Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4706/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja CG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Bana [adresa], FG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa Kosta Lacmanović, odvjetnik u Virovitici, Trg bana Josipa Jelačića 21, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, OIB 37836302645, Zagreb, Runjaninova ulica 2, radi odbijanja zahtjeva za utvrđivanje posebnih uvjeta u svrhu izrade glavnog projekta za uklanjanje postojeće i izgradnju nove zgrade, 29. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, klasa: UP/II-612-08/23- 02/0035, ur. broj: 532-02-03-02/1-23-3 od 4. rujna 2023.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-612-08/23-02/0035, ur. broj: 532-02-03-02/1-23-3 od 4. rujna 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja koju su podnijeli protiv rješenja Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba klasa: UP/I-612-08/21-026/7, ur. broj: 251-14-02/008-23-09 od 26. siječnja 2023. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem prvostupanjsko je tijelo odbilo zahtjev tužitelja za utvrđivanje posebnih uvjeta u svrhu izrade glavnog projekta za uklanjanje postojeće i izgradnju nove zgrade umjesto postojeće u Zagrebu na č. k. br. 903 k. o. [katastarska općina], Zelengaj 19.
2. Tužitelji su u tužbi osporili zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da se isto temelji na nalazu i mišljenju građevinskog vještaka RG od 16. siječnja 2023., na koji tužiteljima nije bilo omogućeno da se očituju i da isto osporavaju u upravnom postupku, stoga tužitelji utvrđenja vještaka osporavaju u ovom sporu kao nepravilna, nejasna i neobrazložena. Također ističu da su oni u upravnom postupku dostavili mišljenje stalnog sudskog vještaka ĆG, koji je kao ispravniju opciju predložio uklanjanje cijele građevine te izgradnju nove. Naveli su da se osporenim rješenjem ne vrednuje planirana zamjenska gradnja tužitelja za koju su tražili izdavanje posebnih uvjeta na način da se kritički propita da li će se njome doprinijeti novoj kvaliteti prostora. Smatraju da je rješenje nejasno i proturječno samo sebi, da tuženik ne tumači pravilno odredbu članka članak 64. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te smatraju da taj članak omogućuje da se građevina ili njen dio ukloni ne samo zbog opasnosti za susjedne građevine i život ljudi, nego i zbog njene dotrajalosti ili većih oštećenja. Ističu da se radi o dotrajaloj građevini, što je samo po sebi dovoljno da se odobri njeno uklanjanje, jer zakon ne traži da kumulativno budu ispunjeni uvjet dotrajalosti i konstruktivne nestabilnosti koja predstavlja opasnost za druge građevine ili život ljudi. Tužitelji zahtijevaju poništavanje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
4. Stranke su se tijekom spora podnescima očitovale na međusobne navode, tijek postupka te na provedene dokaze.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika, proveo je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za građevinarstvo Gordanu Baniću te je saslušao i vještake čiji su nalazi i mišljenja dostavljeni u upravnom postupku: građevinskog vještaka RG te ĆG, projektanta konstrukcije, statičara, pri čemu se ističe da su sva tri stručnjaka ovlašteni inženjeri građevinarstva. Sud je također saslušao službenu osobu tuženika MG (inženjerka arhitekture), koja je dala svoj nalaz i mišljenje u upravnom postupku koji je utemeljila na nalazu i mišljenju RG.
7. Sud nije proveo dokaz očevidom i saslušanjem tužitelja osobno, jer je meritornu odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza te je ove dokaze ocijenio nepotrebnima. Naime, tužitelji su uredno zastupani po opunomoćeniku odvjetniku te su sve odlučne činjenice iznijeli tijekom spora u nekoliko podnesaka i na ročištima. U pogledu očevida ističe se da spisu prileže fotografije nekretnine te preslike katastarskih planova u koje je sud izvršio uvid. Nadalje, sud je proveo dokaz vještačenjem i saslušao tri inženjera građevine, koji nedvojbeno predstavljaju stručne osobe koje raspolažu stručnim znanjem kojim sud ne raspolaže, zbog čega je sud provođenje očevida ocijenio nepotrebnim dokazom.
8. Između stranaka nije bilo sporno da se predmetna građevina nalazi na području zone B unutar granica zaštićene povijesne urbane cjeline Grada Zagreba koja ima svojstvo kulturnog dobra.
9. Između stranaka je sporno tumačenje odredbe članka 64. stavka 1. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine 69/1999, 151/2003, 157/2003, 100/2004, 87/2009, 88/2010, 61/2011, 25/2012, 136/2012, 157/2013, 152/2014, 98/2015, 44/2017, 90/2018, 32/2020, 62/2020, 117/2021, 114/2022, dalje Zakon), a, posljedično tome, i da li u konkretnom slučaju građevina tužitelja ispunjava uvjete propisane tom odredbom, da bi ju tužitelji mogli zakonito ukloniti, sve s ciljem izgradnje nove.
10. Odredbom članka 64. stavka 1. Zakona propisano je da se, iznimno od članka 62. ovoga Zakona, građevina unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili njezin dio može ukloniti kada se utvrdi da se radi o dotrajalosti ili većim oštećenjima kojima je izravno ugrožena stabilnost građevine ili njezina dijela, te one neposredno prijete sigurnosti, zdravlju ljudi i drugim zgradama ili stabilnosti tla na okolnom području, a ta se prijetnja ne može na drugi način otkloniti.
11. U pogledu tumačenja citirane odredbe, ovaj sud smatra da iz iste jasno i nedvojbeno proizlazi da se ukloniti može isključivo građevina koja je toliko dotrajala i/ili ima takva oštećenja da je zbog istih stvarno i u promatranom trenutku ugrožena stabilnost građevine, te da zbog toga postoji neposredna i izravna opasnost i prijetnja da se takva građevina sruši te da se time ugrozi život i zdravlje ljudi te okolne nekretnine. Dakle, sud utvrđuje da se pojam „ugrožena stabilnost građevine ili njezina dijela“, koja postoji zbog dotrajalosti ili većih oštećenja, mora tumačiti na načina da postoji neposredna i izravna opasnost od urušavanja građevine. Posljedično tome, takva opasnost, koja bi opravdala uklanjanje građevine, nedvojbeno ne postoji ako postoji samo „potencijalna“ ugroza stabilnosti građevine u nekom neodređenom vremenu u budućnosti. Konačno, mora se raditi i o situaciji da se opasnost ne može otkloniti na neki drugi način osim uklanjanjem građevine.
12. Dakle, u ovom sporu bilo je potrebno utvrditi da li je predmetna građevina toliko dotrajala i/ili ima veća oštećenja, tako da bi istima bila izravno ugrožena stabilnost građevine, a što bi predstavljalo neposrednu opasnost za susjedne građevine i život ljudi, a koja se ne može na drugi način otkloniti osim uklanjanjem građevine.
13. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
14. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da su tužitelji tijekom upravnog postupka dostavili naručen nalaz i mišljenje ĆG te se stoga u pogledu sadržaja istog upućuje na sadržaj mišljenja koji prileži sudskom spisu i spisu tuženika (list 88 do 90 spisa), no u kojem je, između ostalog, navedeno da je konstrukcija podobna za izvođenje rekonstrukcije objekta pod uvjetom obvezne sanacije nosive konstrukcije te sanacije međukatnih konstrukcija. Podrumski zidovi, temeljne trake i nadtemeljni zidovi nisu podobni za izvođenje sanacije te ne posjeduju dostatnu otpornost za propisani seizmički utjecaj (moguća je sveobuhvatna zamjena istih), zbog izloženosti vlazi. Vještak smatra da bi sanacija predstavljala financijski neopravdan trošak, a konačno rješenje moguće ne bi bilo trajno te ne bi dalo željeni oblik potresne sigurnosti.
U pogledu sadržaja nalaza i mišljenja vještaka RG također se upućuje na spis tuženika, no ističe se da je u istom u bitnom navedeno da stabilnost građevine nije ugrožena, ali da je neophodna sanacija vlage te da bi također bi trebalo provesti istražne radove s ciljem utvrđenja kvalitete ugrađenog betona i armature, kako bi se mogla provesti eventualno potrebne mjere konstruktivne sanacije.
15. S obzirom na činjenicu da tužiteljima nije pružena mogućnost u upravnom postupku da osporavaju nalaz i mišljenje vještaka RG, sud je odlučio provesti vještačenje po neovisnom stalnom sudskom vještaku Gordanu Baniću.
15.1. Vještak je prvotno u pisanom nalazu i mišljenju naveo da je zgrada dotrajala, da nije sigurna za uporabu, jer prijeti sigurnosti i zdravlju ljudi koji bi u njoj boravili, da sanaciju vlage nije moguće trajno i kvalitetno riješiti, da bi za to bilo potrebno spustiti razinu podzemne vode i sanirati postojeće klizište zapadno od objekta, a što bi u konačnici imalo za posljedicu prosušivanje tla i pojačano slijeganje tla pod objektom, što bi moglo dovesti do daljnjih oštećenja nosive konstrukcije.
15.2. Vještak je pozvan da na ročištu usmeno pojasni i dopuni svoj nalaz i mišljenje te sud, radi opsežnosti iskaza, ističe odlučne dijelove.
Vještak je u konačnici naveo da na temelju utvrđenih postojećih oštećenja objekta koji su pregledom vidljivi nije utvrdio da postoje oštećenja kojima je izravno ugrožena stabilnost građevine a koja bi predstavljala opasnost za susjedne građevine i živote ljudi, već je svoje mišljenje temeljio na činjenici da se radi o dotrajaloj građevini i to u pogledu prodora vlage kroz dijelove konstrukcije podova i zidova a koji izravno utječu na živote stanara.
U bitnom je naveo da sanacija prisutne vlage izvedbom nove hidroizolacije, s obzirom na tlocrtnu dispoziciju objekta, nije moguća, odnosno da je otežano i onemogućeno kvalitetno izvođenje nove hidroizolacije. Ističe razinu podzemnih voda, da je tlo oko objekta zasićeno vodom te bi zahvatom dreniranja došlo do promjene režima vode u tlu a koji bi za posljedicu mogao imati neravnomjerno slijeganje temelja objekta a posljedično i pojavu pukotina u konstrukciji. Iz nalaza je vidljivo da se zapadno od objekta nalazi polje klizne plohe te smatra da svaka promjena režima nivoa podzemne vode ima utjecaj i na navedenu plohu, a time i mogući negativni utjecaj na postojeći objekt.
Na upit da li je građevina takve dotrajalosti da ista neposredno prijeti sigurnosti, zdravlju ljudi, drugim zgradama ili stabilnosti tla na okolnom području, vještak odgovara: mišljenja sam da je uslijed prodora vode u objekt isti dotrajao, a da se isto ne može riješiti kvalitetno i dugotrajno već da svaki zahvat izvedbe djela nove izolacije, a temeljem navedenog stanja objekta u cijelosti (i same konstrukcije) neće biti trajan ukoliko i uspije dovesti do trenutne odsutnosti vlage. Na ponovni upit da li se radi o dotrajalosti koja je neposredna prijetnja sigurnosti, životu i zdravlju ljudi ili stabilnosti tla na okolnom području, vještak odgovara: da postoji neposredna prijetnja po zdravlje ljudi, no isključivo stanara u kući, a zatim je obrazložio da misli na miris vlage i plijesan. No naveo je da svojim stanjem objekt ne ugrožava ljude u okolini kao niti da je njegova stabilnost danas upitna.
Na upit da li osim rušenja kuće, postoji drugi načini na koje bi se moglo riješiti pitanje vlage u objektu, vještak odgovara da sanacija nije moguća na način a da bi to bilo trajno rješenje već bi ista dovela do troškova za tužitelja, a ista ne bi mogla biti u cijelosti izvedena. Pojašnjava da bi opsežni radovi, koji bi uključivali spuštanje nivoa podzemne vode zbog posljedičnog promjena režima vode u tlu i isušivanja tla mogli dovesti do neravnomjernog slijeganja temelja objekta a posljedično i do pojave puknuća na dijelovima konstrukcije. Na upit da li je vještak smatra da na zgradi postoje veća oštećena kojima je izravno ugrožena stabilnost građevine i njezina djela, vještak odgovara: da ne postoje. Na upit da li se taj problem klizišta može riješiti na neki drugi način koji ne bi pretpostavljao i obvezno rušenje kuće, odgovorio je da sanacija samog klizišta nije uvjetovana uklanjanjem ovog niti bilo kojeg susjednog objekata koji su u kontaktu s klizištem. Odgovorio je da je jedini razlog za rušenje kuće problem vlage, jer smatra da se radi o problemu koji se na drugi način ne može trajno i adekvatno riješiti, bez da bi navedeno ugrožavalo samu građevinu. Odgovorio je da bi postojeći problemi s vlagom i klizištem u neko dogledno buduće vrijeme mogli ugroziti stabilnost građevine, no da nije moguće utvrditi kada.
16. Sud je na istom ročištu saslušao i službenu osobu tuženika MG, koja je navela da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 2. kolovoza 2023., odnosno da smatra da se kod predmetne građevine ne radi o dotrajalosti koja bi neposredno prijetila sigurnosti i zdravlju ljudi, zbog toga što je vlaga problem u stražnjem dijelu i u podrumskom dijelu i smatra da se to može sanirati na drugi način bez rušenja zgrade.
17. Budući da je tužitelj imao prigovore na iskaz MG, jer ista nije inženjer građevine, već arhitekt, sud je odlučio saslušati RG i ĆG.
18. RG je u svom iskazu u bitnom dijelu naveo da je građevina neodržavana, da nije spremna za stanovanje te da ju je "vlaga načela". Međutim, radi se o zgradi koja je u solidnom konstruktivnom stanju, čija stabilnost zbog vlage ili eventualno drugih nedostataka nikako nije ugrožena te ne postoji neposredna prijetnja od urušavanja, niti prijetnja zdravlju ljudi, drugim zgradama ili stabilnosti tla, niti sada, a niti u nekoj skoroj budućnosti. U konkretnom slučaju smatra da bi sanacija vlage bila neusporedivo jeftinija opcija u odnosu na uklanjanje i gradnju nove zgrade te da se taj problem može riješiti istim postupcima koji se primjenjuju i na starim i na novim zgradama. Također je odgovorio da je proveo samo vizualni pregled zgrade, a budući da zidovi nisu u takvom stanju da bi armatura "virila izvan zidova" nije vidio stanje armature. Ali po svom stručnom znanju i iskustvu ističe da je vlaga sigurno u nekoj mjeri oštetila i armaturu ali da se ne radi o dramatičnom oštećenju koje ne bi također moglo biti saniranu danas standardnim postupcima sanacije betonskih konstrukcija. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja da li je kvantificirano smanjenje nosivosti zidova uslijed utjecaja vlage, svjedok odgovara da nije radio numeričke analize (jer iste ni ne može napraviti bez prethodne analize stanja materijala), ali da se radi o zgradi koja je katnica i koja ima debele nosive armiranobetonske zidove za koje nije realno da bi vlaga napravila takvu štetu da bi narušila stabilnost građevine.
19. ĆG u svom je iskazu naveo da se u građevinskom smislu sve može sanirati, odnosno ne postoji objekt koji ne bi mogao biti kvalitetno saniran. Na upit da se očituje na svoje utvrđenje iz nalaza da podrumski suterenski zidovi "nisu adekvatni za izvođenje sanacije" svjedok ističe da je za sanaciju tih zidova potrebno otkopavanje da bi se do istih došlo, a što bi pak stvorilo potencijalnu ugrozu za stabilnost tla, što proizlazi iz geotehničkog izvještaja. Iz istog proizlazi da se zgrada nalazi na području označene zone nestabilnosti (klizište) te bi otkopavanje zidova, odnosno padine, stvorilo potencijalnu ugrozu za stabilnost građevine i terena. Na upit da li bi sanacija zgrade u konkretnom slučaju bila učinkovita, trajna, racionalna i ekonomski opravdana, svjedok odgovara da sanacija može biti kvalitetna, čvrsta i postojana no da nije racionalna niti ekonomski isplativa. Također smatra da je racionalnije i ekonomski isplativije uklanjanje postojeće i izgradnje nove zgrade. Na upit da li smatra da osim rušenja kuće postoji neki drugi način na koji bi se moglo riješiti vlaga na građevini, svjedok odgovara da postoji te da uključuje otkop zidova sa stražnje strane te drenažu, postavljanje hidroizolacije te druge propise po današnjim standardima i propisima. No ističe da je sve navedeno potencijalno opasno zbog klizišta te ističe i da su i sami temelji neizolirani i da bi se trebalo izolirati, a što predstavlja nerazmjerno ogroman i skup zahvat. Na upit da li na zgradi postoje veća oštećenja osim spomenute vlage, a kojima bi bila izravno ugrožena stabilnost građevine, svjedok odgovora da oštećenja za stabilnost ne postoje, ali da sama zgrada u vrijeme gradnje 1936. godine nije bila projektirana na način da bi mogla adekvatno izdržati danas propisana opterećenja.
20. Na temelju provedenih dokaza sud utvrđuje da u konkretnom slučaju nedvojbeno nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 64. stavka 1. Zakona jer se ne radi o takvoj dotrajalosti ili takvim većim oštećenjima kojima bi „izravno“ bila ugrožena stabilnost građevine ili njezina dijela, te bi time „neposredno“ prijetili sigurnosti, zdravlju ljudi i drugim zgradama ili stabilnosti tla na okolnom području. Naime, niti jedan od saslušanih stručnjaka nije naveo da je stabilnost građevine toliko ugrožena da bi se radilo o neposrednoj prijetnji i neposrednoj opasnosti. Upravo suprotno, svi su izrijekom naveli da u sadašnjem trenutku nije ugrožena stabilnost građevine te su naveli da se radi o eventualnoj „potencijalnoj“ prijetnji, koja bi se mogla desiti u neko neodređeno „dogledno“ ili „buduće vrijeme. Konačno, svi stručnjaci naveli su da se nedostaci na zgradi mogu sanirati/ukloniti na neki drugi način, bez rušenja i uklanjanja zgrade te da je takva sanacija financijski zahtjevna, ali moguća.
21. Uz prethodno navedeno utvrđenje sud ističe da zaštita kulturnih dobara predstavlja javni interes koji, bez obzira na potencijalno visoke troškove koje iziskuje, nedvojbeno ima prednost pred privatnim interesom tužitelja da odabere ekonomski isplativiju opciju uklanjanja i gradnje nove nekretnine.
22. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da svi preostali navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom spora, kao niti dostavljene isprave nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
23. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
