Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-179/2024-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. GĆ iz [adresa], sada u Australiji, NSW 2161 Guilford 55- 59 Burisill st., OIB [osobni identifikacijski broj], 3. CĆ iz [adresa] (prije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ĐĆ rođ. CĆ iz [adresa] sada u Bosni i Hercegovini, Prijedoru, Anđe Knežević 64, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. EĆ iz [adresa], sada u Australiji, NSW 2161 Guilford 55-59 Burisill st., OIB: [osobni identifikacijski broj] i 6. KĆ iz [adresa], prije na adresi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] svi zastupani putem punomoćnice Goranke Puhar, odvjetnice u Delnicama, Supilova 20 protiv tuženika 1. SĆ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Vesna Koški, odvjetnica u [adresa] , 2. ŠĆ iz [adresa], sada nepoznatog boravišta kojeg zastupa privremeni zastupnik Danijela Cvijanović, odvjetnica u Gospiću, Dr. Franje Tuđmana 8 i 3. HĆ iz [adresa], sada nepoznatog boravišta koju zastupa privremeni zastupnik Danijela Cvijanović, odvjetnica u Gospiću, Dr. Franje Tuđmana 8, radi utvrđenja prava vlasništva nakon glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2026. i nakon objave 29. travnja 2026.

p r e s u d i o j e :

I. Utvrđuje se da su tužitelji temeljem dosjelosti stekli pravo vlasništva kčbr. [katastarska čestica] oranica ograda u površini od 943 čhv upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; kčbr. [katastarska čestica] oranica njiva u površini od 2902 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; kčbr. [katastarska čestica] šuma gajić u površini od 5096 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] oranica kućište u površini od 1439 m² upisane u zk. ul. broj br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tužiteljica MĆ u 6/18 suvlasničkih dijelova, GĆ u 3/18 suvlasničkih dijelova, CĆ u 2/18 suvlasničkih dijelova, ĐĆ rođ. CĆ u 2/18 suvlasničkih dijelova, EĆ u 3/18 suvlasničkih dijelova i KĆ u 2/18 suvlasničkih dijelova što su tuženici dužni priznati i trpje ti brisanje prava vlasništva s njihova imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama za korist tužitelja temeljem ove presude, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljima nadoknade trošak parničnoga postupka u iznosu od 4.394,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, računajući od dana dospijeća pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 13. listopada 2021. podnijeli tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama opisanim u izreci presude. Tužitelji ističu da je nakon terenske revizije 1961. izrađen novi katastarski operat 1964. za katastarsku općinu [katastarska općina] temeljem kojeg su predmetne nekretnine upisane na oca i djeda tužitelja. Nekretnine su se kontinuirano koristile za košnju sijena, ispašu stoke i poljoprivrednu obradu, bez ikakvog ometanja od strane drugih osoba, a koristili su ih još i pradjed M i djed G. Prednici tužitelja nekretnine su stjecali kupnjom i zamjenama koje su evidentirane u katastarskom operatu, ali ne i u zemljišnim knjigama što je slučaj i s kčbr. [katastarska čestica] koja je stečena zamjenom i u naravi čini jedinstvenu cjelinu s česticom 3806 na kojoj se nalazi obiteljska kuća tužitelja. Kao dokaze tužitelji predlažu saslušanje stranaka i svjedoka te po potrebi očevid uz sudjelovanje mjerničkog vještaka. Tužitelji smatraju da upisi u zemljišnim knjigama ne odražavaju stvarno stanje jer su nekretnine u neprekidnom posjedu prednika tužitelja i samih tužitelja više od 80 godina, a najmanje od katastarske revizije 1961. Tužitelji imaju pravni interes uskladiti faktično i pravno stanje pa predlažu donošenje presude kojom bi se utvrdilo da su pravo vlasništva stekli dosjelošću sukladno članku 388. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje u tekstu: ZVDSP) i pravilima Općeg građanskog zakonika. Uz tužbu tužitelji su u spis dostavili zemljišnoknjižne izvatke, posjedovne listove, povijest promjena na katastarskim česticama i rješenje o nasljeđivanju iza pok. EĆ poslovni broj O-189/06 od 14. travnja 2007.

2. Rješenjem suda poslovni broj P-179/2024-7 od 17. travnja 2025. tuženicima

2. ŠĆ iz [adresa]. HĆ iz [adresa] koji su nepoznatog boravišta postavljen je privremeni zastupnik u osobi Danijele Cvijanović, odvjetnice u [adresa] s obzirom na to da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika trajao dugo tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice (članak 84 stavak 1 i stavak 2 toč. 4 Zakona o parničnom postupku - (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Privremeni zastupnik ima u ovom postupku sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika koja će obavljati sve dok se tuženici odnosno njihov punomoćnik ne pojave pred sudom odnosno dok Hrvatski zavod za socijalni rad ne obavijesti sud da im je postavio skrbnika (članak 85 stavak 1 i 2 ZPP).

3. U odgovoru na tužbu privremena zastupnica tuženika ŠĆ i HĆ protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

4. U odgovoru na tužbu 1. tuženik je u cijelosti osporio navode tužitelja kao neosnovane, neutemeljene i neistinite. Ističe kako tužitelji nisu dostavili niti jedan relevantan dokaz da se nalaze u kvalificiranom posjedu odnosno da je njihov posjed zakonit, istinit i pošten niti dokaz da imaju valjan pravni temelj za stjecanje posjeda i prava vlasništva, nego samo navode kako se oni i njihovi prednici nalaze u posjedu više od 80 godina. Tvrdi da nitko od tužitelja pa niti njihovih prednika od 1991. pa nadalje nije u posjedu predmetnih nekretnina pa smatra da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nad predmetnim nekretninama dosjelošću. Imajući u vidu činjenicu da tužitelji nisu niti mogu biti u samostalnom posjedu, ne mogu se smatrati niti poštenim posjednicima, a niti savjesnim jer nema niti jedne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na strani tužitelja u odnosu na 1. tuženika. Nasuprot tomu, 1. tuženik je predmetne nekretnine stekao na temelju valjanog pravnog posla kupoprodaje, a prodavatelj je iste stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. oca. Stoga se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev te da naloži tužiteljima plaćanje parničnog troška. Uz odgovor na tužbu 1. tuženik je dostavio rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj O-954/07-6 od 29. rujna 2004. kojim je utvrđena naknadno pronađena imovina iza pok. JĆ te ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen 28. kolovoza 2009. između PĆ kao prodavatelja i tuženika SĆ kao kupca.

5. Tužitelji su u podnesku od 10. rujna 2025. osporili navode 1. tuženika vezano uz kvalificirani posjed tužitelja. Tvrde da iz dostavljenoga povijesnoga posjedovnog lista za utužene nekretnine proizlazi da se iste nalaze dokumentirano u posjedu prednika tužitelja oca i djeda EĆ od oca C od osnivanja novoga katastarskog operata iz 1964. koji je osnovan na temelju terenske revizije i izlaganja na javni uvid. Prednik tuženika IĆ bio je stric EĆ, ali su se on, stric Đ i tete odrekli svoga djela na svoj zemlji u korist nećaka EĆ jer su on i obitelj jedini živjeli od poljoprivrede, a oni se razasuli po svijetu. Kao dodatni dokaz tužitelji su dostavili prijepis posjedovnog lista broj 234 k. o. [katastarska općina] od 16. studenog 2001. u kojem je kao jedini posjednik upisan EĆ, E, [adresa] što znači da je njegov posjed zakonit, istinit i pošten te je rok za dosjedanje od 20 godina protekao i vlasništvo stečeno još 1984. Za cijelo to vrijeme nitko od rođaka nije dolazio u [adresa], priječio radove ili osporavao vlasništvo. EĆ je umro **.**.1993. i iza njega je doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-189/06 kojim su tužitelji proglašeni njegovim nasljednicima pa između ostaloga i na izvanknjižnom vlasništvu nekretnina upisanih u posjedovni list 234 k. o. [katastarska općina]. EĆ je sve do pred svoju smrt s obitelji koristio i uživao predmetne nekretnine prema njihovoj gospodarskoj namjeni. Tužitelji smatraju da je nekorektno od strane 1. tuženika navoditi da se nekretnine ne koriste od 1991. jer se radilo o ratnom vremenu i općepoznato je kakva je situacija bila u [adresa]. Unatoč tome od završetka rata se nekretnine obilaze, a dio je i danas u minski sumnjivom podučju. Isto tako i danas dio tužitelja ima službeno prebivalište na osobnoj iskaznici s adresom [adresa]. Nadalje, općepoznato je da je na području Općinskog suda u Gospiću zemljišnoknjižno stanje dosta nesređeno i stvarno stanje na terenu se znatno razlikuje od upisanoga u zemljišne knjige. Tužitelji smatraju da 1. tuženik nije postupio u dobroj vjeri ili je prilikom kupoprodaje doveden u zabludu budući da je imao na raspolaganju podatke iz katastra nekretnina koji je također javni registar s vjerodostojnijim podacima, a sam prodavatelj PĆ i njegov otac JĆ (Milan) Počuča nikada nije bio u posjedu predmetnih nekretnina. S obzirom na navode 1. tuženika kao dokaz tužitelji su predložili provođenje očevida uz mjerničnog vještaka radi identifikacije nekretnina te da se službenim putem pribavi povijesni vlasnički list za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uz podnesak tužitelji su u spis dostavili prijepis posjedovnog lista broj 234 k. o. [katastarska općina] od 16. studenog 2001. i rješenje o nasljeđivanju ovoga suda poslovni broj O-189/06 od 14. travnja 2007. iza pok. EĆ.

6. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je pročitana i pregledana dokumentacija koju su stranke dostavile u spis. Proveden je dokaz saslušanjem 1. tužiteljice i svjedoka ŽĆ, FĆ i ZĆ te očevid u prisutnosti stalnog sudskog vještaka geodetske struke radi identifikacije predmetnih nekretnina.

7. Nakon identifikacije nekretnina mjernični vještak dao je nalaz i mišljenje. Vještak je naveo da su predmet postupka zemljišnoknjižne čestice koje se razlikuju u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] te da je za potrebe postupka izradio tri skice. Tužiteljica MĆ na terenu je pokazala nekretnine počevši od kčbr. [katastarska čestica] smještene sjeverno od njezine ruševne obiteljske kuće na kojoj se nalazi ruševna štala odnosno gospodarska zgrada, uz napomenu da je prema putu ranije postojala drvena pilana. Potom je pokazala čestice 3862/1 i 3860/4 koje odgovaraju česticama 3860/4A, 3860/4B i 3860/4C, a koje čine jedinstvenu cjelinu dostupnu šumskim putem u zaseoku Vujnovići. Vještak je naveo da su sve navedene čestice zapuštene te da se oko njih nalazi kčbr. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tužitelja, a u katastarskom operatu na toj čestici evidentiran je objekt. Vještak je utvrdio da se približno 400 metara jugoistočno nalazi kčbr. [katastarska čestica] za koju je tužiteljica navela da se nalazi ispod njihovih kuća prema potoku paralelno s tzv. baricom koju su ranije kosili u tri dijela. Tijekom očevida tužiteljica je sigurno identificirala sve predmetne čestice koje su prema vidljivim tragovima bile obrađivane prije Domovinskog rata, a danas su obrasle šikarom, iako su još uočljiva stabla šljiva, jabuka i trešanja. Vještak je u spis predao skice lica mjesta izrađene uz preklop na osnovnu državnu kartu i ortofoto snimke iz 1968. radi prikaza ranijeg stanja uživanja.

8. Na glavnoj raspravi održanoj 25. veljače 2026. godine proveden je dokaz saslušanjem svjedoka koji su dali iskaze o podrijetlu, korištenju i posjedovanju predmetnih nekretnina.

8.1. Svjedokinja ŽĆ, rođena MĆ, iskazala je da je rodom iz [adresa], zaseoka Vedro Polje, dok se predmetne nekretnine nalaze u zaseoku [adresa] udaljenom oko tri kilometra. Navela je da se od prednika tužitelja osobno sjeća samo EĆ i NĆ te njihove djece, dok o starijim generacijama zna iz pričanja svojega oca. Istaknula je da je 1. tužiteljica MĆ jedina živa kći EĆ i NĆ, dok su ostali tužitelji njihovi unuci. Prema njezinim saznanjima EĆ i NĆ imali su kćerku MĆ te sinove EĆ i CĆ. Navela je da je EĆ predmetne nekretnine naslijedio od svoga oca iako se njegova imena ne sjeća. Do svoje 23. godine živjela je u Vedrom Polju te je s ocem često odlazila u [adresa] na predmetne nekretnine budući da su bili u krvnom srodstvu s obitelji EĆ. Sjeća se da su EĆ i NĆ nekretnine redovito kosili i obrađivali, osobito sadnjom krumpira te da su živjeli od poljoprivrede. Na samim česticama nije bilo građevinskih objekata, već su se njihova kuća i štala nalazile u blizini, a pamti i pilanu koju je vodio sin CĆ. Navela je da 1. tuženika nikada prije nije vidjela te da nikada nije čula da je bio u posjedu ili da je kupio predmetne nekretnine, kao ni za tuženike ŠĆ i HĆ. Istaknula je da nikada nije čula da su EĆ i NĆ bili smetani u posjedu. Prema njezinim saznanjima EĆ je umro 1993., a NĆ 1997., oboje u starijoj životnoj dobi, te nije čula da su predmetne nekretnine kupovali ili mijenjali.

8.2. Svjedokinja FĆ, rođena MĆ, iskazala je da poznaje sve tužitelje kao nasljednike EĆ i NĆ koji su imali kćer MĆ i sinove K i CĆ. Sjeća se EĆ i NĆ, ali ne i njihovih roditelja. Navela je da su predmetne nekretnine u selu bile poznate pod nazivom „Jajići“ te da je živjela u njihovoj neposrednoj blizini zbog čega je gotovo svakodnevno boravila na tim nekretninama. Prema njezinu iskazu EĆ i NĆ bavili su se poljoprivredom i stočarstvom, najviše su sadili krumpir koji su prodavali te su držali krave i prodavali mlijeko. Na nekretninama je, prema njezinu sjećanju, nekada bila kuća Miloševa oca C o kojem zna samo iz pričanja starijih. Nije joj poznato jesu li nekretnine kupljene ili zamijenjene, ali zna da je jedna čestica uz kuću EĆ zamijenjena s ČĆ koja je zauzvrat dobila drugu česticu blizu svoje kuće. Navela je da ne zna za druge zamjene ili kupnje zemljišta. Posebno je naglasila da EĆ i NĆ nikada nisu imali sporove niti probleme oko međa te da su svi u selu znali da su predmetne nekretnine njihove. 1. tuženika je prvi put vidjela na očevidu i nikada ranije nije čula da je kupovao nekretnine u selu. Objasnila je i rodbinske odnose navodeći da je ŠĆ sin ČĆ, dok je HĆ njezina kćerka te da je zamjena nekretnina između ČĆ i EĆ provedena između 1968. i 1970. nakon čega su obje strane nesmetano koristile zamijenjene nekretnine.

8.3. Svjedok ZĆ iskazao je da je suprug 1. tužiteljice s kojom je sklopio brak 1973. u [adresa]. U to vrijeme u [adresa] su živjeli roditelji njegove supruge, EĆ i NĆ zajedno sa sinovima CĆ i EĆ. Njihova kuća nalazila se u [adresa], oko 200 metara od glavne ceste. Opisao je da su predmetne nekretnine bile čistina i voćnjak sa šljivama i jabukama poznat pod nazivom „Jajići“ gdje se redovito obrađivala zemlja, pretežito sadnjom krumpira, a povremeno i žita. Na tom mjestu postojao je temelj stare kuće za koju mu je tast EĆ govorio da je ondje rođen i da je ranije tu živio s bakom S i djedom M dok je Milošev otac G poginuo u Prvom svjetskom ratu na Solunskom frontu. Naveo je da je EĆ rođen oko 1913., a NĆ 1908. te da su umrli 1993. odnosno 1997.. Oko 500 metara dalje nalazila se njihova kasnija kuća koja je u Domovinskom ratu zapaljena, a uz nju su bili pilana te štala sa sjenikom. Potvrdio je da su EĆ i NĆ živjeli od stočarstva i poljoprivrede, držali krave, svinje te prodavali mlijeko i višak krumpira. Izričito je naveo da ih nitko nikada nije smetao u posjedu nekretnina. 1. tuženika je prvi put vidio na očevidu te je naveo da se njegova supruga više puta pisano obraćala 1. tuženiku radi uređenja imovinskopravnih odnosa, ali bez odgovora. Prema njegovim saznanjima EĆ nije kupovao zemlju, već ju je naslijedio od djeda M. Također je naveo da je ŠĆ sin ČĆ dok je HĆ njegova sestra. Ne zna gdje se oni danas nalaze, a ČĆ je u međuvremenu umrla.

9. Na glavnoj raspravi održanoj 1. travnja 2026. saslušana je tužiteljica MĆ dok 1. tuženik nije pristupio raspravi radi davanja iskaza u svojstvu stranke. Tužiteljica MĆ, rođena ČĆ, iskazala je da je rođena 1949. u [adresa] te da predmetne nekretnine potječu još od njezinih predaka. Navela je da su na tim nekretninama prvotno živjeli njezini pradjed i prabaka Š i S koji su poginuli 1941. Imali su sina H, njezina djeda po ocu, koji je nestao u Prvom svjetskom ratu. Njegova supruga FĆ, tužiteljičina baka, također je poginula 1941. u dobi od 51 godine. G i FĆ imali su sina EĆ, oca tužiteljice, rođenog 1913. koji je tijekom Drugog svjetskog rata bio u zarobljeništvu u Njemačkoj. Nakon rata njezini roditelji EĆ i NĆ nastavili su živjeti u [adresa], u zaseoku [adresa], najprije u staroj obiteljskoj kući koju je izgradio njezin djed G, gdje se njezin otac i rodio te živio s prethodnim generacijama obitelji. U Drugom svjetskom ratu kuća je zapaljena, a članovi obitelji Š, S i FĆ su poginuli. Nakon rata roditelji su najprije podigli drvenu baraku, a potom izgradili novu kuću u neposrednoj blizini u kojoj su živjeli do 1991. kada su zbog ratnih okolnosti otišli u izbjeglištvo u Beograd. Nakon nekoliko mjeseci vratili su se u Medak gdje je otac umro 1993. dok je majka 1997. došla živjeti kod tužiteljice u [adresa]. Nova kuća u [adresa] zapaljena je tijekom Domovinskog rata 1993.. Tužiteljica je navela da su oko 2000. dolazili u [adresa], ali nisu mogli pristupiti zemljištu jer je područje bilo minirano. Istaknula je da ni ona ni njezini prednici nikada nisu imali namjeru napustiti ili se odreći predmetnih nekretnina te da su ona i suprug 2015. kupili kuću u blizini tih nekretnina. Naglasila je da su svi njezini prednici živjeli od tih nekretnina, obrađivali ih, uzgajali poljoprivredne kulture i stoku te plaćali porez. Izričito je navela da ni ona ni njezini prednici nikada nisu bili smetani u posjedu nekretnina. Prilikom pripreme ove tužbe prvi je put saznala da je kao vlasnik upisan tuženik SĆ kojeg je prvi put vidjela na očevidu te nije imala nikakvih saznanja o kupoprodajnom ugovoru iz 2009. niti o osobi PĆ. Naglasila je da treće osobe nikada nisu bile u posjedu predmetnih nekretnina, već isključivo njezini prednici kroz generacije. Također je pojasnila da su tuženici ŠĆ i HĆ djeca ČĆ, susjede s kojom je njez in otac zamijenio jednu parcelu. Na dodatni upit navela je da se na jednoj od čestica nalazila pilana te da je ta parcela zamijenjena s ČĆ čega se sjeća još iz djetinjstva. Štala se nalazila uz obiteljsku kuću i postojala je još dok je bila dijete. Njezin otac je jednu njihovu njivu zamijenio za česticu kčbr. [katastarska čestica] koja se nalazila uz kuću, a na toj je čestici njezin brat CĆ izgradio pilanu. Do rata je brat CĆ sa svojom obitelji živio s roditeljima u [adresa] dok je brat EĆ živio u [adresa], ali je često dolazio pomagati roditeljima. Udala se 1973., ali je redovito dolazila u [adresa], otprilike jednom mjesečno, pomagati roditeljima u poljoprivrednim radovima. Navela je da su roditelji sijali žitarice poput raži, zobi i ječma, sadili krumpir koji su prodavali te držali stoku i prodavali mlijeko, a ponekad i krave kako bi podmirili porezne obveze vezane uz nekretnine. Istaknula je da su svi članovi obitelji, kao i mještani sela, smatrali da su predmetne nekretnine njihovo vlasništvo. Na kraju je navela da su predmetne nekretnine činile ostavinsku imovinu iza njezina oca EĆ te su raspoređene kao izvanknjižno vlasništvo među nasljednicima.

10. Predmet ovoga spora jest zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama označenim kao kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] i to temeljem stjecanja prava vlasništva dosjelošću, uz nalog za brisanje postojećih zemljišnoknjižnih upisa na ime tuženika i istodobnu uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja u suvlasničkim omjerima kako je navedeno u izreci presude.

11. Tužitelji tvrde da su oni i njihovi pravni prednici predmetne nekretnine neprekidno, javno i mirno posjedovali i koristili kroz više generacija, najmanje od katastarske revizije provedene 1961. odnosno od osnivanja novog katastarskog operata 1964. dok 1. tuženik osporava postojanje kvalificiranog posjeda navodeći da tužitelji nakon 1991. više nisu bili u posjedu nekretnina te da je on vlasništvo stekao kupoprodajnim ugovorom.

12. Sud je, sukladno članku 8. ZPP-a ocijenio svaki provedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

13. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio postojanje dugotrajnog, kontinuiranog i kvalificiranog posjeda pravnih prednika tužitelja, a potom i samih tužitelja. Iskazi svjedoka ŽĆ, FĆ i ZĆ međusobno su podudarni, logični, životno uvjerljivi i u bitnim činjenicama potpuno suglasni s iskazom 1. tužiteljice MĆ. Svi svjedoci, kao dugogodišnji stanovnici [adresa] i osobe koje su neposredno poznavale obitelj ČĆ, potvrdili su da su EĆ i njegova supruga NĆ, a prije njih i njihovi prednici, predmetne nekretnine obrađivali, kosili, koristili za stočarstvo i poljoprivrednu proizvodnju te od njih živjeli. Svjedoci su jasno iskazali da su nekretnine u selu bile općepoznate kao vlasništvo obitelji tužitel ja, da nikada nije bilo sporova oko međa niti smetanja posjeda te da tuženike nikada nisu vidjeli u faktičnom posjedu nekretnina. Iz iskaza svjedokinje ŽĆ proizlazi da su predmetne nekretnine tijekom njezina života bile u faktičnom posjedu EĆ i NĆ, roditelja 1. tužiteljice, koji su ih kontinuirano koristili za poljoprivrednu proizvodnju, košnju i obradu zemlje, te da nikada nije vidjela niti čula da bi bilo koja druga osoba polagala pravo na te nekretnine ili ometala njihov posjed. Svjedokinja je posebno naglasila da se u selu smatralo općepoznatim da su nekretnine vlasništvo obitelji NĆ. Na istovjetan način svjedokinja FĆ opisala je predmetne nekretnine kao zemljište poznato pod nazivom „Jajići“, koje su EĆ i ĆĆ svakodnevno obrađivali, na kojem su sadili krumpir, držali stoku i od kojeg su živjeli. Njezin iskaz potvrđuje trajnost i intenzitet korištenja nekretnina, ali i uvjerenje mještana [adresa] da predmetne nekretnine pripadaju upravo obitelji tužitelja. Svjedokinja također potvrđuje činjenicu zamjene pojedinih parcela između EĆ i ČĆ, što je u cijelosti sukladno iskazu 1. tužiteljice. Svjedok ZĆ, kao dugogodišnji član obitelji kroz brak s 1. tužiteljicom još od 1973., detaljno je opisao način korištenja nekretnina, njihov položaj, gospodarsku namjenu, postojanje voćnjaka, oranica, pilane i gospodarskih objekata te kontinuitet života i rada obitelji ČĆ na tim zemljištima. Njegov iskaz vremenski obuhvaća razdoblje neposredno prije Domovinskog rata i potvrđuje da su roditelji tužiteljice sve do tada nesmetano uživali predmetne nekretnine.

14. Iskaz 1. tužiteljice MĆ sud ocjenjuje vjerodostojnim jer je detaljan, kronološki dosljedan i potvrđen ostalim dokazima. Tužiteljica je iscrpno opisala kontinuitet korištenja nekretnina kroz više generacija, okolnosti ratnih razaranja, privremeni prekid faktičnog boravka uzrokovan Domovinskim ratom te kasnije obilazak i očuvanje veze s nekretninama. Njezini navodi o gospodarskoj namjeni zemljišta, postojanju kuće, štale i pilane, zamjeni pojedinih parcela te nasljeđivanju izvanknjižnog vlasništva u cijelosti su potvrđeni iskazima svjedoka i dokumentacijom u spisu. Ona je detaljno opisala obiteljsku povijest nekretnina kroz više generacija, počevši od pradjedova i djeda, preko oca EĆ, pa sve do nje i ostalih nasljednika. Njezino svjedočenje o kontinuiranom obrađivanju zemljišta, poljoprivrednoj proizvodnji, postojanju stare i nove kuće, pilane te zamjene čestice uz kuću potpuno se podudara s iskazima svjedoka.

15. Sud posebno ističe da su svjedoci iskazivali spontano i opisivali događaje iz vlastitih opažanja ili neposrednih saznanja stečenih dugotrajnim životom u istoj sredini. Upravo ta podudarnost iskaza, uz činjenicu da su svjedoci različite životne dobi i različitog stupnja povezanosti s tužiteljima, dodatno potvrđuje vjerodostojnost njihovih iskaza. Iskazi svjedoka i tužiteljice nadalje su potvrđeni objektivnim dokazima - povijesnim posjedovnim listovima, rješenjem o nasljeđivanju iza pok. EĆ te osobito nalazom i mišljenjem mjerničnog vještaka s očevida na licu mjesta kojim je utvrđeno da su nekretnine u prošlosti bile obrađivane, da postoje tragovi ranije gospodarske uporabe te da su činile funkcionalnu cjelinu s obiteljskim gospodarstvom tužitelja.

16. Nasuprot tome, sud nije prihvatio tvrdnje 1. tuženika da tužitelji nisu bili u posjedu niti da njihov posjed nije bio pošten budući da za takve tvrdnje nije ponudio uvjerljive dokaze. Posebno je značajno da 1. tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio glavnoj raspravi radi saslušanja u svojstvu stranke čime nije dao vlastiti iskaz niti je odgovorio na navode tužitelja i svjedoka. Takvo procesno ponašanje sud cijeni kao izostanak aktivnog interesa za utvrđenje činjeničnog stanja te kao neiskorištenu mogućnost osporavanja dokaza suprotne strane što dodatno slabi vjerodostojnost njegovih navoda iz odgovora na tužbu. Sud je ovlašten cijeniti i takvo procesno držanje stranke pri slobodnoj ocjeni dokaza prema članku 8. ZPP-a. Nadalje, sud nije cijenio kupoprodajni ugovor na koji se poziva 1. tuženik kao odlučan dokaz njegova prava vlasništva. Naime, iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da pravni prednici tužitelja ostvaruju kontinuirani posjed predmetnih nekretnina najmanje od katastarske revizije 1961. odnosno od uspostave novog katastarskog operata 1964., te da su uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću bili ispunjeni najkasnije do 1984. protekom dvadesetogodišnjeg roka. U trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora 2009. prodavatelj više nije mogao valjano raspolagati pravom vlasništva jer je ono već ranije, po samom zakonu, bilo stečeno dosjelošću u korist pravnih prednika tužitelja. Stoga kasniji pravni posao ne može proizvesti pravne učinke prema osobama koje su vlasništvo već stekle originarnim načinom. Sud također smatra da 1. tuženik nije postupao s potrebnom pažnjom savjesnog stjecatelja. Podaci iz katastra nekretnina, kao javnog registra, jasno su ukazivali na dugogodišnji posjed obitelji EĆ, a okolnost da prodavatelj i njegovi prednici nikada nisu bili u faktičnom posjedu predmetnih nekretnina upućuje na zaključak da kupac nije provjerio stvarno stanje na terenu niti je postupio s dužnom pažnjom. Stoga se ne može pozivati na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige protiv osoba koje su vlasništvo stekle dosjelošću mnogo prije sklapanja ugovora.

17. Posebnu dokaznu vrijednost sud pridaje očevidu na licu mjesta i nalazu sudskog vještaka geodetske struke. Naime, očevidom je utvrđeno da predmetne čestice čine prostorno i funkcionalno povezanu cjelinu uz obiteljsko imanje tužitelja, da su na njima vidljivi tragovi ranije poljoprivredne obrade, voćnjaci i ostaci gospodarskih objekata te da odgovaraju opisu korištenja kakav proizlazi iz iskaza svjedoka i 1. tužiteljice. Vještak je potvrdio identitet spornih čestica u odnosu na katastarski operat i ortofoto snimke iz ranijeg razdoblja čime je objektivno potvrđena dugotrajna faktična uporaba nekretnina prije Domovinskog rata.

18. Suprotno navodima tuženika, tijekom postupka nije dokazano da tužitelji ili njihovi pravni prednici nisu bili pošteni posjednici. Tuženik nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi potvrdio tvrdnju da su tužitelji posjed stekli silom, prijevarom ili potajno. Samo pozivanje na zemljišnoknjižni upis ili tvrdnju o nepostojanju posjeda nakon 1991. ne predstavlja dokaz prekida dosjelosti osobito imajući u vidu općepoznate ratne okolnosti na području [adresa], miniranost terena i uništenje stambenih objekata što ne znači napuštanje posjeda niti odricanje od vlasništva.

19. Na temelju svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je posjed tužitelja i njihovih pravnih prednika bio miran, javan, kontinuiran i neprekinut kroz više desetljeća. Takav posjed ispunjava uvjete stjecanja prava vlasništva dosjelošću prema pravnim pravilima koja su vrijedila u različitim razdobljima.

20. Naime, prema pravilima Općeg građanskog zakonika (OGZ) sadržanima u paragrafima 1460–1477, za dosjelost se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je posjed zakonit, pošten i istinit te da traje kroz zakonom određeno vrijeme. Paragraf 1464 OGZ propisuje da posjed ne smije biti stečen silom, lukavstvom ili potajno, paragrafi 1463 i 326 OGZ određuju poštenog posjednika kao onoga koji iz vjerojatnih razloga drži stvar svojom, dok paragraf 1461 zahtijeva postojanje pravnog naslova podobnog za stjecanje vlasništva. Međutim, prema paragrafu 1477 OGZ onaj tko dosjelost temelji na dugotrajnom posjedu od 30 odnosno 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Načelnim mišljenjem proširene Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. najdulji rok za dosjelost skraćen je na 20 godina.

21. Sud je u postupku utvrdio da su pravni prednici tužitelja bili najmanje od 1964. evidentirani kao posjednici u katastarskom operatu te su nekretnine koristili kao vlastite. Rok dosjelosti od 20 godina protekao je najkasnije 1984., dakle u vrijeme važenja pravnih pravila Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

22. Člankom 28. stavkom 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari stječe vlasništvo protekom deset godina, dok stavak 4. propisuje stjecanje vlasništva savjesnog posjednika protekom dvadeset godina. Prema članku 72. stavku 2. ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna niti može znati da stvar nije njegova. Iz dokaza proizlazi da su tužitelji i njihovi prednici opravdano smatrali nekretnine svojima jer su ih naslijedili i nesmetano koristili kroz generacije.

23. Prema danas važećem Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, članci 159. i 160. uređuju stjecanje vlasništva dosjelošću dok članak 388. stavak 2. određuje da se pravni učinci dosjelosti prosuđuju prema propisima koji su vrijedili u vrijeme njezina dovršenja. Budući da je dosjelost dovršena najkasnije 1984., pravo vlasništva stečeno je već tada pa kasniji zemljišnoknjižni upisi ne mogu imati pravni učinak protiv već stečenog vlasništva.

24. Iz toga razloga sud nije prihvatio pozivanje 1. tuženika na kupoprodajni ugovor iz 2009. Prodavatelj nije mogao prenijeti više prava nego što ga je imao (nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet). Budući da su tužitelji odnosno njihovi pravni prednici već dosjelošću stekli pravo vlasništva, prodavatelj nije bio stvarni vlasnik nekretnina.

25. Nadalje, sud je zaključio da 1. tuženik nije postupao u dobroj vjeri jer je pri kupnji mogao i morao provjeriti stanje posjeda i podatke iz katastra nekretnina koji su ukazivali na dugogodišnji posjed obitelji tužitelja, a stvarni posjed na terenu nije odgovarao zemljišnoknjižnom stanju.

26. Nespornim je utvrđeno da su predmetne nekretnine kroz više generacija koristili pravni prednici tužitelja, da su bile uključene u ostavinsku imovinu iza pok. EĆ te da su tužitelji njegovi nasljednici. Sporno je bilo pitanje postojanja kvalificiranog posjeda i pravnih učinaka kupoprodajnog ugovora tuženika, no provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da su svi elementi dosjelosti ispunjeni.

27. Polazeći od ukupne ocjene svih dokaza i njihove međusobne povezanosti, sud je utvrdio da su iskazi svjedoka i 1. tužiteljice MĆ međusobno u potpunosti podudarni, logični i potkrijepljeni objektivnim dokazima dok navodi 1. tuženika nisu dokazani. Na temelju takvog činjeničnog stanja sud je zaključio da su tužitelji dokazali postojanje dugotrajnog, zakonitog, istinitog i poštenog posjeda koji je trajao znatno dulje od zakonom propisanog roka, da njihov posjed nikada nije bio osporavan niti prekinut te da su pravo vlasništva nekretnina stekli dosjelošću najkasnije 1984.

28. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojen kao osnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

29. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbi članka 154 i 155 ZPP-a.

30. Odredbom članka 154 stavka 1 ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka.

31. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).

32. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/2023. i 107/2025., dalje u tekstu: Tarifa).

33. S obzirom na to da su bili opravdani sud je tužiteljima priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42. Tarife i to trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1 Tarife) uz povišenje tarifnih stavki za 50% zbog zastupanja ukupno 6 stranaka što iznosi 375,00 EUR, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR, trošak sastava podneska od 18. siječnja 2023. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8 toč. 4 Tarife) uz povišenje tarifnih stavki za 50% zbog zastupanja ukupno 6 stranaka što iznosi 93,75 EUR, trošak sastava podneska od 14. ožujka 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1 Tarife) uz povišenje tarifnih stavki za 50% zbog zastupanja ukupno 6 stranaka što iznosi 375,00 EUR, trošak sastava žalbe protiv rješenja kojim je odbačena tužba u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 10 toč. 4 Tarife) uz povišenje tarifnih stavk i za 50% zbog zastupanja ukupno 6 stranaka što iznosi 187,50 EUR, trošak objave oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 59,73 EUR, trošak sastava podneska od 10. rujna 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1 Tarife) uz povišenje tarifnih stavki za 50% zbog zastupanja ukupno 6 stranaka što iznosi 375,00 EUR, trošak sastava podneska od 16. rujna 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1 Tarife) uz povišenje tarifnih stavki za 50% zbog zastupanja ukupno 6 stranaka što iznosi 375,00 EUR, trošak upotrebe osobnog automobila tužiteljice radi dolaska na pripremno ročište održano 18. rujna 2025. i to na relaciji [adresa] (ukupno 300 km) u iznosu od 150,00 EUR i trošak cestarine na relaciji [adresa] u iznosu od 18,20 EUR (2 x 9,10 EUR), trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 750,00 EUR, trošak izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 49,48 EUR, trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj na licu mjesta 4. studenog 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 i 7 Tarife) uz povišenje tarifnih stavki za 50% zbog zastupanja ukupno 6 stranaka što iznosi 375,00 EUR, trošak upotrebe osobnog automobila tužiteljice radi dolaska na očevid i to na relaciji [adresa] (ukupno 300 km) u iznosu od 150,00 EUR i trošak cestarine na relaciji [adresa] u iznosu od 18,20 EUR (2 x 9,10 EUR), trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 25. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 i 7 Tarife) uz povišenje tarifnih stavki za 50% zbog zastupanja ukupno 6 stranaka što iznosi 300,00 EUR, trošak pristupa svjedoka ZĆ na glavnu raspravu 25. veljače 2026. u iznosu od 150,00 EUR i trošak cestarine na relaciji [adresa] u iznosu od 18,20 EUR (2 x 9,10 EUR), trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 1. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 i 7 Tarife) uz povišenje tarifnih stavki za 50% zbog zastupanja ukupno 6 stranaka što iznosi 300,00 EUR, trošak upotrebe osobnog automobila tužiteljice radi dolaska na glavnu raspravu 1. travnja 2026. i to na relaciji [adresa] (ukupno 300 km) u iznosu od 150,00 EUR i trošak cestarine na relaciji [adresa] u iznosu od 18,20 EUR (2 x 9,10 EUR) i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 EUR. Dakle, tužiteljima je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.394,44 EUR.

34. Tužiteljima nije priznat trošak izbivanja punomoćnice iz pisarnice, trošak upotrebe osobnog automobila punomoćnice na relaciji [adresa] i trošak cestarine na navedenoj relaciji. Naime, nije svrsishodno da druga stranka plaća povećane troškove dolaska odvjetnika koji nema sjedište ureda u mjestu sjedišta suda. Pravo je svake stranke da bira svog punomoćnika, ali u tom slučaju putni troškovi punomoćnika i izostanak iz kancelarije nisu svrsishodni troškovi koje bi morala platiti druga stranka ako izgubi spor (trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodila parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika u mjestu parničnog suda - odluke Vrhovnog suda RH broj Rev 61/94 od 19. travnja 1994. i broj Gzz 2/94 od 23. veljače 1994.).

35. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Gospiću 29. travnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Goranka Puhar, odvjetnica u Delnicama, Supilova 20

2. Vesna Koški, odvjetnica u [adresa]

3. Danijela Cvijanović, odvjetnica u Gospiću, Dr. Franje Tuđmana 8