REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5764/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE iz Zagreba, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici RC, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tuženika RC, dana 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE da isplati tužitelju IC iznos od 404,00 EUR sa pripadajućom zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe pa do namirenja tužitelja prema stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE da naknadi tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama, a koje na iznos parničnog troška teku od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. listopada 2024. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je tuženik 10. siječnja 2020. tužitelju izdao Prijavu o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti s danom 31. prosinca 2019. (Tiskanica M-2P) na temelju dostavljenog rješenja Hrvatske odvjetničke komore broj 8309/2019-2 Pl od 2. prosinca 2019., a kojom je tužitelju odobreno mirovanje obavljanja odvjetništva počevši od 1. siječnja 2020. nadalje. Tužitelj je isto tako naveo da je tuženik 25. studenoga 2020. donio rješenje KLASA: UP/I 140-10/20- 02/033394315872, URBROJ: 341-25-11/2-20-133679, kojim je poništena Prijava o prestanka osiguranja po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti od 10. siječnja 2020., uspostavljena s danom 31. prosinca 2019., te da je drugostupanjsko tijelo tuženika 8. siječnja 2021. donijelo rješenje KLASA: UP/II 140-10/20-03/033394315872, URBROJ: 341-99-11/2-20-10264, kojim se pod t. I. poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/I 140- 10/20-02/033394315872, URBROJ: 341-25-11/2-20-133679 od 25. studenoga 2020., a u t. 2. je poništena Prijava o prestanku osiguranja od 10. siječnja 2020., uspostavljena s danom 31. prosinca 2019. Tužitelj je, nadalje, naveo da su predmetna rješenja potvrđena presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Usl-444/2021 od 12. srpnja 2021., te presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3433/21 od 5. listopada 2021., pa da su na taj način rješenja tuženika pravomoćna i konačna.

2. Tužitelj je u tužbi još naveo da je 10. siječnja 2020. pristupio službeniku tuženika s povjerenjem u njegove ovlasti, znanje, stručnost, zakonitost u radu i postupanju, te da mu je predočio traženu dokumentaciju, odnosno rješenje Hrvatske odvjetničke komore, a kojom je tužitelju odobreno mirovanje, te da mu je službenik tuženika kao ovlaštena osoba izdao potvrdu, odnosno Prijavu o prestanku osiguranja po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti od 10. siječnja 2020., a koja je uspostavljena s danom 31. prosinca 2019., te da je na taj način oslobodio tužitelja od plaćanja mirovinskog osiguranja za razdoblje od 1. siječnja 2020. pa do isteka razloga određenog u rješenju Hrvatske odvjetničke komore od 2. prosinca 2019. Tužitelj je, također, naveo da su tijela tuženika svojim rješenjima, a koja su presudama Upravnog suda u Zagrebu i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske potvrđena, utvrdila da je tuženik, kao ovlašteno službeno tijelo uprave, donio pogrešnu odluku na štetu tužitelja, te da mu je na taj način nanesena materijalna i nematerijalna šteta u vidu plaćanja zateznih kamata, kao i duševnih boli jer tuženik nije postupio sukladno pravilima službe, pa tužitelj smatra da je tuženik počinio bitnu povredu odredbe načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Tužitelj je, nadalje, naveo da je na temelju takvih odluka tuženika, ali i odluka u upravnim sporovima Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured u Zagrebu, Ispostava Zagreb-Centar donijelo 10. ožujka 2023. rješenje KLASA: UP/I-411-01/2023-002/007, URBROJ: 513-07-01-01-2023-01, a koje je potvrdilo Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak u Zagrebu KLASA: UP/II-411-10/23-01/125, URBROJ: 513-04-23-3 od 4. rujna 2023., kojim je utvrđena obveza tužitelja kao osiguranika po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti za razbolje od siječnja do prosinca 2020. prema propisanoj osnovici u iznosu od 9.616,20 kn, i to obveza doprinosa za mirovinsko osiguranje u iznosu od 2.600,51 EUR, obveza doprinosa za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje u iznosu od 866,85 EUR, te obveza doprinosa za zdravstveno osiguranje u ukupnom iznosu od 2.860,55 EUR, a koje iznose je tužitelj u cijelosti podmirio 8. svibnja 2023. Tužitelj je još naveo da tuženik prilikom zaprimanja rješenja Hrvatske odvjetničke komore kojim je tužitelju priznato pravo na mirovanje odvjetničke djelatnosti morao tužitelju pružiti svu stručnu pomoć i omogućiti mu zaštitu njegovih prava iz mirovinskog osiguranja, ali da tuženik nije postupio sukladno odredbama Zakona o upravnom postupku i Zakona o mirovinskom osiguranju, te da je na taj način tužitelju prouzročio štetu u vidu zatezne kamate koju je tužitelj morao podmiriti. Tužitelj je dodao i da je u vrijeme trajanja upravnih postupka i upravnog spora brinuo o teško bolesnoj majci. Istaknuo je i da je tuženik štetnom radnjom omogućio tužitelju stjecanje prava kojim ga je oslobodio od plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, iako je tuženik znao i morao znati da tužitelj kao obveznik ne može ostvariti to pravo na oslobađanje od plaćanja doprinosa za I. i II. stup mirovinskog osiguranja. Pojasnio je da tuženik tužitelju nije 10. siječnja 2020. izdao Prijavu o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 31. prosinca 2019., da tužitelj ne bi bio u zakašnjenju s plaćanjem doprinosa za I. i II. stup mirovinskog osiguranja, te da ne bi morao platiti zatezne kamate na dospjele iznose osiguranja, a s obzirom na činjenicu da je tuženik tek 25. studenog 2020. shvatio da je počinio pogrešku u postupanju na štetu tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od tuženika potražuje isplatu iznosa od 404,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Na pripremnom ročištu održanom 14. siječnja 2026. tužitelj je pojasnio da u ovom predmetu potražuje samo naknadu štete u vidu plaćanja zateznih kamata za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 8. svibnja 2023. koju je podmirio tuženiku na uplaćeni iznos za I. i II. mirovinski stup, a koje u apsolutnom iznosu iznose 404,00 EUR, dok u konkretnom slučaju ne traži naknadu štete za duševne boli.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelj protiv tuženika već pokrenuo parnicu koja se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem P-4726/2021, te je opreza radi istaknuo prigovor dvostruke litispendencije. Također je naveo da je taj postupak još uvijek u fazi prethodnog postupka radi čega je tužitelj imao procesne mogućnosti u okviru istog postupka zahtijevati naknadu štete te nije bilo potrebno pokretanje ovog postupka. Tuženik je, nadalje, istaknuo i prigovor apsolutne nenadležnosti ovoga suda jer je riječ o upravnoj stvari te smatra da je tužitelj svoj zahtjev mogao ostvariti u postupku pred Upravnim sudom, a u kojem ima mogućnost pored glavne stvari zahtijevati i naknadu štete. Stoga je tuženik predložio da sud odbaci tužbu. Tuženik je isto tako osporio tužbu i tužbeni zahtjev, kako u osnovi tako i u visini. Dodao je da tužitelj potražuje naknade štete, te da je na njemu teret dokaza da dokaže sve pretpostavke odgovornosti za štetu, a naročito postojanje protupravnosti na strani tuženika kao javnopravnog tijela. Tuženik je, konačno, istaknuo i prigovor zastare s obzirom na to da je protekao rok od tri godine od dana saznanja za štetu i štetnika, a tijekom postupka je istaknuo i prigovor promašene pasivne legitimacije. Stoga je tuženik predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Tijekom postupka je izvršen uvid u spis ovoga suda broj P-4726/2021, presliku Prijave o prestanku osiguranja od 10. siječnja 2020. (str. 6 spisa), presliku rješenja tuženika KLASA: UP/I 140-10/20-02/03394315872, URBROJ: 341-25-11/2-20-133679 od 25. studenoga 2020. (str. 7-8 spisa), presliku rješenja tuženika KLASA: UP/II 140- 10/20-03/03394315872, URBROJ: 341-99-11/2-20-10264 od 8. siječnja 2021. (str. 9-12 spisa), presliku presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Usl-444/21-9 od 12. srpnja 2021. (str. 13-16 spisa), presliku presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3433/21-2 od 5. listopada 2021. (str. 17-19 spisa), presliku rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Centar, KLASA: UP/I-411-01/2023-002/007, URBROJ: 513-07-01- 01-2023-01 od 10. ožujka 2023. (str. 20-22 spisa), presliku rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 411-10/23-01/125, URBROJ: 513-04-23-3 od 4. rujna 2023. (str. 23-24 spisa), presliku opomene Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured Zagreb od 19. travnja 2023.(str. 25-26 spisa), preslike uplatnica (str. 27 spisa), preslike medicinske dokumentacije tužitelja (str. 28 spisa), preslike medicinske dokumentacije PC (str. 29-34 spisa) saslušan je tužitelj (str. 50-51spisa), te je izvršen uvid i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

6. Ovdje valja reći da je sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka jer su iste na ročištu održanom 9. travnja 2026. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložile su zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa.

7. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), ovaj sud tužbeni zahtjev tužitelja nalazi neosnovanim.

8. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj P-4726/2021 utvrđeno je da se isti vodi povodom tužbe tamo i ovdje tužitelja, protiv tamo i ovdje tuženika, radi utvrđenja da je tuženik svojim postupanjem u postupcima koji su se vodili pred nadležnim tijelima tuženika 10. siječnja 2020. i 25. studenoga 2020. postupao nezakonito, pogrešno i na štetu tužitelja, te da svojim postupnijima nije štitio pravo i interes tužitelja kao građanina, a što je tuženik bio dužan činiti sukladno zakonima, Ustavu i međunarodnim konvencijama. U navedenom predmetu tužitelj, nadalje, traži da se tuženiku zabrani da radi svog nezakonitog, pogrešnog i štetnog postupanja, koje je bio na štetu tužitelja, retroaktivno od tužitelja potražuje naknadu za mirovinsko osiguranje u vremenu od 1. siječnja 2020. pa nadalje.

9. Uvidom u presliku Prijave o prestanku osiguranja od 10. siječnja 2020. (str. 6 spisa) utvrđeno je da je u isto navedeno da je ovdje tužitelju, odvjetniku, prestalo svojstvo osiguranika 31. prosinca 2019.

10. Uvidom u presliku rješenja tuženika KLASA: UP/I 140-10/20-02/03394315872, URBROJ: 341-25-11/2-20-133679 od 25. studenoga 2020. (dalje: rješenje tuženika od 25. studenoga 2020. - str. 7-8 spisa) utvrđeno je da je isto doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti za osiguranika, ovdje tuženika, radi priznanja svojstva osiguranika iz mirovinsko osiguranja po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti - odvjetnik. Nadalje je utvrđeno da je tim rješenju tužitelju poništena Prijava o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti - odvjetnik, uspostavljena s danom 31. prosinca 2019. (t. 1. izreke rješenja), te je tužitelju priznato svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti - odvjetnik počevši od 1. svibnja 2005. nadalje (t. 2. izreke rješenja). Iz obrazloženja istog rješenja proizlazi da tužitelj obavlja samostalnu djelatnost - odvjetnik od 1. svibnja 2005. nadalje te da mirovanje obavljanja odvjetništva nije razlog za utvrđivanje prestanka svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja, dok je obveza plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje s osnove priznatog svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti - odvjetnik propisana Zakonom o doprinosima.

11. Uvidom u presliku rješenja tuženika KLASA: UP/II 140-10/20-03/03394315872, URBROJ: 341-99-11/2-20-10264 od 8. siječnja 2021. (dalje: rješenje tuženika od 8. siječnja 2021. - str. 9-12 spisa) utvrđeno je da je istim poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/I 140-10/20-02/03394315872, URBROJ: 341-25-11/2-20-133679 od 25. studenoga 2020. (t. 1. izreke rješenja) te je tužitelju poništena Prijava o prestanku osiguranja uspostavljena s 31. prosinca 2019. (t. II. izreke rješenja). Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je u tom postupku uvidom u rješenje Hrvatske odvjetničke komore broj 8309/2019-2 Pl od 2. prosinca 2019. utvrđeno da je ovdje tužitelj i dalje upisan u imenik odvjetnika kao odvjetnik, odnosno da nije brisan iz navedenog imenika, te da je stoga Prijava o prestanku osiguranja s 31. prosinca 2019. netočna.

12. Uvidom u presliku presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Usl-444/21-9 od 12. srpnja 2021. (str. 13-16 spisa) utvrđeno je da je navedena presuda donesena u upravnom sporu ovdje i tamo tužitelja, protiv ovdje i tamo tuženika, te da je istom odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II 140-10/20- 03/03394315872, URBROJ: 341-99-11/2-20-10264 od 8. siječnja 2021. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da odobreno mirovanje obavljanja odvjetništva ne dovodi do brisanja odvjetnika iz imenika odvjetnika, pa da samim time ne dovodi do prestanka one okolnosti iz odredbe čl. 10. t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju u svezi s odredbom čl. 46. Zakona o odvjetništvu, uslijed koje je stečen status osiguranika u mirovinskom osiguranju, te da samim time, u smislu odredbe čl. 121. Zakona o mirovinskom osiguraju u svezi s odredbom čl. 10. t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, ne dovodi niti do prestanka okolnosti uslijed kojih je počevši od 1. svibnja 2005. stečen status osiguranika u mirovinskom osiguranju (t. 15. obrazloženja presude).

13. Uvidom u presliku presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3433/21-2 od 5. listopada 2021. (str. 17-19 spisa), utvrđeno je da je ista donesena u upravnom sporu ovdje i tamo tužitelja protiv ovdje i tamo tuženika, te da je istom odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Usl-444/21-9 od 12. srpnja 2021. (t. I. izreke presude), te je odbačen zahtjev tužitelja za naknadnom troška upravnog spora (t. II. izreke presude).

14. Uvidom u presliku rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Centar, KLASA: UP/I-411-01/2023-002/007, URBROJ: 513-07-01- 01-2023-01 od 10. ožujka 2023. (dalje: rješenje od 10. ožujka 2023. - str. 20-22 spisa) utvrđeno je da je istim ovdje tužitelju kao obvezniku doprinosa, osiguraniku po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti slobodno zanimanje - poslovne knjige, utvrđeno za razdoblje od siječnja do prosinca 2020., prema propisanoj mjesečnoj osnovici u iznosu od 9.616,20 kn obveze doprinosa i to:

- za mirovinsko osiguranje u ukupnom iznosu od 2.600,51 EUR (19.593,55 kn), od čega utvrđena obveza iznosi 2.297,32 EUR (17.309,16 kn), dok obračunate kamate iznose 303,19 EUR (2.284,39 kn)

- za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje u ukupnom iznosu od 866,85 EUR (6.531,30 kn), od čega utvrđena obveza iznosi 765,77 EUR (5.769,72 kn), dok obračunate kamate iznose 101,08 EUR (761,58 kn)

- za zdravstveno osiguranje u ukupnom iznosu od 2.860,56 EUR (21.552,90 kn), od čega utvrđena obveza iznosi 2.527,05 EUR (19.040,04 kn), dok obračunate kamate iznose 333,51 EUR (2.512,86 kn).

Navedenim rješenjem, nadalje, tužitelju je kao obvezniku naloženo u roku 8 dana od primitka rješenja uplatiti ukupne obveze doprinosa i obračunate kamate uvećano za kamate koje treba obračunate za iznos utvrđene obveze od dana donošenja rješenja do dana uplate i to doprinose za mirovinsko osiguranje u korist računa Državnog proračuna Republike Hrvatske, doprinose za zdravstveno osiguranje u korist računa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje u korist računa doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualizirane kapitalizirane štednje.

15. Uvidom u presliku rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/23-01/125, URBROJ: 513-04- 23-3 od 4. rujna 2023. (dalje: rješenje od 4. rujna 2023. - str. 23-24 spisa) utvrđeno je da je istim rješenjem odbijena žalba ovdje tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Centar, od 10. ožujka 2023. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je uvidom u rješenje tuženika od 8. siječnja 2021. razvidno da je ovdje tužitelj od 1. siječnja 2020. i dalje upisan u imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, odnosno da nije brisan iz navedenog imenika, te da privremenim prestankom obavljanja djelatnosti, odnosno mirovanjem obavljanja profesionalne djelatnosti ne prestaje svojstvo osiguranika na temelju kojeg je to svojstvo stečeno.

16. Uvidom u presliku opomene Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured Zagreb od 19. travnja 2023. (str. 25-26 spisa) utvrđeno je da je istom tužitelj pozvan bez odgode, a najkasnije u roku od 8 dana, podmiriti dug i to:

- doprinos za mirovinsko osiguranje u ukupnom iznosu od 2.600,51 EUR (19.593,55 kn), od čega utvrđena obveza iznosi 2.297,32 EUR (17.309,16 kn), dok obračunate kamate iznose 303,19 EUR (2.284,39 kn)

- doprinos za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje u ukupnom iznosu od 866,85 EUR (6.531,30 kn), od čega utvrđena obveza iznosi 765,77 EUR (5.769,72 kn), dok obračunate kamate iznose 101,08 EUR (761,58 kn)

- doprinos za zdravstveno osiguranje u ukupnom iznosu od 2.860,56 EUR (21.552,90 kn), od čega utvrđena obveza iznosi 2.527,05 EUR (19.040,04 kn), dok obračunate kamate iznose 333,51 EUR (2.512,86 kn).

17. Uvidom u preslike uplatnica (str. 27 spisa) utvrđeno je da je tužitelj uplatio:

- 12. svibnja 2023. iznos od 2.742,00 EUR u korist računa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje po osnovi zdravstvenog osiguranja za 2020. uvećano za zatezne kamate, a po opomeni od 19. travnja 2023.

- 8. svibnja 2023. iznos od 2.622,00 EUR u korist računa Državnog proračuna Republike Hrvatske, s osnove plaćanja duga za MIO, I. stup za 2020., uvećano za zatezne kamate, a po opomeni od 19. travnja 2023.

- 8. svibnja 2023. iznos od 817,00 EUR u korist računa Državnog proračuna s osnove plaćanja duga za MIO, II. stup za 2020. uvećano za zatezne kamate, a po opomeni od 19. travnja 2023.

18. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je iskazao da je krajem 2019. išao kod tuženika u sjedište u [adresa], te da je razgovarao sa zaposlenikom tuženika koji ga je uputio u postupak dobivanja potvrde, odnosno prijave o prestanku osiguranja po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti. Tom prilikom je zaposleniku tuženika dostavio svu dokumentaciju koja je od njega tražena. On je, naime, želio staviti u mirovanje i obveze prema mirovinskom i zdravstvenom osiguranju s obzirom na to da je zbog bolesti majke stavio u mirovanje obavljanje odvjetništva, o čemu je dobio i rješenje Hrvatske odvjetničke komore. Tada mu je zaposlenik tuženika ispunio prijavu koju je on i potpisao. Zaposlenik tuženika mu je tada rekao da od 1. siječnja 2020. više nije u obvezi podmirivati doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Nakon toga je s tom prijavom o prestanku osiguranja otišao i u Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i tamo se, također, odjavio. Pojasnio je da je tražio mirovanje obavljanja odvjetništva zbog toga što mu je majka bila teško bolesna, odnosno nepokretna te se morao o njoj brinuti. U studenom 2020. nazvala ga je porezna referentica iz Porezne uprave Zagrebačke, GC, te ga je pitala zbog čega ne uplaćuje doprinose i on je elektroničkom poštom GC dostavio dokumentaciju koju je dobio od tuženika. Nakon par dana ga je ponovno nazvala porezna referentica GC te mu je rekla da to tako ne može i da mu je tuženik to krivo napravio te da je dužan platiti doprinose za cijelu 2020. zajedno s kamatama. Nakon toga je ponovno išao kod zaposlenika tuženika u Trpimirovu te mu je rekao što su mu rekli u poreznoj upravi te je on "prtljao" odnosno nije baš bio konkretan zašto mu je to izdao. Nakon toga mu je rekao da ako ne može raditi da mora prestati obavljati odvjetničku djelatnost. Stoga je on od 1. siječnja 2021. prestao obavljati odvjetničku djelatnost. Platio je po zahtjevu porezne uprave sve obveze s osnove mirovinskog i zdravstvenog osiguranja i II. mirovinskog stupa, a kako je to naveo u tužbi i prema dokumentaciji koju je dostavio uz tužbu. Postupao s povjerenjem u navode koje mu je rekao djelatnik tuženika te je onda morao svoje obveze izmiriti sa zakonskim zateznim kamatama. Nakon intervencije poreze uprave tuženik je donio rješenja kojim se poništava, odnosa stavlja izvan snage prijava o prestanku osiguranja. Tužitelj je, konačno, naveo da je potpisao tiskanicu koja je u preslici priložena uz tužbu na str. 6 spisa.

19. Sud prihvatio dokumentaciju u koju je izvršio uvid jer je stranke svojim navodima tijekom postupka nisu dovele u pitanje. Nadalje, sud je, kao životan, logičan i uvjerljiv, prihvatio iskaz tužitelja, a uzimajući u obzir da je isti u bitnom sukladan s ostalim provedenim dokazima.

20. Prije svega valja reći da je neosnovan prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda istaknut od strane tuženika. Naime, u konkretnom slučaju se radi o tužbi radi naknade štete za koju je u smislu odredbe čl. 34. st. 2. ZPP-a propisana sudska nadležnost i to upravo općinskog suda. Ovo i neovisno o tome što je u odredbi čl. 22. st. 4. Zakona o upravnom sporovima ("Narodne novine" broj 20/2010., 143/2012., 152/2014., 94/2016., 29/2017. i 110/2021.), odnosno u čl. 38. st. 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/2024. i 39/2026.) propisano da se u upravom sporu uz glavni zahtjev tužbom može zahtijevati povrat stvari i naknada štete koju je počinio tuženik. Naime, činjenica da je tužitelj sukladno navedenim odredbama u upravnom sporu mogao podnijeti zahtjev za naknadu štete ne isključuje mogućnost da naknadu štete potražuje u sudskom postupku sukladno navedenoj odredbi čl. 34. st. 2. ZPP-a, pogotovo imajući u vidu da je tužitelju šteta nastala plaćanjem predmetnih zateznih kamata za doprinose za mirovinsko osiguranje, a koje uplate su izvršene 8. svibnja 2023. dakle po okončanju upravnog spora, a koji je okončan donošenjem presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3433/21-2 od 5. listopada 2021.

21. Isto tako je neosnovan i tuženikov prigovor dvostruke litispendencije. Naime, uvidom u spis ovog suda poslovni broj P-4726/2021 utvrđeno je da se isti vodi radi utvrđenja da je tuženik svojim postupanjem u postupcima koji su se vodili pred nadležnim tijelima tuženika 10. siječnja 2020. i 25. studenoga 2020. postupao nezakonito, pogrešno i na štetu tužitelja, te da svojim postupnijima nije štitio pravo i interes tužitelja kao građanina, a što je tuženik bio dužan činiti sukladno zakonima, Ustavu i međunarodnim konvencijama, te da se tuženiku zabrani da radi svog nezakonitog, pogrešnog i štetnog postupanja, koje je bio na štetu tužitelja, retroaktivno od tužitelja potražuje naknadu za mirovinsko osiguranje u vremenu od 1. siječnja 2020. pa nadalje. Budući da je u konkretnom slučaju predmet postupka zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi iznos s osnove naknade štete u visini iznosa plaćenih zakonskih zateznih kamata, to je u smislu odredbe čl. 194. st. 3. ZPP-a neosnovan prigovor dvostruke litispendencije istaknut od strane tuženika jer se u predmetu ovog suda poslovni broj P-4726/2021 ne radi o parničnom postupku koji se vodi u pogledu istog zahtjeva kao u ovom predmetu.

22. Također, tuženik neosnovano osporava svoju pasivnu legitimaciju. Naime, kako tužitelj tvrdi da mu je šteta u vidu plaćanja zakonskih zateznih kamata nastala iz razloga nepravilnog i nezakonitog rada tuženika koji je tužitelju izdao Prijavu o prestanku osiguranja od 10. siječnja 2020., tako je tuženik u konkretnom slučaju pasivno legitimiran. Naime, u odredbi čl. 141. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine“ broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022.; dalje ZMO) propisano je da je Zavod javna ustanova na koju se primjenjuju propisi o ustanovama, ako tim zakonom nije drugačije uređeno. Nadalje, u odredbi čl. 59. st. 1. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 29/1997., 76/1993., 47/1999., 35/2008., 127/2019. i 151/2022.) propisano je da ustanova odgovara za obveze cijelom svojom imovinom.

23. Konačno, neosnovan je i prigovor zastare koji je tuženik istaknuo. Naime, prema odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Kako u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu štete s osnove plaćanja zateznih kamata na dug po osnovi doprinosa za mirovinsko osiguranje, a koje je, kako je to gore navedeno, podmirio 8. svibnja 2023., dok je tužba u konkretnom slučaju podnesena 1. listopada 2024., to je evidentno da je tužitelj tužbu podnio unutar roka propisanog navedenom odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a.

24. Međutim, neovisno o tome što je u ovom postupku utvrđeno da je tužitelj sa zakašnjenjem podmirio svoje obveze plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje uslijed čega su mu obračunate zatezne kamate i to za mirovinsko osiguranje u iznosu 303,19 EUR, te za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje u iznosu 101,08 EUR, njegov tužbeni zahtjev kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 404,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama je valjalo odbiti kao neosnovan. Naime, tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da mu je tuženik izdao Prijavu o prestanku osiguranja od 10. siječnja 2020., koja je kasnije poništena rješenjem tuženika od 8. siječnja 2021., a u odnosu na koje je odbijena žalba ovdje tužitelja presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-444/20-9 od 12. srpnja 2021., te koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3433/21-2 od 5. listopada 2021. Pritom tužitelj ističe da mu je izdavanjem navedene Prijave o prestanku osiguranja od 10. siječnja 2020., kojom ga je tuženik pogrešno oslobodio od plaćanja mirovinskog osiguranje za razdoblje od siječnja do prosinca 2020., a koja prijava je kasnije poništena, nanesena šteta jer je isto dovelo do toga da je tužitelj sa zakašnjenjem izvršio svoju obvezu plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje uslijed čega je morao platiti i zakonske zatezne kamate.

25. Stoga je valjalo poći od odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a kojom je propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan istu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je stavkom 4. istoga članka propisano da se za štetu bez obzira na krivnju odgovara i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu postojanje osobe odgovorne za štetu (štetnika), protupravna štetna radnja, postojanje štete i uzročna veza između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje, pri čemu se sve navedene pretpostavke moraju kumulativno ispuniti da bi postojala odgovornost za štetu. Međutim, sama činjenica da je tuženik izdao Prijavu o prestanku osiguranja od 10. siječnja 2020., koja je kasnije odlukom tuženika poništena ne može se smatrati nepravilnim, odnosno nezakonitim radom tuženika. Naime, nezakonit rad se očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu odnosno propuštanje da se primijeni zakon, drugi propis ili opći akt, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti. Međutim, svako poništavanje odluke ne mora uvijek značiti i postojanje nezakonitosti i nepravilnosti u radu zbog kojeg bi tuženik u smislu odredbe čl. 1045. st. 4., a u svezi s odredbom čl. 1061. st. 1. ZOO-a, odgovarao za naknadu štete. Dakle, ne mora se raditi o nezakonitom i nepravilnom radu u svakom slučaju kada je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili pogrešnog pravnog stajališta u upravnom postupku poništena ili stavljena izvan snage odluka tuženika, kao javne ustanove. Ovo stoga što se ne radi se o pukom automatizmu, već se mora raditi o težem slučaju nezakonitosti, odnosno nepravilnosti, te sud ima mogućnost utvrđivanja ispunjenja uvjeta nezakonitosti ili nepravilnosti postupanja u svakom pojedinom slučaju. Dakle, s obzirom na navedeno u konkretnom slučaj je bilo potrebno utvrditi je li postupanje tuženika prilikom izdavanja Prijave o prestanku osiguranja od 10. siječnja 2020., bilo nezakonito tj. nepravilno.

26. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije isticao zbog čega specifičnosti konkretnog slučaja opravdavaju ocjenu o tome da se radi o nezakonitom i nepravilnom radu tuženika kao javne ustanove, dok nepravilna primjena odredaba ZMO-a ne znači automatizmom i samo po sebi da je rad tuženika bio nezakonit, ni izrazitu samovolju i proizvoljnost u primjeni prava koje bi kao takvo imalo i sve elemente nepravilnog i nezakonitog rada (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-x-274/12 od 3. siječnja 2013. i poslovni broj Rev 2604/14-4 od 7. prosinca 2016., u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji). Pored navedenog valja istaknuti i da je obvezu plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje tužitelju utvrdilo Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Centar, rješenjem od 10. ožujka 2023., te je, po ocjeni ovog suda tužitelj, koji je u spornom razdoblju bio odvjetnik, kod Porezne uprave mogao i sam provjeriti svoju obvezu plaćanja doprinosa, te istu na vrijeme ispuniti, i unatoč tome što mu je tuženik izdao navedenu Prijavu o prestanku osiguranja od 10. siječnja 2020. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete, te je stoga valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 404,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka, a kako je to odlučeno u izreci ove presude.

Zagreb, 29. travnja 2026.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjeraka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužitelju uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR

2. Tuženiku