Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-215/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužiteljice IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici MF. Odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, dana 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. Ugovora o kreditu, broj 528-50-3732225, od dana 18. listopada 2006. godine, potvrđenog kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, pod brojem: OU-2125/06, dana 19. listopada 2006. godine, koji glasi:
" 0,50 % (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženici Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, da tužiteljici IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe ugovora o naknadi za obradu kredita, isplatiti iznos od 101,40 eura (stojedaneuročetrdesetcenti) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana 26. listopada 2006. godine, pa sve do isplate, po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 72/02 i 153/04) koja je iznosila 15% godišnje do 31.12.2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, tužiteljici IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura (šezdesetdvaeurapedesetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od dana 29.04.2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je protiv tuženice dana 10.veljače 2026. podnijela tužbu s tužbenim zahtjevom kao u izreci, koju obrazlaže navodeći da je sa Raiffeisenbank Austria d.d. dana 18. listopada 2006. godine, sklopila Ugovor o kreditu, broj 528-50-3732225 (pod ranijim prezimenom I), kojim se Banka kao kreditor obvezala staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 32.890,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, dok se ona navedeni iznos obvezala vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. S ukladno članku 7. predmetnog ugovora, obvezala se tuženici iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunama, prema otplatnom planu, koji je tužena uručila tužiteljici po isplati kredita, anuiteti su dospijevali zadnjeg dana u mjesecu. U predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena je odredba, koja se odnosi na troškove obrade kredita. Ugovaranjem takve odredbe, tužena ju je oštetila nezakonitom naplatom «ulazne naknade» ugovorene čl. 3. Ugovora o kreditu, kojom je tužitelj ica bila dužna, temeljem Odluke o visini naknada za usluge Kreditora, platiti 0,50 % od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita. Predmetna odredba, kojom je ugovoreno plaćanje troškova za obradu kreditnog zahtjeva je nepoštena i ništetna. Naime, tužitelj je prilikom podizanja kredita na ime ulazne naknade platio iznos od 101,40 € (ranije: 764,00 kn). Naknada za obradu kredita prije svega je ugovorena u tipskom ugovoru, po principu „uzmi ili ostavi“, a ona kao potrošač nije mogla utjecati na tu odredbu, odnosno o njoj se nije pregovaralo, te je kao takva uzrokovala neravnotežu na štetu potrošača tužiteljice, zbog čega je predmetna ugovora odredba ništetna. Iz samog ugovora o kreditu se ne vidi od čega se sastoji ulazna naknada dok Odluka o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, prilikom ugovaranja kredita tužitelju nije niti bila predočena. Osim navedenog, ulazna naknada za obradu kredita primjerena je samo ako je jasno na koju se konkretnu uslugu ta naknada odnosi, dok nacionalni sud mora provjeriti je li ulazna naknada ugovorena kao primjerena naknada odnosno kao odredba koja sadrži prirodu troška i uslugu koja se daje za naplaćenu naknadu, a također mora utvrditi proporcionalnost ugovorene naknade u odnosu na uslugu koja je pružena te na iznos ugovorenog kredita. Nadalje, troškove koji ne čine glavnicu i kamate nacionalni sud mora provjeriti u smislu čine li oni stvarnu uslugu, i jesu li ti troškovi transparentno ugovoreni, a to znači da nije dovoljno da su gramatički razumljivi, nego moraju sadržavati i jasne ekonomske kriterije zbog kojih se takvi troškovi ugovaraju, zbog čega su nekamatni troškovi kredita koji su u okvirima maksimalne efektivne kamatne stope podložni ispitivanju poštenosti na temelju Direktive 93/13.
1.1. U dokaz svojih tvrdnji, tužiteljica je uz tužbu priložila Ugovor o kreditu od 18.10.2006. (list 5.-10. spisa), potvrdu tužene od 31.01.2025. (list 11. spisa), vjenčani list (list 12.-13. spisa).
2. Tuženici je uredno dostavljena tužba s prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu dana 20. veljače 2026., u kojem pozivu je upozorena na posljedice nedavanja pisanog odgovora na tužbu, ali ona do danas taj odgovor nije dostavila sudu, niti je osporila tužbeni zahtjev.
3. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
3.1. Tužiteljica je svoje navode iz tužbe dokazala prije svega priloženom potvrdom tužene od 31.01.2025. (list 11. spisa) iz koje nesporno proizlazi da je tužena naplatila tužiteljici na ime tzv. ulazne naknade iznos od 764,00 kuna / 101,40 eura dana 25.10.2006.
4. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 279. i čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.) odlučeno je kao u izreci pod I.-III..
5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
5.1. Tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu parničnog troška od 62,50 eura.
5.2. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška je osnovan u cijelosti i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe od 50,00 eura (Tbr. 7.t.1.), obračunatog PDV-a od 12,50 eura (Tbr. 46.) te plaćene pristojbe na tužbu od 13,27. eura, a što je u skladu s navedenim tarifnim brojem, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. i 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod IV. Izreke.
U Osijeku, 29. travnja 2026.
Sutkinja
Kamelija Matijašević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
1.Punomoćnici tužiteljice
2.Tuženici.
