REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2417/2025-8

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja ĆU iz [adresa] (prije: [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Arsenu Stipinoviću, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi obnove postupka, 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-371-01/24-13/109, URBROJ: 531-14-3-25-39 od 21. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika u tč. I. izreke odlučeno je da se dopušta obnova postupka radi upisa stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojem žive zaštićeni najmoprimci, KLASA: UP/I-371-01/24-13/109, u cijelosti. U tč. II. izreke stoji da se poništava u cijelosti Privremeno rješenje KLASA: UP/I-371-01/24-13/109, URBROJ: 531-01-25-7 od 06. veljače 2025. (dalje: Privremeno rješenje). Tč. III. izreke odbacuje se zahtjev za unos stana na adresi [adresa], površine 50,52 m2 , kat 2. kat, u vlasništvu ĆUTI, a u kojem status zaštićenog najmoprimca ostvaruje ĆU (tužitelj) u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci, te se navedeni stan briše iz Registra.

2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja slijedi da je postupak obnovljen temeljem odredbe čl. 123. st. 1. tč. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalj: ZUP), a kao razlog za obnovu navodi se činjenica da tužitelj ne živi na adresi prijavljenom prebivališta već na adresi u [adresa], odnosno da tužitelj na dan 2. travnja 2024. nije stanovao na adresi [adresa], te da posljedično tome, nisu ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava zaštićenog najmoprimca sukladno odredbi čl. 2. st. 1. u vezi čl. 4. st. 1. tč. 27. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. (NN br. 36/24; dalje: Zakon).

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka. U tužbi i tijekom spora (podnesak od 17. veljače 2026., održana rasprava) izlaže kako slijedi.

U bitnom, smatra da je tuženik počinio bitnu povredu odredaba upravnog postupka jer je suprotno odredbama ZUP-a istovremeno dopustio obnovu postupka i odlučio o upravnoj stvari. Pojašnjava da je, prema čl. 126. st. 3. ZUP-a, tuženik bio dužan prvo donijeti posebno rješenje kojim dopušta obnovu i određuje opseg obnove te onda, tek nakon provedene obnove, prema čl. 127. st. 1. ZUP-a, donijeti rješenje o upravnoj stvari. Međutim, osporavanim rješenjem tuženik je u tč I. izreke dopustio obnovu postupka, a tč II. i III. izreke odmah odlučio o upravnoj stvari, što je protivno navedenim zakonskim odredbama. Stava je da se odredba čl. 126. st. 4. ZUP-a ne primjenjuje u konkretnom slučaju jer se odnosi samo na određene radnje postupka, ne i na rješavanje o upravnoj stvari. Podredno, tužitelj ističe da razlozi za obnovu postupka niti ne postoje.

Nadalje, tužitelj navodi da se osporavano rješenje tuženika temelji na rješenju Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, KLASA: UP/I- 220-01/25-02/587, URBROJ: 511-09-19-25-1 od 25. lipnja 2025., a protiv kojeg rješenja je podnio tužbu te se upravni spor vodi pod posl. br. Us I-2089/2025. Predlaže prekid ovog upravnog spora do odluke u sporu Us I-2089/2025.

Ističe da su oba upravna spora proizašla iz zlonamjernosti i obijesti vlasnice stana OUTI, koja ga pokušava izbaciti iz stana i onemogućiti mu isplatu novčanih sredstava u zamjenu za ukidanje statusa zaštićenog najmoprimca, što je programska mjera države. Nastavno na prethodno, navodi da vlasnica stana svih proteklih godina, dakle od dana kada je pravomoćnom presudom koja zamjenjuje ugovor o najmu stana stekao status zaštićenog najmoprimca, nikada nije pokrenula sudski postupak protiv njega, odnosno nije ga tužila nadležnom Sudu radi nekorištenja stana ili po nekoj drugoj osnovi.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, ustraje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja. Pojašnjava okolnosti koje su prethodile donošenju pobijanog akta te navodi da je 6. veljače 2025. donio Privremeno rješenje kojim je tužitelju priznao status zaštićenog najmoprimca te istome naložio plaćanje dijela prosječne najamnine u prijelaznom razdoblju počevši od 1. siječnja 2025. Predmetno rješenje je doneseno na osnovu utvrđivanja statusa zaštićenog najmoprimca, a sve sukladno čl. 2. st. 1. Zakona, koji propisuje da se Zakon primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu, tj. na dan 2. travnja 2024., stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava. Nastavno na prethodno, tuženik ukazuje da status zaštićenog najmoprimca tužitelju utvrdio na temelju dostavljene dokumentacije, tj. na osnovi pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci psol. br. P-4040/11 od 31. svibnja 2012., kojom mu je i inicijalno priznat status zaštićenog najmoprimca, te uvjerenja o prebivalištu od dana 09. prosinca 2025. kao dokaza stanovanja u predmetnom stanu.

Tuženik naglašava kako se iz rješenja MUP-a, a kako je i obrazloženo u pobijanom rješenju, jasno može zaključiti da tužitelj u trenutku stupanja na snagu Zakona nije stanovao u istome. Navedeno utvrđenje jasno proizlazi iz izvršenih terenskih provjera na prijavljenoj adresi, [adresa], i na adresi [adresa], a o čemu su službena izvješća sastavljena i potpisana od strane ovlaštenih policijskih službenika dana 10. rujna i 9. prosinca 2024. te 23. siječnja 2025. i 4. travnja 2025. Naime, tim provjerama utvrđeno je da tužitelj ne živi na adresi prijavljenog prebivališta, već da živi na adresi [adresa], zajedno sa obitelji (supruga i kćer). Činjenica neživljenja na prijavljenoj adresi, proizlazi i iz dopisa HEP - Operatora distribucijskog sustava d.o.o. od 13. ožujka 2025. u kojem stoji da u predmetnom stanju u protekle tri godine nije zabilježena potrošnja električne energije ili je zabilježena minimalna potrošnja. Također, da se predmetnim stanom tužitelj ne koristi u svrhu stanovanja govore i fotografije predmetne nekretnine koje je u tijeku postupka dostavila opunomoćenica vlasnice, a iz kojeg se može uočiti da u stanu ne postoji nikakav namještaj, odnosno najupadljivija je činjenica da je kuhinja stana u potpunosti nenamještena. Zaključno, tuženik navodi da je postupak obnove postupka proveden zakonito, u skladu s relevantnim odredbama ZUP-a.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24 i 39/26; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu predmeta ovoga upravnog spora.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Među strankama ovog spora nesporno je da je Privremenim rješenjem tužitelju priznat status zaštićenog najmoprimca, u smislu odredbe čl. 18. st. 1. Zakona, te mu je naloženo plaćanje 50% iznosa prosječne najamnine u prijelaznom razdoblju počevši od 1. siječnja 2025.; da je tužitelju taj status priznat na temelju dokumentacije koju je dostavio uz zahtjev za Unos stana u Registar, konkretno na temelju presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-4040/11 od 31. svibnja 2012. (pravomoćna 21. lipnja 2012.) kojom se zamjenjuje ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, te uvjerenja o prebivalištu od 9. prosinca 2024. u kojem se navodi da tužitelj ima prebivalište na adresi [adresa] od 22. siječnja 1982.; da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, KLASA: UP/I-220-01/25- 02/587, URBROJ: 511-09-19-25-1 od 25 lipnja 2025. tužitelju odjavljeno prebivalište s adrese [adresa].

10. Odredbom čl. 2. Zakona propisano je da se isti primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava.

11. Sukladno definiciji iz čl. 4. st. 1. tč. 27. Zakona zaštićeni najmoprimac je osoba kojoj su Zakonom o najmu stanova (NN br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18,105/20; dalje: Zakon o najmu stanova) odnosno sudskom presudom priznata prenosiva prava i obveze zaštićenog najmoprimca po osnovi bivšeg stanarskog prava odnosno osoba na koju su prešli prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca (bivšeg nositelja stanarskog prava) iz ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom na temelju Zakona o najmu stanova ili sudske presude kojom je zamijenjen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, pod uvjetom da je na dan stupanja na snagu ovoga Zakona u posjedu te stanuje u stanu u vlasništvu fizičke ili pravne osobe na kojem su joj ta prava priznata, a iznimno i u drugom stanu ako život u stanu u kojem ima status zaštićenog najmoprimca nije moguć zbog posljedica potresa iz 2020. godine

12. Odredbom čl. 123. st. 1. tč. 1. ZUP-a, propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

13. Pod novim činjenicama koje mogu biti razlogom za obnovu postupka, smatraju su samo one činjenice koje su postojale u vrijeme vođenja redovitog postupka u istoj upravnoj stvari, ali se za njih u tijeku tog postupka nije znalo pa je u trenutku donošenja upravnog akta (čija se obnova traži) činjenično stanje utvrđeno bez tih činjenica. Dakle, drugim riječima, radi se u biti o starim činjenicama koje su postojale u vrijeme vođenje prijašnjeg postupka a atributom „novi/nove“ označavaju se samo zato što se za njih saznalo tek nakon okončanja redovitog postupka. Isto vrijedi i za izraz „novi dokazi“. Naime, pod tim pojmom podrazumijevaju se oni dokazi za koje se u prijašnjem postupku nije znalo, ali i oni dokazi za koje se znalo ali se isti nisu mogli pribaviti ili upotrijebiti za vrijeme vođenja redovitog postupka.

14. Odredbom čl. 126. st. 4. ZUP-a propisano je da kad je to prema okolnostima slučaja moguće i u interesu je ubrzanja postupka, nadležno će tijelo, čim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, poduzeti one radnje postupka koje se imaju obnoviti, ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta.

15. Sukladno čl. 2. st. 1. Zakona o prebivalištu (NN br. 144/12, 158/1, 114/22; dalje Zakon o prebivalištu) prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.

16. Čl. 12. Zakona o prebivalištu propisano je da će Policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe, ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravih i fizičkih osoba (st. 1.). Prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe nadležna Policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju koji se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta (st. 3).

17. Razmatrajući istaknuta sporna pitanja Sud prvenstveno naglašava da, u situaciji kada neka fizička osoba na određenoj adresi ima prijavljeno prebivalište, navedeno predstavlja (oborivu) presumpciju da ista na toj adresi uistinu i prebiva te istu koristi za stalno stanovanje. Međutim, za utvrđenje određenog mjesta prebivalištem, u smislu odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o prebivalištu, potrebno je istovremeno ispunjenje subjektivnog i objektivnog elementa prebivališta, odnosno, osim namjere građanina da se stalno nastani u mjestu i na adresi na koju prijavljuje prebivališta potrebno je i da građanin stvarno živi (stanuje) na prijavljenoj adresi.

18. Sagledavajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz stanja spisa ocjena je ovog Suda da nisu osnovani navodi tužitelja kojima osporava utvrđeno činjenično stanje. Sud u cijelosti prihvaća argumentaciju tuženika iznijetu u obrazloženju pobijanog akta, i odgovoru na tužbu, budući da je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da na dan stupanja na snagu Zakona (2. travnja 2024.) tužitelj nije stanovao na adresi prijavljenog prebivališta, ([adresa]), odnosno, drugim riječima da mu predmetna nekretnina nije služila za stanovanje. Navedeno prvenstveno proizlazi iz rezultata provedenih terenskih provjera kojima je utvrđeno da tužitelj živi s obitelji (supruga i kćer) u [adresa] na adresi [adresa] (u stanu u vlasništvu supruge), podatka o potrošnji struje dostavljenih od stane HEP-a, fotografija predmetne nekretnine iz kojih je vidljivo da je stan nenamješten i u derutnom stanju te drugih dokaza koja prileže spisu

– primjerice dopisa predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa] upućenom MUP-u kojim požuruje postupanje vezano za rješavanje odjave prebivališta stanara koji već duže vrijeme ne žive na predmetnoj adresi, a među kojim stanarima spominje i tužitelja. Sve prethodno navedeno nedvojbeno ukazuje da u predmetnom stanu tužitelj, kao zaštićeni najmoprimac, nije živio na dan 2. travnja 2024., čak štoviše da je iz istog iselio puno prije stupanja na snagu Zakona.

19. Slijedom navedenog, obzirom da je u smislu odredbi čl. 2. st. 1. u vezi čl. 4. st. 1. tč. 27. Zakona činjenica stanovanja ključan uvjet za primjenu Zakona i ostvarivanja prava koja iz istog proizlaze to je tuženik, temeljem ranije izloženog činjeničnog stanja, ispravno utvrdio postojanje razloga za obnovu postupka iz čl. 123. st. 1. tč. 1. ZUP-a te ja zakonito i pravilno, sukladno odredbama ZUP-a koji reguliraju ovaj pravni institut, donio rješenje kojim se dopušta obnova postupka, poništava Privremeno rješenje od 6. veljače 2025. te, konačno, odbacuje zahtjev za unos stana u Registar stanova. Neosnovano tužitelj prigovora da je tuženik bio dužan prvo donijeti posebno rješenje kojim dopušta obnovu i određuje opseg obnove te onda, tek nakon provedene obnove, donijeti rješenje o upravnoj stvari. Tuženik je osnovano i pravilno primijenio odredbu čl. 126. st. 4. ZUP-a.

20. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za prekid ovog upravnog spora do okončanja spora koji se vodi pod posl. br. Us I-2089/2025. Prema odredbi čl. 105. st. 2. tč. 1. ZUS- a, sud može prekinuti spor dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom. U konkretnom slučaju, Sud je ocijenio da nije potrebno prekidati predmetni upravni spor dok se pravomoćno ne okonča spor koji se vodi radi ocjene zakonitosti rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, KLASA: UP/I- 220-01/25-02/587, URBROJ: 511-09-19-25-1 od 25 lipnja 2025. Pobijani akt tuženika ne temelji se isključivo na rezultatima provedenog postupka pred MUP-om, koje usput rečeno, tužitelj nije ničim osporio, već i na drugim dokazima i činjenicama (vidi tč. 18. obrazloženja ove presude), a koje u svojoj ukupnosti nedvojbeno upućuju na zaključak da tužitelj ne živi na adresi prijavljenog prebivališta.

21. Slijedom ovako izloženog stanja stvari Sud utvrđuje da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u tč. I izreke.

22. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbama 147. st. 1. ZUS-a

U Rijeci 29. travnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Arsenu Stipinoviću, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 14