Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-1179/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanja Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja: ČN, državljanina Islamske Republike Afganistan, koji trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance, Dugo [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženog: Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službu za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska cesta 41, radi određivanja ograničenja kretanja, 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/26-06/1897, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 3. ožujka 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a i za pristup na ročište iznos od 500,00 EUR-a, uz pripadajući PDV u iznosu od 250,00 EUR-a, dakle sveukupno iznos od 1.250,00 EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/26- 06/1897, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 3. ožujka 2026. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance (točka 1. izreke) za razdoblje od tri mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 2. izreke).

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka, smatrajući da razlozi izricanja mjere nisu dostatno obrazloženi a i kad bi postojali razlozi za određivanje mjere smatra da se ista svrha mogla postići blažim mjerama odnosno da nije potrebna ikakva mjera. Navodi da je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio obzirom na stanje u zemlji podrijetla, da prilikom ranijeg postupanja nije bilo prisutnog prevoditelja i nije mu pojašnjeno što mu se uručuje pa radi obimne dokumentacije niti imao dovoljno vremena da ju pročita. Smatra da mjeru ograničenja kretanja treba izricati zakonito i restriktivno, svrhovito i razmjerno, u mjeru nužnoj da opravda svrhu, uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja. Tužitelj smatra da mu prethodno nije omogućeno da se izjasni o razlozima ograničenja kretanja niti postoje individualni razlozi koji bi opravdali izricanje mjere ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Osporava i određeno trajanje mjere od tri mjeseca, što nije isto individualno obrazloženo.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje, da odgodi izvršenje rješenja i da tužitelju odobri besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je u postupku donošenja rješenja, uvidom u službenu dokumentaciju Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, utvrđeno da je tužitelj 19. veljače 2026. zatečen od strane službenika Mobilne jedinice granične policije Zagreb u vlaku koji prometuje prema Republici Sloveniji, bez isprava o identitetu, nakon čega je priveden u policijsku postaju radi utvrđivanja okolnosti boravka u Republici Hrvatskoj. Provjerom u informacijskom sustavu utvrđeno je da je tužitelj prvi put zatečen 11. veljače 2026. u ilegalnom boravku u Republici Hrvatskoj i izdano mu je rješenje o protjerivanju iz Europskog gospodarskog prostora od stane Postaje granične policije Korenica zabrana ulaska i boravka na teritoriju Europskog gospodarskog prostora u trajanju od jedne godine, od 12. veljače 2026. do 12. veljače 2027. te je temeljem readmisijskog postupka vraćen u BIH. Rješenjem o protjerivanju KLASA: UP/I-216-04/26-01/772, URBROJ: 511-19- 37-26-1 od 19. veljače 2026. tužitelj se protjeruje iz Republike Hrvatske te mu se određuje mjera zabrane ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od isteka zabrane ulaska i boravka u EPG-u izrečene ranijim rješenjem o protjerivanju od 11. veljače 2026. a koja zabrana istječe 12. veljače 2027. Nadalje, utvrđeno je da je, obzirom da se tužitelja nije moglo odmah prisilno udaljiti, radi osiguranja izvršenja postupka prisilnog udaljenja, tužitelju rješenjem mu je određen smještaj u Prihvatni centar za strance, na vrijeme koje je najkraće potrebno za prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske, a ne može biti duže od tri mjeseca. Tuženik obrazlaže da je tužitelj 3. ožujka 2026. u Prihvatnom centru za strance, izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Ističe da tužitelj namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom nije izrazio neposredno nakon ponovnog ilegalnog ulaska u Republiku Hrvatsku već je izjavio da to nije učinio jer je namjeravao otići Francusku. Sve ove okolnosti konkretnog slučaja, prvog nezakonitog ulaska tužitelja u Republiku Hrvatsku, ponovnog nezakonitog ulaska nakon što je readmisijski vraćen, činjenice da je namjeru međunarodne zaštite izrazio tek nakon donošenja rješenja o protjerivanju i smještaju u Prihvatni centar za strance, ukazuju da tužitelj nije imao namjeru niti ostati u Republici Hrvatskoj niti u njoj zatražiti međunarodnu zaštitu radi čega postoji povećan rizik izbjegavanja izvršenja odluka tijela državne vlasti Republike Hrvatske. Stoga određen rok od tri mjeseca ocijenjen je opravdanim i razumnim a radi se o procesnoj a ne kaznenoj mjeri kako bi se osigurala prisutnost tužitelja tijekom trajanja postupka. Obzirom na činjenično obrazloženje tužbe smatra da se zapravo radi o subjektivnom nezadovoljstvu tužitelja osporavanim rješenjem a što ne znači da je i objektivno nezakonito.

3.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja, opunomoćenika tuženika i tumača za farsi jezik te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da ostaje u cijelosti kod podnesenog zahtjeva za međunarodnom zaštitom i iznesenih razloga traženja zaštite a u kojem je zahtjevu naveo da je napustio zemlju podrijetla Afganistan zbog obiteljskih problema oko nasljedstva te mu prijeti fizičko nasilje od strane stričevih sinova radi sukoba oko zemlje.

8. Sukladno odredbama članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 dalje Zakon) tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.).

9. Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega, radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. (stavak 2. točka 1., 3. i 7.).

10. Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance (stavak 5.).

11. Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.).

12. Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (stavak 9.).

13. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).

14. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj prvi put zatečen 11. veljače 2026. u ilegalnom boravku u Republici Hrvatskoj i izdano mu je rješenje o protjerivanju KLASA: UP/I-216-04/26-01/607 URBROJ: 511-04-08-26-1 od 11. veljače 2026. iz Europskog gospodarskog prostora od stane Postaje granične policije Korenica zabrana ulaska i boravka na teritoriju Europskog gospodarskog prostora u trajanju od jedne godine, od 12. veljače 2026. do 12. veljače 2027., da je temeljem readmisijskog postupka vraćen u BIH. Tužitelj je nakon toga ponovno nezakonito prešao granicu i ušao u Republiku Hrvatsku 17. veljače 2026., te je zatečen 19. veljače 2026. od strane službenika Mobilne jedinice granične policije Zagreb u vlaku koji prometuje prema Republici Sloveniji, bez isprava o identitetu, nakon čega je priveden u Policijsku postaju Zaprešić radi utvrđivanja okolnosti boravka u Republici Hrvatskoj.

15. Dakle, tužitelj nije odmah izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu nakon što je ponovno ušao u Republiku Hrvatski po drugi put, nego tek nakon što mu je izrečena mjera protjerivanja iz Republike Hrvatske i smještaj u Prihvatnom centru za strance. Također izjavio je da nije niti imao namjeru podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj već otići u Francusku. Stoga je pravilno tuženik procijenio da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, ograničenje slobode kretanja potrebno radi sprječavanja zloupotrebe postupka, jer se na temelju objektivnih kriterija, koji uključuju i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, osnovano sumnja da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja radi onemogućavanja daljnjeg postupanja.

16. Tuženik je također na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti pravilno zaključio da s obzirom na prethodno navedene okolnosti, postoji rizik od bijega te se svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona.

17. Nakon provedenog postupka sud je mišljenja da tuženikova procjena nije prestroga, te da je tuženik tijekom postupka koristio svoje diskrecijsko pravo izreći mjeru koju u konkretnom slučaju smatra primjerenom, svoju je odluku valjano obrazložio, stoga se tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima. Ponašanje tužitelja, tj vrijeme od njegovog nezakonitog ulaska u RH do dana podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom u RH, tuženik je pravilno okarakterizirao kao razlog zbog kojeg je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja smještanjem u Prihvatni centar za strance.

18. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ovaj je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Kako sud do zaključenja rasprave nije posebnim rješenjem dopustio odgodni učinak tužbe, sud nije smatrao svrsishodnim donositi rješenje o odbijanju takvog prijedloga, nakon zaključenja rasprave, obzirom da je sada ova upravna stvar riješena presudom.

20. Kako je tužitelj pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).

21. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1. i 46.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2. i 46.) umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 EUR-a sukladno stavku 2. glave I. Tarife priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a.

U Zagrebu, 29. travnja 2026.,

Sutkinja:

Sanda Jeromela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja putem e-komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335

3. U spis