REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2323/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u postupku radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranca smještajem u Prihvatni centar za strance, stranca VK, državljanina Azerbajdžana, rođenog **.**.1986., dana 29. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, Klasa: UP/I-216-01/26- 03/405, Urbroj: 511-19-37-26-1 od 28. travnja 2026. godine.

Obrazloženje

1. Ovaj sud je dana 29. travnja 2026. godine zaprimio od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić rješenje Klasa: UP/I-216-01/26-03/405, Urbroj: 511-19-37-26-1 od 28. travnja 2026. godine radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja temeljem čl. 135. st. 4. Zakona o strancima (Narodne novine broj 130/11, 74/1., 69/17, 46/18, 66/19 i 53/20; dalje: ZoS).

2. Citiranim rješenjem strancu VK, državljaninu Azerbajdžana, određen je smještaj u Prihvatnom centru za strance na najkraće moguće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje, a najduže na 1 (jedan) mjesec.

3. Čl. 131. st. 1. ZoS propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja, radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka, državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama. U smislu čl. 131. st. 2. ZoS smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom. Nadalje, čl. 133. st. 1. ZoS propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 102. stavku 2. i 3. ZoS.

4. Sukladno čl. 133. st. 2. ZoS okolnosti koje mogu ukazivati na postojanje rizika od izbjegavanja su, između ostalog, da: državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu, državljanin treće zemlje nema osiguran smještaj, državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak, da je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka, državljanin treće zemlje ne posjeduje dovoljno financijskih sredstava, da je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku, prethodno ponašanje državljanina treće zemlje ukazuje da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske.

5. Sukladno članku 133. stavku 3. ZoS smatra se da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske ako je, između ostalog, državljanin treće zemlje ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, Klasa:

NK-UP/I-216-04/26-01/2316, Urbroj: 511-19-37-26-1 od 28. travnja 2026. godine stranac VK protjeran iz Republike Hrvatske, te je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), zabranjuje mu se ulazak i boravak u EGP-u u trajanju od jedne godine računajući od dana prisilnog udaljenja te je određeno da će prisilno udaljiti u državu njegovog porijekla Republiku Azerbajdžan, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku (Republika Bosna i Hercegovina) ili uz njegov pristanak u drugu treću zemlju.

7. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, Klasa: UP/I-216-01/26-03/405, Urbroj: 511-19-37-26-1 od 28. travnja 2026. godine koje je predmet sudske kontrole, određeno je da se stranac VK smješta u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih na najkraće moguće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje, a najduže na 1 (jedan) mjesec. Prema navodima rješenja prisilno udaljenje stranca ne može se osigurati primjenom blaže mjere u smislu čl. 132. st.1. ZoS (načelo razmjernosti).

8. Iz zapisnika o saslušanju stranca VK ispitanog telefonom uz pomoć prevoditelja za turski jezik proizlazi da već 15 mjeseci živi u [adresa] gdje ima odobren boravak, ali mu nisu dali iskaznicu odobrenja boravka. U policiji u Srbiji rekli su mi da ima 7 dana da napusti Srbiju jer da će ga u protivnom deportirati natrag u Azerbajdžan, ne zna radi čega. Radi toga je 23.04.2026. godine zajedno sa svojim rođakom ĐK autobusom otputovao u Bosnu i Hercegovinu, a s ciljem odlaska u Francusku. Jedan dan su prespavali u Sarajevu u hostelu nakon čega su autobusom otputovali u Veliku Kladušu. Iz Velike Kladuše su se zajedno pješice uputili prema Hrvatskoj granici te su istu nezakonito pješice prešli dana 26.04.2026. godine oko 08,00 sati ujutro u blizini hrvatskog mjesta Gejkovac. Nakon oko 4 do 5 sati pješačenja došli su do njemu nepoznatog mjesta od kud su autobusom doputovali do Zagreba. Otišli su na Glavni željeznički kolodvor i ukrcali se u vlak koji vozi do mjesta Harmica koje se nalazi u blizini granice sa Slovenijom. Nakon manje od pola sata vožnje u vlak je ušla policija koja ih je kontrolirala te su im rekli da nezakonito borave u [adresa] i priveli su ih u policijsku postaju.

Nema obitelji u Hrvatskoj, kao ni imovine. Kod sebe ne posjeduje novčanih sredstava te ne boluje od nikakvih zaraznih bolesti. Želi otputovati u Francusku.

9. U odnosu na mogućnost da se ista svrha (provedba prisilnog udaljenja i povratka) ostvari blažom mjerom od primijenjene mjere smještaja u centar, ocjena je suda da nema mjesta primjeni blaže mjere u smislu čl. 131. st. 1. u svezi čl. 132. ZoS. Iz relevantnih činjenica proizlazi da stranac nema financijskih sredstava, niti ima adresu (nekretninu) na kojoj bi boravio u [adresa]. Kada se ima u vidu izloženo, to je ocjena suda da je primjena blažih mjera u konkretnom slučaju isključena, a što je pravilno utvrđeno i predmetnim rješenjem o smještaju od 28. travnja 2026. godine.

10. Određeni rok ograničenja slobode kretanja na najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja, a najdulje na jedan (1) mjesec je prema ocjeni suda nužan za postizanje zakonom propisne svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju, imajući u vidu da je to razumno vrijeme za organiziranje vraćanja u matičnu državu odnosno provedbu ręadmisije, posebice obzirom na činjenicu da je potrebno izvršiti dodatne provjere identiteta i osigurati odgovarajuće putne isprave za stranca.

11. Slijedom izloženog, sud je potvrdio rješenje o smještaju stranca VK Elgun u Prihvatni centar za strance te je valjalo temeljem 135. stavak 4. ZoS u svezi članka 12. stavak 1. ZUS) odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. stranac Ganbarov Elgun, Prihvatni centar za tražitelje azila Obedišće Ježevsko, 10

370 [adresa], V [adresa],

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Zaprešić, Drage Švajcera 4

3. U spis