REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb-Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-1063/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari I. tužiteljice SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. travnja 2026. u nazočnosti I. tužiteljice i njezine punomoćnice, 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 8. NAČIN OTPLATE Ugovora o kreditu broj 208243 od 29. 5. 2007., u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:
"...po prodajnom tečaju Volksbank d.d. tečaju za devize važećem na dan dospijeća..."
II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 2. KAMATNA STOPA Ugovora o kreditu broj 208243 od 29. 5. 2007., u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa, a koja glasi:
"...u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora..."
III. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljicama iznos 3.348,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:
0,35 eura od 1.7.2007. pa do isplate
0,81 euro od 1.8.2007. pa do isplate
1,38 euro od 1.9.2007. pa do isplate
0,80 eura od 1.12.2007. pa do isplate
0,93 eura od 2.1.2008. pa do isplate
2,98 eura od 1.2.2008. pa do isplate
4,88 eura od 1.3.2008. pa do isplate
10,05 eura od 1.4.2008. pa do isplate
6,23 eura od 2.5.2008. pa do isplate
4,95 eura od 2.6.2008. pa do isplate
6,68 eura od 1.7.2008. pa do isplate
3,92 eura od 1.8.2008. pa do isplate
4,33 eura od 1.9.2008. pa do isplate
6,57 eura od 1.10.2008. pa do isplate
17,17 eura od 3.11.2008. pa do isplate
9,23 eura od 1.12.2008. pa do isplate
21,27 euro od 2.1.2009. pa do isplate
22,61 euro od 2.2.2009. pa do isplate
23,52 eura od 2.3.2009. pa do isplate
21,89 eura od 1.4.2009. pa do isplate
21,53 euro od 2.5.2009. pa do isplate
19,61 euro od 1.6.2009. pa do isplate
17,15 euro od 1.7.2009. pa do isplate
18,00 eura od 1.8.2009. pa do isplate
19,25 eura od 1.9.2009. pa do isplate
20,06 eura od 1.10.2009. pa do isplate
19,76 eura od 2.11.2009. pa do isplate
22,02 eura od 1.12.2009. pa do isplate
24,03 eura od 2.1.2010. pa do isplate
25,57 eura od 1.2.2010. pa do isplate
25,19 euro od 1.3.2010. pa do isplate
28,95 eura od 1.4.2010. pa do isplate
27,80 eura od 3.5.2010. pa do isplate
29,77 eura od 1.6.2010. pa do isplate
39,17 eura od 1.7.2010. pa do isplate
36,88 eura od 2.8.2010. pa do isplate
44,90 eura od 1.9.2010. pa do isplate
40,83 eura od 1.10.2010. pa do isplate
37,17 eura od 2.11.2010. pa do isplate
47,66 eura od 1.12.2010. pa do isplate
53,32 eura od 3.1.2011. pa do isplate
48,14 eura od 1.2.2011. pa do isplate
48,78 eura od 1.3.2011. pa do isplate
46,50 eura od 1.4.2011. pa do isplate
49,11 eura od 2.5.2011. pa do isplate
57,36 eura od 1.6.2011. pa do isplate
59,56 eura od 1.7.2011. pa do isplate
73,19 eura od 1.8.2011. pa do isplate
68,88 eura od 1.9.2011. pa do isplate
60,40 eura od 1.10.2011. pa do isplate
60,58 eura od 2.11.2011. pa do isplate
59,85 eura od 1.12.2011. pa do isplate
63,70 eura od 2.1.2012. pa do isplate
64,56 eura od 1.2.2012. pa do isplate
64,64 eura od 1.3.2012. pa do isplate
64,78 eura od 2.4.2012. pa do isplate
65,46 eura od 2.5.2012. pa do isplate
66,47 eura od 1.6.2012. pa do isplate
65,39 eura od 2.7.2012. pa do isplate
65,48 eura od 1.8.2012. pa do isplate
64,48 eura od 1.9.2012. pa do isplate
62,63 eura od 1.10.2012. pa do isplate
64,88 eura od 2.11.2012. pa do isplate
65,70 eura od 1.12.2012. pa do isplate
65,37 eura od 2.1.2013. pa do isplate
62,08 eura od 1.2.2013. pa do isplate
64,37 eura od 1.3.2013. pa do isplate
64,89 eura od 2.4.2013. pa do isplate
63,86 eura od 2.5.2013. pa do isplate
60,83 eura od 1.6.2013. pa do isplate
58,94 eura od 1.7.2013. pa do isplate
60,61 euro od 1.8.2013. pa do isplate
61,76 euro od 2.9.2013. pa do isplate
64,70 eura od 1.10.2013. pa do isplate
63,09 eura od 2.11.2013. pa do isplate
63,81 euro od 2.12.2013. pa do isplate
64,40 eura od 2.1.2014. pa do isplate
65,89 eura od 1.2.2014. pa do isplate
67,08 eura od 1.3.2014. pa do isplate
66,47 eura od 1.4.2014. pa do isplate
65,29 eura od 2.5.2014. pa do isplate
65,27 euro od 1.6.2014. pa do isplate
s time da zakonska zatezna kamata do 1. siječnja 2008. teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po referentnoj stopi tj. po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 1. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 208243 od 29. 5. 2007., u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:
...po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate...“
V. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljicama troškove ovog postupka u iznosu 1.000,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljice u tužbi navode da je njihov prednik 29. svibnja 2007. s prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj 208243 (dalje: Ugovor), koji je sadržavao nepoštene i ništetne odredbe koje se odnose na jednostrani način promjene kamatne stope i na valutnu klauzulu CHF, pri čemu se poziva na utvrđenja iz postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traže utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredaba te isplatu neosnovano stečenog iznosa 3.348,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne spori da je s prednikom tužiteljica sklopio predmetni Ugovor o kreditu, ali osporava da se u ovom postupku tužitelj može pozivati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu. Osporava ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, navodeći da tužiteljice nisu dokazale da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i da se ne radi o odredbama koje protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stana te ističe prigovor zastare. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, dostavlja svoj obračun prema kojem su tužiteljice postavile tužbeni zahtjev pa visinu ne osporava. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.
3. Tijekom postupka sud je pročitao rješenje o nasljeđivanju iza pok. IA (list 10-12 spisa), otplatnu tablicu (list 15-17), Ugovor o kreditu br. 208243 (list 18-23), zamolbu za izdavanje dokumentacije po kreditu (list 24), otplatnu tablicu po kreditu (list 86-91) te je saslušao I. tužiteljicu.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.
6. Odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) propisano je da je sud u parnicama za naknadu štete ili isplatu vezan za utvrđenja iz presude kojom je utvrđeno da su postupanjem tuženika povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj dužan štititi.
7. Trgovački sud u Zagrebu je 7. travnja 2013. donio presudu P-1401/12 u sporu za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među njima i ovdje tuženika. Tom presudom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača unoseći u ugovore o kreditu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17, kao i kasnijim odlukama Vrhovnog i Ustavnog suda.
8. Istom presudom Trgovački sud u Zagrebu je utvrdio da je tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i predmetni ugovor o kreditu (u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time navedena banka, sada ovdje tuženik, postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku, a u pogledu promjenjive kamatne stope ugovorne kamate je osim navedenog, između ostalog i pojašnjeno da je unošenjem u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja.
9. Među strankama nije sporno da je prednik tužiteljica s prednikom tuženica sklopio predmetni Ugovor o kreditu da je ispunio svoje obveze prema odredbama tog kredita, a sporno je jesu li pojedine odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno jesu li te odredbe u suprotnosti s propisima kojima je uređena zaštita potrošača. Slijedom toga, sporno je mogu li se utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 primijeniti na ovaj predmet. Konačno, sporan je i nastup zastare.
10. Uvidom u čl. 2. i 8. spornog Ugovora o kreditu, sud je utvrdio da se radi o nenamjenskom kreditu koji sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke te o valutnoj klauzuli kojom je iznos anuiteta vezan uz valutu švicarski franak (CHF). Upravo su takve odredbe bile predmet spora u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.
11. Sud je stava da je na temelju čl. 502.c ZPP-a u ovom predmetu vezan za utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. Međutim, bez obzira na utvrđenja iz kolektivne presude, sud, imajući u vidu shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke br. U-III/5358/21, smatra da tuženik ima pravo dokazivati da je konkretnom potrošaču dao potrebne obavijesti o spornim ugovornim odredbama. Stoga je saslušao I. tužiteljicu.
12. Tužiteljica SA je u svom iskazu navela da je njezin pokojni suprug predmetni kredit uzeo za kupnju automobila za osobne potrebe. U Auto kući su ga uputili na banku prednika tuženika, te je on tamo podignuo kredit. Ona nije bila prisutna prilikom sklapanja kredita, te ne može ništa reći o pregovorima. Nekih godinu dana nakon podizanja kredita sve je bilo u redu, ali nakon toga je došlo do postupnog rasta rata kredita, da bi na kraju rata bila i 100% veća od početne. Niti ona niti njezin suprug nisu očekivali taj rast, niti je supruga u banci itko upozorio da bi moglo doći do tog rasta. Navela je da je njezin suprug preminuo i da su ona i II. tužiteljica BA njegove nasljednice.
13. Sud je stava da iz ovog iskaza, kojeg ocjenjuje životnim i vjerodostojnim, proizlazi da je prednik tužiteljice prilikom sklapanja ugovora bio potrošač, a da tužiteljica nije imala konkretnih saznanja o pregovorima o Ugovoru o kreditu. Pritom se ponovno napominje da je na tuženoj banci teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora.
14. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne.
15. Ipak, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi ništetnim čl. 1. Ugovora u dijelu koji se odnosi na iznos kredita, a koji glasi „po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate“. To stoga što navedena odredba ni u kojem slučaju nije mogla uzrokovati neravnotežu u pravima i obvezama stranaka jer se radi o iznosu kredita kojeg je prednik tuženika zaista stavio na raspolaganje predniku tužiteljica i kojeg je prednik tužiteljica bio dužan vratiti s ugovorenom kamatom. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke.
16. Čl. 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje-ZOO) propisano je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je stekla na osnovu ništetnih odredbi ugovora, a da ništetnost pojedinih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora ako ugovor može opstati bez njih. Pri tome se polazi od načela favor negotii, to jest u prilog održanju ugovora na pravnoj snazi, ako se ikako može. Takvo stajalište je zauzeo i Visoki trgovački sud u svojoj presudi Pž-6632/17. Stoga je tuženik dužan tužiteljici vratiti razliku anuiteta koja je nastala primjenom ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
17. Kako je tuženik izričito priznao postavljenu visinu tužbenog zahtjeva, sud zaključuje da je tužiteljica tuženiku s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplatila ukupan iznos 3.348,00 eura pa je zato, sukladno čl. 323. ZOO-a, tuženik dužan tužiteljicama taj iznos i vratiti.
18. O prigovoru zastare tuženika treba reći da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
19. S obzirom da je ništetnost spornih ugovornih odredaba ustanovljena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, sud je stava da je zastara počela teći tek on pravomoćnosti odluka donesenih u tom postupku. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018. u odnosu na prednika tuženika postala pravomoćna (presuda Visokog Trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/2017), ocjena je suda da petogodišnji opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a nije protekao do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 13. lipnja 2023.
20. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate. Budući da je banka kod ugovaranja odredbi o valutnoj klauzuli bila svjesna posljedica i rizika tih odredbi, sud smatra da je ista nepošteni stjecatelj pa je dužna isplatiti zatezne kamate od dana stjecanja, pri čemu se ističe i da tuženik nije osporio zatražene zatezne kamate. Stopa zateznih kamata propisana je čl. 29. st. 2. ZOO-a.
21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao točki I.-III. izreke.
22. Kako tužiteljice nisu uspjele samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, odluka o parničnom trošku je donesena na temelju čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa). Tako je tužiteljicama dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava obrazloženog podneska od 17. lipnja 2024. u iznosu 100 bodova (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima od 12. siječnja 2026. i 9. travnja 2026. u iznosu od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1). Ukupno to iznosi 400 bodova što, imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura, PDV od 25% te plaćenu pristojbu na tužbu u iznosu 26,55 eura daje iznos 1.000,00 eura. Sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana donošenja odluke o trošku.
23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. V. izreke.
U Zagrebu 29. travnja 2026.
Sutkinja
Martina Klanac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku
