REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-2086/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj BE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija (OIB: 18683136487), Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Zagreb, Katančićeva 5, kojeg zastupa službena osoba AE, radi teške povrede službene dužnosti, 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-02/25-01/14, URBROJ: 513-02-8988-25-3 od 19. kolovoza 2025. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-02/24-01/31, URBROJ: 513-02-8989-25-20 od 21. svibnja 2025., utvrđeno je da je tužitelj, koji je u vrijeme predmetnog događaja bio državni službenik Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Pula – Pola, Službe za robno granične procedure Luke Pula – Pola, raspoređen na radno mjesto carinika III. vrste, odgovoran za počinjenje teške povrede službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 4. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“, broj 68/13, 30/14, 115/16, 39/19, 98/19, 155/23 i 36/24), opisane kao krivotvorenje, preinačavanje, unošenje ili ovjera neistinitog sadržaja u službenim ispravama ili u informacijskom sustavu, te mu je izrečena kazna zabrana prijma u državnu službu na razdoblje od jedne godine.

1.1. Postupak je pokrenut zahtjevom nadležnog službenika od 20. kolovoza 2024. godine.

1.2. Činjenično, utvrđeno je da je tužitelj odgovoran je jer je 29. prosinca 2023. godine kao ovlašteni carinski službenik u knjigu dežurstva koja se koristi za potrebe Kontrolnog mjesta Bršica, unio i ovjerio neistinit sadržaj na način da je upisao i potpisao da je preuzeo smjenu od carinske službenice RE na dan 29. prosinca 2023. godine, u 07,00 sati, iako je znao da imenovana službenica koja je sukladno planu/evidenciji o korištenju radnog vremena za mjesec prosinac 2023. godine trebala uredovati dana 28./29. prosinca 2023. godine u vremenu od 19,00 sati do 07,00 sati, u navedeno vrijeme nije uredovala već da je carinski službenik GE bez znanja nadređenog službenika nakon što mu je dana 28. prosinca 2024. godine u 19,00 sati završila dnevna smjena, nastavio raditi i u noćnoj smjeni do dana 29. prosinca 2023. godine u 07,00 sati, te je tom prilikom dogovorio s carinskim službenikom GE da u knjizi dežurstva prilikom upisa primopredaje smjene ostavi prazan prostor kako bi omogućio da carinska službenica RE naknadno, po dolasku u slijedeću dnevnu smjenu upiše neistiniti sadržaj da je dana 28./29. prosinca 2023. godine u vremenu od 19,00 sati do 07,00 sati obavljala službene dužnosti kao carinik III. vrste u Carinskom uredu Pula - Pola, Službi za robno granične procedure Luka Pula-Pola Kontrolnom mjestu Bršica i da je službu uredno predala dana 29. prosinca 2023. godine u 07,00 sati tužitelju, a što je imenovana i učinila po dolasku u dnevnu smjenu dana 31. prosinca 2023. godine.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-114-02/25-01/14, URBROJ: 513-02- 8988-25-3 od 19. kolovoza 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Smatra da navedenim naknadnim upisivanjem podataka u knjigu dežurstva nije počinio tešku ni drugu povredu službene dužnosti. Upisani vremenski slijed ne odgovara stvarnom stanju, ali ako se sada iščitava knjigu dežurstva ne vidi se nikakav vremenski vakuum, pa se stoga ne može utvrditi nikakva nepravilnost izvan provedenih kontrola ovlaštenih carinskih službenika. Tužitelju ni u primisli nije bilo da time čini nešto neprimjereno, radnje su činjene uz dragovoljni pristanak svih sudionika, pa se time nitko ne osjeća iskorištenim ni oštećenim. Oštećena nije ni carinska služba, na koju nema nikakvih negativnih učinaka. K tomu, knjiga dežurstva tek je pomoćna evidencija. Tužitelju je 31. prosinca 2024. prestala državna služba. Nikada nije bio sankcioniran u službi, a 2016. je dobio priznanje carinik godine. Iz tužbenih navoda Sud zaključuje da tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje, te u spisu ovog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 22. travnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema članku 102. stavku 1. točki 4. Zakona o carinskoj službi, teškom povredom službene dužnosti smatra se krivotvorenje, preinačavanje, unošenje ili ovjera neistinitog sadržaja u službenim ispravama ili u informacijskom sustavu.

8. U osporavanim rješenjima citirane su i ostale mjerodavne odredbe Zakona o carinskoj službi i Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 155/23). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

9. Za ostvarivanje bitnih obilježja teške povrede službene dužnosti iz članka 102. stavku 1. točki 4. Zakona o carinskoj službi nije nužan nastup štetnih posljedica po carinsku službu odnosno po druge službenike. Okolnost posljedica koje jesu ili nisu nastupile može utjecati na odmjeravanje disciplinske kazne, kada se izbor kazne provodi unutar propisanog raspona. Prethodni rad stranke u službi također može biti važan pri određivanju kazne (kada se izbor kazne provodi unutar propisanog raspona), ali ne utječe na utvrđivanje ostvarivanja bitnih obilježja disciplinske povrede.

10. Sud je suglasan s argumentacijom tuženika koja se odnosi na to da je u predmetnom slučaju došlo do unošenja neistinitog sadržaja u knjigu dežurstva kao službenu ispravu. Ta je argumentacija tužitelju poznata, a tužitelj je nije suštinski osporio ni u disciplinskom (upravnom) postupku ni u ovome sporu.

11. Sud ujedno utvrđuje da se osporavane odluke temelje na pravilno provedenom postupku, da obrazloženja tih odluka udovoljavaju standardima relevantnosti i dostatnosti, te da su javnopravna tijela valjano analizirala raspoloživi dokazni materijal. Za odluke disciplinskih tijela postojala je valjana pravna osnova, kao i legitiman cilj. U tom pogledu disciplinska tijela nisu učinila očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenila postojanje nekog važnog čimbenika, niti propustila razmotriti sve relevantne čimbenike, niti su propustila uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke te su u obzir uzela sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku javnopravnih tijela.

12. Nadalje, člankom 121. Zakona o državnim službenicima, kojim je uređeno donošenje odluke o odgovornosti nakon prestanka državne službe, propisano je sljedeće:

„(1) Ako je državnom službeniku prestala državna služba nakon pokretanja postupka zbog teške povrede službene dužnosti, Službenički sud nastavit će vođenje postupka i na osnovi utvrđenog činjeničnog stanja donijeti odluku o odgovornosti za tešku povredu službene dužnosti.

(2) Ako Službenički sud utvrdi odgovornost za tešku povredu službene dužnosti osobe iz stavka 1. ovoga članka, izreći će zabranu prijma u državnu službu na vrijeme od jedne godine.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako Službenički sud utvrdi da je počinjena teška povreda službene dužnosti koja ima obilježja korupcije ili otuđenja državne imovine, izreći će zabranu prijma u državnu službu u razdoblju od četiri godine.“

13. Nesporno je da je tužitelju državna služba prestala 31. prosinca 2024., tj. za vrijeme trajanja disciplinskog (upravnog) postupka. Pri takvom stanju stvari, tužitelju je, u skladu sa člankom 121. stavcima 1. i 2. Zakona o državnim službenicima, pri utvrđivanju odgovornosti za tešku povredu službene dužnosti, mogla biti izrečena samo kazna zabrane prijma u državnu službu na vrijeme od jedne godine, koja kazna mu je i izrečena.

14. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 i 39/26), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

15. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 4., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 29. travnja 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- BE, [adresa]

- Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Drugostupanjskom disciplinskom sudu Carinske uprave, Zagreb, Katančićeva 5