REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-1234/24-26

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mili Milin, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska OIB:45237012600 iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku u Koprivnici, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 25. ožujka 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Sava osiguranju d.d. – Podružnici Hrvatska OIB:45237012600 iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, platiti tužitelju EC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade imovinske štete na vozilu iznos od 3.837,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2023. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.086,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2026. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 30. listopada 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 163,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2023. godine do isplate.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da se dana 21. listopada 2023. godine u Zagrebu, na adresi [adresa], dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovala dva vozila i to vozilo marke Renault Clio, registracijske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja te vozilo marke Renault Thalia, registracijske oznake [registarska oznaka] s prikolicom, vlasništvo ĐC, osigurano kod tuženika. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da se tužitelj kretao [adresa] iz smjera istoka prema zapadu, koja ulica je s prednošću prolaska, glavna cesta, te je primijetio da je vozilo osiguranika tuženika provirilo prednjim krajem vozila otprilike 20 cm izvan sporedne ceste koja ima znak STOP, zbog čega je osiguranik tuženika zastao i tako stajao, pa je tužitelj procijenio da ne postoji opasnost i nastavio se kretati ravno u svojem smjeru, da bi u jednom trenutku, kada je u susret tužitelju, iz suprotnog smjera po navedenoj ulici prošlo vozilo, osiguranik tuženika naglo odlučio uključiti se u promet bez da je provjerio smjer kretanja tužitelja i na taj način oduzeo prvenstvo kretanja i prednost prolaska tužitelju i time izazvao prometnu nesreću. Isto tako punomoćnik tužitelja je napomenuo da je kretanje osiguranika tuženika bilo na strmoj nizbrdici, s time da je kretanje izveo brzo, naglo i lako je uspio proći traku tužitelja sa svojim vozilom, ali ne i sa svojom povezanom prikolicom, a sama sporedna ulica, iz koje je izlazio osiguranik tuženika, uska je i nepregledna te se izlazi pomoću ogledala, jer na predmetnoj lokaciji postoji ograda od dvorišta koja onemogućava vidljivost vozila koja dolaze iz smjera istoka prema zapadu. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je navodeći da je vozilu u vlasništvu tužitelja nastala totalna šteta konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade imovinske štete na vozilu iznos od 3.837,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2023. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu na način da je priznao pasivnu legitimaciju, s time da je osporio nastanak štetnog događaja na način kako je isti opisao tužitelj u tužbi, kao i odgovornost za nastanak štetnog događaja navodeći da je za isti odgovoran tužitelj, odnosno istaknuo je prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja te je ujedno osporio i visinu tužbenog zahtjeva. Nastavno punomoćnik tuženika je izrazio sumnju da se štetni događaj dogodio na opisani način, jer iz dostavljene dokumentacije, fotografije oštećenja na vozilu tužitelja i na vozilu osiguranika tuženika, prikolici, dinamika nastanka štetnog događaja opisana u tužbi ne odgovara nastanku oštećenja na vozilu tužitelja. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku prijave i zahtjeva za naknadu štete iz automobilske odgovornosti (list 4 spisa), u presliku fotografija vozila (stranica 5-20 spisa), u iskaz svjedoka ĐC (stranica 32-33 spisa), u iskaz svjedoka PC (stranica 34 spisa), u iskaz svjedoka JC (stranica 34-35 spisa), u iskaz tužitelja (stranica 37-38 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila Gorana Husinca (stranica 46-58 spisa) te u usmeno očitovanje sudskog vještaka Gorana Husinca (stranica 76 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, dok je naprotiv sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i visina tužbenog zahtjeva.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužitelja konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 15. rujna 2025. godine smanjio dio tužbenog zahtjeva za iznos od 163,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2023. godine do isplate, što ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe, za što je sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a potreban pristanak tuženika, s time da se punomoćnik tuženika nije očitovao pristaje li na djelomično povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva, pa se smatra da je pristao na djelomično povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva. Inače pravni stav da smanjenje tužbenog zahtjeva ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe za što je prema odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a uvijek potreban pristanak tuženika izrazio je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela broj SU-IV-16/21 od 26. travnja 2021. godine. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

7. U odnosu na sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i spornu odgovornost za nastanak štetnog događaja, sud je tijekom postupka proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka ĐC, PC i JC, a proveo je i dokaz saslušanjem tužitelja, kao i dokaz vještačenjem po sudskom vještaku prometne struke.

8. Iskazu svjedoka ĐC, osiguranika tuženika (stranica 32-33 spisa) koji je u bitnom opisujući nastanak predmetnog štetnog događaja istaknuo da je vozeći vozilo s prikolicom htio iz sporedne ulice uključiti se na glavnu cestu, [adresa], zbog čega se prije uključenja zaustavio, pogledao je u ogledalo i propustio jedno vozilo koje se kretalo tom [adresa] po lijevoj prometnoj traci, a kada je krenuo iz ove sporedne ulice, da bi došao do te lijeve prometne trake Makuševečke ceste morao je proći preko desne prometne trake te je uspio vozilom doći do te lijeve prometne trake, ali „prikolica je ostala još na desnoj prometnoj traci“ kada je u tu prikolicu udarilo vozilo koje se kretalo desnom trakom [adresa], sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i obrazložen te suglasan iskazu tužitelja. Isto tako sudu je razumljiv dio iskaza svjedoka da nakon sudara nisu zvali policiju, jer je vozaču ovog drugog vozila, inače susjedu, odmah priznao, rekao da je on „kriv“ te su počistili ono što je otpalo s vozila i maknuli vozila s ceste, točnije odgurali ovo drugo, oštećeno vozilo do „dvorišta“ tužitelja, dok je prikolicu ostavio pored ceste, s time da su kasnije ostatak te prikolice, jer je netko ukrao kotače na prikolici, odnijeli u dvorište tužitelja.

9. Nastavno iskazima svjedoka PC (stranica 34 spisa) i svjedoka JC (stranica 34-35 spisa), koji nisu vidjeli sam nastanak štetnog događaja, već su suglasno istaknuli da su čuli „udarac“ te su vidjeli da je jedno vozilo „udarilo u prikolicu drugog vozila“, sud je poklonio povjerenje, jer su logični i razumljivi te suglasni kako iskazima sudionika ovog štetnog događaja, osiguranika tuženika i tužitelja, tako i nalazu i mišljenju sudskog vještaka prometne struke.

10. Isto tako iskazu tužitelja (stranica 37-38 spisa) koji je opisujući nastanak predmetnog štetnog događaja istaknuo da se kretao [adresa] desnom prometnom trakom „malo uz brdo“ i to brzinom oko 50 km/h s time da je vidio da je iz sporedne ulice „provirilo“ jedno vozilo koje se zaustavilo, pa je tada „podigao nogu sa gasa“ ali kada je vidio da se to vozilo zaustavilo, da bi savladao tu „uzbrdicu“ malo je „ubrzao“ i u tom trenutku se to vozilo iz te sporedne ulice počelo kretati na način da je vozilom prešao preko desne prometne trake Markuševećke ulice, kojom se i on kretao te ušao u lijevu prometnu traku, ali mu je „prikolica ostala na desnoj prometnoj traci“ u koju prikolicu je udario svojim autom, s time da mu je vozač tog vozila, susjed, rekao da se zaustavio kako bi propustio vozilo koje se kretalo [adresa] po lijevoj prometnoj traci, „čekao je da to vozilo prođe“ ali uopće nije „obratio pažnju“ na njega, koji se kretao desnom prometnom trakom, sud je povjerenje, jer je logičan i obrazložen te suglasan iskazu osiguranika tuženika.

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila Gorana Husinca (stranica 46-58 spisa) proizlazi da se sukladno dokumentaciji u spisu radi o nezgodi koja se dogodila u Zagrebu, na raskrižju [adresa], inače ceste s prvenstvom prolaska i ulice Utovec, s time da se vozilo marke Renault Clio, kojim je upravljao tužitelj, kretalo [adresa] uzbrdo iz smjera istoka prema zapadu, a njemu s desne strane iz ulice Utovec se približavalo vozilo marke Renault Thalia koji je sa sobom vukao priključno vozilo i kretao se nizbrdo te se namjeravalo uključiti na kolnik [adresa] u lijevo, a da bi to poduzeo morao je proći kolnički trak kojim se kretalo vozilo Renault Clio i time je presjekao put vozilu Renault Clio, koji je prednjim lijevim dijelom naletio na bočni lijevi dio priključnog vozila Renault Thalie. Nadalje sudski vještak je istaknuo da je mjesto sudara bilo u T raskrižju [adresa] i [adresa] u desnom kolničkom i prometnom traku gdje se kretalo vozilo Renault Clio i to bliže razdjelnoj liniji, s obzirom da je vozilo Renault Clio oštećeno na prednjem lijevom dijelu, odnosno mjesto sudara je na presjeku puta skretanja vozila Renault Thalie s priključnim vozilom u lijevo iz [adresa] u [adresa] u lijevo i ravnog puta vozila Renault Clia u [adresa]. Isto tako sudski vještak je napomenuo da je do naletnih brzina došao temeljem analize fotografija oštećenja na vozilima, jer ne raspolaže tragovima na mjestu nezgode, pa može samo analizirati i usporediti nastala oštećenja na vozilima. Naime vozilo Renault Clio se kretao brzinom od oko 40 km/h, a vozilo Renault Thalia s priključnim vozilom se kretao brzinom u skretanju od oko 14,5 km/h, s time da je do trenutka kada se vozilo Renault Thalia s priključnim vozilom zaustavio na znak „STOP“ i krenulo u uključivanje u lijevo na [adresa] do mjesta nezgode preostalo 2,2 s, pri čemu je vozilu Renault Clio u tom momentu do mjesta nezgode preostalo 26,7 m, a kretalo se brzinom od 44 km/h, pa nije imao tehničke uvjete zaustaviti se ispred mjesta sudara, jer mu je zaustavni put iznosio 29,2 m tijekom 3,56 s, dok je vozilu Renault Thalia do mjesta nezgode preostalo 8,4 m. Nadalje sudski vještak je naglasio da je vozač vozila Renault Thalie s priključnim vozilom imao obvezu zaustaviti se na znak „STOP“ za uključivanje na glavnu cestu, što je vozač tog vozila i poduzeo (zbog konfiguracije terena je morao stati) i to na mjestu gdje je pokušao steći preglednost, s time da je morao voditi računa i o dodatnom opterećenju u vidu priključnog vozila koji je dosta dulji od duljine samog vozila te je bio dužan uključiti se na glavnu cestu tako što ustupi prvenstvo prolaska svakome tko mu dolazi s te glavne ceste i to je odgovornost vozača vozila Renault Thalie. Inače iz google street aplikacije iz 2025. godine na dijelu na kojem se vozilo Renault Thalia uključivao na glavnu cestu postavljeno je ogledalo za preglednost, ali postoji mogućnost da 2023. godine, kada se dogodila nezgoda, ogledalo nije bilo na tom mjestu. Konačno sudski vještak je navodeći da se na priključnom vozilu nalaze tragovi boje vozila Renault Clia, dok se na vozilu Renault Clia nalaze tragovi boje priključnog vozila, a također je pregledom mjesta sudara ustanovio da sudarni kut i način sudara odgovara u postupnosti iskazima sudionika, naglasio da je zbog težine oštećenja na vozilu Renault Clio popravak ekonomski neisplativ te je uslijed predmetnog štetnog događaja nastala totalna šteta, s time da je tržišna vrijednost vozila na dan nastanka štetnog događaja iznosila 5.482,00 eura, a vrijednost ostatka vozila je iznosila 30%, pa zadržavanjem ostatka oštećenog vozila šteta iznosi 3.837,00 eura.

12. Stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke Gorana Husinca na način da punomoćnik tužitelja nije imao nikakvih prigovora, za razliku od punomoćnika tuženika, koji je prigovorio nalazu i mišljenju u dijelu kojim je sudski vještak utvrdio brzinu kretanja vozila Renault Clio prije nesreće, jer za to ne postoje bilo kakvi materijalni tragovi, a niti nema podataka o dimenzijama i masi vozila i lake prikolice osiguranika tuženika, tako da nije jasno kako je sudski vještak odredio brzine kretanja u trenutku sudara.

13. Sudski vještak prometne struke Goran Husinec se usmeno očitovao na iznesene prigovore na ročištu 25. ožujka 2026. godine (stranica 76 spisa) navodeći da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja te je naglasio da je, s obzirom da nakon prometne nesreće nije zvana policija, brzinu odredio prema oštećenjima na vozilima i zaustavnim položajem iskazanim od svjedoka te su svi izračuni rađeni kompjuterski po sistemu virtual crash 4, koji odgovaraju unesenim podacima. Isto tako sudski vještak je napomenuo kako su netočni podaci iz prigovora vezani uz usporenje, jer takav izračun ne vodi računa da se radi o vrlo glatkom asfaltu koji je izuzetno sklizak, pa vozilo nikako ne može ostvariti usporenje od 8,5 m/s2, već bi naprotiv takvo vozilo u idealnim uvjetima na ravnoj cesti moglo ostvariti usporenje od najviše 7m/s2, dakle kada bi vozilo imalo dobru pneumatiku i to sve u idealnim uvjetima. Nastavno sudski vještak je navodeći da je u nalazu i mišljenju uzeo u obzir prosjeke i standarde koji se koriste u izračunima pri takvim nesrećama, ponovno naglasio da se u konkretnom slučaju radi o vozilu s prikolicom koje se uključivalo na glavni kolnik po kojem se kretalo vozilo Renault Clio te oduzeo prednost tom vozilu.

14. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke Gorana Husinca, kao i usmeno očitovanje, jer je izrađen temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju, fotografije vozila te je logičan i obrazložen. S obzirom da je sudski vještak logično i razumljivo objasnio da je do nastanka predmetnog štetnog događaja došlo na način da se vozač vozila Renault Thalia s priključnim vozilom uključivao sa sporednog kolnika ulice Utovec na kolnik [adresa], inače ceste s prvenstvom prolaska, čime je presjekao put vozilu Renault Clio, koji niti nije imao tehničke mogućnosti zaustaviti se prije mjesta sudara, a kretao se dozvoljenom brzinom od 44 km/h, zbog čega je prednjim lijevim dijelom naletio na bočni lijevi dio priključnog vozila Renault Thalie, sud je odbio kao neosnovan prijedlog za provođenjem dokaza novim prometnim vještačenjem. Nastavno treba napomenuti da je sudski vještak prometne struke, koji za razliku od stranaka i suda, raspolaže potrebnim stručnim znanjem, utvrdio da se na priključnom vozilu nalaze tragovi boje vozila Renault Clia, a na vozilu Renault Clio se nalaze tragovi boje priključnog vozila iza vozila Renault Thalie te je samim pregledom mjesta sudara ustanovio da sudarni kut i način sudara odgovara u postupnosti iskazima sudionika, što ujedno znači da se ne radi o „namještenoj“ prometnoj nesreći, sud je odbio kao neosnovan prijedlog punomoćnika tuženika za provođenjem dokaza rekonstrukcijom na licu mjesta, kao uostalom i prijedlog za provođenjem dokaza novim prometnim vještačenjem, jer je sudski vještak prometne struke usmenim očitovanjem otklonio osnovanost istaknutih prigovora punomoćnika tuženika, koji se inače svode na sam izračun brzine kretanja sudionika ovog štetnog događaja prije sudara, a koji izračun je po sudskom vještaku prometne struke pogrešan, jer pretpostavlja idealne uvjete, odnosno ne vodi računa o konkretnim uvjetima, kao što je sam nagib kolnika, kao i činjenici da na kolniku nalazi glatki asfalt, a što dakako utječe na sam izračun.

15. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je za nastanak predmetnog štetnog događaja sukladno odredbi članka 1072. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) u svezi s odredbom članka 1068. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a isključivo odgovoran osiguranik tuženika iz slijedećih razloga. Bitno je naglasiti da je sukladno odredbi članka 57. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24 – u daljnjem tekstu ZSPC-a) vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, s time da ujedno prema odredbi članka 58. stavka 1. ZSPC-a vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju, a prema odredbi članka 53. stavka 1. ZSPC-a na cesti u naselju vozač se ne smije kretati brzinom većom od 50 km/h, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio. Imajući na umu da je do nastanka predmetnog štetnog događaja došlo iz razloga što se osiguranik tuženika, vozač vozila Renault Thalia s priključnim vozilom uključivao sa sporednog kolnika ulice Utovec na kolnik [adresa], koja predstavlja cestu s prvenstvom prolaska i to na način da nakon što je zaustavio svoje vozilo na znaku „STOP“ i ujedno propustio vozilo koje se kretalo [adresa] i to lijevom prometnom trakom, krenuo po toj [adresa] prelazeći preko desne prometne trake te ceste čime je presjekao put vozilu Renault Clio, koji se kretao dozvoljenom tom desnom trakom i to brzinom od 44 km/h te je prednjim lijevim dijelom naletio na bočni lijevi dio priključnog vozila Renault Thalie, sud je utvrdio da je za nastavak ovog štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika.

16. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete na vozilu u iznosu od 3.837,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2023. godine do isplate sud je utvrdio slijedeće. S obzirom da je sudski vještak prometne struke u nalazu i mišljenju utvrdio da su na vozilu Renault Clio u vlasništvu tužitelja u predmetnom štetnom događaju nastala oštećenja čiji popravak nije ekonomski isplativ, a što znači da je nastala totalna šteta, koja iznosi 3.837,00 eura, s time da se tužitelj obratio tuženiku prije podnošenja tužbe s odštetnim zahtjevom dana 30. listopada 2023. godine, što je razvidno iz preslike prijave i zahtjeva za naknadu štete iz automobilske odgovornosti (list 4 spisa), sud je utvrdio da tužitelj sukladno odredbi članka1086. ZOO-a i odredbi članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZOOP-a) može osnovano zahtijevati na ime naknade štete na vozilu iznos od 3.837,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2023. godine do isplate. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 1068. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 57. stavka 4. ZSPC-a, odredbom članka 58. stavka 1. ZSPC-a, odredbom članka 53. stavka 1. ZSPC-a, odredbom članka 1086. ZOO-a i odredbom članka 12. ZOOP-a sud je usvojio kao osnovan tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske štete na vozilu u iznosu od 3.837,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2023. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

17. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.086,46 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 13. lipnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 05. rujna 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 16. listopada 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 21. veljače 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 25. travnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 15. rujna 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 26. siječnja 2026. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8. točka 3.), troška zastupanja na ročištu 25. ožujka 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška predujma za prometno vještačenje u iznosu od 500,00 eura, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,34 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 43,23 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a tužitelju dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 29. travnja 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

18. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška izbivanja iz ureda prilikom vještačenja sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer u predmetnom parničnom postupku nije provedena rekonstrukcija na licu mjesta, a što rezultira time da tužitelj, točnije punomoćnik tužitelja, niti nije imao trošak „izbivanja iz ureda prilikom vještačenja“, pa isti tužitelj ne može osnovano zahtijevati. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 26. siječnja 2026. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 200,00 eura, s obzirom da se tim podneskom punomoćnik tužitelja očitovao na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke, a što rezultira time da tužitelj može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska po Tbr. 8. točci 3., što je tužitelju i dosuđeno. Nastavno i zahtjev tužitelja za naknadom troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer od kada funkcionira e-oglasna ploča suda, o čemu su stranke obaviještene, trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude nije nužan trošak, čiju bi naknadu stranka mogla osnovano zahtijevati, a sve to tim više što intencija zakonodavca kada je propisao uručenje presude na ročištu za objavu i uručenje, odnosno dostavu presude putem e-oglasne ploče, sasvim sigurno nije bila na taj način povećavati troškove parničnog postupka, nego upravo suprotno. Iako je Tbr. 9. točkom 3. predviđena naknada troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude treba posebno naglasiti da sud odluku o naknadi troškova donosi sukladno odredbi članka 151. stavka 1. ZPP-a i odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a vodeći računa o ekonomičnosti postupka, odnosno vodeći računa da se svaki parnični postupak završi u razumnom roku i samo s troškovima koji su bili potrebni, a trošak pristupa na ročište i objavu presude nikako nije nužan, niti opravdani trošak, a to tim više što za tu parničnu radnju sasvim sigurno nije potrebno nikakvo stručno znanje punomoćnika tužitelja, koje bi moglo opravdati taj trošak. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

19. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tuženik zastupan po punomoćniku izgubio u predmetnom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

20. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 30. listopada 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 29. travnja 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 84,82 eura

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 29. travnja 2026. godine