REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: P-433/2020-79

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić kao sucu pojedincu, u stvari tužitelja ZH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Meczneru, odvjetniku u Samoboru, protiv tuženice PH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Beloši, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Denisa Mecznera, odvjetnika i tuženice osobno uz punomoćnika Tomislava Belošu, odvjetnika, 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se Tuženiku JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti Tužitelju ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.083,75 eura (15.700,00 kn)[1] sa tijekom kamata kako slijedi na:

• iznos od 1.990,84 eura (15.000,00 kn) od dana 28.08.2019.g.

• iznos od 92,91 euro (700,00 kn) od dana 21.09.2019.g.

pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena, kao i naknaditi prouzročeni parnični trošak, a sve u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 1.625,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženicom i njezinim suprugom LH stupio u kontakt radi kupnje stana te da je sa tuženicom dogovorio kupoprodajnu cijenu za stan u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 87.000,00 eura. Navodi da je na ime kapare tuženici dana 28.08.2019. platio iznos od 2.000,00 eura, odnosno 15.000,00 kuna kao kunsku protuvrijednost navedenog iznosa, o čemu su sastavili Potvrdu od dana 28.08.2019. Rok za ispunjenje ugovora bio je dan 01.11.2019.g. Unatoč plaćenoj kapari tuženica je prije roka za ispunjenje Ugovora s Tužiteljem, sklopila Ugovor o kupoprodaji istoga stana sa g. Z P i gđom. Bureš J koji su učinili vidljivim svoje pravo vlasništva predbilježbom od dana 29.10.2019. Tuženica nikada nije vratila primljenu kaparu tužitelju. Obzirom da je za neispunjenje ugovora odgovorna tuženica koja je primila kaparu, tužitelj prvotno traži od tuženice vraćanje dvostruke kapare u ukupnom iznosu od 30.000.00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 28.08.2019. pa sve do isplate.

1.2. Tužitelj također navodi da je sa tuženicom dogovorio i kupnju stola koji je trebao ostati u stanu i to za cijenu od 700,00 kuna, a za što je osobno predao novac suprugu ovdje tužene g. LH o čemu su sastavili pisanu Potvrdu od dana 21.09.2019., a koji Ugovor nikada nije bio ispunjen. Stoga tužitelj potražuje povrat danog novčanog iznosa od 700,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom s tijekom od dana 21.09.2019. pa sve do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tužitelj nije s tuženom dogovorio cijenu za stan niti je tuženica potpisala priloženu potvrdu o primljenom predujmu (kapari). Ističe da su prijenos i vlasništvo kao i ostala raspolaganja nekretninama zakonom strogo propisana u pisanoj formi te da tužitelj nije dostavio predugovor na kojeg se poziva.

2.1. U odnosu na navode iz tužbe kojima se ističe da je rok za ispunjenje odnosno sklapanje glavnog ugovora bio dan 01.11.2019. godine, tužena ističe da je tužitelj bio dužan sklopiti glavni ugovor sa tuženom do dana 01.11.2019. godine, no isti se do dana podnošenja tužbe ni na koji način nije obratio tuženoj sa pozivom na sklapanje ugovora o kupoprodaji pa je tužena opravdano smatrala da je isti odustao od navedenog pravnog posla te sklopila valjani kupoprodajni ugovor sa trećom osobom.

2.2. Sukladno zakonu, kapara koju navodi tužitelj, čak i da je istinit navod o predaji tuženoj, a što nije, izgubio je svoje pravo na povrat kapare istekom dana 01.11.2019.

2.3. U odnosu na drugi dio tužbenog zahtjeva vezano za iznos od 700,00 kn za navodnu kupnju stola čija se specifikacija ne može razabrati iz činjeničnog supstrata tužbe, tužena ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije budući sa tužiteljem nije bila ni u kakvom pravnom i poslovnom odnosu vezano za nekakav stol. Štoviše, iz priloženog papira koji bi trebao predstavljati dokaz u ovom postupku vidljivo je da istu nije potpisala tužena već treća osoba. Slijedom navedenog, tužena predlaže da sud bez daljnjeg raspravlja odbaci predmetnu tužbu, odnosno nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te obveže tužitelja na snošenje troškova parničnog postupka.

3. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi kako je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan. U tom smislu tužitelj naglašava kako je tuženica JH kao vlasnica predmetnog stana 28. kolovoza 2019. primila od tužitelja kaparu u iznosu od 2.000,00 eura te da je navedenom prilikom ugovorena kupoprodajna cijena od 87.000,00 eura, kao i uvjet da kupoprodajni ugovor bude sklopljen do 1. studenog 2019. Unatoč tome, tuženica je 29. listopada 2019. prodala stan drugim osobama. Tužitelj je bio ozbiljan u namjeri da kupi predmetni stan pa je suprugu tuženice 21. rujna 2019. predao iznos od 700,00 kn za stol koji se nalazio u stanu.

3.1 Tužitelj naglašava da je uz tužbu dostavio Potvrdu o primljenom predujmu (kapari) za kupnju stana, a u toj potvrdi su navedeni bitni sastojci ugovora – predmet kupoprodaje, cijena i rok ispunjenja ugovora.

4. Tuženica nadalje ističe da ona nikada nije primila od tužitelja iznos od 2.000,00 eura na ime kapare za predmetni stan te da se na Potvrdi od 28. kolovoza 2019. ne nalazi njezin potpis, kao niti na Potvrdi od 21. rujna 2019. o primljenoj uplati iznosa od 700,00 kn za stol. Smatra da su neutemeljene tvrdnje tužitelja da bi Potvrda o primljenoj kapari predstavljala predugovor jer predmet kupoprodajnog ugovora nije jasno naveden s točnim opisom nekretnine. Također je nedostatak što ova potvrda nije ovjerena kod javnog bilježnika.

5. Tužitelj nadalje navodi kako je vodio pregovore o kupnji predmetne nekretnine s tuženicom i njezinim tadašnjim suprugom LH. Pregovorima je bila prisutna i supruga tužitelja ŠH. Obzirom da je ovakve pregovore tužitelj vodio s oba bračna druga, isti je za činjenicu da je predmetnu potvrdu potpisao suprug ovdje tuženice LH, iako na potvrdi jasno piše ime ovdje tuženice PH, saznao tek nakon održavanja prvog pripremnog ročišta u predmetnom postupku. Stoga je tužitelj pokrenuo parnični postupak pred ovim sudom protiv supruga tuženice LH. Navodi da su supružnici LH zajedno primili novčani iznos od 2.000,00 eura, ali da su svjesno i zlonamjerno doveli tužitelja u zabludu da ispod imena tuženice ne stoji njezin potpis, već potpis njezinog supruga LH. Stoga tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 5. listopada 2021. predlaže, primjenom članaka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima, da mu tuženica isplati iznos od ukupno 15.700,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Tuženica je nadalje isticala da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari jer je pravomoćnom presudom zbog ogluhe poslovni broj P-910/21 tuženiku LH naloženo platiti tužitelju ZH predmetne novčane iznose.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u potvrdu o primljenom predujmu (kapari) za kupnju stana (str. 5 spisa), zk izvadak (str. 6-8,60-67 spisa), potvrdu o kapari od 21.09.2019. (str. 9 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 29.10.2019. (str. 27-33 spisa), tabularna izjava (str. 34-35 spisa), vjenčani list (str. 50 spisa), komunikacija putem poruka (str. 95-97 spisa), presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-910/2021 od 21. siječnja 2025. (str. 150-153 spisa), saslušani su svjedoci ŠH, ĆH, LH te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

8. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenom dokaza na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22; 155/23 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.083,75 eura (ranije 15.700,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Između stranaka je nesporno da su tužitelj i njegova sadašnja supruga bili zainteresirani za kupnju stana tuženice; da je tužitelj platio iznos od 1.990,84 eura (ranije 15.000,00 kn) na temelju Potvrde o kapari i iznos od 92,91 euro (ranije 700,00 kn) za stol koji se nalazio u predmetnoj nekretnini.

10.1. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija, sporno je pitanje radi li se u predmetnom postupku o presuđenoj stvari te je li tuženica primila predmetni iznos novaca od tužitelja, odnosno je li osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženica plati utuženi iznos.

11. Prvenstveno, a vezano za prigovor tuženice da se u ovom predmetu radi o presuđenoj stvari sud je ostvario uvid u presudu zbog ogluhe ovog suda poslovni broj P-910/21. Istom presudom je tuženiku LH naloženo isplatiti tužitelju ZH iznos od 2.000,00 eura s kamatama od 28. kolovoza 2019. te iznos od 92,91 euro s kamatama od 21. rujna 2019., kao i troškove parničnog postupka. Iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj potraživao povrat novčanog iznosa od 2.000,00 eura koji je stečen bez osnove, o čemu je sastavljena Potvrda od dana 28. kolovoza 2019. te novčanog iznosa od 700,00 kn/92,91 euro za kupnju stola koji je trebao ostati u stanu čemu je sastavljena Pisana potvrda od 21. rujna 2019. Također u tužbi se navodi da je tuženik LH sms porukama u cijelosti priznao postojanje utuženog duga o čemu su dostavljene i fotografije. Kako tuženik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu protivne dostavljenim dokazima niti općepoznatim činjenicama, to je sud donio presudu zbog ogluhe.

11.1. Iz navedenog proizlazi da se ne radi o presuđenoj stvari, obzirom da je u predmetu poslovni broj P-910/21 tužitelj podnio tužbu protiv LH, dok je u ovom postupku tužena JH, što znači da se ne radi o istovjetnom tužbenom zahtjevu između istih stranaka pa nisu ispunjeni uvjeti iz članka 333. stavak 2. ZPP te nije bilo uvjeta za odbačaj tužbe.

12. U članku 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) propisano je da, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

13. Iz potvrde o primljenom predujmu (kapari) za kupnju stana proizlazi sljedeći sadržaj – Ovom potvrdom se potvrđuje da je ZH predao, a JH primila iznos od 2.000,00 eura, a koji predstavljaju kaparu za kupnju stanu u [adresa]. Rok za punu realizaciju kupoprodaje stana, uključivši i isplatu cijelog iznosa od 87.000,00 eura je 1. studenog 2019. Potvrda je sastavljena u [adresa], 28. kolovoza 2019., a ispod su kao potpisnici navedeni ZH i JH.

13.1. Tijekom postupka se kao sporna činjenica isticao potpis tuženice, jer je tuženica navela kako takvu potvrdu nikada nije potpisala. U tom smislu je predložila provesti grafološko vještačenje te je na ročištu 21. rujna 2021. tuženica dala vlastiti potpis u većem broju primjeraka (str. 90 spisa).

14. U podnesku od 5. listopada 2021. tužitelj navodi kako je za činjenicu da je predmetnu potvrdu potpisao suprug tuženice saznao tek nakon održavanja prvog pripremnog ročišta, zbog čega je pokrenuo drugi parnični postupak upravo protiv supruga tuženice (LH).

15. Iz navedenog razloga sud nije provodio dokaz grafološkim vještačenjem, vodeći računa o načelu ekonomičnosti postupka, kao i o odredbi članka 221. stavak 1. ZPP.

16. Iz Potvrde na str. 9. spisa proizlazi da je dana 21. rujna 2019. tužitelj odnio 700,00 kn za stol gospodinu LH. Istu potvrdu su potpisali LH i ZH.

17. Iz poruka koje su putem mobitela izmjenjivali tužitelj i LH proizlazi da LH navodi kako je on dužan tužitelju i to iznos od 15.700,00 kn (str. 96-97 spisa).

18. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su tužitelj i njegova sadašnja supruga (tada djevojka) ŠH (ranije FH) htjeli kupiti stan kojeg je vlasnica bila tuženica. Novac za kaparu u iznosu od 15.000,00 kn su posudili od kuma ĆH (suglasan iskaz svjedoka ŠH i KH).

18.1. U pogledu predaje novca iskazi svjedoka se razlikuju tako da je ŠH navela da su novac za kaparu ona i suprug dali tuženici, a da su tom prilikom bili prisutni svjedokinja, tužitelj, tuženica i LH. Također je navela da su iznos od 700,00 kn dali tuženici i to za stol koji se nalazio u tom stanu.

18.2. Svjedok LH je naveo kako je upravo on primio novac od 2.000,00 eura, da mu je novac predala FH te da je potvrdu koja se nalazi na str. 5 spisa on potpisao u ime PH, a za ZH je potpisala FH. Svjedok navodi da je primio i iznos od 700,00 kn za stol koji je bio u tom stanu, ali ne istog dana i ne od FH. Taj novac je primio od tužitelja na ruke u tom stanu, a tuženica nije bila prisutna. Svjedok navodi kako tuženica nije znala da je on primio navedene iznose.

18.3. Tužitelj u svom iskazu navodi da su on i supruga odnijeli kaparu za stan, da su novac stavili na stol te da su tom prigodom bili prisutni i LH i tuženica. Radilo se o iznosu od 15.000,00 kn. Tužitelj navodi da je s LH dogovorio da kupi i stol koji se nalazio u tom stanu i da mu je za to dao 700,00 kn. Kasnije, na poseban upit punomoćnika tuženice odgovara da misli da je tuženica bila prisutna kad su predavali kaparu, ali da ne može 100% tvrditi.

18.4. Tuženica u svom iskazu navodi kako joj tužitelj i njegova supruga nisu dali kaparu, kompletnu priču je saznala tek kad je LH (njezin bivši suprug) iznio svoje svjedočenje. Na dan potpisivanja potvrde, ona je radila, nije bila prisutna i nije potpisala potvrdu. Vezano za stol koji je predmet postupka navodi da njoj ništa nije poznato već je iz spisa saznala o čemu se radi.

19. Iz navedenog očito proizlazi da se iskazi svjedoka i stranaka vezano za predaju novaca razlikuju, međutim uzimajući u obzir i ostale provedene dokaze, sud utvrđuje da je novac od 15.000,00 kn i 700,00 kn predan upravo LH , a ne tuženici.

19.1. Naime, tužitelj je i sam u svom iskazu naveo da nije 100% siguran da je prilikom plaćanja iznosa od 15.000,00 kn bila prisutna tuženica, dok za iznos od 700,00 kn izrijekom navodi da ga je platio LH. Iz spisa proizlazi da je tužitelj bio u komunikaciji s LH te da je pokušavao od njega naplatiti predmetni dug, a i svjedok ĆH je naveo kako je bio nekoliko puta prisutan telefonskim razgovorima koje je tužitelj vodio s LH vezano za povrat kapare. Također, iz poruka koje su putem mobitela izmjenjivali tužitelj i LH proizlazi da LH navodi kako je upravo on dužan tužitelju i to iznos od 15.700,00 kn . Konačno, tužitelj je podnio tužbu protiv LH radi isplate predmetnog iznosa novca, povodom koje je sud donio pravomoćnu presudu zbog ogluhe.

19.2. Slijedom svega navedenog sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 1111. st. 1. ZOO na osnovu kojeg tužitelj potražuje od tuženice predmetne iznose .

19.3. U odnosu na navode tužitelja da bi tuženica bila dužna platiti ovakav iznos tužitelju (neovisno o činjenici da je tužitelj već ishodio pravomoćnu presudu za isti iznos od LH) i to stoga što je u vrijeme plaćanja predmetnih iznosa, tuženica bila u braku s LH, a odgovornost bračnih drugova je solidarna, sud smatra kako su ovakvi navodi neosnovani. Naime, u konkretnom slučaju se ne radi o obvezama koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice (troškovi stanovanja, režija i sl.) niti o obvezama koje su bračni dugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom (kao što je npr. stambeni kredit), zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 44. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23).

20. Zbog svega navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke.

21. Obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je istome , primjenom članka 154. stavak 1. ZPP, naloženo nadoknaditi tuženici troškove postupka. Tuženici su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje OT) priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 OT u vezi Tbr 7/1 OT), za sastav podneska od 16. veljače 2021. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT u vezi Tbr. 7/1 OT), za sastav podnesaka od 21. svibnja 2024. i 13. svibnja 2025. po 25 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/4 OT) te za zastupanje na ročištima 21. rujna 2021., 27. kolovoza 2025., 27. studenog 2025. i 18. ožujka 2026. po 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 OT u vezi Tbr. 7/1 OT), ukupno 650,00 bodova, odnosno 1.300,00 eura. Kad se tome doda iznos poreza na dodanu vrijednost troškovi ukupno iznose 1.625,00 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 29. travnja 2026.

Sudac:

Marina Nikolić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženici po pun.