Pr-1603/2023-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice AR, [adresa], zastupane po punomoćniku Mariu Skejiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, , zastupan po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2026. u nazočnosti. pun. tužiteljice Marija Skejića, odvj. u Splitu i pun. tuženika Katarine Zrilić, odvj. u Splitu, a po objavi presude dana 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade plaće za razdoblje od 01. listopada 2018.g. do 30. studenog 2025.g. u ukupnom iznosu od 107,78 € zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 49,82 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,85 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,34 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,77 EUR koja teče od 15. ožujak 2021. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Dužna je tužiteljica pod prijetnjom ovrhe isplatiti iznos od 125,00 eura punomoćniku tuženika.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 30. listopada 2023. tužiteljica navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu administrativni referenta – kontrolora pri Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta nezdravstvenog radnika, tužiteljica da je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa mu sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49.KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano da radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 11, odnosno 14%, koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, bez obzira na neisplaćene prethodno navedene dodatke u prekovremenom radu, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), odnosno čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22, 58/23) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje uzimajući u obzir stvarne iznose plaća sukladno gore utvrđenim razlikama.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine, tuženik je prigovorio i punomoći priloženoj u ovom postupku ističući da se radi o identičnoj punomoći koju je tužiteljica dostavila u drugom postupku koji se vodio između istih parničnih stranka Pr-1602/23. U daljnjem tijeku postupka navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužiteljicu da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužitelj je podneskom od 04. veljače 2025., sukladno raspravnom rješenju suda, uredio tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 603,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.10.2018. do 31.05.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 09,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1. Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja po vještaku dipl. oec. Marijanu Joviću te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 02. siječnja 2026. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 107,78 eura.

X. Očitujući se na konačno precizirani tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja iz 02. siječnja 2026., na ročištu održanom 19. ožujka 2025., punomoćnik tuženika je iskazao da se protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva.

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava, plana rada i evidencije o radnom vremenu, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo dipl. oec. Marijanu Joviću, izveden je dokaz pregledom Rješenja VSRH broj Rev-677/21 od 02.02.2022.; pregledom Rješenja VSRH broj Rev-247/16 od 22.04.2020.; pregledom Rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-620/22.; izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke; izveden je pregled cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom neisplaćene razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike naknade za korištenje godišnjeg odmor i bolovanje za razdoblje od 01.10.2018. do 31.05.2024.

7.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 02. rujna 2025., radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457. - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.Tužiteljičin radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

9. Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

9.1.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

10. Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Marijanu Joviću, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. U vještvu od 19. prosinca 2025. dipl. oec. Marijan Jović iskazao je kako je pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće za tužiteljicu u utuženom razdoblju utvrdio kako se obračunima plaća ispravno izračunavala kako osnovica i tako i dodaci na plaću za redovno radno vrijeme. Međutim, u utuženom razdoblju da tužiteljica nije radila prekovremeno. Posljedično kako nije bilo neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremene sada po bilo kojoj osnovi. Vještak je naveo kako bez obzira ne postojanje neplaćenih dodataka da je utvrdio iznose eventualno manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje i to samo za četiri mjeseca od ukupno utuženog razdoblja od 86 mjeseci. Slijedom navedenog, vještak je zaključio kako je tuženik tužiteljici manje platio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 107,78 eura.

10.1.S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev potražujući sada iznos od 107,78 eura.

11.Tužiteljica je prvim određenim postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu iznosa od 603,00 eura za razdoblje od 01.10.2018. do 31.05.2024., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavila tužbeni zahtjev na iznos od 107,78 eura.

13.Tako uređenom tužbenom zahtjevu tuženik se usprotivio navodeći na ročištu održanom 19.3.2026. kako se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

14. Pregledom spisa utvrđeno je kako je podnesak tužitelja od 02. siječnja 2026. tuženik zaprimio dana 16. siječnja 2026. Stoga bi rok za očitovanje tuženika na podnesak kojim je tužiteljica konačno precizirala tužbeni zahtjev istekao s danom 31. siječnja 2026. Kako je tuženik tek na ročištu održanom 19. ožujka 2026., kako se protivi djelomičnom povlačenju, takvo protivljenje je tuženik iskazao izvan roka u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku pa se isto ne može uzeti u razmatranje, pa se ima smatrati kako je tuženik pristao na povlačenje.

15. Tužiteljici na dosuđene iznose priznate su zakonske zatezne kamate u smislu odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate. Zato je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa) pa se obzirom na uspjeh tužiteljice, punomoćniku tužiteljice u postupku kojem je bio sporan osnov i visina, u kojem postupku je tužiteljica uspjela u razmjernom neznatnom dijelu (samo četiri mjeseca utuženog razdoblja od 86mjeseci, te samo s osnova razlika naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja, dok je tužbom i tužbenim zahtjevom iz podneska od 4. veljače 2025., zatražila isplatu razlike za neisplaćenu razliku rad noću, subotom i nedjeljom, rad u drugoj smjeni te rad blagdanom. Kao i razliku za otežane uvjete rada za sve odrađene sate). Tužiteljica je dužna nadoknaditi sve troškove koje protivna stranka imala.

S tim u svezi punomoćniku tuženika obistinjuje se trošak za pristup na ročište održanom 19. ožujka 2026., 75,00 eura te za pristup na objavno ročište 25,00 eura, ukupno 100,00 eura kojem iznosu je trebalo pridodati iznos od 25,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a tako se punomoćniku tuženika obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 125,00 eura kao što je odlučeno pod točkom II izreke presude.

17. Tužiteljici nije obistinjen trošak vještačenja po vještaku dipl. oec. Marijanu Joviću, sudu nije dostavila dokaz na okolnost kako je troškove vještačenja podmirila.

U Splitu, 29. travnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužiteljice

-tuženiku

-u spis