REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-3219/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari prvotužiteljice NA (nom: PA) Kosovic, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanke SAD, broj putovnice: [broj putovnice] i drugotužiteljice mldb. ĐA (nom: SA) Aleksic, državljanke SAD, broj putovnice: [broj putovnice], koju zastupa zz majka PA, obje na adresi [adresa], 53704 Madison, Wisconsin, SAD, koje obje zastupa Nada Milić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia Airlines hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d., Zagreb, Buzin, Bani 75b, OIB: 24640993045, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici NA (nom: PA) Kosovic 250,00 eura sa zateznim kamatama od 30. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici BA (nom: SA) Aleksic 250,00 eura sa zateznim kamatama od 30. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

III. Nalaže se tuženici da u 15 dana isplati tužiteljicama NA i NAI parnični trošak od 465,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi od 6.5.2025. i tijekom postupka navode da su za 29.8.2024. imale zakazan let OU381, da je tim letom upravljao tuženik, da je planirani polazak iz Međunarodne luke Split bio u 19.50, a planirani dolazak u Međunarodnu zračnu luku u Zagreb predviđen u 20.40, no zbog kašnjenja u polasku, koji je uslijedio tek u 22.53 - dolazak u Zagreb bio je u 23.48, što znači da je zrakoplov kasnio više od tri sata. Tužiteljice su tuženiku 7.1.2024. uputile zahtjev za isplatu odštete, tuženik je idućega dana potvrdio primitak zahtjeva, nije se posebno očitovao, već je tužiteljice uputio na ispunjavanje online obrazaca. Tužiteljice se pozivaju na Uredbu (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11.2.2004. o utvrđivanju općih pravila o odšteti i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja letova te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91, činjenicu da je njihov let kasnio iako nije bilo izvanrednih okolnosti i predlažu donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na čl. 87. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu, smatrajući da nije ispunjena procesna pretpostavka za utuženje jer se tužiteljice nisu obratile Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo radi mirnog rješenja spora pa predlaže tužbu odbaciti. Osporava osnovu i visinu zahtjeva, iako ne spori navode tužiteljica koji se odnose na planirani i realizirani raspored polijetanja i slijetanja leta OU381. Tvrdi da je predmetni let kasnio zbog toga što je prethodni let OU381 na relaciji Split – Rim toga dana kasnio zbog izvanrednih okolnosti (let je preusmjeren natrag u Međunarodnu luku Split zbog udara ptice u zrakoplov, čime je red letenja pomaknut dok se nisu završile sve inspekcije potrebne za sigurno prometovanje), nakon čega zrakoplov nije mogao poletjeti jer je u međuvremenu u blizini rimskog aerodroma buknuo požar. Iz ovoga proizlazi da je do kašnjenja leta OU 381 došlo bez krivnje tuženika, zbog izvanrednih okolnosti na ranijem letu, na koje tuženik nije mogao utjecati p, pozivajući se na čl. 1. Uredbe (EZ) br. 261/2004 predlaže zahtjev odbiti.

3. Sud je tijekom postupka pročitao e-kartu tužiteljica, izvješće o rasporedu letenja u Međunarodnoj zračnoj luci Split (SPU) na dan predmetnog leta, zahtjev tužiteljica za naknadu štete od 7.1.2025. i tuženikov odgovor od 8.1.2021., izvještaj o vremenskoj prognozi i redu letanja na SPU i ZAG 29.8.2024., izvadak iz AIS-a tuženika za predmetni let i prethodne letove, prikaz rotacije zrakoplova i drugu dokumentaciju u spisu dostavljenu uz tužbu i odgovor na tužbu te ocjenom dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Dokaze koje su stranke priložile i predložile nakon proteka roka iz čl. 461.a Zakona o parničnom postupku sud nije uzeo u obzir.

4. Odbijen je prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka ĆA, kontrolora leta, zaposlenika tuženika na okolnosti tumačenja stručne terminologije i kratica u ispravama dostavljenim u spis jer je ove činjenice tuženik sam mogao i morao objasniti u svome podnesku. Naime, riječ je o činjenicama na koje se tuženik određeno poziva i ima ih dužnost konkretno iznijeti i po potrebi sam objasniti, a ne opterećivati postupak predlaganjem ovakvog dokaza. Osim toga, sud smatra da se činjenično stanje potrebno za donošenje odluke može utvrditi na temelju isprava priloženih spisu.

5. Predmet je spora zahtjev tužiteljica za naknadu štete zbog kašnjenja leta na relaciji Split – Zagreb.

6. Prigovor preuranjenosti tužbe neosnovan je: čl. 87. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu (NN 132/98, 63/08, 134/09, 94/13, dalje: ZOSOZP) ne propisuje posljedicu za slučaj da se putnik prethodno ne obrati Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo, pa činjenica da tužiteljice nakon obraćanja tuženiku nisu podnijele prigovor tom tijelu ne utječe na dopuštenost ove tužbe.

7. Nije sporno da su tužiteljice 29.8.2024. trebale putovati letom tuženika OU381 s polaskom predviđenim iz Međunarodne zračne luke Split u 9.50 s planiranim dolaskom u Međunarodnu zračnu luku Zagreb u 20.40 niti da je taj let kasnio u polasku te je poletio u 22.53, a sletio u Zagreb u 23.48. Sporno je postoje li na strani tuženika ekskulpacijski razlozi za navedeno kašnjenje leta.

8. Tuženik tvrdi da je do kašnjenja leta na kojem su se nalazile tužiteljice došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći, odnosno o okolnostima koje su izvan stvarne kontrole zračnog prijevoznika: da je predmetni let kasnio zbog toga što je prethodni let OU381 na relaciji Split – Rim toga dana kasnio zbog izvanrednih okolnosti (let je preusmjeren natrag u Međunarodnu luku Split zbog udara ptice u zrakoplov, čime je red letenja pomaknut dok se nisu završile sve inspekcije potrebne za sigurno prometovanje), nakon čega zrakoplov nije mogao poletjeti jer je u međuvremenu u blizini rimskog aerodroma buknuo požar.

9. Prava putnika u međunarodnom zračnom prijevozu na području Europske unije regulirana su Konvencijom o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prometu (tzv. Montrealskom konvencijom), koja je usvojena na Međunarodnoj diplomatskoj konferenciji o zračnom pravu u Montrealu u svibnju 1999., i koja je ratificirana od strane Europske zajednice, danas Europske unije.

10. Po čl. 19. Montrealske konvencije prijevoznik je odgovoran za štetu uzrokovanu kašnjenjem zračnog prijevoza putnika, prtljage i tereta, osim ako dokaže da su on i njegovi službenici i agenti poduzeli sve mjere koje su se razumno mogle zatražiti da izbjegnu štetu ili ako nije bilo moguće poduzeti takve mjere, dakle, ako se dokaže postojanje određene izvanredne okolnosti koju prijevoznik nije mogao spriječiti niti otkloniti.

11. U toč. 14. preambule Uredbe 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila o odšteti i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja letova navodi se da bi, u skladu s Montrealskom konvencijom, obveze stvarnih zračnih prijevoznika trebale biti ograničene ili u potpunosti isključene u slučajevima kada je događaj uzrokovan izvanrednim okolnostima koje se nisu mogle izbjeći niti poduzimanjem svih odgovarajućih mjera i da se takve okolnosti mogu pojaviti u slučajevima političke nestabilnosti, meteoroloških uvjeta koji onemogućuju izvođenje predmetnog leta, sigurnosnih rizika, neočekivanih nedostataka po pitanju sigurnosti leta i štrajkova koji utječu na operacije stvarnih zračnih prijevoznika.

12. Po toč. 15. preambule iste Uredbe smatrat će se da postoje izvanredne okolnosti onda, kad je utjecaj odluke koju je donijela uprava zračnog prometa u vezi s određenim zrakoplovom određenog dana, dovela do dugog kašnjenja leta, kašnjenja leta preko noći, ili do otkazivanja jednog ili više letova tim zrakoplovom, iako su sve odgovarajuće mjere poduzete od strane dotičnog zračnog prijevoznika kako bi se izbjeglo kašnjenje ili otkazivanje letova.

13. Citirana Uredba 261/2004 izričito propisuje pravo putnika u zračnom prijevozu na naknadu štete samo u slučaju uskraćivanja ukrcaja na let (čl. 4. st. 3. Uredbe 261/2004) i u slučaju otkazivanja leta (čl. 5. st. 1.c Uredbe 261/2004), s time da stvarni zračni prijevoznik nije dužan platiti odštetu u skladu s čl. 7. Uredbe 261/2004 ako dokaže da je do otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nije moglo izbjeći čak ni ako su poduzete sve razumne mjere (čl. 5. st. 3. Uredbe 261/2004).

14. Kod kašnjenja leta (za dva sata i više za letove od 1500 km ili kraće, ili za tri sata ili više za sve letove unutar EU duže od 1500 km, i za sve ostale letove između 1500 i 3500 km te za četiri sata ili više u slučaju svih ostalih letova), Uredba 261/2004 izričito propisuje da je zračni prijevoznik dužan putnicima pružiti pomoć u vidu besplatnih obroka i osvježavajućih napitaka, smještaja u hotelima u određenim slučajevima te prijevoza od zračne luke do mjesta hotela te besplatnih telefonskih poziva, ali ne i pravo na naknadu štete (čl. 6. Uredbe 261/2004).

15. Međutim, Sud Europske unije protumačio je navedenu Uredbu 261/2004 na način da bi pravo naknade štete trebalo pružiti i u slučaju kašnjenja leta, ali samo ako je riječ o dugom kašnjenju leta, u smislu točke 15. preambule Uredbe 261/2004, a o dugom kašnjenju leta da je riječ ako putnik na svoje konačno odredište stigne tri ili više sati nakon vremena dolaska koje je zračni prijevoznik prvotno planirao (presuda Suda EU, u spojenim predmetima C-402/07 i C-432/07 D i ostali protiv Condora i Air Francea).

16. Sud Europske unije u predmetu C-294/10 (EA i CA v. [adresa] Republikas Ekonomikas ministrija) iznio je stav da se čl. 5. st. 3. Uredbe 261/2004 mora tumačiti na način da je zračni prijevoznik, budući da je obvezan poduzeti sve razumne mjere kako bi izbjegao izvanredne okolnosti, dužan razumno, već u fazi organizacije leta, uzeti u obzir rizik kašnjenja povezan s mogućim nastankom takvih okolnosti.

17. Na konkretni se slučaj primjenjuju mjerodavne odredbe Uredbe (EZ broj 261/2004) Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91. U čl. 1. propisan je predmet Uredbe i utvrđuju se minimalna prava koja putnici imaju u zračnom prijevozu, pa tako i u slučaju kašnjenja leta.

18. U čl. 7. propisano je da putnici imaju pravo na odštetu od: (a) 250 EUR za sve letove dužine 1 500 km ili kraće; (b) 400 EUR za sve letove unutar Zajednice, duže od 1 500 km i za sve druge letove dužine između 1 500 km i 3 500 km; (c) 600 EUR za sve letove koji ne spadaju pod točke (a) ili (b). U određivanju udaljenosti, kao baza se uzima mjesto odredišta na koje će, zbog uskraćivanja ukrcaja ili otkazivanja leta, putnici stići s određenim vremenskim zakašnjenjem u odnosu na vrijeme dolaska predviđenim redom letenja.

19. Uredbu treba tumačiti u skladu s njezinom Preambulom koja utvrđuje da je aktivnost Zajednice u području zračnog prijevoznika usmjerena na osiguravanje visoke razine zaštite putnika, dok uz to bi u potpunosti trebalo voditi računa o obvezama zaštite potrošača općenito, da je svrha donošenja ove Uredbe povećanje zaštite putnika u zračnoj prijevozu i povećanje standarda te zaštite, a s ciljem ojačanja prava putnika i osiguranje djelovanja zračnog prijevoznika sukladno ujednačenim uvjetima za liberaliziranom tržištu, da bi u svrhu osiguranja djelotvorne primjene Uredbe obveznici iz Uredbe trebali biti isključivo stvarni zračni prijevoznici.

20. Uredba (EZ) broj 261/2004 izravno se primjenjuje i po pravnoj je snazi iznad nacionalnog zakonodavstva, a nacionalno zakonodavstvo mora s njome biti usklađeno. Također, sud nije dužan primijeniti odredbu zakona koja je suprotna odredbi iz Uredbe ili ako se njezinom primjenom oduzima Uredbi njena učinkovitost. Interpretativne presude Suda EU djeluju erga omnes, što znači da su one pravno obvezujuće, kako za sud pred kojim se vodi postupak u kojemu je postavljeno prethodno pitanje, tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima.

21. Tuženik je u prilog svojim navodima dostavio standardizirani sustav kodova i izvatcima iz AIS-a iz kojeg proizlazi da je let tuženika OU381 kasnio zbog toga što je prethodni let OU380 na relaciji Split – Rim kasnio, jer je preusmjeren natrag u Međunarodnu luku Split zbog udara ptice u zrakoplov. Taj je događaj, prema njegovim tvrdnjama, uzrokovao pomicanje reda letenja sve dok se nisu izvršile sve potrebne inspekcije za sigurnosno prometovanje, a nakon toga, zrakoplov nije mogao poletjeti prema planiranom rasporedu jer je u međuvremenu u blizini rimskog aerodroma buknuo požar.

22. Isprave koje je tuženik u roku iz čl. 461.a ZPP u sporu male vrijednosti dostavio uz odgovor na tužbu ne mogu, po ocjeni suda, biti dovoljan i relevantan dokaz o tome da su ispunjene pretpostavke koje bi ga oslobodile odgovornosti za naknadu štete zbog kašnjenja leta: tuženik je trebao dokazati da je u slučaju izvanrednih okolnosti poduzeo sve mjere koje odgovaraju situaciji, upotrijebivši sve svoje osoblje i sva materijalna i financijska sredstva kojima raspolaže kako bi izbjegao da ona dovede do otkazivanja ili duljeg kašnjenja leta, a to u konkretnoj situaciji nije učinio.

23. Da bi se ocijenilo predstavlja li konkretni poremećaj leta „izvanrednu okolnost“ prema čl. 5. st. 3. Uredbe 261/2004, nužno je da događaj ne smije biti svojstven uobičajenom obavljanju aktivnosti zračnog prijevoznika, odnosno operativnim rizicima koje zračni prijevoznik redovito snosi, te da je riječ o događaju koji je izvan stvarne kontrole prijevoznika. Drugim riječima, prijevoznik mora dokazati da događaj nije mogao izbjeći niti ublažiti čak ni poduzimanjem svih razumnih mjera. Naglašava se pritom da nije riječ o razlozima kašnjenja leta na kojem su trebale biti tužiteljice, već prethodnog leta. Što se tiče navoda o požaru u blizini rimske zračne luke, valja reći da je ovu tvrdnju tuženik morao i mogao konkretno dokazati, no to nije učinio.

24. Nastavno, sud prihvaća stav tužiteljica o tome da je odluka tuženika o obavljanju letova u nizu, uz korištenje istog zrakoplova, isključivo odluka samog zračnog prijevoznika, koji time djeluje u skladu s logikom kontrole troškova, no ne može očekivati da rizike takve unutarnje ekonomske politike prebaci na koji od odluke da se više uzastopnih letova obavi istim zrakoplovom nemaju nikakve koristi. Drugim riječima, korištenje istog zrakoplova za uzastopne letove bez osiguravanja minimalno razumnog vremenskog razmaka između njih (odluka Suda EU: C-294/10, vidi točke 24., 25., 27., i 28.) i/ili bez postojanja rezervnih zrakoplova za rješavanje nepredviđenih situacija (odluka Suda EU: C 411/23, vidi točke 48. do 51.), kao u konkretnom slučaju, ukazuje na pristanak i svijest tuženika o mogućnosti brojnih kašnjenja i/ili otkazivanja letova, koja stoga ovise isključivo o organizacijskom modelu zračnog prijevoznika, no ne mogu u situacijama kakva je ova predmetna ekskulpirati tuženika.

25. Tuženik je trebao dokazati da je u slučaju izvanrednih okolnosti poduzeo sve mjere koje odgovaraju situaciji, upotrijebivši sve svoje osoblje i sva materijalna i financijska sredstva kojima raspolaže kako bi izbjegao da ona dovede do otkazivanja ili duljeg kašnjenja leta, što prema ocjeni ovog suda u konkretnoj situaciji nije učinio i tužiteljice su do konačnog odredišta stigle sa zakašnjenjem duljim od tri sata. Zbog toga im je tuženik dužan platiti naknadu štete uzrokovanu povredom ugovorne obveze (ugovora o zračnom prijevozu), u iznosu od 250,00 eura svakoj, po čl. 7. st. 1. a) Uredbe 261/2004 (let unutar EU duljine 1500 km ili kraće, s time da je zračna udaljenost Split – Zagreb 245 km.

26. Tužiteljicama su zatezne kamate na glavnicu dosuđene idućeg dana od dana kada je obavljen let sa zakašnjenjem (čl. 29. Zakona o obveznim odnosima), odnosno od 30.8.2024. jer je tada nastala obveza tuženika za naknadu štete.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tužiteljicama su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za sastav tužbe i podneska od 11.7.2025. po 100,00 eura (tbr 7/1, 8/1), za zastupanje na ročištu 17.3.2026. iznos od 100,00 eura, ukupno 300,00 eura, što uvećano po tbr. 36 za 10% od 30,00 eura, pripadajući PDV od 82,50 eura te sudsku pristojbu na tužbu i na presudu od po 26,54 eura iznosi 465,58 eura. Tužiteljicama nije dosuđen trošak podneska od 10.1.2026. jer su njegov sadržaj mogle iznijeti u ranijem tijeku postupka (čl. 155. ZPP). Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je po čl. 151. st. 3. ZPP.

Zagreb, 29. travnja 2026.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi pismeno u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje županijski sud. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženiku