Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4
44320 Kutina
Poslovni broj: P-140/2025.-19.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Klaudio Čurin iz Zagreba, protiv tuženika HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane24. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika KH i tuženika osobno, na temelju članka335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08.,57/11.,148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22., 155/23. -dalje: ZPP) 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Proglašava se nedopuštenom ovrha na računima tužitelja OH iz [adresa] na temelju Zadužnice poslovni broj OV- 9309/24, a koja je određena i provodi se po Financijskoj agenciji, Ulica grada Vukovara 70, Zagreb, u povodu zahtjeva tuženika HH iz [adresa] podnesenog Financijskoj agenciji 28. siječnja 2025., u dijelu u kojem je tuženik HH zahtijevao namirenje iznosa od 7.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2024. do isplate (tj. za iznos razlike između zahtijevanog iznosa od 10.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2024. i stvarnog duga koji iznosi 3.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2024.).
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.146,46 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 29.4.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 17. ožujka 2025. Općinskom sudu u Kutini podnio zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i da je zaključkom Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Ovr-126/2025 od 12. svibnja 2025. upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe u ovom predmetu nedopuštenom.
Nadalje tužitelj navodi da je tuženik kao ovrhovoditelj Fini podnio zahtjev za izravnu naplatu po računima ovršenika (ovdje tužitelja) kod poslovnih banaka za iznos od 10.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom, a temeljem bjanko zadužnice koju je ispunio na navedeni iznos od 10.000,00 €.
Ovršenik (ovdje tužitelj) je ovrhovoditelju (ovdje ovršeniku) izdao bjanko zadužnicu na temelju koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu radi osiguranja ovrhovoditeljeva potraživanja po osnovi zajma koji je ovrhovoditelj dao ovršeniku i to prema navodima ovdje tužitelja u iznosu od 3.000,00 €, te tužitelj ističe da navedeni zajam u iznosu od 3.000,00 € predstavlja jedino potraživanje tuženika prema tužitelju i da stoga tuženik nije bio ovlašten ispuniti bjanko zadužnicu na iznos koji prelazi visinu zajma odnosno iznos od 3.000,00 €.
Tužitelj navodi da je tuženik bez ikakve osnove u bjanko zadužnicu upisao iznos od 10.000,00 €, u pokušaju pribavljanja nepripadne imovinske koristi za iznos koji prelazi stvarno potraživanje od 3.000,00 €, tj. za iznos od 7.000,00 € uvećano za zakonsku zateznu kamatu na taj iznos.
Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se proglasi nedopuštenom ovrha na računima tužitelja OH na temelju Zadužnice poslovni broj OV-9309/24, a koja je određena i provodi se po Financijskoj agenciji, Ulica grada Vukovara 70, Zagreb, u povodu zahtjeva tuženika HH podnesenog Financijskoj agenciji 28. siječnja 2025., u dijelu u kojem je tuženik zahtijevao namirenje iznosa od 7.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2024. do isplate (tj. za iznos razlike između zahtijevanog iznosa od 10.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2024. i stvarnog duga koji iznosi 3.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2024.).
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik navodi da je 16.11.2024. njegova majka uplatila na račun tužitelja iznos od 3.000,00 €.
Osim toga tuženik je tužitelju u više navrata prije i nakon potpisivanja bjanko zadužnice u gotovini predao dodatnih više od 8.000,00 €.
Zadužnicu od 10.000,00 € tužitelj je potpisao dobrovoljno kao osiguranje cjelokupnog duga.
3. Tijekom postupka sud je pročitao zaključak Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Ovr-126/2025 od 12. svibnja 2025., izvršio uvid u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate, bjanko zadužnicu od 19.12.2024., te je provedeno saslušanje stranaka i svjedoka JH.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
5. Prema odredbi članka 52. stavak 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 150/11, 154/11, 12/12, 80/12, 112/12, 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. - dalje: OZ) ako rješenje o žalbi iz članka 50. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će bez odgode donijeti zaključak kojim ovršenika upućuje da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz razloga iz članka 1. ovog članka zbog kojih je izjavio žalbu.
6. Uvidom u zaključak Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Ovr-126/2025 od 12.5.2025. utvrđeno je da je ovršenik, ovdje tužitelj upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavak 1. Ovršnog zakona.
7. U svom iskazu tužitelj je naveo da je on u 11. - om ili 12.-om mjesecu 2024. pozajmio od tuženika iznos od 3.000,00 €, a kao osiguranje tuženiku je potpisao bjanko zadužnicu.
Na bjanko zadužnici nije bio naznačen nikakav novčani iznos.
Tuženik je isplatu iznosa od 3.000,00 € izvršio tužitelju preko bankovnog računa svoje majke.
8. Tuženik je iskazao da ga je tužitelj zatražio da mu pozajmi iznos od 3.000,00 € i tuženikova majka je sa svog računa prebacila tužitelju navedeni iznos, a radilo se je o tuženikovu novcu.
Nakon toga je tuženik dao tužitelju na ruke još iznos od 3.400,00 € s time da tome nitko nije bio prisutan, a tužitelj je rekao tuženiku da je podigao kredit i da će taj ukupni iznos od 6.400,00 € vratiti tuženiku u roku 10 dana. Dogovor je bio da mu tužitelj vrati novac do 15.12.2024. jer je tada tuženik morao otplatiti automobil u cijelosti.
Negdje početkom 12. –og mjeseca 2024. tuženik je tužitelju pozajmio i daljnji iznos od 1.000,00 €.
19.12.2024. su tužitelj i tuženik otišli kod javnog bilježnika, tužitelj je tada potpisao bjanko zadužnicu, a tuženik mu je tada još pozajmio 3.000,00 €.
Tužitelj je tada na zadužnici napisao brojkom 10.000,00 €, a tuženik je kasnije slovima nadopisao iznos.
Ukupno je tuženik pozajmio tužitelju 9.600,00 €.
9. Svjedok JH poznaje stranke, zna da su oni intenzivno družili i da je u mjesecu studenom ili prosincu 2024. majka tuženika prebacila tužitelju na račun 3.000,00 ili 3.500,00 €.
Svjedok se sjeća da je njega tuženik tražio 2.000,00 € i da mu taj novac treba za tužitelja, a svjedok osobno nije vidio da li je tuženik taj novac stvarno i dao tužitelju. Svjedoku je poznato da je tuženik prodao laptop i sjeća se da mu je tuženik rekao da će novac od te prodaje također dati tužitelju.
Svjedok je i savjetovao tuženika da se na neki način osigura i zbog toga je i došlo do potpisivanja zadužnice.
10. Analizirajući iskaze stranaka i svjedoka sud zaključuje da u iskazu tuženika ima nelogičnosti i proturječja.
Tako tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelju pozajmio preko računa iznos od 3.000,00 €, te dalje navodi da je pored tog iznosa pozajmio tužitelju u gotovini daljnjih više od 8.000,00 €, a što bi značilo da je tuženik ukupno pozajmio tužitelju više od 11.000,00 €.
U iskazu od 24. ožujka 2026. tuženik navodi da je tužitelju preko računa svoje majke pozajmio iznos od 3.000,00 € i zatim u gotovini još 3.400,00 €, zatim početkom mjeseca prosinca 2024. 1.000,00 € i kod javnog bilježnika još 3.000,00 €, a što bi ukupno iznosilo 10.400,00 €, dok tuženik navodi da je ukupno pozajmio tužitelju 9.600,00 €. Ne samo da u odgovoru na tužbu tuženik navodi različiti ukupan iznos pozajmice od iznosa u svom iskazu nego i u samom iskazu navodi različite iznose ukupne pozajmice. Životno je nelogično i neuvjerljivo da bi tuženik u više navrata pozajmljivao tužitelju veće iznose (3.400,00 € i potom 1.000,00 €) , a da tome ne bi nitko bio prisutan kao svjedok, niti da bi o tim pozajmicama bile sastavljene i potpisane pismene potvrde. Također je nelogično i neuvjerljivo da bi tuženik kada vidi da mu tužitelj ne vraća pozajmljeni novac još mu i nadalje pozajmljivao novac, a posebice kada mu prema njegovom iskazu treba novac do 15.12.2024. jer treba platiti automobil. Zadužnica je potpisana 19.1.22024. odnosno nakon tog 15.12.2024. kada znači tužitelj nije vratio tuženiku pozajmljeni novac, a novac je trebao tuženiku 15.12.2024. no bez obzira na to tuženik mu prema svom iskazu 19.12.2024. kod javnog bilježnika daje daljnjih 3.000,00 €, što je također potpuno nelogično.
Slijedom navedenog sud ne može prihvatiti iskaz tuženika kao vjerodostojan.
11. Uzevši u obzir gore navedeno sud zaključuje da tuženik na kome je ovdje teret dokazivanja sukladno članku 221.a ZPP-a nije dokazao da bi tužitelju pozajmio više od nesporno utvrđenih 3.000,00 €.
12. Pored toga se navodi da je bjanko zadužnica privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka.
Slijedom navedenog iznos tražbine se upisuje naknadno tako sud ne može prihvatiti niti navod tuženika da je kod potpisivanja bjanko zadužnice tužitelj napisao brojku 10.000,00 € jer se to kod bjanko zadužnice niti ne smije upisivati kod potpisa, te u tom slučaju javni bilježnik ne bi niti potvrdio predmetnu bjanko zadužnicu.
13. Prema odredbi članka 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - dalje: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. U ovom slučaju nesporan je iznos pozajmice od 3.000,00 €, te je stoga tužitelj u obvezi vratiti tuženiku pozajmljeni iznos od 3.000,00 €.
14. Slijedom gore navedenog dopuštena je pljenidba i prijenos iznosa od 3.000,00 €, a za iznos od 7.000,00 € je predmetna pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja nedopušten i stoga je valjalo tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti.
15. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 21.8.2025. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 27.1.2026. 200,00 €, na ročištu od 24.3.2026. 200,00 €, PDV-a 200,00 € i sudske pristojbe na tužbu 73,23 € i na presudu 73,23 €
16. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Kutini 29. travnja 2026.
Sudac
Jasmina Pintarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.
Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).
Dna
1.Odvjetnik Klaudio Čurin, Zagreb
2. HH, [adresa]
