REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Poslovni broj: Kž-453/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Saše Cvijetića predsjednika vijeća, te sudaca Sandre Juranović i Mladenke Paro Rudić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Umiljenović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice PN zbog kaznenih djela iz članka 149. stavak 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući žalbu privatnog tužitelja CN PN izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli poslovni broj K-521/2018 od 14. lipnja 2024., nakon javne drugostupanjske sjednice održane 29. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba privatnog tužitelja CN te se ukida prvostupanjska presuda i vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1.Presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj K-521/2018 od 14. lipnja 2024. okrivljenica PN je na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08) oslobođena od optužbe da bi počinila dva kaznena djela u stjecaju i to teško sramoćenje iz čl.148. st.1 i 2. i klevetu iz čl.149. st.1 i 2 KZ, slijedom čega je na temelju odredbe članka 158. stavka 3. ZKP/08 privatni tužitelj CN sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 3.000,00 eura upućen u parnicu, te je na temelju odredbe članka 149. stavka 3. ZKP/08 naloženo privatnom tužitelju ČN da u roku od 15 dana naknadi paušalni trošak kaznenog postupka iz odredbe članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 1.000,00 eura kao i troškove kaznenog postupka iz odredbe članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08 te nužne izdatke okrivljene PN, nužne izdatke i nagradu njezinog branitelja, o visini kojih će sud donijeti posebno rješenje na temelju odredbe članka 148. stavka 4. ZKP/08.
2.Protiv te presude žalbu je podnio privatni tužitelj CN putem svog punomoćnika odvjetnika Dina Čekade iz Pule zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicu proglasi krivom za kazneno djelo iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje i raspravljanje. U žalbi privatni tužitelj je zatražio da bude izviješten o drugostupanjskoj sjednici koja je održana 29. travnja 2026.
3.Odgovor na žalbu privatnog tužitelja nije podnijet.
4.Osnovana je žalba privatnog tužitelja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na kazneno djelo teškog sramoćenja iz članka 148.a stavka 1. i 2. KZ/11, dok su ti razlozi u odnosu na kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 nejasni i u znatnoj mjeri proturječni , kako to sadržajno u žalbi opisuje privatni tužitelj.
5.Prvostupanjski sud je oslobodio od optužbe okrivljenicu PN temeljem članka 453. točke 1. ZKP/08 za kaznena djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 i teškog sramoćenja iz članka 148.a stavak 1. i 2. KZ/11 jer da djela za koja je optužena nisu kaznena djela. U odnosu na kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 prvostupanjski sud zaključuje kako nema kaznenog djela odnosno nedostaje njegovo bitno obilježje jer činjenični opis za kazneno djelo klevete ne sadrži njegovo bitno obilježje, a to je svijest o neistinitosti optužene klevetničke izjave.
6.Prvostupanjski sud, međutim, u 13. odlomku pobijane presude iznosi razloge zbog kojih smatra da kod okrivljenice nije postojala namjera da inkriminiranim navodima iz odgovora na tužbu u parničnom postupku naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja pa se time upušta u ocjenu postojanja kaznene odgovornosti okrivljenice sa aspekta namjere za počinjenje kaznenog djela zaključujući da je njezina namjera bila da iznošenjem tvrdnji iz podneska ishodi bolju procesno pravnu situaciju za sebe u postupku obiteljsko pravne zaštite i da se radi o „ukrštavanju argumenata“, a ne o namjeri narušavanja časti i ugleda privatnog tužitelja.
7.Slijedom navedenog iako okrivljenicu oslobađa od optužbe jer nema kaznenog djela zbog toga što činjenični opis ne sadrži njegovo bitno obilježje , a to je namjera okrivljenice, istovremeno zaključuje o kaznenoj odgovornosti okrivljenice ocjenjujući postojanje namjere da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja. Time su razlozi presude nejasni i u znatnoj mjeri proturječni u odnosu na kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 jer je nejasno da li je stav prvostupanjskog suda da se o namjeri okrivljenice kao subjektivnom obilježju djela može zaključiti i na osnovu činjeničnog opisa iz izreke presude (jer se o tome iznose razlozi u 13. odlomku presude) ili bez opisa namjere i svijesti okrivljenice o iznošenju neistinitih tvrdnji nema niti obilježja kaznenog djela pa time niti ocjene kaznene odgovornosti okrivljenice, što predstavlja proturječnost razloga presude.
8.Dakle, u pravu je žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 time što su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i znatno proturječni.
10.U pravu je žalitelj i kada tvrdi da u presudi nema razloga radi kojih sud zaključuje da nema kaznenog djela teškog sramoćenja iz članka 148.a stavaka 1. i 2. KZ/11. jer je brisano iz Kaznenog zakona, a sukladno članku 3. KZ/11, nema pravnog kontinuiteta u niti jednom kaznenom djelu propisanom u Kaznenom zakonu. Osim puke konstatacije o nepostojanju pravnog kontinuiteta za to kazneno djelo sud ne daje nikakve argumente za donošenje presude kojom se okrivljenica za isto oslobađa od optužbe temeljem članka 453. točka 1. ZKP/08.
11.U konkretnom slučaju radi se o kaznenom djelu protiv časti i ugleda, kao što je to i kazneno djelo klevete iz članka 149. KZ/11 i kazneno djelo uvrede iz članka 147. KZ/11. Kod kaznenog djela teškog sramoćenja, koje je brisano iz Kaznenog zakona, radilo se o iznošenju ili prenošenju činjeničnih tvrdnji koje mogu škoditi nečijoj časti i ugledu pri čemu za ostvarenje obilježja kaznenog djela iz članka 148.a KZ/11 nije bila odlučna neistinitosti takve činjenične tvrdnje. Privatni je tužitelj konkretnom optužbom istovjetnim činjeničnim opisom optužio stjecaj kaznen ih djela klevete i teškog sramoćenja, u odnosu na kazneno djelo klevete sud prvog stupnja donosi oslobađajuću presudu jer jednim dijelom u razlozima presude zaključuje da nema tog kaznenog djela jer nije opisana namjera iznošenja neistinitih činjeničnih tvrdnji, no imajući u vidu zakonska obilježja kaznenog djela teškog sramoćenja, u potpunosti izostaju razlozi o tome zbog čega je sud prvog stupnja, koji se upustio u ocjenu razloga o postojanju namjere narušavanja časti i ugleda za kazneno djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11., ne argumentira pitanje pravnog kontinuiteta za kazneno djelo teškog sramoćenja koje je optuženo u stjecaju sa kaznenim djelom klevete.
12.K tome, kod kaznenog djela teškog sramoćenja počinitelj je osoba koja je za drugog iznijela ili pronijela činjeničnu tvrdnju koja je mogla škoditi časti i ugledu te osobe dok kod kaznenog djela uvrede iz članka 147. KZ/11 počinitelj iznosi negativan vrijednosni sud o drugoj osobi, pa se i tim kaznenim djelom također štiti čast i ugled osobe, jer je to zaštitni objekt kaznenih djela iz Glave petnaest KZ/11 u kojoj su se nalazila oba navedena kaznena djela. Činjenična tvrdnja koja može škoditi časti i ugledu druge osobe u pravilu implicira i vrijednosni sud o toj osobi, shodno čemu je prvostupanjski sud trebao iznijeti razloge i o tome je li optuženica činjeničnim inkriminacijama počinila kazneno djelo uvrede.
13.Naposljetku, u pravu je žalitelj i kada ističe kako o odmjerenoj visini iznosa paušalne svote prvostupanjski sud ne iznosi nikakve razloge jer nije razvidno temeljem kojih odlučnih okolnosti koje se odnose na složenost i trajanje postupka sud odmjerava paušalni iznos, a kako to propisuje članak 145. stavak 3. ZKP/08.
14.Budući je presuda ukinuta zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a privatni tužitelj žalbu je podnio i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja potrebno je bilo na temelju članka 487. stavka 4. ZKP/08 ocijeniti navode žalbe privatnog tužitelja i u tom pravcu. Naime, za sada je za zaključiti da će, imajući u vidu sadržaj optuženih klevetničkih izjava kao i način njihova iznošenja , biti potrebno ispitivanjem okrivljenice PN, koja tijekom dokaznog postupka na raspravi niti nije ispitana, isto staviti u relaciju sa svim drugim već provedenim dokazima kao i drugim dokazima za čijim se izvođenjem sudu eventualno ukaže potreba te potom sveobuhvatnom ocjenom svih provedenih dokaza utvrditi da li se i za koje kazneno djelo može zaključiti o kaznenoj odgovornosti okrivljenice PN analizom istinitosti optuženih činjeničnih tvrdnji kao i postojanju subjektivnih obilježja kaznenih djela koja su predmetom optužbe.
15.Stoga je prihvaćanjem kao osnovane žalbe privatnog tužitelja CN na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08 pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
16. Sud će u ponovljenom postupku ispraviti počinjene postupovne pogreške na koje mu je ukazano ovom presudom, ponovno provesti sve već provedene kao i eventualne druge dokaze za kojima se ukaže potreba , tijekom rasprave ispitati okrivljenicu PN kako bi potom proveo sveobuhvatnu ocjenu provedenih dokaza te donio novu i valjano obrazloženu presudu.
Rijeka, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Saša Cvijetić
