REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Ž 5
Poslovni broj: Us I-1345/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljica 1. ŽZR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. FZR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao nasljednica iza pok. ŽZ, koje zastupa opunomoćenik Željko Vuksanović (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Rijeci, Krešimirova 2, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba FZ, radi starosne mirovine, 29. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/24-01/03082014096, URBROJ: 341-99-05/3-24-003556 od 27. svibnja 2025. godine.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-140-02/24-01/03082014096, URBROJ: 341-14-05/3-24- 17414 od 8. svibnja 2014. godine.
III. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
IV. Javnopravna tijela dužna su u ponovnom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
V. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da tužiteljicama ŽZR i FZR nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 3.750,00 (tri tisuće sedam stotina pedeset) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.
VI. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura, PDV uključen.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-140-02/24-01/03082014096, URBROJ: 341- 14-05/3-24-17414 od 8. svibnja 2024. odbijen je zahtjev ŽZ (prednika tužiteljica) za priznanje prava na starosnu mirovinu prema odredbama Pomorskog zakonika. Navedeni je zahtjev podnesen 12. ožujka 2012. godine.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: 140-02/24-01/03082014096, URBROJ: 341- 99-05/3-24-003556 od 27. svibnja 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 8. svibnja 2024. godine. Javnopravna tijela utvrdila su da prednik tužiteljica ima 8 godina 7 mjeseci i 23 dana tzv. čiste plovidbe, što je manje od propisanog minimuma od 15 godina staža osiguranja na ukrcaju kao član posade broda.
3. Tuženikovo je rješenje doneseno u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Už-1117/2024-2 od 16. travnja 2025., kojom je, između ostalog, predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Cjelovit historijat rješavanja ove upravne stvari strankama je poznat.
4. Tužiteljice u tužbi i poslije u sporu osporavaju zakonitost tuženikove odluke i tvrde, u bitnome, sljedeće. Osporavana odluka tuženika donesena je na temelju nepotpunog činjeničnog stanja. Tuženik donosi negativne odluke u raznim fazama i sukcesivno, pozivom na različite činjenice i različite pravne osnove, različite od prethodnih, protivno načelu dobrog upravljanja. Tijekom spora tužiteljice su pribavile rješenje Lučke kapetanije Rijeka, prema kojem je njihov prednik, povrh već utvrđenoga, ostvario plovidbenu službu i na „dodatnih“ 15 brodova. Spisu predmeta upravnog postupka prileži potvrda tuženika od 28. listopada 2008. da je prednik tužiteljica platio sve zaostale doprinose za razdoblje od 10. listopada 1977. do 1. studenoga 1993. godine. Ovdje nije riječ o privatnom obveznopravnom odnosu, već o području javnog prava, gdje je tuženik dužan obrazložiti činjenične i pravne razloge neprihvaćanja podataka iz navedene potvrde, ishođene s namjerom prednika tužiteljica da se njegove obveze saldiraju i da podmiri sva dugovanja, što je on i učinio. Svrha postupka pred Lučkom kapetanijom nije bila da tužiteljice dokažu uplatu doprinosa, već da dokažu plovidbeni staž. Prema tuženikovim uplatnicama, tuženik je prednika tužiteljica na dan 9. lipnja 1998. zaduživao s iznosom od ukupno 62.005,16 kuna, prema uplatnici od 11. svibnja 1999. dug iznosi 28.887,44 kune, a prema uplatnici od 11. svibnja 1999. dug iznosi 69,47 kuna, pa se može zaključiti da je u nešto manje od jedne godine dug osiguranika s osnove dospjelih doprinosa otplaćen u iznosu od 67.000 kuna, čime je, prema tuženikovu rješenju od 22. kolovoza 2012., pokriveno razdoblje od samo 75 dana. Tužiteljice predlažu da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak. Traže i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura (PDV uključen).
5. Tuženik u odgovoru na tužbu i dalje u sporu ostaje kod navoda osporenog rješenja, te dodaje, u bitnome, sljedeće. Rješenje Lučke kapetanije Rijeka ne dokazuje činjenicu uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje za sporna razdoblja u kojima je prednik tužiteljica sam za sebe bio obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje. Nije sporno da je prednik tužiteljica bio u osiguranju po osnovi radnog odnosa i plovidbenog staža kao član posade broda u međunarodnoj i nacionalnoj plovidbi, ali se starosna mirovina može priznati samo uz ispunjenje uvjeta od 15 godina staža osiguranja za koji su plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje, što u konkretnom slučaju nije ispunjeno. Prema potvrdi prvostupanjskog tijela od 3. travnja 2012., tužitelj je podmirio i doprinose za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 27. svibnja 2008., pa ukupni staž osiguranja prednika tužiteljica na ukrcaju kao člana posade broda iznosi 9 godina 0 mjeseci i 20 dana, što je još uvijek manje od propisanog minimuma od 15 godina. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, u spisu ovosudnog spora vođenog pod poslovnim brojem Us I-160/18, te u spisu ovog upravnog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Prema članku 129.a stavku 2. Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj 181/04, 76/07, 146/08 i 61/11), osiguraniku - članu posade broda, dobna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju je 60 godina, uz uvjet da je ostvario najmanje 15 godina staža osiguranja na ukrcaju kao član posade broda u međunarodnoj plovidbi i nacionalnoj plovidbi.
9. Javnopravna tijela utvrdila su da je prednik tužiteljica do 28. studenoga 2011. bio u dobi od 62 godine i 7 mjeseci, te da je ostvario ukupni mirovinski staž od 25 godina 4 mjeseca i 5 dana. Među strankama je sporno je li prednik tužiteljica ostvario najmanje 15 godina staža osiguranja na ukrcaju kao član posade broda u međunarodnoj plovidbi i nacionalnoj plovidbi, što je jedna od kumulativnih pretpostavki za stjecanje prava na starosnu mirovinu po posebnoj osnovi iz članka 129.a Pomorskog zakonika.
10. Povezano s time, Sud naglašava sljedeće.
10.1. Potvrda tuženikove Područne službe u Rijeci, Odjela ekonomsko- financijskih poslova, KLASA: 034-04/08-05/3, URBROJ: 341-14-08/5-08-988 od 28. listopada 2008., ima svojstvo i dokaznu snagu javne isprave, u smislu članka 60. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Prema toj potvrdi, prednik tužiteljica podmirio je doprinose za razdoblje osiguranja od 10. listopada 1977. do 1. studenoga 1993. godine. Iako pozvan od strane Suda, tuženik se u ovome sporu nije suštinski izjasnio o pravnim učincima te potvrde i o njezinoj vezi s utvrđenjima sadržanima u rješenju Lučke kapetanije.
10.2. Tužiteljice su priložile i uplatnice kojima je prednik tužiteljica uplaćivao doprinose za mirovinsko osiguranja (obračun na dan 8. listopada 1998. – 67.328,34 kuna; obračun na dan 10. studenoga 1998. – 38.887,44 kuna; obračun na dan 11. svibnja 1999. – 69,47 kuna). Tuženik zasad nije razjasnio na koja razdoblja osiguranja prednika tužiteljica se te uplatnice odnose.
10.3. U pogledu dodatnih razdoblja plovidbene službe prednika tužiteljica, mjerodavno je izvršno i pravomoćno rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, KLASA: UP/I-342- 36/23-11/1, URBROJ: 530-04-5-2-25-11 od 17. srpnja 2025. godine.
11. Pri takvom stanju stvari, zasad se ne može pouzdano ocijeniti da su činjenice odlučne za rješavanje ove upravne stvari utvrđene potpuno i pravilno. Sud, stoga, utvrđuje da, na štetu tužiteljica, tuženik nije u cijelosti postupio prema svojim dužnostima iz članka 8., članka 9. stavka 2. i članka 47. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP).
12. Prema podacima koji su zasad poznati, za utvrđivanje odlučne činjenice je li prednik tužiteljica ostvario najmanje 15 godina staža osiguranja na ukrcaju kao član posade broda u međunarodnoj plovidbi i nacionalnoj plovidbi, potrebno je, imajući u vidu i rješenje Lučke kapetanije od 17. srpnja 2025., pored plovidbenog staža koji je tuženik već priznao prvostupanjskim rješenjem i dodatno u ovome sporu (t. 5. ovog obrazloženja), utvrditi i na koja se dosad nepriznata razdoblja plovidbenog staža odnosi potvrda o podmirenim doprinosima od 28. listopada 2008., te na koja se dosad nepriznata razdoblja plovidbenog staža odnose uplate navedene u podtočki 10.2. ovog obrazloženja.
13. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje (članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS). Uzevši u obzir da podaci kojima Sud raspolaže u spisu predmeta ovoga spora ne daju pouzdanu osnovu da Sud sam riješi stvar, te da stranke u tom pogledu nisu predložile izvođenje dodatnih dokaza, predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
14. U izvršenju ove presude prvostupanjsko tijelo dužno je u obzir uzeti izneseno u točki 12. ovog obrazloženja, vezano uz točku 10. obrazloženja, kao i upute sadržane u točkama 9. i 10. obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 16. travnja 2025. godine. Prije donošenja novog rješenja, prvostupanjsko će tijelo tužiteljicama omogućiti izjašnjenje o činjenicama utvrđenima u ponovnom postupku. Ako tužiteljice pritom budu dokazivale različito od utvrđenja prvostupanjskog tijela, to će tijelo ocijeniti i navode tužiteljica te se o njima izjasniti u obrazloženju novog rješenja.
15. Točka IV. izreke presude temelji se na članku 119. stavku 4. ZUS-a, vezano uz članak 151. stavak 2. toga Zakona. Možebitnim propuštanjem javnopravnih tijela da u cijelosti postupe u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude i presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 16. travnja 2025. može, između ostalog, dovesti do novčanog kažnjavanja čelnika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (članak 155. ZUS-a).
16. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljice nisu pozvane na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23), vezano uz članak 22. stavak 1. toga Zakona.
17. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25), u okviru troškovnika podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje tužiteljice mogu ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), te pristup na dva ročište za raspravu (po 1.000,00 eura za svako ročište), tj. sveukupno 3.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 3.750,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a. Nije priznat dio troškovnika tužiteljica koji se odnosi na sastav podneska od 31. ožujka 2026., čiji je sadržaj mogao biti iznesen na drugom ročištu za raspravu, za pristup na koje ročište je tužiteljicama dosuđena naknada troška. Stoga je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljica za naknadu troškova spora.
U Rijeci 29. travnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Željku Vuksanoviću, Rijeka, Krešimirova 2
- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A.
Mihanovića 3
