REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3287/2020-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataliji Horvatić, u pravnoj stvari tužiteljice ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Martini Perenčević, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hraste & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Maji Jurić, odvjetniku iz Zagreba i umješača na strani tuženika HOK osiguranje d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška 6, zastupan po punomoćniku Ive Pezić odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 24. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, dana 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tuženi zahtjev, a koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], imovinsku štetu u iznosu od 4.128,17 eura (četiritisućestodvadesetosam eura i sedamnaest centi), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 20.12.2016., pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], neimovinsku štetu nastalu uslijed povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, u sveukupnom iznosu od 6.636,14 eura (šesttisućašestotridesetšest eura i četrnaest centi), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 20.12.2016., pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

II. Nalaže se tužiteljici ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.125,00 eura (pettisućastodvadesetpet eura), uvećan za zakonske zatezne kamate počev od 29. travnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužiteljici ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], da umješaču HOK osiguranje d.d., OIB: 00432869176, u roku od 15 (petnaest) dana, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.250,00 eura (pettisućadvjestopedeset eura), uvećan za zakonske zatezne kamate počev od 29. travnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev umješača za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučen dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj ica potražuje isplatu iznosa od 35.688,69 eura (tridesetpettisućašestoosamdesetosam eura i šezdesetdevet centi), podneskom od 27. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da ju je tuženik, kao odvjetnik, zastupao u radnom sporu protiv trgovačkog društva Splendid ugostiteljstvo d.o.o., u predmetu koji se vodio pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod posl.br.: Pr -6452/05, kao i da je tužiteljica presudom istog suda od dana 23.04.2012. u cijelosti odbijena s tužbom i tužbenim zahtjevima, te da je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br.: Gžr-2129/12 od dana 09.07.2013. odbijena kao djelomično neosnovana žalba i presuđena naknada troška parničnog postupka ovdje (i tamo) tužiteljice Splendid ugostiteljstvu d.o.o.

Tuženik, kao punomoćnik nije predao svu dokumentaciju koju mu je pripremila, u postupku nije poentirao na radnom kontuitetu već se bazirao na zahtjevima jubilarnih nagrada, solidarnoj pomoći i drugim marginalijama, pozivajući se na krive pravne propise, dok se radni kontinuitete sastojao u činjenici dobivanja naloga za premještaj u drugu poslovnu jedinici a odnosila se na drugu pravnu osobu u novostečenom vlasništvu novog poslovnog partnera u vrijeme najžešće pretvorbe i privatizacije, na što se u otvorenom zakonskom roku žalila, nakon čega joj j tadašnji poslodavac dao na potpis novi ugovor o radu s korištenjem godišnjeg odmora, ali ju je paralelno HZZO vodio na firmu novog poslodavca o čemu nije imala saznanja jer knjižica nije bila kod nje. Stoga je njen tužbeni zahtjev u tom predmetu odbijen, temeljem ocjenjen samo podatak u radnoj knjižici. Također tuženik nije u žalbi protiv te presude iznio sve činjenice, a tražila ga je da žalbu dopuni, ali ni po pozivu to nije učinio. U zadnjem kvartalu 2013. godine pokušala je u nekoliko navrata stupiti u kontakt sa tuženikom, kako bi doznala o ishodu drugostupanjske presude, ali tuženik ju je uporno izbjegavao. Obzirom na ranije prijateljstvo i poznavanje njenog supruga sa tuženikom, i njen suprug je kontaktirao tuženika ali je došlo do verbalnog obračuna, da bi tek dobila termin za preuzimanje spisa dana 3. siječnja 2014., kada je u društvu kćeri preuzela svu dokumentaciju iz spisa te dobila saznanje o ishodu drugostupanjske presude. Tom prilikom im je rečeno da nije podnio reviziju smatrajući nepotrebnim, a da ne bi mijenjalo stvari niti da ju je obavijestio, iako su dogovorili da će ići svim sredstvima do kraja. Navedeni propust u vidu nepodnošenja revizije odnosno prosuta obavijestiti tužiteljicu o ishodu drugostupanjske presude, doveo je toga da je ista pretrpjela štetu, kako materijalnu tako i nematerijalnu. Također je tuženika prijavila Hrvatskoj odvjetničkoj komori.

U naprijed navedenom radnom sporu, tuženik je zastupajući tužiteljicu kao njezin punomoćnik – odvjetnik, promašio pravnu osnovu utuženja, neosnovano utužujući radni spor tužiteljice kao naknadu štete, pogrešno vrednujući vrijednost predmeta spora, te u konačnici uzrokujući nepoželjan ishod po tužiteljicu , pa stoga tužiteljica potražuje iznos od 46.453,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava odgovornost, uzročno posljedičnu vezu između navodnog propusta punomoćnika i štete nastale tužiteljici. Navodi da iz dostavljene dokumentacije u privitku tužbe nije dostavljen niti jedan prilog na koji se tužiteljica poziva.

Tuženik ističe da je zaprimio drugostupanjsku presudu dana 17. rujna 2013., a odmah po primitku iste je obavijestio tužiteljicu i to 18. rujna 2013. sa dopisom kojim ujedno upućuje na mogućnost ulaganja revizije te d aga u roku od 10 dana obavijesti d ali želi izjaviti reviziju i potpiše punomoć jer punomoć u predmetu Pr - 6452/05 nije imala posebnu punomoć za izjavljivanje revizije. Nakon toga je suprug tužiteljice dana 19. rujna 2013. bio i njegovom uredu i potvrdio da je tužiteljica dobila navedeni dopis, a tužiteljica dana 20. rujna 2013. te mu je rekla da će povratno mu obavijestiti. Zbog navedenog razloga tuženik ističe prigovor zastare.

Nadalje, tijekom radnog spora tuženik je višekratno obavještavao tužiteljicu o stanju predmeta (kao primjer dostavlja 20 pismenih dopisa), s time da je tužiteljica redovno dolazila u ured tuženika, a tuženik je vodio i druge sporove za supruga tužiteljice i njihovu kćer. Pored toga, tužiteljica je samostalno pisala podneske i urudžbirala ih, a koji su sadržavali neprimjerene stavove prema sudu, što je bio razlog zašto je tuženik otkazao punomoć tužiteljici u srpnju 2010., ali je nastavio zastupati narednih 30 dana, obavijestio je tužiteljicu o zakazanoj raspravi za dan 13. listopada 2010. Nakon toga ga je tužiteljica tražila da ponovno preuzme zastupanje, a što je i učinio i dostavio novu punomoć od 15. studenog 2010. u predmet. Navodi da su također neistiniti navodi da u radnom sporu nije dostavio svu dokumentaciju, a iako je upozoravao na mogućnost da neće biti usvojeni svi zahtjevi tužiteljica je inzistirala na utuženju svih vidova štete, a u odnosu na radnji kontinuitet sama je tužiteljica u svom iskazu na ročištu dana 21. svibnja 2007. izjavila da je bio nekakav „prekid od mjesec dana“ i da ona ne smatra da nije došlo do prekida, zbog čega tuženik smatra da je sama tužiteljica svojim uputama i danim informacija dovela do toga da tuženik pogrešno utuži neke vidove štete. Netočna je i činjenica da joj nije predana sva dokumentacija jer je sama tužiteljica podnijela zahtjev za izravnu naplatu protiv bivšeg poslodavca, a što nije bi mogla da nije imala dokumentaciju. Također navodi da u postupku pred Hrvatskom odvjetničkom komorom nije utvrđeno nesavjesno obavljanje odvjetničke dužnosti.

Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

3. Podneskom od 3. travnja 2019. umješač na strani tuženika se očitovao na navode iz tužbe na način da se isti pridružio navodima tuženika, osporio je postojanje mandatnog odnosa između tužiteljice i tuženika zbog nedostatka valjane punomoći za podnošenje revizije pa ističe prigovor aktivne i pasivne legitimacije, osporava postojanje štete odnosno štetne radnje, uzročno posljedične veze, dakle osnov, kao i visinu tužbenog zahtjeva.

4. Podneskom od 27. listopada 2021. tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnove imovinske štete iznos od 4.128,17 eura, a s osnove neimovinske štete na ime povrede dostojanstva i prava osobnosti iznos od 6.636,14 eura, a s kojim se povlačenjem tuženik suglasio na ročištu dana 10. ožujka 2022., pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u preslik zapisnika o primopredaji spisa od 3. siječnja 2014. (l. 6.-7., l. 133.-134. i l. 303.-304. spisa), dopisa Vrhovnom sudu RH-a od 8. veljače 2016. (l. 8. i l. 19. spisa), prigovor na odluku o prestanku radnog odnosa od 11. listopada 1995. (l. 18. spisa), Odluka od 30. rujna 1995. (l. 20. spisa), nalog za rad (l. 21. spisa), Ugovor o radu od 19. listopada 1995. (l. 22.-23. spisa), Presudu Općinskog radnog suda poslovni broj Pr- 6452/05 od 23. travnja 2012. (l. 24.-31. spisa), Presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-2129/12 od 9. srpnja 2013. (l. 32. -38. i l. 72.-75. spisa), Polica osiguranja od odgovornosti odvjetnika broj 1310-00038898 (l. 71. spisa), dopisi tuženika od 18. rujna 2013., 18. svibnja 2006., 13. listopada 2006., 13. veljače 2007., 13. prosinca 2007., 28. veljače 2008., 3. listopada 2008., 14. siječnja 2009., 14. srpnja 2010., 1. rujna 2010., 6. prosinca 2010., 15. lipnja 2011., 4. srpnja 2011., 8. srpnja 2011., 7. rujna 2011., 8. veljače 2012., 22. veljače 2012., 14. ožujka 2012., 20. ožujka 2012., 4. travnja 2012., 4. listopada 2012., 18. rujna 20132. (l. 76. -97. spisa), tužbe od 15. studenog 2005., tužba od 27. listopada 2005., tužba od 15. travnja 2005., tužba od 30. lipnja 2008., tužba od 9. lipnja 2008., tužba od 27. travnja 2006., tužba od 24. lipnja 2008., tužba od 1. ožujka 2002., tužba od 8. srpnja 2005. (l. 98.-121. spisa), podnesci od 6. rujna 2006., 5. lipnja 2007. i 8. veljače 2010. u predmetu Pr-6452/05 (l. 122.-125. spisa), dopis tuženika od 14. srpnja 2010. (l. 126. spisa), otkaz punomoći od 19. srpnja 2010. (l. 127. spisa), dopis od 1. rujna 2010. (l. 128. spisa), podnesak tuženika od 15. studenog 2010. (l. 129. spisa), zapisnika u predmetu poslovni broj Pr-6452/05 od 21. svibnja 2007. (l. 130. -132. spisa), zahtjev za izravnu naplatu od 20. svibnja 2014. (l. 135. -136. spisa), dopis od 11. siječnja 2017. i disciplinska prijava (l. 137. -147. spisa), odštetni zahtjev po osiguranju od 20. prosinca 2016., uz dopunu (l. 148. -158. spisa), dopis HOK-a od 17. veljače 2017. (l. 159.-161. spisa), račun od 29. prosinca 2016. uz dopis i povratnicu (l. 162. -167. i l. 282. spisa), Uvjeti za osiguranje od odgovornosti odvjetnika (l. 204.-207. spisa), rješenje HZMO-a, klasa: 141-06/06-01 od 25. travnja 2006. (l. 224. -225. i l. 251.-252. spisa), medicinska dokumentacija za tužiteljicu (l. 226. -231., l. 253.-259., l. 321., l. 340.-343. spisa), pravno mišljenje izv.prog.dr.sc. RI od 20. travnja 2021. (l. 274.-281. spisa), specifikacija odvjetničkih troškova (l. 301. -302. spisa), izjava tužiteljice (l. 305. spisa), izvršen je priklop spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj r-6452/05 te su provedeni dokazi saslušanjem svjedoka ĐI i CI te tužiteljice i tuženika kao stranke.

6. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP-a), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je naknada štete koju je tužiteljica potražuje od tuženika s osnove propusta u obavljanju odvjetničke djelatnosti.

8. Među strankama nije sporno da je ovdje tuženik u spornom razdoblju (tijekom zastupanja ovdje tužiteljice u predmetu posl.br. Pr-6542/05) bio osiguran kod umješača od profesionalne odgovornosti te da se na taj ugovor o osiguranju primjenjuju Opći uvjeti umješača za osiguranje odgovornosti odvjetnika.

9. Međutim, sporna je aktivna i pasivna legitimacija, štetna radnja osiguranika tuženika, osnov i visina eventualne štete, uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete te je li potraživanje tužiteljice u zastari.

10. Uvidom u spis Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 6452/05 vidljivo je da je postupak pokrenut tužbom ovdje tužiteljice ČI po punomoćniku EI, ovdje tuženiku, protiv Splendid ugostiteljstva d.o.o., dana 15. studenog 2005., a kojim tužbenim zahtjevom traži (zbog odlaska u invalidsku mirovinu), otpremninu priznatu Odlukom o redovnom otkazu ugovora o radu, otpremninu prema Zakonu o radu, solidarnu pomoć prema odredbi čl. 39. Kolektivnog ugovora ugostiteljstva zbog nastanka teške invalidnosti i jubilarnu nagradu za navršenih 35 godina staža prema čl. 43. Kolektivnog ugovora ugostiteljstva.

Također je vidljivo da je punomoć potpisana od strane tužiteljice izabranom punomoćniku, ovdje tuženiku, dana 2. studenog 2005. godine , generalna punomoć u smislu čl. 95. Zakona o parničnom postupku, da je tijekom radnog spora tužiteljica samostalno podnijela podneske od 5. rujna 2007., 8. veljače 2010., 27. svibnja 2010., 23. rujna 2011., da je podneskom od 19. srpnja 2010. punomoćnik, EI otkazao punomoć tužiteljici, da je ročištu dana 13. listopada 2010. tužiteljica pristupila uz novog punomoćnika, odvjetnika Tomislava Tončića, uz punomoć od 12. listopada 2010., da je podneskom od 15. studenog 2010. odustala od podnesaka od 8. veljače 2010., 27. svibnja 2010. uz dostavu nove punomoći od 11. studenog 2010. godine odvjetniku EI, da je podneskom od 13. veljače 2009. punomoćnik obrazlagao kontinuitet radnog odnosa, uz dostavljene priloge u korist iznesenih tvrdnji.

Iz zapisnika poslovni broj Pr-6452/05 sa ročišta održanog dana 21. svibnja 2007. tužiteljica je u svom iskazu navela da je kod poslodavca Splendid bila zaposlena 25 godina, da se u nekoliko navrata mijenjao naziv firme ali je uvijek postojalo pravno sljedništvo, da je 1991. bio neki prekid od mjesec dana jer je bila privatizacija, ali da to ne smatra prekidom radnog odnosa.

Dana 23. travnja 2012. godine donesena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, a koja je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-2129/12 od 9. srpnja 2013. preinačena u dijelu za 2.416,16 eura i 4.250,00 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je u ostalom odbijajućem dijelu potvrđena, kao i u dijelu kojim je tužiteljici naloženo naknaditi parnični trošak. Navedena presuda je dostavljena punomoćniku tužiteljice (odvjetniku EI) dana 17. rujna 2013. godine, a protiv drugostupanjske presude samo je tuženik podnio reviziju, a koja je rješenjem Vrhovnog suda RH-a odbačena kao nedopuštena. Kao razlozi odbijanja tužbenog zahtjeva u prvostupanjskoj presudi navedeni su da su tužiteljici već isplaćeni od strane tuženika otpremnina po Odluci o redovnom otkazu ugovora o radu u iznosu od 1.327,23 eura i solidarna pomoć u iznosu od 663,61 eura (utvrđeno financijskim vještačenjem protiv kojeg stranke u postupku nisu imale prigovore), a koje je iznose potraživala tužiteljica u radnom sporu, bez dokazivanja da je podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv te Odluke, uz nastup zastare po čl. 126. st. 1. Zakona o radu. U odnosu na potraživanje otpremnine po prema odredbi čl. 39. Kolektivnog ugovora istaknuto je da isti nije stupio na snagu u vrijeme kada je tužiteljici otkazan ugovor o radu, pa da se ne može pozivati na tu osnovu, dok je za jubilarnu nagradu također ocjenjeno da nema osnove jer je bilo utvrđeno da je bilo prekida radnog odnosa (zaposlenjem kod privatnika AI, vl. Delfino ugostiteljstvo, trgovina i usluge), a da je za raniji ostvareni neprekinuti staž kod tuženika od 15 godina (od 18. svibnja 1979. do 30. rujna 1995.) nastupila zastara, dok je u sljedećem razdoblju kod tuženika ostvarila staž od preko 9 godina (od 1. studenog 1995. do 23. svibnja 2005.) , dakle da nije bilo prekida radilo bi se o neprekinutom stažu od 26 godina.

Iz drugostupanjske presude vidljivo je da je istom preinačeno na način da je tužiteljici dosuđeno pravo na otpremninu uslijed otkaza ugovora o radu iz osobno uvjetovanih razloga u iznosu od 3.743,38 eura, sa kamatama od 10. ožujka 2005., jer se ne može primijeniti čl. 126. st. 1. Zakona o radu, već 79. (86.) Zakona o radu (NN 1995) te je ujedno i tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 118,70 eura, a dosuđena naknada parničnog troška smanjena je na iznos od 4.128,77 eura.

11. Radi utvrđivanja spornog činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐI i CI te tužiteljice i tuženika kao stranke.

12. Tužiteljica ČI iskazala je da je gdin. EI vodio radni spor za nju, protiv Splendida, jer je imala ozljedu na radu, dogovor je bio da će ju zastupati na 20 posto provizije, s time da je potpisala takvu punomoć. 2013. spor je izgubljen ali ju odvjetnik EI nije obavijestio i negdje u 11, 12 mj. porječkao se sa suprugom i otkazao punomoć gdje ona nema veze s time i rekao joj je da dođe u njegov ured 3.1.2014. da preuzmem spis. Došla je sa kćerkom ĐI, a gdin. EI je rekao da može preuzeti spis ako potpiše, napravio je račun na nekih 20.000,00 kn, makar je sud bio izgubljen, iako je dogovor bio na proviziju, potpisala je jer je htjela preuzeti spis, na upit gdin. EI zašto nije podnio reviziju rekao mi je da on najbolje zna što radi. Osjećala se izdano, povrijeđeno, a pogotovo jer joj je zdravlje izuzetno narušeno, stopostotni je invalid te da ima probleme sa pamćenjem. 2017. ju je gdin. EI ovršio. To je bio novi račun ispostavljen na 98.000,00 kn (s onih početnih 20.000,00 kn). Gdin. EI je trebao tražiti za nju otpremninu za godine koje je provela u firmi pa smatra da je postavljeni tužbeni zahtjev bio kriv. Dana 3.1.2014. rok za reviziju je protekao, u zadnje vrijeme koje je prethodilo gubitku spora, tuženik ju je izbjegavao, prije angažmana se inače tuženik družio sa njenim suprugom i suprug mi je rekao da ga angažiram, ugovorili su za slučaj gubitka spora da tada ne bi trebala ništa platiti. Na pitanje kada je saznala da je po njenom mišljenju krivo vođen spor, tužiteljica je navela kada je preuzela spis, tijekom postupka tuženik ju je obavještavao o nekom ročištu i sl., a u vezi navedenih problema sa zdravljem tužiteljica navela je da iste nije imala prije ove ozljede na radu.

Na pitanje da je tijekom radnog spora radila kakve uvide osobno u spis, tužiteljica je navela da nije, samo je jednom tijekom radnog spora dala punomoć drugom odvjetniku Tončiću i to je bila samo jedna radnja samo jedno ročište, ali obzirom je mojem odvjetniku bilo žao, odmah se vratila kod odvjetnika EI. Ne sjeća se zašto je odvjetnik EI otkazao punomoć, misli da je bilo nešto banalno jer se odmah vratila. Za presudu Općinskog radnog suda je saznala na način da ju je obavijestio tuženik, ali da ju nije obavijestio za Županijski (rečeno je da je izgubljeno i da se ide na Županijski), nakon te obavijesti nije išla u ured, imala je puno povjerenja u tuženika i on je sam pisao žalbu. Imala je još spor protiv Grada Zagreba kada je pala po stepenicama i tu ju je odvjetnik EI obavještavao u smislu kada će biti ročišta i sl.

13. Tuženik EI je iskazao da je nakon zaprimanja drugostupanjske odluke poslao pisanu obavijest svojoj stranci, s naznakom da se javi u ured. Nedugo nakon toga, par dana pristupio je u ured gdin. KI, suprug tužiteljice, koji je također bio njegova stranka i kojeg sam informirao o drugostupanjskoj presudi i rekao mu da je za reviziju potrebna posebna punomoć i da postoje troškovi i sudske pristojbe koji su veliki, on mi je rekao da sve to zna, nakon toga je u ured došla i gđa. ČI, nju je također upoznao sa svim činjenicama i ona mu je rekla da će o tome odlučiti. Iza toga nitko ga više nije kontaktirao za ulaganje revizije, niti je potpisana punomoć. On je gđu. KI, kao i svaku stranku u svom uredu, redovito pismeno obavještavao o svakoj radnji u postupku, o zakazivanju rasprave, o ishodu rasprave, o tome kakva mu dokumentacija treba za daljnji tijek postupka i o odlukama suda koje su slijedile, dolazili su u ured na tjednoj bazi. Za obitelj KI vodio je deset postupaka, za kćer ĐI, suprugu KI, u svim postupcima je vršio obavijesti. Sama gđa. KI odnos njen suprug KI vršili su uvide u sve sudske spise, samostalno i mimo njegovog znanja pisali podneske koji su konkretno bili pisani i u ovom predmetu, koji su bili uvredljivi naspram suda odnosno suca, kao i kolega na drugoj strani, iz tih razloga je otkazao punomoć u radnom sporu, da bi ga ponovno molili da preuzme slučaj. To je bio razlog zašto je nastavio zastupati. Stranka je znala za sva događanja u postupku i nije propustio rok za ulaganje revizije jer nije imao punomoć niti su me obavijestili da podnese reviziju.

Nije uzeo pisanu uputu da se ne ulaže revizija iz razloga što je stranka bila obaviještena o mogućnostima ulaganja revizije i sama je izjavila da će o tome donijeti odluku i obavijestiti me, u takvim slučajevima se niti ne uzima takva izjava. O svemu je obavijestio tužiteljicu, a članovi tužiteljičine obitelji nisu ukazivali na svoje nezadovoljstvo vođenja spora.

14. Svjedok ĐI iskazala je da je tom sporu angažiranje tuženika proizašlo iz dugogodišnjeg prijateljskog odnosa sa njenim ocem. Sjeća se da je nekoliko puta s majkom išla do gdin. EI, tada bi se pričalo o ročištima iz tog radnog predmeta i još jednog predmeta gdje je gdin. EI zastupao njenu majku, otišlo bi se i na kavu poslije toga, sjeća se da su otac i ona otkazali punomoć u drugom predmetu 2011., dok je majka imala punomoć ugovorenu na način da je bila ugovorena provizija u tom radnom sporu, što mama nije htjela prekidati, imala je dobru vjeru u njega. Sjećam se da je njena majka govorila da je otprilike krajem 2012. pokušala doći do odvj. EI, išla je u njegov ured ali njega tim prilikama nije bilo, on ju je znao naručiti ali ju ne bi sačekao u tom terminu, na što je ona ostala frustrirana. Nakon takvih nekoliko puta njena majka je zaprimila pismo od odvj. EI u kojem je bilo navedeno da ga je njen tata nazvao i govorio što se ne javlja i da onda zbog te svađe on opoziva punomoć, s time da prije toga nije obavijestio o ishodu radnog spora gdje je mama bila emotivno pogođena jer je u pitanju njenih 29 godina radnog staža. Njena majka je i ranije raskinula suradnju, zapravo misli da je i tada odvj. EI otkazao punomoć zbog podnesaka koje je njen tata pisao njenoj mami, u tom periodu je majka dala punomoć odvj. Tončiću koji je bio na 1 ili 2 ročišta ali je odvj. EI molio mamu da se vrati. Odvj. EI nije njenu majku obavijestio o ishodu radnog spora, već nakon što joj je otkazao punomoć krajem 2012. joj je dao termin da preuzme spis i one su došle u ured na zakazani termin sredinom siječnja 2013. (13. ili 18. siječnja), tad su vidjele da je odvj. ispostavio neke specifikacije a kada su ga pitale o tome bio je svadljiv, tom prilikom su vidjele da je spor pravomoćno izgubljen, ona ga je pitala zašto nije izjavio reviziju, rekao je da što je to nju briga i htio me je izbaciti iz ureda, ali ona nije htjela, bila je to jako konfliktna situacija, na rubu fizičkog obračuna između mene i odvj. EI, a majka je ostala bez glasa. Rekao je sve da je i izjavio reviziju da to ne bi ništa promijenilo, majka mu je rekla da je ona prema njemu bila korektna niti je ulazila u odnose između njega i svog supruga.

Tom prilikom odvj. EI je dao majci na potpis specifikaciju koju je ona potpisala, a ista je glasila na tadašnjih otprilike 23.000,00 kn, on je rekao da je to za njegovu dokumentaciju da će on to još vidjeti, a poslije je putem javnog bilježnika uz nepravilnu dostavu pismena, bez da majka ima priliku pisati prigovor, ovršena na Fini na pola milijuna kuna, za troškove zastupanja. Ugovoreni postotak za pružanje pravne pomoći je bio 20% i vidjela je ugovor koji je majka imala o zastupanju. Da li znate zašto je majka pokušavala kontaktirati gdin. EI, svjedokinja je navela da je zvala učestalo jer je u drugom predmetu naknade štete, gdje ju je isto zastupao gdin. EI bila vještačena da nema invaliditeta, po vještakinji Nadi Bahun, a to je bila majka prijatelja ili možda prijateljica EI, nije sigurna u detalje, nakon što je ranije bila vještačena da ima invaliditet 80% po 5 drugih vještaka, što je njena majka ocijenila kao čudnu dinamiku, za to se saznalo u 6 mj. nakon čega ga je pokušala kontaktirati, zanimao ju je i radni spor ali je najviše zbog ovog opisanog zvala. Misli da je na kućnu adresu dobila Nalaz od vještakinje Bahun a možda dobila od suda.

Na pitanje da obzirom je nju je odvj. EI zastupao, da li ju je obavještavao o njenim predmetima, svjedokinja je navela da su dobivali poštom, ne preporučenom, sa memorandumima u tipiziranom obrascu i to obavijesti o ročištima, svjedocima, kada treba platiti vještaku, rok za uplatu i sl. Dopis gdje odvj. otkazuje punomoć (gdje spominje svađu s ocem) njena majka je zaprimila otprilike prije Božića 2012. + Sastanku s odvj. EI 2013. godine prisustvovala je majka, odvjetnik, tajnica CI i ona, bili su u prijamnom hallu, blizu stola tajnice. Njen otac je nekoliko puta dolazio u ured odvjetnika EI, a ona je išla samo u pratnji majke. Na pitanje da li je njen tata osim nekih podnesaka slao u spis majke, svjedokinja je navela da misli da je tata pisao da se odvj. EI treba nešto ispričati što ni njena majka nije znala pa su se i oni posvađali. Bio je cijeli niz postupaka između odvj. EI i nje, majke i oca.

15. Svjedok CI iskazala je da je kod tuženika odvjetnika EI radila preko 30 godina, do odlaska u mirovinu 2022. Sjeća se kao stranaka gđe. ČI, njenog supruga KI i kćeri ĐI. Prisustvovala je svim dolascima jer ih je ona primala u ured. Kao i u svim drugim sporovima sa drugim strankama obavještavali su obitelj ĐI pisanim putem o svemu, čak i ako bi oni sami bili na ročištu, što je bilo na raspravi, o čemu je bilo odlučeno, da li trebaju doći u ured i sl. Jednom prilikom je gđa. ĐI došla sa kćeri na preuzimanje spisa, tužiteljica je uglavnom šutjela, a kćer je držala monolog. Inače su se stranke primale u sobi kod odvjetnika, ali dok su čekale na razgovor kod odvjetnika, kod nje bilo je izuzetno neugodno. Tom prilikom su došle na preuzimanje svih spisa , ne samo spisa sa radnim sporom, pripremili su sve spise koje su imali s njima na preuzimanje, a što se događalo kod odvjetnika ne zna. Dolazili su barem jednom mjesečno jer su svi bili zastupani, najčešće je dolazio gdin. KI i gđa ČI, a znali su doći zajedno.

Nakon uvida u pismene obavijesti od 4.10.2012. i 18.9.2013. (prileže na listu 96. i 97. spisa), na pitanje da li se sjeća i tko ih je sastavio, svjedokinja je navela da ih je sastavljao odvj. EI, to su kopije, odvj. je sastavljao originale, po diktatu, oboje bi ih potpisali i slalo se stranci. Ured je bio ažuran i to se na dnevnoj bazi odrađivalo, ako bi taj dan bilo ročište taj dan bi se sastavilo a sljedeći otpremilo stranci. Da li se sjeća da li bi se gđa. ĐI na poziv u ured odazvala, svjedokinja navodi da bi se uvijek odazvala. Obavještavali su ih uvijek pisanim putem, a pismena (u odnosu na ova dva koja su vam sada predočena) su slali običnom poštom, tek su kasnije počeli preporučeno jer nisu imali probleme.

Na pitanje da li zna razlog zašto je, kako je navela, ĐI bila neugodna u opisanom događaju prilikom preuzimanja spisa, svjedokinja je navela da je odmah po dolasku u ured bila glasna, da se ne bi začudila da je nakon njih komunikacija išla preporučenom potom, sjele su u centralnu sobu gdje je bila ona, tu su primali stranke i čekale odvjetnika, taj neugodan razgovor je trajao dok nije došao odvjetnik, misli da je odvj. EI rekao gđi. Jasni da više nije njegova stranka i da napusti ured, da je njegova stranka gđa. ČI, tu više nije bilo svađe i razgovor je išao mirno.

16. Iz sadržaja priležećih dopisa tuženika (dopisi od 18. rujna 2013., 18. svibnja 2006., 13. listopada 2006., 13. veljače 2007., 13. prosinca 2007., 28. veljače 2008., 3. listopada 2008., 14. siječnja 2009., 14. srpnja 2010., 1. rujna 2010., 6. prosinca 2010., 15. lipnja 2011., 4. srpnja 2011., 8. srpnja 2011., 7. rujna 2011., 8. veljače 2012., 22. veljače 2012., 14. ožujka 2012., 20. ožujka 2012., 4. travnja 2012., 4. listopada 2012., 18. rujna 20132. (l. 76. -97. spisa), proizlazi da je tuženik kontinuirano obavještavao tužiteljicu o tijeku postupka, dok sud nije našao opravdane razloge za ocjenu nevjerodostojnosti istih.

17. Iskazi stranaka i svjedoka suglasni su u dijelu da je tuženik zastupao tužiteljicu u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6542/05 temeljem dvije punomoći, da je tužiteljicu obavještavao o ročištima i sl. te da revizija protiv drugostupanjske odluke nije podnesena, pa se stoga u tom dijelu isti ocjenjuju kao vjerodostojni i istiniti.

U odnosu na spornu činjenicu propuštanja ili pravodobnog obavještavanja tužiteljice o pristigloj drugostupanjskoj presudi i to unutar roka za izjavljivanje revizije, u konačnici je sud poklonio vjeru iskazu tuženika i svjedoka CI, obzirom su isti iskazivali životno i logično i u skladu sa preostalim dokazima koji prileže spisu (dopisi od 18. rujna 2013., 18. svibnja 2006., 13. listopada 2006., 13. veljače 2007., 13. prosinca 2007., 28. veljače 2008., 3. listopada 2008., 14. siječnja 2009., 14. srpnja 2010., 1. rujna 2010., 6. prosinca 2010., 15. lipnja 2011., 4. srpnja 2011., 8. srpnja 2011., 7. rujna 2011., 8. veljače 2012., 22. veljače 2012., 14. ožujka 2012., 20. ožujka 2012., 4. travnja 2012., 4. listopada 2012., 18. rujna 20132. (l. 76. -97. spisa), iz kojih je vidljivo sustavno obavještavanje stranke o događajima u predmetu, uzevši u obzir da nije logično da bi punomoćnik obavijestio stranku o prvostupanjskoj odluci, a što nije sporno u ovom predmetu, kojom je stranka odbijena u cijelosti i kojom je naloženo plaćanje troškova parničnog postupka u većem iznosu, dok je drugostupanjskom odlukom preinačena prvostupanjska odluka na način da je tužiteljici dosuđen određeni dio tužbenog zahtjeva (i to upravo za iznos za koji tužiteljica tvrdi da je pravilno vođen postupak da bi bio dosuđen odmah u prvostupanjskoj odluci) te je ujedno i smanjen dio ranije dosuđenih parničnih troškova druge strane koje je tužiteljica bila dužna podmiriti.

U odnosu na preostali dio iskaza tužiteljice, valja napomenuti da je isti nelogičan i proturječan pisanim dokazima u spisu, kao u dijelu kada je tužiteljica navela da nije sama osobno slala podneske u spis Pr-6542/05, dok su iz spisa Pr- 6542/05 vidljivi osobni dopisi tužiteljice od 5. rujna 2007., 8. veljače 2010., 27. svibnja 2010., 23. rujna 2011., dok je iskaz svjedoka ĐI u većem dijelu koji se odnosi na ranije poznanstvo i prijateljstvo bespredmetno, kao i stanje drugih sudskih postupaka, za ocjenu spornih činjenica u ovom predmetu, a nelogičan u dijelu iskaza koji se odnosi na obavještavanje o ishodu radnog spora nakon otkaza punomoći po punomoćniku krajem 2012. godine te dobivanje termina u siječnju 2013. godine, a niti je u skladu sa iskazom tužiteljice.

18. U odnosu na istaknuti prigovor aktivne i pasivne legitimacije, a koji proizlazi iz tvrdnje da punomoćnik, odvjetnik EI, nije imao posebnu punomoć za podnošenje revizije, valja napomenuti da u spisu poslovni broj Pr- 6542/05 prileže generalne punomoći za zastupanje odvjetniku i to od 2. studenog 2005. i 11. studenog 2010., u smislu čl. 95. ZPP-a, a kojom je punomoćnik, koji je odvjetnik s položenim pravosudnim ispitom, ovlašten na temelju takve punomoći podnijeti pravni lijek (dakle, redovni i izvanredni), s time da se ne radi o iznimci iz čl. 95. st. 2. ZPP-a, pa se stoga navedeni prigovori ocjenjuju kao neosnovani.

19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja treba primijeniti čl. 230. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO-a), a koji se u ovom slučaju primjenjuje s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja, a kojim je propisano da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, a što je u konkretnom slučaju objektivni rok od pet godina jer tražbina naknade štete stranke prema odvjetniku zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku iz članka 225. ZOO-a jer je šteta prema činjeničnoj osnovi tužbe nastala povredom ugovorne obveze - ugovora o nalogu.

Nadalje, za stranku kojoj je odvjetnik svojom radnjom ili propustom tijekom postupka prouzročio štetu, zastara potraživanja takve štete počinje teći od onog trenutka kada je stranka dobila/saznala za sudsku odluku da se dio njenog potraživanja ne može naplatiti zbog eventualne štetne radnje odvjetnika koji ju je zastupao odnosno kada je dobila sudsku odluku i da mora podmiriti parnični trošak. Pritom bi svako drugačije pravno shvaćanje bilo u izravnoj opreci s načelom savjesnosti i poštenja u zasnivanju obveznih odnosa, koje također mora postojati u odnosu odvjetnik i stranka u izvršavanju obveza iz ugovora o nalogu, dakle nakon nastupa pravnih posljedica pravomoćnosti sudske odluke kojom je odlučeno o zahtjevu stranaka (tako i VSRH u Rev-458/06 od 4. srpnja 2006. i Rev-x-150/2015 od 15. rujna 2015. i Rev-280/2023-2 od 19. travnja 2023.).

Uvidom u priklopljeni ovosudni predmet poslovnog broja Pr-6452/05 vidljivo je da je drugostupanjska odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž r- 2129/12 od 9. srpnja 2013. dostavljena prijašnjem punomoćniku tužiteljice dana 17. rujna 2013, pa kako u radnom sporu od pravomoćnosti odluke kojom je određen iznos parničnog troška koji je tužiteljica dužna platiti, do podnošenja tužbe u ovopredmetnom postupku (20. prosinca 2016.) u svakom slučaju nije proteklo više od 5 godina, za utvrditi je da nije nastupila zastara.

Stoga, u svakom slučaju, obzirom je tužba u ovom predmetu podnesena 20. prosinca 2016., ocjena je suda da zastara nije nastupila jer se sve od pravomoćnosti odluke, dostave po navodima tuženika i datuma saznanja po navodima tužiteljice, odvijalo u 2013. i 2014. godini, dakle unutar roka od 5 godina, pa je ocjena suda da nije nastupila zastara prije podnošenja ove tužbe, odnosno da je istaknuti prigovor neosnovan.

20. Iz sadržaja Police osiguranja (ovdje umješača) broj 1310-00038898 proizlazi da je ugovoreni predmet osiguranja zakonska odgovornost odvjetnika za štetu koju prouzroči trećim osobama obavljanjem odvjetništva, da je kao osiguranik naveden tuženik te da je osigurana svota 106.178,25 eura uz vrijeme trajanja osiguranja od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013., a iz sadržaja Uvjeta tuženika za osiguranje od odgovornosti odvjetnika (l.) i to čl. 14., proizlazi da je predmet osiguranja u smislu ovih Uvjeta zakonska odgovornosti odvjetnika za štetu, koju prouzroči trećim osobama, obavljanjem odvjetništva. Osiguranjem je obuhvaćena i odgovornost odvjetničkih vježbenika, kao i ostalog osoblja.

21. S obzirom da je predmet osiguranja odgovornost odvjetnika za štetu, valjalo je nadalje utvrditi jesu li ostvarene pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO), odnosno je li tužiteljici zaista nastala šteta te uzročno posljedičnu vezu između propusta i štete te s tim u vezi utvrditi osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

22. Postupanje tuženika u smislu prouzročene štete po tužiteljici se ogleda u vidu propuštanja obavještavanja tijekom postupka, krivo postavljen tužbeni zahtjev kao naknadu štete i pogrešno naznačena vrijednost predmeta spora, odnosno krivo vođen postupak jer tijekom postupka nije ukazivao na kontinuitet neprekinutog radnog odnosa/staža tužiteljice već se bazirao na nagradama i jer nije dostavio dokaze koje mu je tužiteljica pripremila a vezano za kontinuitet radnog staža prilikom premještaja kod novog poslovnog partnera u postupku pretvorbe i privatizacije, da je zapravo dobila nalog za premještaj u drugu poslovnu jedinicu, koja se ispostavila drugom pravnom osobom u novostečenom vlasništvu novog poslovnog partnera u vrijeme najžešće pretvorbe i privatizacije, nakon čega ju je bivši poslodavac pozvao sklopiti novi ugovor o radu koji je dostavila odvjetniku i po kojem je koristila godišnji odmor, da je ugovorena provizija od 20% a da je specifikacija troškova iznosila 3.110,70 eura, da je tužiteljica do dana sastava podneska od 27. listopada 2021. podmirila sve parnične troškove iz radnog spora (tuženik u radnom sporu Splendid d.o.o. ovršio ju je na Fini 4. srpnja 2014.) u ukupnom iznosu od 4.128,77 eura , pa je za taj iznos tužiteljica oštećena jer je pripao tuženiku Splendid d.o.o.

U podnesku od 27. listopada 2021. tužiteljica navodi da bi iznos koji bi tužiteljici pripao da je radni spor bio ispravno utužen iznosio isključivo 2.416,16 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 10.03.2005. do dana 31.12.2007., odnosno sveukupni iznos otpremnine koji bi tužiteljica, ostvarenih kod bivšeg poslodavca, trgovačkog društva Splendid ugostiteljstvo d.o.o. za devet punih godina neprekinutog trajanja radnog odnosa tužiteljice kod istog poslodavca, obračunato u dvostrukom iznosu, sa zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku od dana njegova dospijeća na naplatu pa do isplate.

Također je navela kako je tuženikovim nestručnim i nesavjesnim postavljanjem tužbenog zahtjeva u iznosu od sveukupno 42.073,13 eura, zatim dana 08.03.2012., preciziranjem tužbenog zahtjeva u iznosu od 27.606,34 eura s osnova otpremnine i 398,16 eura s osnova jubilarne nagrade, a što je prvostupanjski sud sve odbio, da bi po žalbi tužiteljice na ime otpremnine istoj bio dosuđen tek iznos od 2.416,16 eura, tuženik je kao punomoćnik tužiteljice u radnom sporu tužiteljici prouzrokovao materijalnu štetu u vidu neopravdanog parničnog troška u sveukupnom iznosu od 4.128,77 eura, dok u odnosu na neimovinsku štetu s osnove povrede dostojanstva i prava osobnosti potražuje iznos od 6.636,14 eura.

23. Izneseni navodi se ocjenjuju kao neosnovni obzirom je uvidom u stanje predmeta Općinskog radnog suda poslovni broj Pr-6452/05 vidljivo da je tuženik kao punomoćnik obrazlagao činjenicu odnosno tvrdnju svoje stranke o neprekinutom radnom stažu (podneskom od 8. siječnja 2009. i 13. veljače 2009. (17. veljače 2009.), l. 110. i l. 121. spisa), da je navedena činjenica utvrđivana u postupku i temeljem službenih podataka javnih tijela (HZMO), da je drugostupanjski sud u odluci od 9. srpnja 2013. ocijenio da za ocjenu neprekinutog radnog staža nije odlučna činjenica pravnog sljedništva OOUR-a Splendid i društva Splendid d.o.o., već činjenica zaposlenja kod privatnika AI, vl. Č, da je tužiteljica imala saznanja o tijeku postupka obzirom je i sama podnescima odgovarala na iznesene činjenice druge strane. Za navode da je tužbeni zahtjev krivo postavljen na naknadu štete, valja napomenuti da sud nije vezan pravnom osnovom tužbe u smislu čl. 186. st. 3. ZPP-a, već samo činjeničnom osnovom, a visina ugovorene provizije i zatraženi troškovi nisu predmet spora za utvrđivanje odgovornosti od obavljanja odvjetničke djelatnosti već predmet spora iz ugovora o nalogu (izdane punomoći) između odvjetnika i stranke. Navodi da je radni spor bio ispravno utuženi iznos bi bio isključivo 2.416,16 eura, a uvidom u stanje spisa vidljivo je da je tužiteljici upravo navedeni iznos i dosuđen.

Naime, prema stavu tužiteljice, u konačnici prouzročena materijalna šteta u vidu neopravdano dosuđenog parničnog troška u iznosu od 4.128,77 eura proizlazi iz previsoko postavljenog tužbenog zahtjeva, previsoko naznačene vrijednosti predmeta spora i nepodnošenja revizije, ali valja napomenuti da su stranke tijekom postupka suglasno izjavile da je tuženik obavještavao tužiteljicu o događajima u predmetu, da je i specifikacija tužbenog zahtjeva iz podneska od 8. ožujka 2012. učinjena nakon financijskog vještačenja u predmetu, pa je za zaključiti da je tužiteljica, osim što je i sama podnosila podneske u radnom sporu, imala priliku to iskomunicirati sa svojim punomoćnikom, kao i sa drugim punomoćnikom kojeg je tužiteljica naknadno angažirala u postupku. Treba uzeti u obzir da je svako podnošenje tužbe usmjereno na utvrđivanje spornih činjenica (od čega i visine tužbenog zahtjeva), a koje se u postupku uobičajeno provodi financijskim i drugim odgovarajućim vještačenjima od strane stalnih sudskih vještaka, pa nije za očekivati da već prije podnošenja tužbe tužitelji raspolažu sa podacima o nespornoj visini tužbenog zahtjeva, pa se stoga navodi da je pogrešno naznačena vrijednost predmeta spora ne može smatrati povredom pažnje dobrog stručnjaka, jer u suprotnom ne bi bilo potrebno provoditi sudski postupak radi utvrđivanja spornih činjenica i uređenja odnosa između stranaka. Također valja istaknuti da u slučaju da je prvotno utuženi tužbeni zahtjev glasio na 4.128,77 eura s kamatama, da tada ne bi bile ispunjene procesne pretpostavke iz čl. 382. ZPP-a za podnošenje revizije. Isto tako revizija nije redoviti pravni lijek i za njezino izjavljivanje potrebno je kumulativno ispunjenje brojnih pretpostavki propisanih odredbama ZPP-a, a za reviziju je potrebno određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg se ona predlaže kao i određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno, a navodi tužiteljice uopće ne predstavljaju pitanja kojima se osigurava jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, već sporno činjenično stanje, pa su i sama očekivanja tužiteljice vezana uz reviziju, pravno promašena.

U odnosu na specifikaciju troškova po punomoćniku i vrhu od strane istog, valja napomenuti da prigovore vezano uz navedeno je jedino moguće istaknuti u ovršnom postupku radi naplate navedenog potraživanja.

Stoga, a kako tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da bi uspjela sa revizijom pa posljedično tome da je pretrpjela bilo kakvu štetu zbog toga što u predmetu Pr-6542/05 revizija nije podnesena, to nema mjesta primjeni odredbi čl. 1045. st.1. u vezi s čl. 10., čl. 1049., čl. 313. st . 1. i čl. 765. st. 1. ZOO -a, pa je sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

24. U odnosu na dokazni prijedlog saslušanja svjedoka KI, tužitelj je od istog odustao na ročištu dana 24. ožujka 2026., dok prijedlog za saslušanjem svjedoka RI sud je odbio iz razloga što navedeni svjedok nema neposrednih saznanja o spornim činjenicama u ovom predmetu, već je isti predložen na okolnost tumačenja pravne utemeljenosti tužbenog zahtjeva u predmetu poslovni broj Pr-6452/05 (pisano očitovanje predano na ročištu dana 20. travnja 2021., l. 274. spisa), obzirom je isto zadaća suda.

Sud je također odbio dokazni prijedlog psihijatrijskog vještačenja, na okolnost visine nematerijalne štete, iz razloga s obzirom na ocjenu nedostatka uzročne veze, isto nije potrebno za odluku suda.

25. Odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a.

Trošak zastupanja tuženiku i umješaču po punomoćniku je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa).

Tuženiku je stoga priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 15. svibnja 2019., 20. travnja 2021. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 500 bodova odnosno 1.000,00 eura, trošak zastupanja na ročištima dana 27. ožujka 2018. i 28. listopada 2021. (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), svaka radnja u iznosu od 50 bodova odnosno 100,00 eura, uzevši u obzir da vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura, te trošak zastupanja na ročištima dana 10. ožujka 2022., 17. siječnja 2025., 10. travnja 2025. i 24. ožujka 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 100 bodova odnosno 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu dana 10. ožujka 2023. i 26. veljače 2026. (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), svaka radnja u iznosu od 25 bodova odnosno 50,00 eura, te uvećano za pdv po stopi od 25%, što iznosi 5.125,00 eura.

U odnosu na zahtjev tuženika za naknadu troška postupka razmjerno povučenom dijelu tužbenog zahtjeva temeljem čl. 158. st. 1. ZPP -a, valja napomenuti da je na ročištu dana 10. ožujka 2022. tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe, pa je tako postavljen zahtjev tuženika ovaj sud ocijenio neosnovanim iz razloga što tuženiku vezano uz smanjenje nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

Ostale radnje nisu priznate jer su ocjenjene da nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP-a (trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, obzirom isti nije niti nastao, kao niti trošak ročišta od 10. ožujka 2023. u preostalom iznosu).

26. Također, umješaču je priznat trošak temelji odredbe čl. 154. st. 1. ZPP- a u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a.

Umješaču je stoga priznat trošak sastava podneska od 3. travnja 2019. (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 15. svibnja 2019., 20. travnja 2021. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 500 bodova odnosno 1.000,00 eura, trošak zastupanja na ročištu dana 28. listopada 2021. (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), u iznosu od 50 bodova odnosno 100,00 eura, uzevši u obzir da vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura, te trošak sastava podneska od 28. prosinca 2021. (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištima dana 10. ožujka 2022., 17. siječnja 2025., 10. travnja 2025. i 24. ožujka 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 100 bodova odnosno 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu dana 10. ožujka 2023. i 26. veljače 2026. (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), svaka radnja u iznosu od 25 bodova odnosno 50,00 eura, te uvećano za pdv po stopi od 25%, što iznosi 5.250,00 eura. Ostale radnje nisu priznate jer su ocjenjene da nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP-a (preostali dio zatraženog iznosa za priznata ročišta obzirom se trošak radnje procjenjuje prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje u postupku).

27. Na tako dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 29. travnja 2026.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Umješaču po punomoćniku