REPUBLIKAHRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-1653/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu toga suda Sonji Miljak u pravnoj stvari BU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri, odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odjelu-Građansko upravni odjel, radi brisanja pogrešnog upisa i uknjižbe, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene 31. ožujka 2026. godine u prisutnosti tužitelja osobno i s punomoćnikom te punomoćnika zz. tuženika i objave presude 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru da temeljem ove presude izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva na čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] provedene temeljem zapisnika Općinskog suda u Zadru broj. Z- 6428/2008/660 u korist Republike Hrvatske, uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja DU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za cijelo, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.891,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora temeljem čl. 186 a. ZPP, ali je njegov zahtjev odbijen. U postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] , temeljem zapisnika broj Z- 6428/2008/660, izvršen je upis prava vlasništva na označenoj čest. zemlje u korist tuženice. Na raspravi za ispravak sudjelovao je tužitelj kao evidentirani posjednik predmetne nekretnine. Nakon izvršenog upisa uknjižbe, tužitelj je pravovremeno prigovorio, koji prigovor je odbijen rješenjem suda. Provedena uknjižba u korist tuženice je neistinita. Naime, radi se o nekretnini koja je u vlasništvu tužitelja. Navedenu nekretninu tužitelj je stekao darovanjem od svoga pok. oca PU, a on nasljeđivanjem svoga djeda ĐU i strica OU koji nije imao djece. Navedena nekretnina odgovara čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz povijesti posjeda DGU Područni ured za katastar Zadar razvidno je da je navedena nekretnina bila upisana kao posjed tužiteljeva oca PU. B još 1955. godine, te je takvo posjedovno stanje postojalo sve do postupka nove izmjere. Prema tome iz dostavljenih dokaza: povijesti posjedovanja i darovnog ugovora proizlazi da je tužitelj u neprekinutom posjedu predmetne nekretnine samostalno i preko svojih pravnih prednika, čiji posjed je evidentiran 1955. godine. U naravi se radi o pašnjaku, nekretnina je ograđena, a i danas služi za ispašu. Sukladno svemu navedenom jasno je kako su u postupku ispravljanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] provedeni upisi vlasništva koji ne odgovaraju stvarnom stanju pa se predlaže sudu donijeti presudu kako je to naznačeno u tužbenom zahtjevu.

2. Tužena Republika Hrvatska prije svega ističe da ova tužba nije podnesena u zakonom propisanom roku. Naime, za podnošenje ovakve tužbe propisan je rok Zakonom o zemljišnim knjigama, a kako je iz dokumentacije koju je tužitelj sam priložio uz tužbu vidljivo da je njegov prigovor odbijen rješenjem Općinskog suda u Zadru, koje je doneseno na ročištu dana 5. studenog 2015., posl. br: Z-16425/13, jasno je da tužba nije podnesena u zakonom propisanom roku te se predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti. Podredno se također ističe da se tuženica u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te osporava navode tužitelja kao neosnovane u cijelosti. Tužitelj tužbom traži ispravak upisa u pogledu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističe se kako tužba za ispravak, sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarno pravnog karaktera, te sud u istoj treba u prvom redu ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini bio nepravilan odnosno pogrešan, odnosno da je Sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi se trebao očitovati o tome u čemu se ogleda navodna nepravilnost zk upisa i u tom smjeru predložiti dokaze, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Tužitelj u tom smislu nije dostavio niti jedan dokaz, a nije dostavio niti dokaz o tome da bi stjecatelj (Republika Hrvatska) bila nepoštena. Što se tiče dokumentacije koju je tužena zaprimila uz tužbu, ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime tužitelja, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Isto tako, predmetna nekretnina nedvojbeno predstavlja šumsko zemljište, a što proizlazi iz dopisa Hrvatskih šuma, klasa: st/19-01/2917, urbroj: 15-00-08/05-19-06 od 19. prosinca 2019. i potvrde Hrvatskih šuma, klasa: st/19-01/2917, urbroj: 15-00-05/99-19- 04 od 19. prosinca 2019. te se isto dostavlja u privitku. Tužena nadalje ističe da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od Odluke Ustavnog suda RH broj: U-I-374/98, tj. od 12. siječnja 2000., dakle jasno je da dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu. U vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000., na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio je zastoj dosjedanja. Isto tako za napomenuti je da tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine niti temeljem dosjelosti, niti je dokazao da su prednici tužitelja bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu, odnosno nije dokazao da je pravo vlasništva prednik tužitelja dosjelošću stekao prije 6. travnja 1941. po pravnim pravilima OGZ-a. Tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine po niti jednoj osnovi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev.

3. U ovoj pravnoj stvari Županijski sud u Zagrebu poslovni broj: Gž Zk-99/2024-2 rješenjem od dana 25. srpnja 2025. ukinuo je rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2148/2021 od 11. siječnja 2024. te je predmet vraćen na ponovni postupak.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik broj: Z-6428/2008/660 (l.s. 7- 8), spis broj: Z-16425/13, darovni ugovor (l.s. 11-13), povijest posjeda (l.s. 14), izvod iz posjedovnog lista 352 i 658 (l.s. 16-18), zk izvadak (l.s. 19), dopis Hrvatskih šuma (l.s. 26-27), održan je očevid na licu mjesta dana 10. prosinca 2025. (l.s. 57), skicu lica mjesta s fotografijama i očitovanje vještaka (l.s. 63-64, 80), povijesni izvadak (l.s. 70- 79), saslušani su svjedoci na raspravi od dana 31. ožujka 2026. (l.s. 82,83).

5. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora prema glavnom tužbenom zahtjevu - zahtjev je tužitelja da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da temeljem ove presude izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s imena tužene i istovremeno izvrši uknjižba istog prava u korist tužitelja.

7. Nije sporno da se tužena RH uknjižila na predmetnim nekretninama u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. Poljica 2013. godine. Također je nesporno da je prigovor tužitelja na upis RH u obnovi zemljišne knjige odbijen dana 5. studenoga 2015. godine, kako to i slijedi iz zapisnika broj: Z-16425/13 koji je priložen spisu broj: Z-16425/13.

8. Sporno je da li je osnovan prigovor prekluzije; da li se radi o šumskom zemljištu i da li je tužitelj uspio dokazati slijed stjecanja prava vlasništva na prijeporu.

9. Za potrebe ovog postupka, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka za geodeziju radi identifikaciju nekretnine koja je predmet spora. U naravi predmetna nekretnina predstavlja pašnjak. Jednim dijelom je ograđena suhozidom i gribljama, a sa sjeverozapadne strane nema vidljivih međnih oznaka. Ima površinu od 8277 m2 i prekrivena je raslinjem. Vještak je bio decidiran u tvrdnji da se radi o pašnjaku.

10. Iz povijesti posjedovanja slijedi da čest. 1772 k. o. [katastarska općina] odgovara u staroj izmjeri dijelu čest. 584/1 evidentirani posjed Općine Poljica još od 1883. i takvo stanje ostaje do I. revizije te katastarske općine kada se nekretnina evidentira posjedom GU u površini od 6400 m2. II. revizijom 1986. evidentiran je posjed više suposjednika od kojih i GU pok. B u površini od 15600 m2. Novom izmjerom formirana je nova čest. 1772 koja je izlaganjem po izmjeri evidentirana kao posjed RH.

11. Iz činjeničnih navoda tužbe slijedi da se tužitelj poziva na darovanje od oca GU koji je stekao nekretninu dugotrajnim, neometanim posjedovanjem još od 1955. naovamo pa je sud na okolnost utvrđivanja prava vlasništva dosjelošću prednika tužitelja saslušao svjedoke.

12. Pa tako svjedok VU, nesrodan, navodi da mu je poznata ova nekretnina. To je gaj, sada je šuma i to je otac od BU – pok. GU koristio za sječu drva i ispašu stoke. Parcela je dijelom ograđena suhozidom, a dijelom je tzv. "voša", to je zemljani iskop koji je služio kao međa. Od kad zna za sebe, a cijeli je život u Poljicima, zna da je to GU koristio, a poslije njega BU i da nikada nije bilo sporova. Inače sve ovo dobro zna jer je lovac i tuda često prolazi. S istočne strane mu je međaš FU, a sa sjeverne strane su sada obitelj D koji su to kupili od nekih GU. Tu nikada nije zalazio lugar, to su sve privatne parcele i tu nema državnoga zemljišta. Ne zna kako je GU stekao predmetne nekretnine.

12.1. Svjedok AU pok. P, u daljnjem rodu s tužiteljem navodi da zna o kojoj se zemlji radi, to je bilo od pok. oca tužitelja GU koji je to koristio. Njegova obitelj ima ispod zemlju koja se zove "Kantunić". Ima jedna zemlja između nih, pa put, i onda je njegova – od svjedoka. Na tom su se predjelu čuvale ovce, svi su čuvali. Ova se sporna nekretnina koliko zna koristila isključivo za ispašu i sječu drva. Tu nikada nije bilo sporova. S jedne strane nekretnine je suhozid, a s druge je tzv. "voša", to je kopnena granica između dvije nekretnine, više kao iskop jer nije bilo kamena. Oni su to zvali "Rivine". Inače mora priznati da je na toj nekretnini zadnji put bio davno. Ne zna točno kako je GU stekao ovu zemlju, pretpostavlja nasljedstvom od predaka.

12.2. Oba svjedoka ostavili su na sud dojam iskrenih i nepristranih osoba. Iskazivali su sigurno i uvjerljivo pa uzimajući u obzir da svoja saznanja crpe neposredno; da su starije životne dobi i da nema očitih razloga zašto bi neistinito iskazivali sud im vjeruje i cijeni njihov iskaz vjerodostojnim.

13. U odnosu na prigovor prekluzije tužene:

13.1. Pravo na tužbu za ispravak regulirano bilo je odredbama čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013, 108/2017, dalje ZZK) koji u stavku 1. propisuje da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice imaju osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, odnosno osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Prema stavku 2. istog članka pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornog upisa, odnosno od kad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. Nadalje stavkom 3. istog članka propisano je da se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga. Istovrsna zakonodavna regulativa u odnosu na rokove podnošenja tužbe za ispravak sadržana je i u ZZK/19 ("Narodne novine" broj 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024.) važećeg u trenutku podnošenja predmetne tužbe.

13.2. Isto tako, odredbom čl. 129 ZZK/96 propisano je da nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno, a istovrsna zakonodavna regulativa sadržana je i u čl. 150. ZZK/19 - tužba za ispravak može s uspjehom podnijeti u rokovima određenim za podizanje brisovne tužbe iz čl. 129. ZZK, koja je što se tiče rokova vremenski ograničena samo u odnosu na poštenog trećeg stjecatelja, a ne i u odnosu na neposrednog stjecatelja i nepoštenog trećeg stjecatelja. Navedeno znači da se tužba protiv osobe u čiju je korist proveden upis glede kojeg se zahtijeva ispravak (neposredni stjecatelj) te njezinih univerzalnih pravnih slijednika i nepoštenog trećeg stjecatelja može podići sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati ako zakonom nije drukčije određeno (čl. 129. st. 1. ZZK).

13.3. Dakle, ukoliko bi tuženik bio neposredni stjecatelj tj. osoba u čiju je korist je prema navodima tužitelja provedena nevaljana, neistinita uknjižba, a s obzirom da se brisovna tužba protiv neposrednog stjecatelja s uspjehom može podići sve dok ne nastupe činjenice temeljem kojih bi se povrijeđeno knjižno pravo ionako brisalo iz zemljišne knjige, slijedom čega bi pravo na podizanje brisovne tužbe u konkretnom slučaju bilo vremenski neograničeno ukoliko se utvrdi da je tuženik neposredni stjecatelj.

13.4. Tuženik je u ovom slučaju neposredni stjecatelj jer je u postupku obnove zemljišne knjige proveden upis vlasništva u njegovu korist. Dakle, stekao je nekretninu neposredno odlukom suda pa je prigovor prekluzije neosnovan. Tužitelj je ovlašten na podnošenje tužbe za ispravak jer je u postupku obnove zemljišne knjige podnio prigovor koji mu je odbijen s čime je stekao aktivnu legitimaciju na podnošenje brisovne tužbe.

14. Sud je stava da je tužitelj predloženim i izvedenim materijalnim i personalnim dokazima uspio dokazati da je neistinita i nevaljana uknjižba prava vlasništva u korist tužene u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pa je prihvaćen njegov zahtjev za brisanjem takvoga upisa temeljem odredbi ZZK/96 i /19 kao osnovan. Prihvaćen je i dio zahtjeva kojim traži upis vlasništva u svoju korist jer je iz provedenih dokaza, posebno povijesti posjedovanja i iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno utvrđeno da je nekretnina u nesmetanom posjedu oca tužitelja PU još od 1955. godine koji ju je potom 2008. godine darovao sinu BU kako slijedi iz Darovnog ugovora koji je priložen spisu i od kada je tužitelj također u nesmetanom posjedu. Utvrđeno je i da se ne radi o šumi, već o pašnjaku pa se svi prigovori tužene u tom pravcu ukazuju neutemeljenima.

14.1. U odnosu na dopis Hrvatskih šuma da je predmetna nekretnina obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem treba primijetiti da prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

14.2. Unatoč odredbi čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - pročišćeni tekst: dalje ZV) kojom je propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991., Europski sud za ljudska prava iz Strasbourga je u predmetima Trgo protiv [adresa] i Đ i drugi i Jakeljić protiv Hrvatske zauzeo stajalište da se s obzirom na to da je izvornom verzijom čl. 388. st. 4. ZV iz 1996., bilo propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., da je potrebno utvrditi jesu li na dana stupanja na snagu ZV 1. siječnja 1997. bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

14.3. Prije svega za napomenuti je da je odredbom čl. 29. Zakona o vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91-dalje ZOVO) bilo određeno da na stvari u društvenom vlasništvu, pravo vlasništva se ne može steći dosjelošću međutim, ista odredba je prestala važiti dana 8. listopada 1991. godine, pa se i u odnosu na nekretnine koje su u to vrijeme bile upisane u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo vezano za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti primjenjivala odredba čl. 28. ZOVO, a koja je propisivala u stavku 2. da savjesni i zakonit posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a stavkom 4. istog članka je bilo određeno da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

Također treba ukazati da je dana 1. siječnja 1997. godine stupio na snagu ZV koji odredbom čl. 159. stavkom 2. određuje da samostalni posjednik čiji je posjed nepokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, st. 3. istog članka je određeno da samostalni posjednik nepokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo te stvari protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja i stavkom 4. istog članka je određeno da samostalni posjednik stvari u vlasništvu RH, županija i jedinica lokalne samouprave i uprave i njima izjednačenih pravnih osoba i druge, stječe dosjelošću vlasništvo na tim stvarima tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. istog članka.

Dakle, vrijeme dosjedanja tužitelja od dana 8. listopada 1991. godine pa do dana podnošenja tužbe po stavu ovoga suda, treba se računati po odredbama čl. 28. ZOVO do 31. prosinca 1996. godine, a po odredbi čl. 159. ZV od dana 1. siječnja 1997. godine pa nadalje, do ispunjavanja uvjeta, odnosno do podnošenja tužbe.

14.4. Iako je u postupku utvrđeno da se radi o pašnjaku ukoliko bi se prihvatio navod tužene da se radi o šumi pa da bi ista bila vlasništvo RH rezultat spora bio bi identičan u korist tužitelja jer je isti stekao vlasništvo dosjedanjem putem pravnog prednika i osobno.

15. Konačno, za valjan zemljišnoknjižni upis osim formalnih uvjeta trebaju postojati i materijalnopravni uvjeti koji opravdavaju takav upis. Postojanje materijalnopravnih uvjeta za upis prava vlasništva pretpostavlja postojanje valjane pravne osnove stjecanja istog prava, pa kada takva osnova ne postoji, ne može niti doći do valjanog upisa. Sud je motrišta da tužena nije imala valjani materijalnopravni uvjet za upis prava vlasništva u postupku preoblikovanja zemljišne knjige te da je već u ispravnom postupku valjalo prihvatiti prigovor tužitelja kao osnovan, a kako je to izostalo prihvatio je ovu tužbu kao osnovanu i odlučio kao u izreci.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023ZPP), a trošak priznat tužitelju sastoji se od zastupanja istog po punomoćniku iz redova odvjetnika i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova (Tbr. 7. toč. 8.), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za zastupanje na ročištima od 16.10.2025., 10.12.2025. i 31.3.2026. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), za sastav žalbe protiv rješenja 125 bodova (Tbr. 10. toč. 1.), za obrazloženi podnesak od 9.10.2025. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3.), sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2,00 EUR-a što iznosi 1.300,00 EUR čemu se pridodaje predujam za očevid od 565,00 EUR i sudska pristojba na tužbu 26,54 EUR, ukupno 1.891,54 EUR.

U Zadru, 29. travnja 2026.

S U D A C

Sonja Miljak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana primitka odluke u tri primjerka putem ovog suda.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po ODO-GUO u Zadru