj.

5.2. Prvostupanjski sud je, protivno navodima u žalbi, utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite presude, te proveo sve dokaze koji su bili potrebni za utvrđivanje odlučnih činjenica. Odluka je donesena na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 2.956,88 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom koju štetu je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja [naziv] zbog profesionalne nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. lipnja 2022. do 31. svibnja 2023., a koji je zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporna činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja i odgovornosti tuženikova osiguranika za stradavanje tužiteljeva osiguranika, niti činjenica da je rješenjem tužitelja osiguraniku [naziv] priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad s danom 28. lipnja 2003. Nije sporno niti da je tužitelj na ime invalidske mirovine isplatio osiguraniku [naziv] za razdoblje od 1. lipnja 2022. do 31. svibnja 2023. iznos od 2.956,88 EUR- a a koji iznos potražuje u ovom parničnom postupku.

8. U postupku po žalbi sporan je pravni osnov tužbenog zahtjeva za naknadom štete, odnosno sporna je primjena materijalnog prava.

9. Prema pravnom stavu prvostupanjskog suda, a što je pravni stav i ovoga suda, u konkretnom slučaju ima se primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP), a ne Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19.), slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno i zakonito odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u većem broju odluka (tako i u odluci broj: Rev-12/2022. od 12. siječnja 2022. i Rev-x-388/2018.). Dakle, u konkretnom slučaju pravilnom primjenom materijalnog prava valja primijeniti odredbe ZOOP-a važeće u vrijeme kada je izdatak učinjen (isplaćene pojedine svote mirovine), a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to smatra tužitelj.

11. Odredbama članka 27. ZOOP-a propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

12. Kako pravilno navodi prvostupanjski sud, obzirom da je odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, proizlazi da bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju stvarnu štetu, obzirom na odgovornost svog osiguranika ŠĆ, koja odgovornost nije sporna između stranaka, ali pod daljnjim ispunjenjem uvjeta iz članka 27. stavak 3. ZOOP-a, odnosno da postoji razlika između invalidske mirovine osiguranika tužitelja LĆ utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi mu bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12.1. Tuženik kao osiguravatelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i isti može odgovarati samo u okviru odredbi Zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle po odredbama ZOOP-a. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (dakako kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretno vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi članka 8. stavak 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija za osiguranje.

12.2. Kako se prema odredbi članka 27. stavak 3. ZOOP-a razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, temeljem navedene zakonske odredbe obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo ako je razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO zbog invalidnosti veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti u slučaju povrede na radu. Stoga kako pravilno navodi prvostupanjski sud i u ovome slučaju je trebalo utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO koju prima osiguranik tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju invalidnosti nastale isključivo zbog povrede na radu i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Kako tužitelj na kojemu je teret dokazivanja nije predložio vještačenje na okolnosti utvrđenja razlike ovih dviju mirovina na koju bi imao pravo, niti je dostavio dokaz o toj razlici, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan, te ga je sud pravilno odbio u cijelosti odnosno, pravilno je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi članka 221a. ZPP-a ocijenio da tužitelj nije dokazao da postoji razlika između invalidske mirovine koja je isplaćena osiguraniku LĆ za utuženo razdoblje i invalidske mirovine koja bi LĆ bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa je pravilno pozivajući se odredbe članka 221a. ZPP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

13.Temeljem izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 29. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijana Žulj Jakovljević