REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-303/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužitelja ŽR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po odvjetnicima Arsenu Stipinoviću, Dušanu Miočiću i Ivi Glavota, odvjetnicima u Rijeci protiv tuženika GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Marini Franulović Ažman i Marinu Franuloviću, odvjetnicima u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 5. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između ZR kao primateljice uzdržavanja i GR kao davatelja uzdržavanja ovjeren dana 23. listopada 2003.g. kod Javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke broj OV-18968/03, OV- 18969/03 ništetan, te kao takav ne proizvodi nikakve pravne učinke.

2. Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovu navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je ovjeren dana 23. listopada 2003.g. broj OV- 18968/03, OV-18969/03 kod Javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke i uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu zemljišnoknjižni odjel Buzet i to k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] KUĆA, [adresa], DVORIŠTE I DVORIŠTE ukupne površine 198 m2, upisana u zkul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (prije provedbe Z-3852/2021 nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZGR staja i postižija, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i to stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ovjerenog dana 23. listopada 2003.g. broj OV-18968/03 OV-18969/03 kod Javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke na način da se briše pravo suvlasništva na toj nekretnini sa imena tuženika GR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u 720/840 idealnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] KUĆA, [adresa], DVORIŠTE I DVORIŠTE ukupne površine 198 m2, upisana u zkul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (prije provedbe Z-3852/2021 nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZGR staja i postižija, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) uz istovremeni upis te nekretnine na ime i u korist ranije suvlasnice sada pok. ZR iz [adresa] (upisane u zemljišnim knjigama i kao „ BR rođ. SR, [adresa]“) u 720/840 idealnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] KUĆA, [adresa], DVORIŠTE I DVORIŠTE ukupne površine 198 m2, upisana u zkul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (prije provedbe Z-3852/2021 nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZGR staja i postižija, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]).

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate ."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. travanj 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 21. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sin i zakonski nasljednik pok. ZR r. SR dok je tuženik unuk pok. ZR i sin zakonske nasljednice AR . Tuženik da je u svojstvu davatelja uzdržavanja sa pok. bakom ZR zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, pobliže označen u izreci presude. Tuženik kao davatelj uzdržavanja od sklapanja ugovora da nije izvršavao preuzete obveze, osobito u razdoblju kada je primateljica uzdržavanja postala nemoćna i bila smještena u ustanovu za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju. Iako je prema čl. 2. ugovora bio dužan snositi troškove smještaja, tuženik to da nije činio, već je iste podmirivao tužitelj iz vlastitih sredstava, i to u ukupnom iznosu od oko 120.000,00 kn. Tuženik da nije izvršavao ni druge ugovorne obveze, uključujući one nakon smještaja u ustanovu, kao ni obvezu vezanu uz sahranu, čije je troškove djelomično snosio tužitelj. Smatra da je ugovor sklopljen s ciljem grubog iskorištavanja primateljice uzdržavanja radi stjecanja nerazmjerne imovinske koristi, a ne radi ispunjenja obveze uzdržavanja, te da je takvo postupanje nemoralno i uzrokuje ništetnost ugovora. Nadalje, navodi da je svrha sklapanja ugovora bila i uskraćivanje njegovih nasljednih prava na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tim ugovorom pok. ZR da je prenijela na tuženika suvlasnički dio od 6/7 (odnosno 720/840), dok je preostali dio tuženik stekao darovanjem, što nije predmet ovog postupka. Dalje tijekom postupka navodi da je predmetni ugovor a priori ništetan iz razloga što nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta niti u obliku privatne isprave potvrđene odnosno solemnizirane kod javnog bilježnika, niti je ovjeren od suda.

2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da je od sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pa do smrti ZR u potpunosti izvršavao preuzete obveze i brinuo o njoj. Osporava tvrdnje tužitelja o financiranju troškova, ističući da tužitelj nije podmirivao troškove smještaja, liječenja i pogreba, već je samo dobrovoljno participirao, i to u iznosu manjem od trećine navedenih 120.000,00 kn. Tuženik tvrdi da tužitelj dugi niz godina nije brinuo o majci te da je počeo sudjelovati u troškovima tek kada je ona onemoćala i bila smještena u dom, i to s ciljem osporavanja ugovora. Ističe i da razlozi koje tužitelj navodi kao osnovu ništetnosti eventualno mogu biti razlozi za raskid ugovora zbog neispunjenja, što je mogla zahtijevati isključivo primateljica uzdržavanja, koja to nikada nije učinila tijekom gotovo sedamnaest godina od sklapanja ugovora. Navodi da je sve obveze uredno izvršavao te da su veći dio tog razdoblja živjeli u zajedničkom domaćinstvu. Zaključno, tuženik ističe da je ugovor sklopljen uz obostranu volju, u skladu sa zakonom i propisanim oblikom, da je u cijelosti izvršen te da njegov učinak na prava trećih osoba nije pravno relevantan. Dalje tijekom postupka tuženik ističe da je spornim ugovorom prenesena samo ta jedna nekretnina, a ne i ostala imovina pok. ZR što potvrđuje dogovor unutar obitelji koji je rezultirao sklapanjem spornog ugovora. Ističe kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bila propisana forma kao pretpostavka valjanosti takvog ugovora.

3. Dalje tijekom postupka tužitelj navodi da je pok. ZR živjela na adresi [adresa], gdje se nalazi predmetna nekretnina, pa osporava tvrdnje tuženika da je riječ bila o štali, ističući da je nesporno da je živjela u kući. Poziva se na zemljišnoknjižne podatke iz kojih proizlazi da je nekretnina kasnije administrativno preoznačena, dok je pitanje preostalog suvlasničkog dijela i drugih stjecanja tuženika nebitno za ovaj postupak. Također smatra irelevantnim navode o zajedničkom životu u Rijeci. U odnosu na izvršavanje ugovornih obveza, tužitelj ističe da tuženik nije sudjelovao u organizaciji smještaja pok. ZR niti je s ustanovom zaključivao ugovore, već su to učinili tužitelj i treće osobe. Navodi da tuženik nije plaćao troškove smještaja niti su računi glasili na njega, dok su troškove snosili tužitelj, pok. ZR i druge osobe. Osporava i tvrdnje o posrednom plaćanju putem društva SADA d.o.o., ističući da uplate tuženika toj tvrtki nemaju veze s troškovima smještaja. Podneskom od 21. travnja 2022. konačno precizira tužbeni zahtjev.

4. Dalje tijekom postupka tuženik se protivi preinaci tužbe, ističući da se njome ne traži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja iste nekretnine, već se zahtjev odnosi na drugu, kasnije formiranu česticu veće površine, nastalu spajanjem s drugom nekretninom. Stoga smatra da se ne rad i o uređenju tužbe, već o novom zahtjevu kojem se protivi. U pogledu forme ugovora navodi da se na konkretni slučaj ne primjenjuju odredbe ZOO-a iz 2006., već opća pravila obveznog i zemljišnoknjižnog prava, prema kojima je dovoljan pisani oblik i ovjera potpisa, pa drži da je ugovor valjano sklopljen. Osporava tvrdnje o iskorištavanju primateljice uzdržavanja, ističući da je ugovor obuhvaćao samo predmetnu nekretninu, uz zadržano pravo plodouživanja za primateljicu, dok je ostala imovina ostala izvan ugovora. Navodi da je o vlastitom trošku sređivao zemljišnoknjižno stanje, uključujući otkup dijela nekretnine od Općine Lanišće i rješavanje suvlasničkih odnosa, što potvrđuje stvarnu volju stranaka da on stekne vlasništvo. Tuženik tvrdi da je kontinuirano brinuo o pok. ZR, uz pomoć majke s kojom je živio, osobito s obzirom na to da je zbog posla pomorca bio odsutan. Smatra nebitnim tko je formalno izvršavao pojedine radnje, jer su obveze u cijelosti izvršene, dok tužitelj ranije nije sudjelovao u brizi, već se uključio tek pred kraj života. Nadalje ističe da je vlastitim sredstvima u cijelosti adaptirao i opremio objekt, kao i proveo njegovu legalizaciju, što dodatno potvrđuje svrhu ugovora. U odnosu na smještaj u ustanovu „Helena Smokrović“ navodi da je isti realiziran i na inzistiranje tužitelja, da je i tužitelj sudjelovao u troškovima, ali da je tuženik podmirio njihov veći dio. Također ističe da ugovorom nije preuzeo obvezu podmirenja cjelokupnog troška smještaja, već sudjelovanja u njemu. Navodi da je pok. ZR živjela na dvije adrese ([adresa] i [adresa]), gdje su o njoj brinuli on i njegova majka, te ponovno naglašava da nije odlučno tko je formalno poduzimao pojedine radnje prema trećima. Zaključno ističe da predmet spora nije raskid ugovora zbog neispunjenja, već njegova valjanost u trenutku sklapanja, te da sve okolnosti potvrđuju postojanje stvarne volje stranaka, dok su tvrdnje o iskorištavanju neosnovane.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 23. listopada 2003. (list 5-8 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 12-17 spisa), račune ustanove za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju "Helena Smokrović" (list 18-23 spisa i list 44-159 spisa), naloge za plaćanje (list 24-27 spisa), račun dobavljača – pregled plaćanja (list 41-43 spisa), potvrda o prometu po računu (list 160-163 spisa), ugovor o smještaju u stacionaru ustanoce broj 01/2017 (list 164-168 spisa), ugovor o pružanju zdravstvenih usluga u stacionaru ustanove broj HS01-2019 (list 165-168 spisa), izjavu o nabavci medicinskog materijala (list 169 spisa), nalaz Poliklinike za neurologiju i psihijatriju od 25.1.2017. (list 171 spisa), račune (list 173-176 spisa, list 183-247 spisa), medicinsku dokumentaciju za pok. ZR (list 177-182 spisa), povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 248-252 spisa i list 270-275 spisa), elektornički zapis o prebivalištu (list 253 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 254 spisa), sms poruke (Iist 255 spisa), izvadak iz sudskog registra za tvrtku SADA d.o.o. (list 256 spisa), sms poruke (list 276-292 spisa), kupoprodajni ugovor od 14.5.2003. (list 298-300 spisa), prijava poreza na promet nekretnina (list 301 spisa), potvrde o nalogu za plaćanje (list 302-303 spisa), potvrde i račune za građevinske radove (list 304-409 spisa i list 417-419 spisa), fotografije (list 410-416 spisa), rješenje o naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade od 2. lipnja 2014. (list 420-421 spisa), iskaz mjere za obračun vodnog doprinosa (list 422- 423 spisa), potvrde o plaćanju (list 424 spisa), rješenje o izvedenom stanju OD 23. RUJNA 2014. (list 425-428 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 446- 450 spisa), saslušanjem tuženika (list 450-452 spisa), svjedokinja KR (list 459-462 spisa), AR (list 462-464 spisa), izvršen je uvid i podatke Ustanove za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju od 20.2.2024. (list 470 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem svjedokinje ŽRD (list 493 spisa), svjedoka SR (list 494 spisa) i svjedoka HR (list 494-495 spisa).

5.1. Sud je odbio provođenje daljnjih dokaza budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

6. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Uvidom u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 23. listopada 2003. (list 5 -7 spisa) utvrđeno je da je predmetni ugovor zaključen između ZR kao primateljice uzdržavanja i njezinog unuka, ovdje tuženika kao davatelja uzdržavanja.

7.1. Člankom 1. predmetnog Ugovora primateljica uzdržavanja je, odmah po njegovom zaključenju, ostavila u vlasništvo davatelju uzdržavanja nekretninu označenu kao k. č. [katastarska čestica] zgr. u idealnom suvlasničkom dijelu od 6/7, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća [adresa], z.p. Lanišće.

7.2. Člankom 2. predmetnog Ugovora davatelj uzdržavanja se obvezao uzdržavati primateljicu do kraja njezina života na način da će ju redovito posjećivati bilo u kući [adresa], bilo da će skrbiti o njezinim potrebama kada bude boravila u [adresa] na adresi [adresa]. Za primateljicu uzdržavanja će do karaj njezina života pribavljati hranu, lijekove i sve što joj je potrebno o svom vlastitom trošku. Obvezao se priskočiti u pomoć i u drugim prilikama kada joj ta pomoć bude bila potrebna, a ako se zdravstveno stanje primateljice pogorša, davatelj će ju smjestiti u dom koji će nadoplaćivati mjesečno za smještaj, ako bude bilo potrebno. Primateljica ima mirovinu iz koje će se također financirati troškovi njezina smještaja, a davatelj se obvezuje davati joj mjesečno iznos od nekoliko stotina kuna s naslova džeparca da može kupiti neke sitnice koje su joj potrebne, tijekom smještaja u Domu. Davatelj uzdržavanja se obvezao voziti primateljicu liječniku ili u bolnicu, redovito ju posjećivati i doživotno joj pružati svu potrebnu skrb i njegu iz vlastitih sredstava. Nakon smrti obvezuje se sahraniti ju o svom trošku, brinuti o higijeni kuće i primateljice uzdržavanja, sam ili preko treće osobe, o svojem trošku.

7.3. Člankom 3. predmetnog Ugovora ugovorena je clausula intabulandi, a člankom 4. pravo doživotnog i besplatnog plodouživanja na nekretnini iz čl. 1. Ugovora, uz uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi.

7.4. Člankom 5. ugovoreno je pravo na raskid i uvjeti pod kojima će se ugovor raskinuti, čl. 6. raskid uslijed promijenjenih okolnosti, a člankom 7 . prelazak obveza i prava iz ovog ugovora na majku davatelja uzdržavanja, AR u slučaju smrti davatelja uzdržavanja.

7.5. Potpisi primateljice i davatelja uzdržavanja ovjeren je od strane Javnog bilježnika Vesne Ćuzela pod brojem Ov-18968/03 i Ov-18969/03 dana 23. listopada 2003.

8. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. ZR od 9. prosinca 2020., posl. br. O-739/2020 (list 9-11 spisa) utvrđeno je da njezinu ostavinsku imovinu čine suvlasnički dijelovi nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], zatim novčana sredstva u neutvrđenom iznosu , među kojima i sa računa ostaviteljice IBAN: [broj bankovnog računa] te pravo korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju Kozala. Njezinim nasljednicima proglašeni su AR, kćerka ostaviteljice i LR, sin ostaviteljice, ovdje tuženik, svaki u ½ dijela.

9. Uvidom u podatke Ustanove za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju od 20.2.2024. (list 470 spisa) utvrđeno je da su u razdoblju od 5.1.2017. do 14.7.2020., kada je pok. ZR bila smještena u Stacionaru ove ustanove uplaćeni slijedeći iznosi:

-16.650,00 kn u gotovini;

-2.500,00 kn karticom;

-147.650,00 kn sa računa tvrtke SADA d.o.o. IBAN: [broj bankovnog računa];

-96.300,00 kn sa računa IBAN: [broj bankovnog računa];

-38.900,00 kn sa računa IBAN: [broj bankovnog računa];

-33.500,00 kn sa računa IBAN: [broj bankovnog računa];

-4.500,00 kn sa računa IBAN: [broj bankovnog računa];

-3.000,00 kn sa računa IBAN: [broj bankovnog računa];

-2.500,00 kn sa računa IBAN: [broj bankovnog računa].

10. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za tvrtku SADA d.o.o. (list 256 spisa) utvrđeno je da je vlasnica navedene tvrtke AR, a osobe ovlaštene za zastupanje AR i tuženik.

11. Saslušan kao stranka tužitelj je u bitnome iskazao da je njegova majka preminula **.**.2021., dok je za sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, koji je sklopljen 2003., saznao otprilike šest mjeseci prije njezine smrti, i to prilikom dolaska kod javnog bilježnika na poziv svoje sestre, majke tuženika. Naveo je da mu tada nije bilo jasno o kakvom se ugovoru radi, ali da mu je rečeno kako bi njegovim potpisom izgubio pravo na nasljedstvo, što je kod njega pobudilo sumnju. Nakon toga je samostalno izvršio provjeru u katastru te utvrdio postojanje predmetnog ugovora. Tužitelj je nadalje iskazao da zbog teškog zdravstvenog stanja svoje majke nije imao mogućnosti s njom razgovarati o predmetnom ugovoru, budući da je ona nakon moždanog udara u prosincu 2016. bila paralizirana i nesposobna za komunikaciju sve do smrti, te je bila smještena u domu Smokrović gotovo četiri godine. Istaknuo je da je s majkom bio u jako dobrim odnosima, iako ona njemu kroz svo to vrijeme nije rekla za predmetni ugovor. Majku da je u domu redovito posjećivao te sudjelovao u organizaciji i financiranju njezine skrbi, uključujući i dodatne medicinske i terapijske usluge. U odnosu na troškove smještaja majke u domu, tužitelj je naveo da je iste podmirivao u visini od jedne trećine, sukladno dogovoru sa sestrom, premda smatra da je prema predmetnom ugovoru tuženik bio obvezan u cijelosti snositi troškove uzdržavanja. U tom smislu tvrdi da je bio prevaren od strane njegove sestre, budući da nije bio upoznat s postojanjem ugovora, te da ne bi sudjelovao u troškovima na isti način da je za ugovor znao. Također je naveo da je njegova sestra raspolagala majčinom mirovinom temeljem punomoći. Tužitelj je iskazao da tuženik, prema njegovim saznanjima, nije uredno izvršavao svoje ugovorne obveze, osobito u pogledu financiranja uzdržavanja majke, te da smatra kako je predmetni ugovor sklopljen na štetu njegove majke, ali i njega osobno. Naveo je da je, unatoč saznanju o ugovoru, nastavio sudjelovati u troškovima skrbi zbog osjećaja moralne obveze i nade u majčin oporavak, pri čemu se i zaduživao. Ujedno je naveo da je tuženika rijetko viđao u posjetima majci, dok je komunikacija u vezi s plaćanjem troškova uglavnom išla preko njegove sestre. Kao predmet ugovora naveo je suvlasnički dio kuće u [adresa], naslijeđen od majčine obitelji, uz napomenu da je tuženik u kasnijem razdoblju izvršio određena ulaganja u navedenu nekretninu, ali da to, prema njegovom mišljenju, ne utječe na obvezu uzdržavanja koja nije bila uredno izvršavana. Majka da je inače živjela u zajedničkom domaćinstvu sa njegovom sestrom i tuženikom, sve dok se tuženik nije oženio i odselio. Njegova sestra da je tada nastavila živjeti sa majkom. Poanta cijele priče je da je u tome da se on osjećao prevarenim kada je saznao za predmetni ugovor jer je cijelo vrijeme participirao u troškovima smještaja majke u domu i to na grubo inzistiranje sestre. Tuženik da je grubo iskoristio i njegovu majku u vezi predmetnog ugovora upravo u tom financijskom dijelu što on nije u cijelosti snosio troškove i to troškove uzdržavanja koji su bili dogovoreni tim ugovorom. Smatra da je ugovor nevaljan i nije važeći zato što je napisan na njegovu štetu.

11.1. Saslušan kao stranka, tuženik je u bitnome iskazao da je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 2003., kada je imao 26 godina, te da je u to vrijeme živio u zajedničkom domaćinstvu s majkom i bakom. Naveo je da je ugovor sklopljen radi rješavanja nesređenih vlasničkih odnosa na nekretnini u [adresa], koja je imala više suvlasnika, a sve s ciljem da se osigura skrb za baku. Ugovor je, prema njegovim navodima, sastavljen uz pomoć odvjetnika te predan u katastar, a on je niz godina radio na rješavanju vlasničkog stanja i brinuo o baki. Nadalje je iskazao da je baka bila pokretna i samostalna u vrijeme sklapanja ugovora, uz manju mirovinu, te da je odlazila u [adresa], svoje rodno mjesto, uz njegovu ili majčinu pomoć. Također je naveo da je ulagao u nekretninu, uključujući angažman stručne tvrtke radi uređenja dokumentacije, kao i kasnija ulaganja u kuću. U odnosu na smještaj bake u dom, tuženik je naveo da je on predlagao smještaj u dom Andrea, gdje je bila smještena i njegova druga baka, no da je tužitelj inzistirao na domu Smokrović te izjavio da će sudjelovati u troškovima, s čime su se on i njegova majka složili. Istaknuo je da tužitelju nije posebno govorio o predmetnom ugovoru ni o svojim obvezama iz njega jer je smatrao da tužitelj sudjeluje u troškovima iz moralnih razloga te da to pitanje nije smatrao važnim s obzirom na protek vremena. Nadalje je naveo da je redovito financijski doprinosio kućanstvu majke i bake, kako prije tako i nakon bakine bolesti, te da je majci davao novac kojim su se podmirivali troškovi, uključujući i smještaj u domu. Pojasnio je da je majka vršila uplate, ali sredstvima koja joj je on davao, kao i putem zajedničke tvrtke. Također je naveo da su, osim troškova doma, postojali i dodatni troškovi (medicinske i druge usluge), koje su snosili on, njegova majka i tužitelj, ovisno o mogućnostima. Ugovor da je napravljen zbog jako lošeg stanja u zemljišnim knjigama jer niti njegova baka, a ni prethodno njezin otac nisu imali sređeno vlasničko stanje. On da se angažirao oko uređenja kuće, a u kuću da je baka išla svojevoljno jer je to njezino rodno mjesto i tada da bi ju ili on ili njegova majka vozili. Tuženik je iskazao da je bio uključen u skrb o baki, koju je posjećivao u domu, zajedno sa svojom kćeri, otprilike dva puta tjedno, dok je njegova majka to činila svakodnevno. Naveo je da je baki osiguravao potrebne stvari i usluge, uključujući odjeću, hranu i medicinska pomagala, kupio joj je madrac, plaćao je sanitetski prijevoz, lijekove, usluge logopeda, frizera i pedikera. Te troškove da su snosili on i njegova majka, te tužitelj koliko je htio i mogao. U odnosu na neupoznavanje tužitelja s ugovorom, tuženik je naveo da je smatrao da je to trebalo učiniti baka, ali da ona to nije učinila, unatoč njegovim sugestijama. Također je naveo da je tužitelj vodio odvojen život i nije sudjelovao u obiteljskim odlukama. Kada se oženio, tuženik da se iselio iz zajedničkog kućanstva ali je otišao živjeti svega 500 m od bake. Na poseban upit suda, tuženik je naveo da je, kada je saznao da su troškovi smještaja preveliki za tužitelja, predložio da ih on i njegova majka u cijelosti podmire, s ciljem izbjegavanja dugovanja prema domu. Također je potvrdio da je bio svjestan svojih obveza iz ugovora te je naveo da ih je izvršavao na način da joj je kupovao sve što je bilo potrebno (odjeću, hranu,…) i nosio joj je sve što je trebalo u kuću u [adresa].

9.2. Svjedokinja KR je u svojem iskazu u bitnome navela da je od svog supruga saznala kako ga je njegova sestra pozvala kod javnog bilježnika radi potpisivanja nekog ugovora, iako on nije bio njegova stranka, zbog čega isti nije potpisao. Navela je da su potom samostalno izvršili provjeru u zemljišnim knjigama te utvrdili da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine, a što se, prema njezinim saznanjima, dogodilo otprilike šest mjeseci prije smrti ZR. Istaknula je da tada nisu znali o kakvom se ugovoru radi, ali da su na taj način saznali za postojanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, o kojem prethodno nisu bili obaviješteni. Svjedokinja je iskazala da se svekrva razboljela u prosincu 2016. godine nakon moždanog udara, dok se prije toga samostalno brinula o sebi, boraveći dijelom u kući u [adresa], a dijelom u Rijeci kod svoje kćeri, s kojom je živjela u zajedničkom domaćinstvu. Navela je da su ona i suprug održavali redovite kontakte sa svekrvom te je posjećivali, ali da prije bolesti nije bilo potrebe za skrbi u smislu svakodnevne pomoći. Nadalje je iskazala da je svekrva nakon moždanog udara smještena u ustanovu Smokrović, gdje su je ona i suprug redovito posjećivali te svakodnevno brinuli o njoj, donoseći hranu, higijenske potrepštine i organizirajući dodatnu skrb. Navela je da su sudjelovali u troškovima smještaja u visini jedne trećine, prema dogovoru sa sestrom tužiteljeva supruga, pri čemu je jedna trećina pokrivana iz mirovine svekrve, a jednu trećinu je plaćala majka tuženika. Istaknula je da u to vrijeme nisu bili upoznati s postojanjem predmetnog ugovora. Svjedokinja je navela da smatra spornim što tuženik, iako se ugovorom obvezao na uzdržavanje, nije u cijelosti preuzeo troškove smještaja, već je njezin suprug u njima sudjelovao. Također je izrazila stav da je bilo nemoralno što ona i njezin suprug nisu bili obaviješteni o postojanju ugovora, osobito nakon što je svekrva oboljela i kada su aktivno sudjelovali u njezinoj skrbi. U odnosu na skrb o svekrvi, svjedokinja je navela da je osobno sudjelovala u organizaciji medicinske pomoći, uključujući angažman logopeda, te pratila svekrvu na liječničke preglede, dok je tuženika viđala povremeno u posjetima, kao i njegovu majku koja je, prema njezinim navodima, također dolazila. O upravljanju financijama svekrve nije imala saznanja, osim pretpostavke da je time upravljala sestra tužiteljeva supruga. Svjedokinja je nadalje iskazala da su, unatoč saznanju o ugovoru, nastavili sudjelovati u troškovima skrbi zbog nade u poboljšanje zdravstvenog stanja svekrve i osjećaja obveze prema njoj. Također je navela da je pogreb svekrve organizirao njezin suprug, dok su troškovi podmireni iz sredstava svekrve, iako smatra da je tu obvezu prema ugovoru imao tuženik. U pogledu predmetne nekretnine u [adresa], svjedokinja je navela da nema neposrednih saznanja o ulaganjima i troškovima održavanja, osim da ona i suprug u tome nisu sudjelovali, niti se o tome u obitelji razgovaralo. Također je istaknula da su odnosi između tužitelja i tuženika ranije bili uredni i korektni. Na kraju, svjedokinja je naglasila da joj i dalje nije jasno zašto ona i njezin suprug nisu bili obaviješteni o postojanju predmetnog ugovora, unatoč njihovom sudjelovanju u skrbi i troškovima uzdržavanja svekrve.

9.3. U svojem iskazu svjedokinja AR je navela da je ona sestra tužitelja i majka tuženika, da o sklapanju predmetnog ugovora nije razgovarala s bratom jer je smatrala da je to trebala učiniti njihova majka. Navela je da o ugovoru nije razgovarala s tužiteljem ni tijekom majčine bolesti od prosinca 2016. do njezine smrti, jer su se tada nalazili u teškoj situaciji i bili usmjereni na organizaciju skrbi o majci. Istaknula je da je smatrala da se tuženik brinuo o baki sukladno ugovoru, dok je tužitelj samoinicijativno odlučio sudjelovati u troškovima smještaja te da s nj im o tome nije posebno razgovarala niti mu sugerirala da ne treba sudjelovati u troškovima . U odnosu na troškove smještaja u Ustanovi Smokrović, svjedokinja je iskazala da su isti bili visoki (u početku oko 250,00 kn dnevno, a kasnije 350,00 kn), uz dodatne troškove liječenja i skrbi (sanitet, terapije, lijekovi), koje je, prema njezinim navodima , snosio tuženik. Navela je da je tužitelj sudjelovao isključivo u troškovima smještaja u visini jedne trećine, dok je preostali dio bio podmirivan iz mirovine majke (koja je u početku bila 2.700,00 kn, a potom 3.500,00 kn) i sredstava tuženika. Pojasnila je da je tuženik osiguravao sredstva, dok je ona vršila uplate, uključujući i putem trgovačkog društva u kojem je tuženik bio član uprave. Svjedokinja je nadalje iskazala da su ona i tuženik cijeli život živjeli s majkom, odnosno bakom, te da je tuženik bio uključen u brigu o nekretnini u [adresa] i o baki, uključujući održavanje kuće i osiguravanje njezinih svakodnevnih potreba. Navela je da je predmetni ugovor sklopljen jer vlasničko stanje nekretnine nije bilo uređeno, a tužitelj za to nije pokazivao interes, zbog čega su ona, majka i tuženik odlučili da će tuženik preuzeti obvezu uređenja vlasništva i skrbi o majci, uz prijenos nekretnine na njega. Istaknula je da je majka u vrijeme sklapanja ugovora bila sposobna za rasuđivanje, u mirovini i da je ugovor potpisala svojom voljom radi osiguranja za starost. U pogledu skrbi o majci prije bolesti, svjedokinja je navela da je ista bila samostalna do prosinca 2016., kada je doživjela moždani udar, nakon čega je smještena u ustanovu. Navela je da je tuženik i prije i nakon toga sudjelovao u skrbi, uključujući nabavu hrane, odjeće, lijekova i prijevoz, kao i održavanje kuće u [adresa]. Također je iskazala da je i sama bila uključena u svakodnevnu brigu o majci, uključujući pranje njezine odjeće tijekom boravka u ustanovi. Svjedokinja je navela da s tužiteljem nikada nije razgovarala o predmetnoj nekretnini kao ostavinskoj imovini niti o samom ugovoru, te da su njihovi odnosi bili kurtoazni. Također je istaknula da tužitelj nije sudjelovao u održavanju niti financiranju kuće u [adresa], iako je bio upoznat s radovima na istoj. Njezin si da je jako volio svoju baku i o njoj se brinuo te nema govora da bi se on tim ugovorom želio okoristiti, a ne zna ni na koji način bi to učinio. Kada su vidjeli da njezin brat, ovdje tužitelj, nema nikakvog interesa za tu kuću, baka da je sa svo jim unukom potpisala taj ugovor. U vrijeme potpisivanja ugovora da je već bila bez muža, u mirovini, ima la je koju godinu i željela se na neki način osigurati. U zajedničkom kućanstvu sa bakom, tuženik da je živio do 2012. kada se oženio. U odnosu na troškove sahrane, svjedokinja je iskazala da su ih inicijalno podijelili ona i tužitelj, nakon čega, kada su shvatili da te troškove mora podmiriti tuženik vratili novac tužitelju. Na kraju, svjedokinja je potvrdila da je od tužitelja tražila uplatu dogovorenog iznosa za smještaj majke, sukladno njihovom dogovoru o podjeli troškova na tri dijela, te da u tome ne vidi ništa sporno. Također je navela da je tuženik osiguravao sredstva za podmirenje troškova, uključujući i putem pozajmica društvu u kojem je on član uprave i preko kojeg su vršene uplate.

9.4. U svojem iskazu svjedokinja ŽRD je navela da poznaje okolnost sklapanja ugovora između SR i njegove bake ĐR, iako nije bila sigurna radi li se o ugovoru o doživotnom uzdržavanju ili skrbi. Navela je da je prijateljica AR, majke od SR, te da je SR u vrijeme sklapanja ugovora imao oko 24 godine. Svjedokinja je iskazala da je ĐR bila mirna osoba, zdravstveno dobro sve do moždanog udara koji se dogodio prije otprilike deset godina. Navela je da su SR i njegova baka živjeli u zajedničkom domaćinstvu do njegovog stupanja u brak, te da se SR brinuo o baki i bio uključen u njezinu svakodnevicu. Istaknula je da je ĐR voljela boraviti u kući u [adresa], gdje je SR često odlazio s njom, te da je on ulagao u tu kuću, uključujući uređenje i adaptacije. Nadalje je navela da je ĐR nakon Borisovog stupanja u brak nastavila živjeti sa svojom kćeri AR, a potom je, nakon moždanog udara, smještena u dom, gdje je provela oko tri godine. Svjedokinja je istaknula da do smještaja u dom ne bi došlo da nije bilo moždanog udara. U odnosu na obiteljske odnose, svjedokinja je iskazala da su ĐR, njezin sin LR, snaha ĆR i ostali članovi obitelji bili u dobrim odnosima. Navela je da je SR ulagao u kuću u [adresa], uključujući zamjenu stolarije i uređenje kupaonice, a prema njezinom saznanju i krova, iako u taj dio nije bila potpuno sigurna. Istaknula je da su se ta ulaganja odvijala dok je ĐR bila zdrava.

9.5. U svojem iskazu svjedok SR, brat pok. ĐR, je naveo da je pozvan svjedočiti u vezi s kućom u [adresa]. Naveo je da su AR i ŠR zajedno s pok. ĐR živjeli i brinuli se o njoj, te da su zajednički sudjelovali u uređenju i obnovi kuće u [adresa], koja je u početku bila u lošem stanju. Pretpostavio je da je ĐR bila vlasnica te nekretnine. Svjedok je iskazao da je ĐR bila dobrog zdravstvenog stanja sve do moždanog udara, nakon čega je smještena u dom, gdje je, prema njegovoj procjeni, boravila otprilike dvije godine prije smrti. Naveo je da su se AR i ŠR brinuli o njoj i prije moždanog udara, kao i tijekom boravka u domu, što je smatrao njihovom obiteljskom obvezom. Na poseban upit suda iskazao je da mu nije poznato točno postojanje ni sadržaj ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, iako pretpostavlja da je takav ugovor postojao, ali ga isti nije zanimao, već mu je bilo važno da je ĐR bila zadovoljna skrbi koju su joj pružali AR i ŠR. Nadalje je naveo da su ĐR, AR i ŠR živjeli zajedno, ljeti u [adresa], a zimi u Rijeci, te da su funkcionirali kao obitelj. Istaknuo je da je ŠR, kao pomorac, povremeno bio odsutan, ali je zarađena sredstva ulagao u kuću u [adresa]. Također je naveo da zna da su AR i ŠR snosili troškove smještaja u domu, dok za sudjelovanje treće osobe u tim troškovima nema saznanja.

9.6. U svojem iskazu svjedok HR je naveo da je upoznat s predmetom spora koji se odnosi na ugovor o dosmrtnom odnosno doživotnom uzdržavanju zaključen između pok. ĐR i ŠR, pri čemu navodi da je tim ugovorom ŠR preuzeo obvezu skrbi o ĐR, dok mu je ona zauzvrat ostavila kuću u [adresa]. Svjedok je naveo da su ŠR i pok. ĐR bili izrazito povezani te da su živjeli zajedno kroz duži niz godina, pri čemu je ĐR, prema njegovim saznanjima, živjela dio godine u [adresa], a dio u Rijeci s kćeri i ŠR, sve do Borisova osamostaljenja nakon braka. Istaknuo je da je ŠR kao pomorac bio povremeno odsutan, ali je redovito održavao kontakt s bakom, uključujući i svakodnevne telefonske pozive, te joj je osigurao mobilni telefon. Nadalje je iskazao da je ŠR tijekom boravka kod kuće brinuo o ĐR, nabavljao joj lijekove i namirnice, vodio je na liječničke preglede zbog njezine bolesti artritisa, osiguravao ogrjev, plaćao režijske troškove te adaptirao kuću u [adresa], uključujući uređenje kupaonice radi lakšeg korištenja. Naveo je da je kuću održavao i financijski podmirivao troškove poput struje, telefona i drugih režija. Svjedok je naveo da su mu ove okolnosti poznate jer je u partnerskoj vezi s majkom tuženika od 2004. godine te je često boravio u kući u [adresa], zbog čega je imao neposredna saznanja o obiteljskim odnosima i načinu života. U odnosu na zdravstveno stanje pok. ĐR, svjedok je iskazao da je do moždanog udara 2016. godine bila vitalna i samostalna, a nakon toga je hospitalizirana te smještena u ustanovu Smokrović, gdje je provela oko četiri godine do smrti 2021. godine. Također je naveo da mu je poznato kako je ĐR osim kuće u [adresa] imala i određene druge nekretnine, uključujući zemljišta i šumske parcele, ali bez detaljnijih saznanja o njihovom opsegu. Istaknuo je da su ĐR i tužitelj bili u dobrim odnosima. Na poseban upit iskazao je da je naknadno saznao kako su troškove smještaja u ustanovi snosili ŠR i tužitelj, pri čemu smatra da je veći dio troškova podmirivao ŠR, dok je tužitelj sudjelovao u manjem dijelu. Naveo je i da je ŠR dodatno snosio troškove logopeda, fizioterapije, medicinskih pregleda i prijevoza. Svjedok je potvrdio da su posjete ĐR u ustanovi vršili članovi obitelji, uključujući LR i KR, te da je obitelj ranije živjela zajedno u [adresa]. Naveo je da se ŠR oženio oko 2012. godine, nakon čega je odselio s te adrese.

10. Iskaz tužitelja sud je ocjenio djelomično vjerodostojnim. Sud prihvaća navode tužitelja o njegovom sudjelovanju u troškovima smještaja i skrbi, jer su isti u bitnome potvrđeni i iskazima ostalih svjedoka. Međutim, u dijelu u kojem tužitelj umanjuje uključenost tuženika u izvršavanje obveza uzdržavanja te navodi da tuženika gotovo nije viđao u posjetima, njegov iskaz nije uvjerljiv. Naime, suprotno tome, više svjedoka (osobito AR, ŽRD i HR) suglasno iskazuju o kontinuiranoj uključenosti tuženika u skrb o pokojnoj, kako prije tako i nakon njezine bolesti, uključujući i financijski doprinos te osobne posjete, zbog čega sud taj dio tužiteljevog iskaza ocjenjuje pretjeranim i usmjerenim na umanjenje uloge tuženika. Pored navedenog, suprotno navodima tužitelja da je tuženik grubo iskoristio majku u financijskom dijelu jer da se iz njezine mirovine plaćao smještaj u Domu, a cijeli smještaj da je trebao plaćati tužitelj, valja istaći da drugačije proizlazi iz predmetnog Ugovora. Naime, člankom 2. predmetnog Ugovora ugovoreno je će se troškovi njezina smještaja u Domu financirati iz njezine mirovine.

10.1. Sud je nadalje poklonio vjeru iskazu tuženika. Njegovi navodi o razlozima sklapanja ugovora, obiteljskim odnosima i načinu života prije bolesti pokojne majke logični su, životni i potvrđeni iskazima više svjedoka (osobito ŽRD, SR i HR), koji su imali neposredna i dugotrajna saznanja o tim okolnostima. Sud prihvaća i njegov iskaz da je sudjelovao u financiranju skrbi, uključujući i dodatne troškove liječenja, budući da su takvi navodi potvrđeni i iskazom svjedokinje AR te djelomično svjedoka HR.

10.2. Iskaz svjedokinje KR sud ocjenjuje vjerodostojnim u dijelu u kojem opisuje okolnosti saznanja o ugovoru, tijek bolesti pokojne te sudjelovanje tužitelja i nje same u skrbi. Njezin iskaz je logičan, konzistentan i u bitnome podudaran s iskazom tužitelja.

10.3. Iskaz svjedokinje AR sud ocjenjuje također vjerodostojnim. Njezini navodi o načinu podmirivanja troškova, uključujući strukturu plaćanja i činjenicu da je tužitelj sudjelovao u jednoj trećini troškova, potvrđeni su i drugim dokazima te ih sud prihvaća. Također, uvjerljivi su njezini navodi o uključenosti tuženika u skrb o pokojnoj.

10.4. Iskaz svjedokinje ŽRD sud ocjenjuje vjerodostojnim u dijelu koji se odnosi na opće obiteljske odnose, životne okolnosti i uključenost tuženika u skrb o baki prije njezine bolesti, budući da su ti navodi suglasni s ostalim dokazima.

10.5. Iskaz svjedoka SR sud također ocjenjuje vjerodostojnim u dijelu koji se odnosi na način života obitelji i uključenost tuženika i njegove majke u skrb o pokojnoj, jer je riječ o svjedoku koji je s pokojnom bio u bliskom rodbinskom odnosu i imao neposredna saznanja.

10.6. Iskaz svjedoka HR sud ocjenjuje vjerodostojnim u dijelu u kojem opisuje dugotrajnu povezanost tuženika i pokojne, kao i njegovu uključenost u svakodnevnu skrb i financiranje troškova prije i nakon bolesti, budući da je riječ o osobi koja je dulje vrijeme bila u bliskom odnosu s obitelji i imala neposredna saznanja. Njegovi navodi su logični i podudarni s iskazima drugih svjedoka.

11. Sukladno odredbi čl. 103. st.1. Zakona o obveznim odnosima, važećem u vrijeme zaključenja spornog Ugovora, ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., dalje: ZOO) ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

12. Nesporno je među strankama da je 23. listopada 2003. sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između pokojne ZR, kao primateljice uzdržavanja, i tuženika, kao davatelja uzdržavanja. Iz sadržaja tog ugovora proizlazi da je primateljica uzdržavanja već u trenutku sklapanja ugovora prenijela na tuženika pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine u k. o. [katastarska općina], uz istodobno ugovorenu obvezu tuženika da joj doživotno pruža uzdržavanje u široko definiranom opsegu (stanovanje, hrana, lijekovi, njega, smještaj u dom, pokop i dr.), kao i uz zadržavanje prava doživotnog plodouživanja.

13. Sud je nadalje utvrdio da je ugovor sklopljen u pisanoj formi, uz ovjeru potpisa kod javnog bilježnika, te da iz samog sadržaja ugovora ne proizlazi njegova ništetnost u formalnom smislu.

13.1. U odnosu na formu ugovora, valja istaći kako je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 23. listopada 2003., te su potpisi na ugovoru ovjereni od strane javnog bilježnika. U konkretnom slučaju, a budući je predmetni ugovor sklopljen prije stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., dalje: ZOO/05), na sporni pravni odnos se ne primjenjuju odredbe ZOO/05, već ZOO/91 koji nije sadržavao odredbe o obvezatnom obliku ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dok je, prema članku 115. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, dalje: ZV), za valjanost ugovora kojem je cilj stjecanje prava vlasništva nekretnine potrebno da je sačinjen u pisanom obliku. Budući da je sporni ugovor sklopljen u pisanom obliku, čime je udovoljeno propisanom obliku ugovora iz članka 115. stavka 3. ZV u vezi članka 67. stavka 1. ZOO/91, neosnovan je navod tužitelja o ništetnosti predmetnog ugovora zbog nedostatka propisane forme (u tom smislu vidi presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1446/00 od 13. ožujka 2002. i Županijskog suda u Šibeniku, posl. br. Gž-178/2016 o 1. listopada 2018.).

14. U odnosu na tvrdnje tužitelja o nemoralnosti ugovora, sud je ispitao okolnosti u kojima je ugovor sklopljen, njegovu svrhu te način njegova izvršavanja.

14.1. Iz iskaza tuženika, potvrđenih iskazima svjedoka ŽRD, SR i HR, proizlazi da je u vrijeme sklapanja ugovora pokojna ZR bila pokretna, sposobna za rasuđivanje i samostalna osoba, koja je živjela u zajednici s kćeri i unukom te je ugovor sklopila radi osiguranja skrbi u starosti i uređenja imovinskopravnih odnosa. Sud takve iskaze prihvaća kao vjerodostojne jer su međusobno suglasni, logični i životno uvjerljivi, a tužitelj nije ponudio dokaze koji bi upućivali na suprotno, osobito u pogledu eventualne nesposobnosti pri sklapanju ugovora.

14.2. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik, uz pomoć svoje majke, izvršavao preuzete obveze. Iz podataka ustanove za smještaj proizlazi da je značajan dio troškova smještaja pokojne (preko 70% troškova) podmiren s računa trgovačkog društva SADA d.o.o. (iznos od 147.650,00 kn) u kojem je tuženik osoba ovlaštena za zastupanje i pok. ĐR (96.300,00 kn). Ako se tom iznosu pridoda i iznos od 33.500,00 kn, za koji tužitelj nije osporio da je uplaćen sa računa majke tuženika, dolazi se do iznosa od najmanje 277.450,00 kn od ukupno plaćenih 345.500,00 kn, znači preko 80 %, što znači dovodi do zaključka da je velika većina potrebnih troškova smještaja pok. ĐR bila osigurana i bez financiranja od strane tužitelja. Također, iz iskaza svjedoka proizlazi da je tuženik sudjelovao u nabavi potrepština, organizaciji skrbi i posjetima pokojnoj. Iz svega navedenog proizlazi da je svrha ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koja se ogleda u osiguranju skrbi i uzdržavanja primateljice uzdržavanja do kraja njezina života, u pretežitom i odlučnom dijelu ostvarena. Okolnost da su u izvršavanju pojedinih obveza sudjelovale i druge osobe, osobito članovi obitelji davatelja uzdržavanja ili osobe povezane s njim, ne utječe na valjanost ugovora niti predstavlja osnovu za njegovu ništetnost.

14.3. Istodobno, sud utvrđuje da tuženik nije samostalno i u cijelosti snosio troškove uzdržavanja, već su u njima sudjelovali i drugi, uključujući tužitelja. Međutim, sama činjenica da je u izvršavanju obveza sudjelovala i treća osoba, tužitelj koji je ujedno i sin primateljice uzdržavanja, ne čini ugovor nemoralnim niti ništetnim, osobito imajući u vidu da iz ugovora proizlazi mogućnost da se skrb osigurava i putem drugih osoba te da je bitna svrha ugovora – osiguranje uzdržavanja – u pretežitom dijelu ostvarena.

15. Sud posebno cijeni okolnost da tužitelj nije bio upoznat s postojanjem ugovora sve do razmjerno kasne faze života pokojne. Takvo postupanje tuženika i njegove majke sud ocjenjuje neprimjerenim u kontekstu obiteljskih odnosa i međusobnog povjerenja. Međutim, ta okolnost sama po sebi ne utječe na valjanost ugovora, niti predstavlja razlog njegove ništetnosti u smislu protivnosti moralu društva. Naime, da bi ugovor bio ništetan zbog nemoralnosti, potrebno je da je njegova svrha ili sadržaj u suprotnosti s temeljnim moralnim načelima društva u vrijeme sklapanja. U konkretnom slučaju sud ne nalazi takvu suprotnost. Naprotiv, ugovori o dosmrtnom uzdržavanju predstavljaju pravno dopušten i uobičajen način uređenja odnosa između članova obitelji, osobito kada je riječ o osiguranju skrbi za starije osobe. Činjenica da niti primateljica uzdržavanja, a ni davatelj uzdržavanja nisu obavijestili tužitelja o zaključenom ugovoru, ne čini taj ugovor nemoralnim, kao niti činjenica da je imovina prenesena odmah po sklapanju ugovora jer upravo takva činidba predstavlja bitno obilježje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Također, nije dokazano da je između činidbi ugovornih strana postojao očit nerazmjer koji bi upućivao na iskorištavanje ili prijevaru. Ovo tim više što je ugovor zaključen 2003., te se izvršavao sedamnaest godina prije smrti primateljice uzdržavanja. Za utvrđenje ništetnosti ugovora zbog protivnosti moralu društva nije dostatno postojanje subjektivnog osjećaja nepravde kod jedne ugovorne strane ili treće osobe, već je potrebno utvrditi postojanje očitog i značajnog nerazmjera između činidbi ugovornih strana, odnosno okolnosti koje upućuju na nedopuštenu svrhu pravnog posla. U konkretnom slučaju takve okolnosti nisu utvrđene.

15.1. Pored navedenog, sud primjećuje da je spornim ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju preneseno suvlasništvo na suvlasničkom udjelu od 6/7 dijela (720/840) nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u naravi kuća u [adresa]), dok je tuženik temeljem Ugovora o darovanju sa trećim osobama i temeljem sudske nagodbe, također sa trećim osobama, stekao ostali suvlasnički udio od 1/7 dijela , kako to proizlazi iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 248-252 spisa). S druge strane, sud je uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĐR utvrdio da su tužitelj i njegova sestra, svaki u ½ dijela naslijedili ostalu imovinu iza pok. ĐR (vidi par. 8. presude). Navedene okolnosti dodatno potvrđuju da predmetni ugovor nije imao za cilj potpuno isključenje tužitelja iz nasljeđivanja, već uređenje imovinskopravnih odnosa u odnosu na konkretnu nekretninu uz istodobno osiguranje skrbi za primateljicu uzdržavanja.

16. Sud posebno ističe da se svi navodi tužitelja koji se odnose na opseg i način izvršavanja ugovornih obveza sadržajno odnose na eventualno neispunjenje ili djelomično ispunjenje ugovora, što može predstavljati razlog za raskid ugovora, ali ne i razlog za njegovu ništetnost. Budući da je predmet ovog postupka utvrđenje ništetnosti ugovora, a ne njegov raskid, navedeni prigovori nisu pravno odlučni za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je mišljenja da predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije ništetan, budući da je sklopljen od strane poslovno sposobnih ugovornih strana, u propisanoj formi, s dopuštenom svrhom, te da nije dokazana njegova protivnost moralu društva, prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

18. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Buzet, posl.br. Z-3852/21 od 16. ožujka 2022. (list 259-261 spisa) utvrđeno je da je nakon utuženja poništena predmetna k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je spojena sa kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Budući da je tužitelj zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, tužbu preinačio, valjalo je, temeljem čl. 191. st.2. ZPP-a odlučiti kao u izreci rješenja.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. i 155. ZPP -a i Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Sud je tuženiku priznao trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 29.4.2022. i 7.6.2024. (500,00 €, svaki podnesak - Tbr. 8/1), pristup na ročišta održana 39.2.2022., 28.10.2022., 24.3.2022., 19.12.2023. i 5.3.20206. (500,00 €, svako ročište – Tbr. 9/1), sve uvećano za pripadajući PDV. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 29. travnja 2026.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana njezina primitka, nadležnom županijskom sud, putem ovoga suda.

DNA:

1. Pun. tužitelja putem eKomunikacije uz nalog za platež pristojbe na presudu

2. Pun. tuženika putem eKomunikacije