Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj K-Rz-3/2025-63

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Đilas, predsjednika vijeća te Vlaste Šimenić-Kovač i Vesne Osmanović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nikoline Velki, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆK i optuženog CK, zbog kaznenog djela iz čl. 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 71/91., 39/92., 91/92., 58/93., 37/94., 108/95., 28/96. i 110/97. – dalje: OKZRH), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KO-DO-7/2024 od 22. veljače 2024., izmijenjene podneskom od 11. ožujka 2025. i na raspravi 13. travnja 2026. , nakon javne rasprave održane 16. veljače 2026., 3. ožujka 2026., 10. ožujka 2026., 13. travnja 2026. i 27. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, Vinka Pejića, optuženog ĆK i njegove braniteljice, odvjetnice ĆKB, optuženog CK i njegovog branitelja Domagoja Rešetara, 29. travnja 2026. objavio je, a 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e

Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP/08),

optuženi CK, OIB [osobni identifikacijski broj], sin NK i Ć rođ. C, rođen **.**.1955. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, s mirovinom u iznosu od 390,00 eura, sa završenom osnovnom školom i tečajem za KV vozača, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, služio bivšu JNA, bez vojnog čina i odlikovanja, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

o s l o b a đ a s e o p t u ž b e

I/ da bi:

dana 3. rujna 1991. u [adresa], u [adresa], tijekom oružane pobune lokalnog srpskog stanovništva protiv ustavnopravnog poretka [adresa], ĆK i II-opt. CK kao pripadnici TO Darda, protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog običajnog prava o postupanju s ratnim zarobljenicima, kršeći odredbe čl. 3. st. 1. t. a) i c) i čl. 13. Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. te protivno čl. 4. st. 1. i 2. t. a) Dopunskog protokola Ženevskih konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) od 8. lipnja 1977., nakon što su zarobili pripadnike Zbora narodne garde KK, ŽK i BK, zajedno i prema dogovoru s EK i drugim nepoznatim pripadnicima TO Darda u namjeri da ih fizički i psihički zlostavljaju te ponižavaju, prisilili ih da skinu odjeću sa sebe, a zatim formirali improvizirani špalir, natjerali da prođu kroz isti, kojom prilikom ih je neposredno prije, a i kroz špalir, ĆK i ostali svi zajedno udarali nogama i puškama po glavi i cijelom tijelu, pri čemu je u jednom trenutku pucanjem iz vatrenog oružja u glavu usmrćen KK,

II/ dakle, da bi kršeći pravila međunarodnog prava ubio, mučio i nečovječno postupao prema ratnim zarobljenicima,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika opisan u čl. 122. OKZRH

III/ Na temelju članka 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točke 1. do 5. ovog Zakona te nužni izdaci optuženika te nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

II/

Optuženi ĆK, OIB [osobni identifikacijski broj], sin N i K rođ. Ž, rođen **.**.1950. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, s mirovinom u iznosu od 450,00 eura, pismen, sa završenom srednjom elektrotehničkom školom, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik kuće na adresi prebivališta i oko 4 h zemljišta, poljoprivrednih strojeva i osobnog automobila Chevrolet Aveo (2008.), služio bivšu JNA, bez vojnog čina i odlikovanja, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, nalazi se u istražnom zatvoru u domu uz elektronički nadzor,

k r i v j e

I/ što je,

dana 3. rujna 1991. u [adresa], u [adresa], tijekom oružane pobune lokalnog srpskog stanovništva protiv ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, kao pripadnik Teritorijalne obrane Darda, protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog običajnog prava o postupanju s ratnim zarobljenicima, kršeći odredbe čl. 3. st. 1. t. a) i c) i čl. 13. Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., te protivno čl. 4. st. 1. i 2. t. a) i e) Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) od 8. lipnja 1977., nakon što su zarobili pripadnike Zbora narodne garde, KK, ŽK i BK zajedno i prema dogovoru s EK i drugim nepoznatim pripadnicima TO Darda, u namjeri da ih fizički i psihički zlostavljaju te ponižavaju, prisilili ih da skinu donji dio odjeće sa sebe, a zatim formirali improvizirani špalir, natjerali da prođu kroz isti, kojom prilikom ih je neposredno prije, a i kroz špalir, I-opt. ĆK i ostali svi zajedno udarali nogama i puškama po glavi i cijelom tijelu,

II/ dakle, kršeći pravila međunarodnog prava nečovječno postupao prema ratnim zarobljenicima,

čime je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika opisano i kažnjivo po članku 122. OKZRH,

III/ pa se optuženi ĆK na temelju članka 122. OKZRH i uz primjenu članka 38. stavka 2. i članka 39. stavka 1. točke 1. OKZRH,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine

IV/ Na temelju članka 45. stavka 1. OKZRH optuženom ĆK u kaznu zatvora uračunava se vrijeme lišenje slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. lipnja 2023. pa nadalje.

V/ Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP/08 ), optuženi ĆK je dužan u roku 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 600,00 (šesto) eura koji se odnose na paušalnu svotu suda, a u cijelosti se oslobađa plaćanja nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podnijelo je 22. veljače 2024. optužnicu broj KO-DO-7/2024 protiv optuženog ĆK, optuženog CK i optuženog EK zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH, koju optužnicu je tužitelj činjenično izmijenio pisanim podneskom od 11. ožujka 2025. (str. 1296-1297/13. dio spisa), a potom i usmeno na raspravi 13. travnja 2026.(str. 1559/15. dio spisa).

2. Na raspravi održanoj 17. prosinca 2024. u predmetu K-Rz-2/2024, na temelju članka 26. ZKP/08 kazneni postupak protiv optuženog EK razdvojen je od kaznenog postupka prema optuženom ĆK i optuženom CK. (str.1188/12. dio spisa).

3. Presudom ovog suda broj K-Rz-2/2024 od 17. ožujka 2025. optuženi CK oslobođen je optužbe za kazneno djelo iz članka 122. OKZRH, dok je optuženi ĆK proglašen krivim za isto kazneno djelo, koja presuda je u povodu žalbe državnog odvjetnika i optuženog ĆK ukinuta u cijelosti rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-rz-11/2025 od 2. rujna 2025. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Pozvan da se očituje o optužbi u smislu članka 416. stavka 1. ZKP/08, optuženi ĆK izjavio je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret izmijenjenom optužnicom, a putem braniteljice osporio je sve činjenične navode izmijenjene optužnice navodeći kao razlog da nije sudjelovao u izvršenju radnje kaznenog djela za koje se tereti.

5. Pozvan da se očituje o optužbi u smislu članka 416. stavka 1. ZKP/08, optuženi CK izjavio je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret izmijenjenom optužnicom i putem branitelja osporio sve činjenične navode izmijenjene optužnice, navodeći kao razlog da kritične zgode nije bio pripadnik Teritorijalne obrane Darda niti se 3. rujna 1991. nalazio u mjestu Bilje.

6. Na raspravi 16. veljače 2026., a prije iznošenja dokaznih prijedloga, iz spisa predmeta, na temelju članka 431. stavka 3. ZKP/08 izdvojen je zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆK u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj od 7. lipnja 2016. i zapisnik o ispitivanju svjedoka EK u Policijskoj upravi osječko- baranjskoj od 30. svibnja 2016., budući da se radi o iskazima koje su imenovani dali tijekom izvida u svojstvu svjedoka, tada u postupku protiv nepoznatog počinitelja, odnosno u vrijeme dok im još formalno nije bilo priznato svojstvo osumnjičenika, pa kako su iskaze dali bez procesnih jamstava obrane, isti se ne mogu koristiti u dokaznom postupku. Ujedno je istim rješenjem izdvojena i službena zabilješka Policijske uprave osječko-baranjske o obavljenom obavijesnom razgovoru s građaninom DK od 7. listopada 2014. budući da se ista ne može koristiti u dokaznom postupku.

7. Tijekom dokaznog postupka, na suglasan prijedlog stranaka neposredno su ispitani svjedoci JK (str. 1472-1475/14. dio spisa), IK (str. 1475-1477/14. dio spisa) i MK (str. 1478/14. dio spisa), a na prijedlog obrane optuženih neposredno je ispitan i svjedok VK (str. 1497-1498/15. dio spisa). Svjedok IK je po odluci suda ponovljeno neposredno ispitan nakon preotvaranja rasprave (str.1583-1585/15. dio spisa).

7.1. Na suglasan prijedlog stranka pročitan je iskaz svjedoka JK sa zapisnika od 13. siječnja 2025. (str. 1202-1204/12. dio spisa), svjedoka IK sa zapisnika od 13. siječnja 2025. (str. 1204-1206/12. dio spisa), svjedoka GK sa zapisnika od 14. siječnja 2025. (str. 1208/12. dio spisa), svjedoka UK sa zapisnika od 14. siječnja 2025. (str. 1208-1209/12. dio spisa), svjedoka HK sa zapisnika od 26. veljače 2025. (str. 1278/13. dio spisa), svjedoka DK sa zapisnika od 7. ožujka 2025. (str.1291-1292/13. dio spisa), svjedoka PK sa zapisnika od 7. ožujka 2025. (str.1292- 1293/13. dio spisa), svjedoka ŠK sa zapisnika od 14. ožujka 2025. (str.1309-1310/13. dio spisa), svjedoka RK sa zapisnika od 29. studenog 2023. (list 552-554/7. dio spisa) i zapisnika od 15. ožujka 2023. (list 298-301/4. dio), svjedoka FK sa zapisnika od 6. kolovoza 2022. (list 302-305/4. dio spisa), svjedoka SK sa zapisnika od 30. lipnja 2022. (list 306-309 /4. dio spisa) i zapisnika od 19. listopada 2023. (list 492-493/6. dio spisa), svjedoka ĐK sa zapisnika od 30. travnja 2022. (list 310-313/4. dio spisa), svjedoka ČK sa zapisnika od 11. listopada 2023. (466-468/6. dio spisa), svjedoka TK sa zapisnika od 28. lipnja 2023. (list 471-472/6. dio spisa), svjedoka AK sa zapisnika od 12. listopada 2023. (list 477-478/6. dio spisa), svjedoka LK sa zapisnika od 24. listopada 2023. (list 496-497/6. dio spisa), svjedoka ZK sa zapisnika od 25. listopada 2023. (list 498- 501/6. dio spisa), svjedoka OK sa zapisnika od 13. studenog 2023. (list 539-540/7. dio spisa), svjedoka ĆS sa zapisnika od 13. studenog 2023. (list 541-542/7. dio spisa), svjedoka CS sa zapisnika od 14. studenog 2023. (list 543-544/7. dio spisa), svjedoka NS sa zapisnika od 15. studenog 2023. (list 545-546/7. dio spisa), svjedoka KS sa zapisnika od 24. listopada 2023. (list 513-515/7. dio spisa) i svjedoka ŽS sa zapisnika od 2. studenog 2023. (list 523-524/7. dio spisa).

7.2. Obrana optuženog ĆK odustala je od prijedloga za neposrednim ispitivanjem svjedoka BS te je u dokaznom postupku uz suglasnost obrane i optužbe pročitan iskaz svjedoka BS sa zapisnika od 23. veljače 2022. (str. 316-319/5. dio spisa) i zapisnika od 26. listopada 2023. (str. 502- 504/6. dio spisa).

7.3. Od materijalnih dokaza pročitani su; zapisnik obdukcije broj 417/91 od 4. rujna 1991. na ime KK (list 30-33/1. dio spisa), zapisnik o pregledu posmrtnih ostataka od 17. prosinca 1999. (list 38-39/1. dio spisa), prijava činjenice smrti Zavoda za sudsku medicinu za BK od 23. srpnja 2008. (list 40-41/1. dio spisa), nalazi o identifikaciji analizom DNA od 26. svibnja 2008. (list 42-45/1. dio spisa), zapisnik sekcije KBC Osijek broj 226/2012 od 12. studenog 2012. (list 46-48/1. dio spisa), nalaz o identifikaciji metodom analize DNA Medicinskog fakulteta u Osijeku od 6. veljače 2013. (list 49-51/1. dio spisa), potvrda o smrti ŽK od 27. studenoga 2013. (list 52-54/1. dio spisa), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora od 28. lipnja 2023. na adresi prebivališta ĆK u [adresa], uz dodatak zapisniku (list 111-115/2. dio spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od ĆK broj 00041526, od 28. lipnja 2023. (list 128/2. dio spisa), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora od 28. lipnja 2023. na adresi prebivališta CK u [adresa] (list 149-152/2. dio spisa), popis ubijenih i preminulih osoba koje je prevezlo i sahranilo poduzeće "Komus" Beli Manastir (list 188-192/3. dio spisa), a razgledane su fotografije mrtvog tijela KK (list 34-37/1.dio spisa), ispis fotografije (list 129/2. dio spisa), fotodokumentacija očevida ekshumacija od 7. i 8. studenog 2012. (list 55-105/1. dio spisa) i prikaz lokacija bitnih za mjesta događaja u naselju Bilje (list 195/3. dio spisa).

7.4. Na prijedlog optuženog CK pročitano je rješenje o utvrđivanju mirovinskog staža Zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Osijek od 23. lipnja 2020. (list 1315-1316/13. dio spisa).

7.5. Kao dokaz suda, na temelju članka 431. stavka 2. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka IK sa zapisnik od 28. lipnja 2023. (list 24-25 spisa/1. dio spisa) i zapisnika od 7. studenog 2023. (list 534-535/ 7. dio spisa) te iskaz svjedoka MK sa zapisnika od 16. siječnja 2023. (list 27-29/1. dio spisa), 6. studenog 2023. (list 531-533/7. dio spisa) i 26. veljače 2025. (str. 1277-1278/13. dio spisa).

7.6. Prije ispitivanja optuženog ĆK i optuženog ES pročitano je uvjerenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za kaznene evidencije za optuženog ĆK (list 453/6. dio spisa) i optuženog CK (list 454/6. dio spisa) te potvrda Odjela za prekršajne evidencije za optuženog ĆK (list 450/6. dio spisa) i optuženog CK (list 451/6. dio spisa).

7.7. Na kraju dokaznog postupka ispitani su optuženi ĆK i optuženi CK.

8. U obrani iznesenoj na zapisniku od 14. ožujka 2025. (str. 1311-1312/13. dio spisa) pri kojoj je ostao i u ovom postupku, optuženi ĆK osporava da je bio u teritorijalnoj obrani i navodi da je kritične zgode u Bilje išao kao električar jer se na početku tog mjesta nalazi trafostanica s koje im je u [adresa] bila isključena struja. Poznato mu je da je u [adresa] bila neka “gužva” oko kuće na broju 63, ali nije vidio je li netko ubijen u toj kući. Navodi da je komandir čete bio DS, da su dvojicu iz te kuće izvela braća DS i tom prilikom nije bilo skidanja uniforme nego su pozvana vozila te su ih braća DS predali nekim ljudima, a kasnije je čuo da su ubijeni. Kada je to završilo on je otišao na trafostanicu raditi svoj posao.

8.1. Na pitanja odgovara da je kritične zgode na sebi imao HEP-ovo radno odijelo plave boje i nije bio u teritorijalnoj obrani nego je radio svoj posao u Elektro Baranji. Ne osporava da je kritične noći išao prema [adresa] s teritorijalnom obranom i da je tom prilikom nosio svoju lovačku pušku bohericu. Navodi da se unutar ta dva dvorišta u [adresa] nalazilo sigurno 70 ljudi, a on se s još nekim ljudima nalazio ispred kuće na pločniku i bio je u komunikaciji s komandirom čete DS kojeg je pozivao da smiri situaciju jer se pucalo se u zrak i bojao se da netko ne strada. Kada su izvodili dvojicu pripadnika Zbora narodne garde, on je stajao pored DS i još jedne osobe koja je imala poljsku telefonsku centralu, a izvodile su ih osobe prezimena B, TK, JS i IS. Navodi da toga dana nije vidio JK jer je on u to vrijeme čuvao zatvorenike u policiji, a kada su išli iz [adresa] u [adresa] s njima nije bio CK. Iz [adresa] prema [adresa] išla je teritorijalna obrana, oni su imali naoružanje, ali nisu imali uniforme i nije se pucalo sve dok nisu došli do te kuće. Iskazuje da je večer prije ovog događaja u njegovu kuću došao DS koji mu je rekao da će ići uključiti struju i da će mu oni dati osiguranje. Siguran je da u dvorištu te kuće nije nitko ubijen jer je bio na ulici i to bi se čulo, a kada su dva pripadnika ZNG-a odvedeni, otišao je do trafostanice i dok je tamo radio čuo je da je netko ubijen u toj kući. Za trafostanicu navodi da se nalazi na udaljenosti 50 do 60 metara gledano u smjeru Osijeka od kuće iz koje su izvedeni ti ljudi, tamo je radio oko dva sata i nakon toga otišao kući.

8.2. U dopuni obrane, 13. travnja 2026. (str. 1560-1561/15. dio spisa) optuženi ĆK navodi da se radno odijelo u koje je bio odjeven kritične zgode sastoji od hlača i radne bluze, a gornji dio je već bio izblijedio pa je više vukao na zelenu boju. Oružje nije zadužio nego je sa sobom nosio svoju lovačku pušku. Za vrijeme izvođenje zarobljenika iz kuće bio je sedam do osam metara udaljen od tog mjesta i čekao da se krene dalje prema ulazu u Bilje gdje se nalazi trafostanica. Tom prilikom ispred njega je bilo još ljudi tako da nije imao direktan pogled na zarobljenike, ali je vidio kada su ih izvodili. Osporava da bi imao fizički kontakt sa zarobljenicima i da ih je poznavao, a kasnije je prema trafostanici išao s DS, komandirom voda IK i MS koji je do 1991. bio komandir Stanice milicije u Dardi te još jednim koji je nosio poljsku centralu. Ne zna gdje je u kritično vrijeme bio CK niti ga je vidio u blizini kuće gdje su zarobljeni pripadnici Zbora narodne garde. Ponavlja da tom prilikom kada su došli do kuće broj 63 i kada su dvojica već zarobljena, nitko u dvorištu nije ubijen, a ne sjeća se tko mu je kasnije dok je bio na trafostanici rekao da je u toj kući jedna osoba ubijena i da se isto radilo o pripadniku ZNG-a. Navodi da prilikom izvođenja dva zarobljenika iz kuće nije bio formiran špalir, niti su ti ljudi natjerani da se skinu u donje rublje, niti ih je tko udarao. Kritične zgode on je bio jedina osoba koja je mogla riješiti problem sa strujom, nije pripadao teritorijalnoj obrani nego je tražio da ga osiguravaju za vrijeme dok obavlja posao na uključivanju struje.

8.3. U dopuni obrane, 27. travnja 2026. (str. 1586 /15. dio spisa), optuženi ĆK navodi da je za Teritorijalnu obranu u Dardi glavni bio VS GS kojeg kritičnog dana nije vidio u [adresa]. Poznato mu je da je tijekom napada na Bilje bilo je izdvojeno zapovjedno mjesto u naselju Mece i da se u tom mjestu nalazila gostionica naziva Marinkova bara. Za trafostanicu navodi da se nalazi na ulazu u Bilje i u blizini iste nije vidio jedno ili više tijela ubijenih osoba.

9. Optuženi CK ostao je u cijelosti kod obrane iznesene na zapisniku od 14. ožujka 2025., (str. 1312-1313/13. dio spisa), a tom prilikom porekao je da bi kritične zgode bio u [adresa] i da bi bio pripadnik teritorijalne obrane jer se u inkriminirano vrijeme nalazio na drugom mjestu, u Marinkovoj bari zajedno s bratom US, NS, HS, PS i CS. Iskazuje da je večer prije pozvan da dođe u Šumariju u [adresa] u dva sata u noći, sa sobom je ponio svoju lovačku pušku, a na prostoru Šumarije bilo je oko sto ljudi. Sjeća se da su dvije grupe išle u pravcu Bilja, dok je on išao prema Marinkovoj bari gdje se zadržao neko vrijeme sve dok nije stigla naredba da se vrate kućama.

9.1. Na pitanja odgovara da mu nije poznato tko je izdao naredbu da se vrate kućama, ne zna jesu li imali zapovjednika, može biti da je to bio VS koji im je i rekao da idu prema Marinkovoj bari za koju navodi da se nalazi na kraju mjesta Mece, pet do šest kilometara od Bilja i oni su tamo bili kao neka straža. U kritično vrijeme radio je kao portir na crpilištu, a za događaje u [adresa] saznao je tek kada je bio priveden.

9.2. U dopuni obrane, 13. travnja 2026. (str.1561/15. dio spisa) optuženi CK pojašnjava da je u kritično vrijeme bio zaposlen u Mesnoj industriji E kao portir na crpilištu u mjestu Mece te mu je u radni staž priznato i vrijeme za koje ga tereti optužba pa pretpostavlja da mu to ne bi priznali da je bio teritorijalnoj obrani. Navodi da je IK upoznao prije dvadeset godina, nije ga poznavao 1991. niti je poznavao JK. Osporava da bi kritičnog dana bio u mjestu Bilje i nema nikakvih saznanja o predmetnom događaju.

9.3. U dopuni obrane, 27. travnja 2026. (str.1586-1587 /15. dio spisa), optuženi CK navodi da ne zna tko je bio zapovjednik Teritorijalne obrane Darda, ali se pričalo da je to bio GS. Ne zna je li postojalo izdvojeno zapovjedno mjesto niti gdje se nalazilo jer je kritičnog dana s osobama koje je prije naveo u iskazu, bio na prostoru jedne bare, močvare koju su zvali Marinkova bara, a poznato mu je da se u mjestu Mece nalazio i ugostiteljski objekt toga imena. Tom prilikom u Marinkovoj bari nije vidio GS, a s njim se nalazio i njegov radni kolega iz mesne industrije po imenu je VS.

10. U ovom postupku nije sporno da su optuženi ĆK i optuženi CK u inkriminirano vrijeme bili stanovnici mjesta [adresa] koje je bilo pod okupacijom JNA, lokalnih pobunjenih D i paravojnih postrojbi, te da su obojica po usmenom pozivu, u noći 2./3. rujna 1991. došli na prostor Šumarije Darda odakle su u ranim jutarnjim satima, zajedno s pripadnicima tzv.Teritorijalne obrane [adresa] krenuli prema mjestu Bilje. Nesporno je da su tom prilikom optuženi ĆK i optuženi CK bili naoružani vatrenim oružjem jer u svojim obranama navode da su tom prilikom nosili svoje lovačke puške. Nesporno je da je optuženi ĆK bio 3. rujna 1991. u mjestu [adresa] u [adresa], na kojem kućnom broju je došlo do zarobljavanja pripadnika Zbora narodne garde.

11. S obzirom na navode obrane optuženog ĆK i optuženog CK, u postupku je sporno jesu li imenovani optuženici u inkriminirano vrijeme bili pripadnici tzv. Teritorijalne obrane Darda, te jesu li zajedno s drugim pripadnicima teritorijalne obrane sudjelovali u napadu na mjesto Bilje i zarobljavanju pripadnika Zbora narodne garde, KK, ŽK i BK. Sporno je u postupku jesu li optuženi ĆK i optuženi CK bili dio skupine koja je prisilila zarobljene pripadnike Zbora narodne garde na skidanje odjeće, a potom formirala tzv. špalira kroz koji su zarobljenici morali prolaziti, te jesu li tom prilikom udarali zarobljenike nogama i dijelovima oružja po glavi i cijelom tijelu udarali te je li tom prilikom pucanjem iz vatrenog oružja u glavu usmrćen KK. Sporno je u postupku jesu li navedene radnje optuženici poduzeli u sklopu svoje supočiniteljske uloge, odnosno zajedno s EK i drugim nepoznatim pripadnicima tzv. teritorijalne obrane u ostvarenju zajedničkog cilja, ponižavanja zarobljenika, njihove psihičke i fizičke zlostave, a na koncu i ubojstva jednog od njih na mjestu događaja, pa ako jesu, ispunjava li takvo postupanje optuženih obilježja upravo terećenog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. stavka 1. OKZRH.

12. Ispitan kao svjedok JK je u iskazu iznesenom na raspravi 13. siječnja 2025., pri kojem je ostao i prilikom neposrednog ispitivanja na raspravi 16. veljače 2026., iskazao da je 1991. bio u rezervnom sastavu policije u [adresa] odakle je došao iz Kneževih Vinograda i nije baš dobro poznavao ljude iz [adresa]. Iskazuje da su jednu večer došli po njega kući te je morao zajedno s drugim ljudima iz [adresa], ali i cijele Baranje ići na Bilje. Sjeća se da mu je zapovjednik bio JS koji mu je i rekao da idu na Bilje, a tom prilikom su mu dali i pušku. Osim mještana Baranje na Bilje su išli i pripadnici crvenih bertki koji su došli iz Beograda, a njihov zapovjednik je bio ŠS. Navodi da je na ulazu u Bilje u jednom dvorištu vidio dvije nepoznate osobe koje su imale oružje, misli da su bile ZNG-e, a oko tih ljudi bio je RS i drugi ljudi, uključujući i crvene beretke koji su sve čistili. Sjeća se da su dvojica ZNG- a bili na tavanu, a on je samo prošao pored njih jer je išao pješice do restorana Čingi Lingi. Poznaje MK, kumovi su, ali se ne može sjetiti je li mu pričao što o događajima u [adresa]. Za optuženog ĆK navodi da je kritične zgode bio u lovačkoj odori, poznato mu je da je isti bio lovac, dok optuženog CK, kojeg poznaje iz mesne industrije gdje su zajedno radili, tom prilikom nije vidio u [adresa].

12.1. Posebno upitan, svjedok JK navodi da s kumom MK nije u dobrim odnosima, ne zna gdje se njegov kum nalazio u to vrijeme niti je s njim pričao o događajima u [adresa]. Ne sjeća se je li o događajima u [adresa] iskazivao u policiji 2014. i ne zna na koji način su zarobljene osobe koje su bile u uniformama Zbora narodne garde. Navodi da je ĆK vidio samo u prolazu i ne zna što je on radio niti s kim je bio u društvu. Ponavlja da je ĆK bio odjeven u lovačko odijelo na kojem nije imao posebne oznake, a poznato mu je da je radio u HEP-u i nije bio pripadnik teritorijalne obrane. Ponavlja da CK nije vidio u [adresa], a za ŠS koji je doveo crvene beretke navodi da mu je ime bilo CK. Navodi da nije bio pripadnik teritorijalne obrane iako je sudjelovao u napadu na Bilje, a u napad su išli svi zajedno, cestom od pravca mjesta Mece i bili su svi naoružani, ali nisu bile organizirane posebne formacije.

12.2. Budući da je svjedok JK prilikom neposrednog ispitivanja znatno odstupio od iskaza iznesenog 21. veljače 2014. u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj to mu je na temelju članka 426. ZKP/08 predočen iskaz u dijelu u kojem navodi da je 3. rujna 1991. oko 02.00 sata kod njega kući je došao neki kurir kojeg je poslao JS i rekao mu da mora doći do skladišta Šumarije Darada koja se nalazi u oko 200 metara od groblja u [adresa] gdje ih se skupilo oko 100 ljudi i svi su bili naoružani te su se podijelili po vodovima kojima su zapovijedali JS, VS, DS i FS, nakon čega su krenuli prema Meci da bi dolaskom do željezničkog prijelaza između [adresa] i [adresa], jedan dio ljudi skrenuo desno prema smetlištu, za koje je kasnije čuo da su otišli prema tvornici mesne industrije i odatle krenuli prema [adresa], dok je njegova grupa ljudi nastavila cestom prošavši Mece i nakon toga skrenuli preko polja i kroz šumu do vodocrpilišta Mece.

12.3. Nakon što je svjedok pozvan da se očituje na razlike u iskazu, isti je naveo da se ne sjeća što je iskazivao kod policije i ujedno iznio svoje mišljenja da dio iskaza koji mu je pročitan nije istinit.

12.4. Svjedoku JK, na temelju članka 426. ZKP/08 predočen je i dio iskaza 21. veljače 2014. u kojem navodi da su se dolaskom do vodocrpilišta raširili u tzv. strijelce i krenuli prema [adresa] kroz kukuruze koji su bili s obje strane ceste do prvih kuća na ulazu iz smjera Mece u Bilje, a za to vrijeme je čuo artiljerijsku paljbu iza leđa usmjerenu prema [adresa] i granate su padale negdje u dubini Bilja dok prema njima nije bilo nikakve pucnjave, tako da su iz kukuruza izašli odmah na ulazu u Bilje s lijeve strane ceste gledano iz smjera Mece, pa kada su došli do glavne ceste, s druge strane ulice nekoliko kuća od ulaza u Bilje, u dvorištu jedne od kuća ugledao je ĆK u društvo s još pet do šest osoba koji su predstavljali njegovu ekipu među kojima je prepoznao CK i Rajšićevog nećaka EK koji je sada vozač u Fermo prometu, kojom prilikom su ĆK i EK bili odjeveni u vojne odore, dok su ostali bili u civilnoj odjeći, ali se ne sjeća kakvo su oružje imali kod sebe.

12.5. Nakon što je svjedok pozvan da se očituje na razlike u iskazu, isti je naveo da se ne može sjetiti je li tako iskazivao u policiji i pojasnio da je njemu lovačka odora u kojoj je vidio ĆK isto što i SMB odora i da ne može točno opisati izgled te odore.

12.6. Svjedoku JK, na temelju članka 426. ZKP/08 predočen je i dio iskaza 21. veljače 2014. u kojem navodi da je primijetio da su u dvorište kuće ušli sa zadnje strane i opkolili kuću pri čemu je ĆK prišao ulaznim vratima i počeo psovati i vikati „Ustaše jebem vam majku predajte se!“, a odmah nakon toga iz kuće su izašla tri muškarca koji su bili obučeni u maskirne košulje i držali ruke iza glave među kojima je prepoznao jednog muškarca koji je s njim radio u mesnoj industriji i kojeg su zvali po nadimku J, da bi ih nakon izlaska ĆK i njegova ekipa opkolili te im je ĆK zapovjedio da legnu na tlo, što su oni i učinili nakon čega je ĆK počeo nogama udarati po tijelu i glavi I, a ostali udarati drugu dvojicu što je trajalo kraće vrijeme, a potom im je ĆK zapovjedio da ustanu i krenu iz dvorišta prema glavnoj ulici u kojem trenutku se njegova ekipa nalazila s druge strane ulice i sljedećih dvadesetak metara kretali su se paralelno s grupom koju je vodio ĆK, nakon čega je ĆK sa svojom grupom i zarobljenicima skrenuo u jednu malu bočnu ulicu s desne strane glavne ulice dok su oni nastavili prema [adresa], a taj događaj je dan ili dva kasnije ispričao svom kumu MK.

12.7. Nakon što je svjedok pozvan da se očituje na razlike u iskazu, isti je naveo da nije bio prisutan kada je došlo do zarobljavanja tih ljudi, vidio je da su zarobljeni, ali kako je samo prošao pored, ne zna što se dalje događalo, a osobu nadimka J ne poznaje. U odnosu na dio iskaza koji se odnosi na povjeravanje o događajima MK, svjedok navodi da je tako rekao u policiji i dodao da su vjerojatno MK i on bili pijani.

12.8. Svjedoku JK, na temelju članka 426. ZKP/08 predočen je iskaz s dokaznog ročišta od 5. siječnja 2024. u kojem navodi da nije bilo zarobljenika, da ne zna je li netko tom prigodom stradao u [adresa], da nije vidio da bi netko nekoga vodio, niti je vidio zarobljene ljude, niti da bi netko prilikom napada na Bilje nekoga tukao, maltretirao, prijetio mu oružjem te da nema saznanja niti da je netko ubijen te prigode.

12.9. Nakon što je svjedok pozvan da se očituje na razlike u iskazu, isti je naveo da je tako bilo i da ostaje kod iskaza koji mu je predočen.

12.10.Posebno upitan svjedok SS navodi da je bio pripadnik Teritorijalne obrane Darda od onog momenta kada je krenuo na Bilje jer su svi morali biti te potvrdio da se na listovima 20 do 22 spisa nalazi njegov vlastoručni potpis. Navodi da je alkoholičar, da se u više navrata htio ubiti i da je boravio na psihijatriji. Navodi da 1991. nije bio u dobrim odnosima s MK, a supruzi HK nije ništa govorio o događajima u [adresa] te da mu nitko nije sugerirao kako da iskazuje na sudu ili kod policije niti ga je tko prisiljavao da govori o događajima kako je navedeno u zapisniku. Razlike u iskazu objašnjava na način da je zaboravan i da je te događaje već zaboravio. U odnosu na različitosti u iskazima vezano za nazočnost optuženog CK kritične zgode u [adresa] navodi da ga tada nije vidio i da je u iskazu danom kod policije zapravo mislio na ĐS koji je doveo crvene beretke. Navodi da se u [adresa] doselio 1988., a optuženi ĆK je živio u kući preko puta njegove i bili su susjedi, dok za optuženog CK navodi da ga poznaje iz Mesne industrije Belje u kojoj su zajedno radili i s optuženicima je u dobrim odnosima. Alkohol je konzumirao i 2014. te je i tada imao problema s ovisnošću.

13. Iskaza svjedoka JK sud je ocijenio djelomično vjerodostojnim, pri čemu je kao vjerodostojne prihvatio navode svjedoka iz njegovog iskaza koji je dan pred policijom. Ovo stoga što je svjedok iskazujući o inkriminiranom događaju u vrijeme kada se postupak vodio protiv nepoznatog počinitelja, odnosno u vrijeme kada mu nije bilo poznato da bi za predmetno kazneno djelo mogao biti terećen njegov susjed, optuženi ĆK, odnosno njegov bivši radni kolega, optuženi CK, detaljno, logično i okolnosno opisao kada je i na koji način pozvan da sudjeluje u napadu na mjesto Bilje, tko su bili zapovjednici formacija, svoje kretanje i tijek oružane akcije, gdje je došlo do zarobljavanja pripadnika Zbora narodne garde, koliko je osoba zarobljeno, koje je osobe vidio u dvorištu kuće u kojoj su zarobljeni pripadnici Zbora narodne garde, što su govorile i kako su postupale sa zarobljenicima. Stoga se, prema ocjeni suda radi o iskazu koji nije bio motiviran osobnim odnosima s optuženicima već o spontanom i neopterećenom iskazu koji sadržava niz konkretnih detalja koji upućuju na neposredno opažanje događaja. Suprotno navedenom, kasnije iskaze svjedoka JK sud je ocijenio nedosljednima i proturječnima jer je na dokaznom ročištu u cijelosti opovrgnuo ranije navode, potom na raspravi djelomično potvrdio navode iz iskaza iznesenog u policiji, ali ne i okolnosti koje terete optuženike, a po predočenju iskaza iz policije navodio kako se ne sjeća je li takav iskaz dao, zatim da dio pročitanog nije istinit, potom da je upravo tako iskazivao pred policijom, uz istodobnu tvrdnju da ga nitko nije prisiljavao niti mu sugerirao sadržaj iskaza. Slijedom navedenog, naknadno pozivanje svjedoka JK na zaborav i loše pamćenje sud ocjenjuje neuvjerljivim i usmjerenim na pogodovanje optuženicima, osobito imajući u vidu da je s optuženicima u susjedskim, odnosno ranijim radnim odnosima, što nesumnjivo predstavlja mogući motiv za izmjenu iskaza u korist optuženih.

14. Iskaza svjedoka JK iznesen pred policijskim istražiteljem potvrđuje svjedok MK koji navodi da je u inkriminirano vrijeme bio u kumskim odnosima sa JK i s kojim se viđao gotovo svakodnevno. Tako ovaj svjedok u iskazu iznesenom na raspravi 16. veljače 2026. navodi da je nakon napada na Bilje, moguće drugu večer, kod njega došao kum JK i tom prilikom mu ispričao da su zarobili ŽK zvanog J i da je optuženi ĆK „iscipelario“ ŽK kao i da mu je naredio da trči prema kukuruzima i da se onda čuo rafal. Navodi da je SS spominjao kako je bilo više zarobljenika i da je jedan od njih pobjegao preko „bašče“ za Osijek, a tom prilikom nije spominjao optuženog CK.

14.1. U iskazu iznesenom 16. siječnja 2023. pred policijskim istražiteljem, svjedok MK navodi da je 4. ili **.**.1991., JK došao kod njega u kuću i tom prilikom mu ispričao da su 3. rujna 1991. po njega došli pripadnici teritorijalne obrane i da je u jutarnjim satima sudjelovao u napadu na Bilje, kojom prilikom su u jednoj kući na samom ulazu u Bilje zarobili neke ljude, od kojih je prepoznao ŽK „ I“ s kojim su zajedno radili u mesnoj industriji i vidio kada je ĆK istukao ŽK rukama i nogama nakon što se predao te čuo da je ĆK naredio ŽK i još dvojici zarobljenika da bježe, nakon čega se začuo duži rafal iz automatskog oružja. Ove navode svjedok MK ponavlja i u iskazu iznesenom 6. studenog 2023. i u iskazu 26. veljače 2025., s time da u iskazu od 26. veljače 2025. dodaje da optuženi ĆK nije osoba koja je pucala iz oružja te da mu je kum SS spominjao imena ljudi koju su bili uhićeni ili ubijeni, pa se tako sjeća da je osim M spominjao i osobu prezimena KK.

15. Međutim, iskaz svjedoka MK u dijelu u kojem navodi da je bio u dobrim odnosima s kumom JK i da su se svakodnevno viđali u suprotnosti je s iskazom svjedoka HK, bivše supruge JK koja navodi da je MK vjenčani kum njezinog bivšeg supruga i s kojim nisu u dobrim odnosima niti su to bili 1991. Navodi da je njezin bivši suprug JK bio policajac u [adresa] i imao policijsku uniformu, a radi se o alkoholičaru koji se u više navrata pokušao ubiti i od istoga se rastala zbog nasilja u obitelji. Navodi da joj bivši suprug nije ništa pričao o događajima u [adresa] i misli da on tamo nije ni bio, a poznato joj je da je 2014. išao davati iskaz, no ne zna o čemu se radilo niti što je iskazivao.

16. Iskaza svjedoka MK sud je cijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem prenosi svoja saznanja stečena u razgovoru sa svjedokom JK. Naime, ovaj svjedok je tijekom postupka iskazivao u više navrata o istim okolnostima, pri čemu je u svim svojim iskazima ostao dosljedan, logičan i neproturječan glede sadržaja razgovora sa svjedokom JK kao i okolnostima u kojima mu je navedeno priopćeno. Takva dosljednost u iskazivanju upućuje na autentičnost i pouzdanost njegovog iskaza, unatoč činjenici da svjedok JK u svojim kasnijim iskazima dovodi u pitanje sadržaj razgovora sa svjedokom MK kao i njihov međusobni odnos. Međutim, kako je iskazom svjedoka MK utvrđeno da on osobno nije sudjelovao u napadu na mjesto Bilje, ali unatoč tome u svim svojim iskazima potvrđuje navode svjedoka JK iz njegovog prvog iskaza koji se odnose na postupanje optuženog ĆK prema zarobljenim pripadnicima Zbora narodne garde, to sud utvrđuje da su takve informacije svjedoku MK mogle biti poznate samo na temelju razgovora sa svjedokom JK, slijedom čega sud nalazi da je iskaz svjedoka MK vjerodostojan u dijelu u kojem reproducira informacije koje mu je neposredno nakon događaja prenio svjedok JK.

17. Suprotno navedenom, iskaz svjedoka HK u dijelu u kojem navodi da njezin bivši suprug JK tijekom 1991. nije bio u dobrim odnosima sa svjedokom MK, čime dovodi u pitanje istinitost navoda svjedoka JK o povjeravanju svjedoku MK, ali i istinitost navoda svjedoka MK o sadržaju njegovog razgovora sa svjedokom JK, sud je cijenio kao neuvjerljiv i nevjerodostojan. Naime, iz iskaza svjedoka HK proizlazi da nema nikakvih neposrednih saznanja o samom događaju koji je predmet postupka niti je o predmetnim okolnostima razgovarala sa svojim tadašnjim suprugom, što je svojim iskazom potvrdio i svjedok JK. Također, ova svjedokinja iznosi mišljenje da njezin bivši suprug uopće nije sudjelovao u napadu na mjesto Bilje iako je ta činjenica nesporno utvrđena iskazom svjedoka JK i svjedoka MK. Gledajući u cjelini, iskaz svjedoka HK svodi se na iznošenje osobnih zapažanja i mišljenja o osobnosti i životnim navikama bivšeg supruga kao i tvrdnje o njegovim lošim odnosima sa svjedokom MK u relevantno vrijeme, a takvi navodi sami za sebe ne predstavljaju saznanja o odlučnim činjenicama konkretnog događaja niti dovode u pitanje sadržaj iskaza svjedoka JK i svjedoka MK, osobito imajući u vidu da svjedokinja nema neposrednih ni posrednih saznanja o razgovoru između ova dva svjedoka nakon predmetnog događaja. Kako je očigledno da je iskaz svjedoka HK prije svega usmjeren prvenstveno na diskreditaciju svjedoka JK kao osobe, a posredno i na umanjenje vjerodostojnosti njegovog iskaza kao i iskaza svjedoka MK kojem se svjedok JK neposredno nakon događaja povjerio, a istovremeno se radi o iskazu koji je lišen neposrednih opažanja i konkretnih saznanja o predmetnom događaju, to sud iskazu svjedoka HK ne poklanja vjeru u dijelu u kojem pokušava dovesti u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka JK i MK.

18. Navodi svjedoka JK o fizičkom zlostavljanju ŽK imaju potvrdu u zapisniku sekcije KBC Osijek broj 226/2012 od 12. studenog 2012. iz kojeg proizlazi da je izvršenom obdukcijom posmrtnih ostataka osobe NN 70, koja je ekshumirana 8. studenog 2012. na lokaciji 4, mjesno groblje [adresa], utvrđeno da se radi o muškarcu dobi oko 26 do 32 godine, kod kojeg su nađene ozljede u vidu nepravilne frakture donje čeljusti koja potpuno prekida kontinuitet donje čeljusti, prijelomi na dva desna rebra koji ukazuju na ozljedu projektilom vatrenog oružja, ozljede lijeve palčane kosti koja je polomljena u području donjeg kraja, prijelomi lijeve lakatne kosti u području gornjeg i donjeg kraja kosti, te fraktura petog lumbalnog slabinskog kralješka i prijelom u području trupa. Da posmrtni ostatci obilježeni kao [adresa], NN 70 pripadaju upravo ŽK, utvrđeno je iz nalaza o identifikaciji metodom analize DNA Medicinskog fakulteta u Osijeku od 6. veljače 2013.

19. Ispitan kao svjedok, IK u iskazu iznesenom na raspravi 13. siječnja 2025., pri kojem je ostao i prilikom neposrednog ispitivanja na raspravi 16. veljače 2026., navodi da je kritične zgode zajedno s još 30 ili 40 ljudi krenuo iz [adresa] prema [adresa], a kretali su se kroz kukuruzište sve do Bilja. Navodi da je bio u civilnoj odjeći, da su po njega došli večer prije i da je išao pod prijetnjom s naoružanjem koje je dobio dan prije. Zapovjednik mu je bio DS te su po dolasku u Bilje išli trotoarom i sve je bilo mirno do jedne kuće gdje je došlo do galame i incidenta, a radi se o kući njegovog prijatelja ČS. Sjeća se da je ušao u dvorište te kuće i vidio da izvode trojicu ljudi u uniformama koje nije poznavao, ali zna da među njima nije bio ČS jer je on znatno krupnije građe i viši od te tri osobe koje su izvedene i koje su bile uplašene, drhtale su i na njima je vidio veliki strah. Ubrzo se čulo da je netko ubijen, ali nije čuo tko i da li je to doista bilo i na koji način te je počelo neko slavlje gdje se pucalo iz oružja i galamilo te se psovala ustaška majka. Navodi da su iz kuće tu trojicu izvela braća DS, da je došlo vojno vozilo, neki terenac za kojeg ne zna tko ga je vozio, a osobama koje su izvedene iz kuće naređeno je da skinu donji dio odore pa kada su to učinili i krenuli prema vozilu kroz manji prolaz gdje je bilo više ljudi iz [adresa], vidio je da su dvije osobe udarane dok su bile u dvorištu pa sve do ulaska u vozilo, ali nije vidio tko ih je udarao. Opisuje da je te dvije osobe netko udario rukom, netko nogom, nakon čega su odvezene u pravcu [adresa]. Nije vidio tijelo osobe koja je moguće tamo ubijena, a sa svojom grupom je nastavio ići do centra Bilja gdje su iz drugih smjerova došle još dvije ili tri grupe te ih je bilo više od stotinu. Nije vidio optuženog ĆK da bi tukao osobe koje su izvedene iz kuće, čuo ga je da je vikao jer mu poznaje glas, ali se ne sjeća nikakvih riječi, dok optuženog CK nije vidio. Navodi da su u njegovoj grupi bili optuženi ĆK, EK, FK i B dok se ne sjeća je li s njima u grupi bio i optuženi CK. Pojašnjava da je bilo 30 do 40 osoba kada su izvodili tu dvojicu te se morao napraviti prolaz da bi oni mogli proći do vozila, a za sebe navodi da je bio na kraju prolaza. Poznaje JK za kojeg se ne sjeća je li bio tada zajedno s njim u navedenoj grupi.

19.1. Nakon što je svjedoku IK, na temelju članka 426. ZKP/08 predočen iskaz koji je dao 28. lipnja 2023. u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj u dijelu u kojem navodi da se sjeća da su u njegovoj grupi bili IS, ĆK, EK, TS, CK, FK i drugi čijih se imena ne može sjetiti te iskaz koji je iznio u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku 7. studenog 2023. u kojem navodi da za CK nije siguran da ga je tamo vidio, svjedok je pojasnio da je i na ispitivanju u policiji rekao da se ne sjeća je li vidio CK i da je to rekao policijskom službeniku koji mu je pročitao zapisnik, nakon čega je od policijskog službenika upućen da kod davanja iskaza u državnom odvjetništvu i na sudu kaže da se ne sjeća da bi vidio CK, što je on na ispitivanju u državnom odvjetništvu, a i pred sudom doista i rekao, pa stoga ostaje kod iskaza u državnom odvjetništvu i pred sudom i ponavlja da se ne sjeća da bi u [adresa] vidio CK.

19.2. Na pitanja odgovara da su dva zarobljenika prema terenskom vozilu vodila braća IS, a ne sjeća se gdje je u to vrijeme bio EK. Optuženog ĆK vidio je u dvorištu te kuće kada su izvodili zarobljenike, ali on nije bio među osobama koje su vodile zarobljenike nego je stajao nasuprot njega, pet do šest metara od zarobljenika i nije vidio da bi isti udarao ili na drugi način maltretirao zarobljenike. Kada su zarobljene osobe izvodili iz kuće, tamo je bilo šest do sedam osoba, svi u uniformi pa kako nije raspoznavao uniforme procijenio je da se radi o tri zarobljene osobe, no sada je siguran da su iz kuće izvedene dvije zarobljene osobe. Tom prilikom je čuo da je jedna osoba ubijena i tada se pucalo u zrak, vikalo i slavilo, više osoba je psovalo majku ustašku, a ne može sa sigurnošću tvrditi da je među tim osobama bio i optuženi ĆK. Kada je vozilo sa zarobljenicima otišlo u pravcu [adresa], svi koji su bili tamo krenuli su trotoarom prema unutrašnjosti Bilja uključujući i ĆK jer se više nisu razdvajali na više formacija. Ne zna je li ĆK bio član Teritorijalne obrane Darda, kritične zgode na sebi nije imao uniformu, bio je odjeven u neku sivo-zelenu civilnu odjeću. Tijekom događaja koji se odvijao u dvorištu nije vidio optuženog CK. Ne zna tko je ubijen toga dana, nije vidio tijelo osobe koja je navodno ubijena u toj kući jer nije čuo nikakve pucnjeve, samo se čuo glas da je jedna osoba ubijena. Dvojici zarobljenika je prvo naređeno da se skinu, potom su, u ne zna kojem trenutku bili odjeveni, sve se događalo brzo, a kada su zarobljenici izvođeni iz dvorišta prema terenskom vozilu, ljudi koji su stajali u masi udarali su zarobljenike, a u toj masi nije bio optuženi ĆK jer se nalazio dalje od te mase.

19.3. Dodatno ispitan 27. travnja 2026. svjedok IK na pitanja odgovara da je ranije u iskazu navodio kako se radilo o tri zarobljenika, ali je sada potpuno siguran da su iz te kuće izvedene dvije zarobljene osobe, s time da se ne sjeća točno tko ih je izvodio. Kritične zgode nije bio formiran špalir nego se radilo o grupi ljudi koji su se razmaknuli i stvorili prolaz u trenutku kada su dva zarobljenika prolazila prema vozilu, a vodili su ih pripadnici teritorijalne obrane, braća IS i još neke osobe. Navodi da nije bilo nekog velikog nasilja dok su zarobljenici prolazili, bilo je udaraca rukom, nogom, neki su pokušavali udariti, ali nisu uspjeli, a ne može se sjetiti je li netko pokušao udariti i puškom ili nekim drugim predmetom. Ponavlja da nije vidio mjesto gdje je došlo do smrtnog stradavanja nekog od zarobljenika, nije čuo pucnjeve, ali se kasnije pročulo da je jedna osoba ubijena u toj kući. Nije vidio da bi netko premještao tijelo ubijene osobe, cijeli događaj je trajao 10 do 15 minuta, a nakon toga je trotoarom zajedno s drugim osobama išao prema centru Bilja. Navodi da tada nije imao nadimak ali se sjeća da ga je jedan prijatelj s kojim je nekada radio prozvao „ V“. Nije vidio osobu koja je ubijena, ne zna kako je ona bila obučena niti može objasniti kako je moguće da je tijelo te osobe pronađeno na drugoj lokaciji. Poznato mu je da je GS bio zapovjednik Teritorijalne obrane Darda te da su u [adresa] živjela dva brata prezimena VS, ali ne zna njihova imena. Potvrđuje da je prije svakog ispitivanja dobio upozorenja za svjedoka kakva je dobio i na raspravi te da se na zapisnicima o ispitivanju od 28. lipnja 2023. i 7. studenog 2023. nalaze njegovi vlastoručni potpisi. Razlike u iskazima danim pred sudom, policijom i državnim odvjetnikom objašnjava na način da je u policiji na njega vršen pritisak tijekom davanja iskaza jer su ga ispitivala četiri policijska službenika, bio je u strahu i bojao se da i sam ne završi u postupku, a istina je zapravo ono što je naveo u iskazu pred sudom.

19.4. U iskazu iznesenom pred policijskim istražiteljem od 28. lipnja 2023., svjedok IK u bitnom navodi da je od [adresa] preko Mece kroz polje visokog kukuruza koje se nalazilo s desne strane glavne ceste pješke sa svojom grupom kojoj je komandir bio DS došao u Bilje. Navodi da su u grupi bili ĆK, CK, IS, EK, TS, FK i drugi čijih se imena ne sjeća. U odnosu na događaj u dvorištu kuće ČS navodi da je vidio kada su pripadnici njegove jedinice iz kuće izvodili tri muškarca za koje pretpostavlja da su bili G, a oko tih osoba je bila galama, pogrdni povici i psovala se ustaška majka te se iz oružja pucalo u zrak i tada zarobljenika nije nitko udarao. U odnosu na postupanje sa zarobljenicima navodi da su zarobljenike doveli u dvorište kuće ispred zida te ih okružili i pod prijetnjom oružja natjerali da skinu sa sebe donji dio svoje odjeće do gaća što su isti i učinili, a bili su vidno uplašeni i tresli su se od straha, a tom prilikom je čuo i da su prilikom zarobljavanja ubili jednog muškarca u kući. Potom navodi da je na ulicu ispred dvorišta došao nekakav veći „džip“ zelene boje te su pripadnici njegove jedinice vodili tri zarobljenika kroz dvorište prema „džipu“ kada se većina njih zbila u improvizirani „špalir“ i dok su zarobljenici hodali prema „džipu“, dobivali su udarce po glavi i tijelu radi čega su se otežano i sporo kretali, kao i radi gužve koju su stvorili pripadnici njegove jedinice, što je trajalo nekoliko minuta i u to vrijeme zarobljenici su konstantno bili snažno udarani rukama, nogama i dijelovima oružja po glavi i cijelom tijelu, za koje vrijeme se on uz još desetak pripadnika njegove jedinice nalazio nešto dalje od „špalira“ i u nijednom trenutku nije nikoga udarao niti pucao. U odnosu na osobe koje su bile u „špaliru“ navodi da je vidio TS, ĆK, EK, braću DS i IS, a misli da je vidio i CK, dok za ostale ne može tvrditi jer se u „špaliru“ nalazilo oko tridesetak ljudi. Nakon odlaska tog „džipa“ zajedno s pripadnicima svoje jedinice nastavio se kretati glavnom ulicom prema centru Bilja, a ne sjeća se je li se dio njegove jedinice odvojio prije dolaska u centar.

19.5. U iskazu iznesenom u državnom odvjetništvu 7. studenog 2023., svjedok IK je u odnosu na događaj u dvorištu kuće ČS naveo da su pripadnici njegove jedinice, braća IS i TS zv. U ili H izvodili troje ljudi nižeg rasta za koje vrijeme se nekontrolirano pucalo u zrak kao u znak veselja i psovale ustaše i majke ustaške te izgovarali grdni povici. U odnosu na postupanje prema zarobljenicima navodi da su isti natjerani da skinu donji dio odjeće, da su se tresli od straha, pa kada je došao veliki zeleni „džip“, pripadnici njegove jedinice su stvorili improvizirani „špalir“ na način da su okružili zarobljene i napravili put do „džipa“ i za vrijeme dok su zarobljenici prolazili do „džipa“ udarali su ih rukama, nogama i puškama po glavi i cijelom tijelu. Tom prilikom je čuo da su ljudi iz njegove jedinice ubili jednog muškarca u kući zbog čega su počeli pucati u znak veselja, ali on nije ulazio u kuću i nije vidio tog muškarca. U odnosu na osobe koje su bile u „špaliru“ navodi da je vidio DS i IS, TS, ĆK, EK i FK koje je poznavao, a nije siguran je li vidio i CK, dok ostale nije poznavao.

20. Ocjenjujući vjerodostojnost iskaza svjedoka IK, sud zaključuje da su iskazi ovog svjedoka dani pred policijom i državnim odvjetnikom međusobno suglasni u odnosu na odlučne okolnosti inkriminiranog događaja pri čemu se navodi ovog svjedoka podudaraju s iskazom svjedoka JK u pogledu kretanja i tijek oružane akcije usmjerene na mjesto Bilje, mjesta na kojem su zarobljeni pripadnici Zbora narodne garde, broju zarobljenika koji su izvedeni iz kuće, osoba koje su vidjeli u neposrednoj blizini zarobljenika, a dijelom i postupanja prema zarobljenicima, što im daje dodatnu potvrdu i međusobnu logičku povezanost. Nasuprot tome, sud ocjenjuje da navodi svjedoka IK koje je iznio u kasnijim fazama postupka, konkretno u iskazima iznesenim pred sudom su obilježeni postupnim umanjivanjem značaja događaja, ublažavanjem radnje izvršenja i odstupanjem od ranijih navoda, pri čemu je svjedok tijekom svakog narednog ispitivanja dodatno relativizirao ranije opisane okolnosti, slijedom čega su iskazi izneseni pred sudom cijenjeni kao nedosljedni i neuvjerljivi. Navode svjedoka IK koji razlike u iskazima pokušava objasniti tvrdnjama o pritisku policije, strahu i bojazni da bi i sam mogao biti obuhvaćen postupkom, a istodobno potvrđuje da je prilikom svakog ispitivanja bio uredno upozoren na prava i obveze svjedoka i da su zapisnici potpisani njegovom rukom, sud nije prihvatio kao uvjerljive i istinite jer je svjedok izričito naveo da pritisaka nije bilo prilikom ispitivanja u državnom odvjetništvu, iako je upravo i tamo iskazivao na način koji je u bitnome suglasan iskazu danom policiji. Upravo ta okolnost, da je svjedok i pred državnim odvjetnikom, izvan navodno prisilnog policijskog okruženja, ponovio bitne inkriminirajuće navode, prema ocjeni suda umanjuje uvjerljivost njegova naknadnog objašnjenja o pritiscima kao razlogu promjene iskaza. Okolnost da se kasniji iskazi ovog svjedoka razlikuju od ranijih upravo u odnosu na ključne činjenice (tko je bio s njim u formaciji, koga je vidio u dvorištu kuće na kućnom broju 63, koliko je zarobljenika izvedeno iz kuće, kako se s njima postupalo, te tko su osobe koje je vidio u tzv. špaliru), upućuju na zaključak da je svjedok IK naknadno nastojao umanjiti značaj događaja, a time i otkloniti odgovornost osoba koje su u inkriminiranom događaju sudjelovale. Okolnost da postoje određene razlike između iskaza svjedoka IK i JK u pogledu postupanja sa zarobljenim pripadnicima Zbora narodne garde ne dovodi sama po sebi u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza, budući da je svaki od svjedoka događaj opisivao prema vlastitom opažanju i iz vlastite perspektive, pri čemu nije nužno da su događaj u cijelosti promatrali istovremeno i s istih pozicija, slijedom čega su takva odstupanja životna i očekivana kod iskaza različitih osoba o istom događaju. Odlučno je da su njihovi iskazi podudarni u odnosu na bitne okolnosti inkriminiranog događaja i identitet osoba koje su u događaju sudjelovale.

21. Ispitan kao svjedok VK u iskazu navodi da je dobio poziv da se mora javiti u Teritorijalnu obranu u Dardi gdje je zadužio oružje te je zajedno s ostalim mještanima, koji su također bili pozvani, sudjelovao u napadu na Bilje. Navodi da su u napad na Bilje prvo krenuli pripadnici crvenih beretki iz Srbije, a nakon toga je išla teritorijalna obrana pa kako je bio u rezervnom vodu, samo je prošao kroz Bilje i tom prilikom u [adresa] nije vidio optuženike, ali dodaje da je bilo puno ljudi. Navodi da je tri dana poslije od DS koji je bio komandir jedne čete, čuo da je u jednoj kući u [adresa] ubijen jedan pripadnik Zbora narodne garde, a da su dvojica zarobljena s time da ne zna što je bilo s ova dva zarobljenika. Poznaje optuženog ĆK iz viđenja i u toj priči koju je čuo u vezi zarobljavanja i ubojstva njega nitko nije spominjao. Poznaje i IK, ali ga nije vidio u napadu na P dok osobu po imenu JK ne poznaje. Navodi da tom prilikom nije vidio optuženog CK, a njegovim vodom je zapovijedao DS. Poznaje AS koji je bio zapovjednik crvenih beretki koji su došli iz Srbije i vidio ga je u napadu na Bilje. Iskazuje da je bio pripadnik teritorijalne obrane jer je jedno sedam dana prije napada na Bilje dobio poziv, a poziv su dobili i ostali mještani [adresa]. Navodi da je samo prošao pokraj kuće gdje su zarobljeni pripadnici Zbora narodne garde i nije vidio što se tamo događalo jer su nastavili dalje prema centru, a za optuženog ĆK navodi da nije bio aktiviran kao pripadnik teritorijalne obrane nego je kao električar imao radnu obvezu na održavanju električne mreže i to poslije napada na Bilje.

22. Svjedok FK navodi da je kao i svi vojno sposobni građani bio angažiran u napadu na mjesto Bilje sa zadaćom da zauzmu navedeno mjesto, a sjeća se da su se okupili u [adresa] u ranim jutarnjim satima te je na njemu nepoznat način završio u jednoj vojnoj skupini koju je predvodio LS. Poznato mu je da su prilikom napada na Bilje komandiri Teritorijalne obrane Darda bili ZS, IK i OS, a prije napada su stavili bijele trake na gornje dijelove ruke. Navodi da su prije samog svitanja pješice od [adresa] uz prugu krenuli prema mjestu Mece i dalje uz šumu prema Mesnoj industriji Belje kada je započeo minobacački napad na Bilje koji je trajao oko 15 minuta, a nakon toga su svi krenuli prema [adresa] podijeljeni u skupine. Kada su došli do trafostanice koja se nalazi na glavnoj cesti, vidio je puno vojske koja je napredovala prema selu, a on je sa svojom skupinom skrenuo u ulicu desno s glavne ceste i tamo su se kretali sporednom ulicom u smjeru centra Bilja. Čuo je da ima problema kod jedne kuće iz koje se pucalo, a radilo se o velikoj katnici pa kada je sa svojom skupinom prišao toj kući i ušao u dvorište, eksplodirala je eksplozivna naprava i ranjen je u nogu te je prevezen natrag u [adresa]. Kasnije je čuo da su iz navedene kuće zarobljene četiri osobe koje su odvedene u Stanicu milicije u Dardi.

23. Svjedok RK u iskazu iznesenom 15. ožujka 2023. navodi da je krajem kolovoza 1991. od nekoga iz štaba Teritorijalne obrane Darda dobio automatsku pušku i da je u večernjim satima 2. rujna 1991. pozvan da s oružjem dođe u 03.00 sata ujutro do mjesne škole jer se ide osloboditi Bilje. Raspoređen je u vod ZS te su krenuli do vodocrpilišta između mjesta Mece i Bilje, a potom kroz kukuruzište u napad na Bilje. Navodi da njegova grupa nije imala borbeno djelovanje jer nisu naišli na otpor i prilikom napada na Bilje nije vidio zarobljene niti ubijene osobe. Za štab Teritorijalne obrane Darda navodi da se nalazio u zgradi šumarije, a komandir je bio GS.

23.1. U iskazu iznesenom 29. studenog 2023., svjedok RK navodi da ĆK, EK i CK nisu bili s njim u grupi niti ih je vidio tijekom napada na Bilje. Navodi da je bilo puno priča u [adresa] o ubojstvima ljudi no ne zna tko je ubio te ljude.

24. Svjedok ĐK navodi da je sudjelovao u organizaciji Teritorijalne obrane Darda koja je bila smještena u Šumariji Darda te je neformalno bio na funkciji pomoćnika komandanta štaba za poslove sigurnosti. Napad na Bilje organiziran je od strane jedinica operativne grupe „Baranja“ JNA kasarne Beli Manastir, a u sklopu napada su pripadnici Teritorijalne obrane Darda imali određene zadatke, ali se ne sjeća pojedinosti. U toku noći 3. rujna 1991. došao je na prostor objekta šumarije, a kada je oko devet ili deset sati dobio informaciju o ranjenim pripadnicima teritorijalne obrane s vozilom otišao prema mjestu Mece gdje se nalazilo izdvojeno komandno mjesto Teritorijalne obrane Darda na lokaciji Marinkova bara, a u kojem su bili GS i još neki pripadnici teritorijalne obrane iz [adresa].

25. Svjedok TK navodi da je kao pripadnik Teritorijalne obrane Darda sudjelovao u napadu na Bilje koji se dogodio 3. rujna 1991., a u njegovoj grupi bili su ĆB, CB, NB, FK i drugi iz ulice kojih se ne može sjetiti. Navodi da su u jutarnjim satima pristupili na zborno mjesto u [adresa] odakle su raspoređeni da se pješice upute do bagremika kod skretanja za mesnu industriju gdje su čekali neko vrijeme dok završi artiljerijska paljba, a onda su krenuli kroz kukuruze iz pravca mjesta Mece. Ulaskom u Bilje nije im pružen nikakav otpor te su se zaustavili kod trafostanice da bi nakon pola sata dok su sjedili uz kanal od jednog teritorijalca saznali da se puca kod kuće KB koja se nalazi u jednoj od ulica s desne strane gledajući iz smjera Mece. Dolaskom pred Prletovu kuću čuo je pucnjavu iz vatrenog oružja te je potražio zaklon, a s njim je bio FK pa kada je pucnjava utihnula, u kanalu je vidio mrtvo tijelo nepoznate muške osobe odjeveno u šarene maskirne hlače, a nije mu poznato na koji način je ta osoba usmrćena. Vidio je na ulaznim vratima dvojicu zarobljenika starosti između 30 do 40 godina, a pred kućom je bilo dvadesetak osoba među kojima je vidio IS i osobu nadimka H iz [adresa]. Nije vidio da su zarobljene osobe tučene, ali se sa svojom grupom nije zadržao duže od pet minuta jer su nastavili kretanje prema centru Bilja. Ne zna što se dalje događalo sa zarobljenicima, ali je čuo da su odvedeni na njemu nepoznatu lokaciju. Dolaskom u centar Bilja, po završetku sukoba susreo je ostale mještane [adresa] od kojih se sjeća ĆK i EK.

25. Svjedok UK navodi da nije bio angažiran u teritorijalnoj obrani nego je stražario ispred milicije u [adresa]. Optuženike poznaje iz viđenja i nije čuo da bi oni bili u akciji koja je išla iz [adresa] prema [adresa]. Navodi da se po [adresa] pričalo da se na Vašarištu nalaze dvije osobe i govorilo da se radi o ubijenim ustašama. U odnosu na raniji iskaz koji mu je predočen i u kojem je naveo da je optuženi CK bio zapovjednik voda ili čete kada se išlo na Bilje, navodi da su na Bilje išli svi ljudi, a navedena saznanja je vjerojatno dobio od brata. Sada navodi da optuženog CK nije vidio u kolovozu ili rujnu 1991., a kada je ranije rekao da je taj optuženik bio zapovjednik voda mislio je na funkciju koju je imao u plavoj brigadi koja je osnovana 1992.

26. Svjedok US navodi da je po njega i brata CK došao kurir i rekao da se jave u šumariju gdje je bio štab Teritorijalne obrane Darda pa kada su došli, podijelili su ih po vodovima i manjim grupama. Navodi da su u grupi s njim i bratom bili NS, PS, HS, ŽB, BB, EB i DB te su im rekli da idu prema mjestu Mece. Kada su došli pred prugu, njihova grupa je krenula prema smetlištu da bi im preko radio- veze javili da se okrenu i idu prema Marinkovoj bari gdje su došli negdje oko devet sati, a dečki koji su se vraćali iz Bilja rekli su da je Bilje slobodno i da mogu kućama. Nakon toga s bratom i osobama koje su bile s njima otišao je kući. Poznato mu je da su u grupi prije njih bili JB i DS i još dva voda koji su išli prije njih i oni su išli u Bilje. Ne zna ništa o događajima koji su predmet postupka niti je bio pripadnik teritorijalne obrane.

27. Svjedok ŽB navodi da je za vrijeme rata bio pripadnik Teritorijalne obrane Darda i da je 2./3. rujna 1991. netko došao po njega i rekao da mora doći u Šumariju Darda, pa kada je tamo stigao već se skupilo preko sto ljudi te su ih rasporedili u grupe. Navodi da je njegova grupa potpala pod zapovjedništvo VS, a s njim su u grupi još bili PS, HS, EB i CK dok se ostalih ne može sjetiti. Sjeća se da je među ljudima vidio IB, a ĆK i EK nije vidio. Navodi da se njegova grupa kretala prema Mecama pa kada su došli do pruge, skrenuli su prema smetlištu i tamo se zadržali par sati. Nema saznanja o događajima u [adresa], a za CK navodi da je cijelo vrijeme bio s njima.

28. Svjedok NS navodi da nije bio pripadnik Teritorijalne obrane Darda, a u noći 2./3. rujna 1991. oko 02.00 sata došao po pozivu kurira u Šumariju Darda gdje se skupio veći broj ljudi te su ih podijelili po grupama, a podjela je bila po ulicama budući da je bio u grupi sa svojim susjedima. Iskazuje da su mu dali pušku „tanđaru“, a potpao je pod grupu kojom je zapovijedao VS, a s njim u grupi bili su PS, HS, ŽB, braća CK i US, BB i DB, dok druge ljude nije poznavao. U jutarnjim satima krenuli su prema [adresa] no dolaskom do pruge, a prije Mece skrenuli su prema smetlištu i tamo se zadržali neko vrijeme. Grupe koje su krenule prije njih, a sjeća se da su u toj grupi bili JB i IB nastavili su u pravcu Bilja. Nakon nekih pola sata putem veze javljeno im je da se vrate nazad na glavnu cestu te su došli do kraja Mece gdje je bio kafić Marinkova bara i tamo im je rečeno da se rašire prije kukuruza gdje su ostali do devet ili deset sati, pa kada su dobili informaciju da je operacija završena, svi su zajedno otišli svojim kućama. Poznaje ĆK i EK, ali ih taj dan nije vidio u svojoj grupi niti na postrojavanju u šumariji.

29. Svjedok BS u iskazu iznesenom 23. veljače 2022. i 26. listopada 2023. u bitnom istovjetno navodi da je tijekom kolovoza 1991. bio angažiran u Teritorijalnoj obrani Darda na poslovima referenta za poslove bezbednosti, a komandir štaba bio je GS dok je sjedište štaba bilo u Šumariji Darda. Sudjelovao je u napadu na Bilje 3. rujna 1991., a sa svojom grupom krenuo je od strane mjesta Mece i kretao se oko područja Mesne industrije Belje s time da njegova grupa nije ni stigla do Bilja jer je napad brzo završio, a oni su otišli na rezervni položaj u mjesto Mece gdje je bio organiziran privremeni štab teritorijalne obrane i u kojem se nalazio GS koji je upravljao cjelokupnim napadom na Bilje. Vidio je kada su neki vojnici u šarenim uniformama dovezli dvojicu zarobljenika, a jedan od njih je bio obučen u nekakvu smeđu odjeću i misli da je imao nadimak Š, a bio je krupnije građe i tamnoput. Istoga dana u Bilje je iz [adresa] dovezao IS i odvezao ga do jedne kuće gdje su hrvatski vojnici bili u okruženju i pružali otpor pa kada je IS ispalio tromblon i pogodio „ćošak“ te kuće, a pripadnici teritorijalne obrane koji su bili u kukuruzištu počeli pucati po toj kući, jedan „rikošet“ je pogodio IS u stopalo te ga je prevezao u ambulantu u [adresa]. Potom je s Golfom bijele boje vozio GS i MB te su išli obići Bilje koje su već zauzeli pripadnici teritorijalne obrane i „knindže“, a tada nije uočio ubijene ili zarobljene osobe. Dok su se vozili kroz mjesto u blizini ugostiteljskog objekta Čingi Lingi automobilom je naletio na minu koja je eksplodirala uslijed čega je zadobio ozljede te je prevezen u Sombor.

30. Usporedbom i analizom iskaza svjedoka JK i VB iznesenih u policiji u dijelu u kojem navode okolnosti vezane za njihovo sudjelovanje u napadu na mjesto Bilje i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu i u vezu s iskazima svjedoka GB, FK, RK, ĐK, UB, US, CS, NS i BS, sud prije svega nalazi da je iskazima imenovanih svjedoka nesporno utvrđeno da su optuženi ĆK i optuženi CK kritične zgode bili pripadnici paravojne srpske postrojbe tzv. Teritorijalne obrane Darda. Naime, iz iskaza svih prethodno imenovanih svjedoka utvrđeno je da su u noći 2./3. rujna 1991. pozvani da se jave u štab teritorijalne obrane u Šumariji Darda, da su tamo zadužili naoružanje, da je postojao zapovjedni lanac i hijerarhija, da su imenovani zapovjednici (komandiri) te da je izvršena podjela u formacije (vodove, grupe, čete) s unaprijed određenom zadaćom – napad i zauzimanje mjesta Bilje, pri čemu iz iskaza svjedoka FK proizlazi da su prije napada, kao zajedničku oznaku raspoznavanja, stavili bijele trake na gornje dijelove ruke, što sve zajedno nedvojbeno upućuje na zaključak da su bili dio organizirane oružane formacije tzv. teritorijalne obrane. Budući da optuženi ĆK i optuženi CK ne osporavaju da su u noći s 2./3. rujna 1991. po pozivu došli na zborno mjesto u Šumariju Darda, da su tom prilikom sa sobom ponijeli svoje lovačke puške, da su bili raspoređeni u formacije koje su imale zapovjednike i da su zajedno s ostalim pripadnicima tzv. teritorijalne obrane u ranim jutarnjim satima krenuli prema mjestu Bilje, to sud neovisno o njihovom subjektivnom osporavanju pripadnosti tzv. teritorijalnoj obrani i unatoč nepostojanju formalnih evidencija ili pisanog popisa pripadnika tzv. teritorijalne obrane, utvrđuje da su optuženici nošenjem naoružanja, prihvaćanjem zapovijedanja i sudjelovanjem u organiziranoj oružanoj akciji s unaprijed određenom zadaćom bili dio organizirane oružane formacije tzv. teritorijalne obrane.

31. Slijedom navedenog, sud je prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka GB, FK, RK, ĐK, UB, US, CS, NS i BS u dijelu u kojem ovi svjedoci navode okolnosti koje se odnose na poziv i svrhu okupljanja na prostoru Šumarije Darda kao i okolnosti koje se odnose na samu organizaciju tzv. teritorijalne obrane prije njihova pohoda na mjesto Bilje.

32. S obzirom na činjenice koje su utvrđene iskazima svjedoka JK, VB, GB, FK, RK, ĐK, UB, US, CS, NS i BS, sud nije prihvatio kao uvjerljivu niti vjerodostojnu obranu optuženog ĆK prema kojoj poriče svoju pripadnost tzv. Teritorijalnoj obrani Darda i u kojoj navodi da je s tom postrojbom išao u Bilje samo kako bi kao električar uključio struju na trafostanici niti obranu optuženog CK prema kojoj poriče svoju pripadnost navedenoj paravojnoj postrojbi navodeći da je u inkriminirano vrijeme bio zaposlen kao portir u Mesnoj industriji Belje te da mu je u radni staž priznato vrijeme za koje ga se tereti da je bio pripadnik teritorijalne obrane. Ovo stoga što sud u konkretnom slučaju pripadnost optuženog ĆK i optuženog CK navedenoj paravojnoj postrojbi nije utvrđivao samo prema osobnom poistovjećivanju, nego prema faktičnom sudjelovanju i funkcionalnoj integriranosti u oružanu formaciju tog 3. rujna 1991., slijedom čega okolnost da iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23. lipnja 2020. proizlazi da je optuženom CK u mirovinski staž priznato vrijeme od 29. kolovoza 1991. do 8. listopada 1991., nije od utjecaja na nesporno utvrđenu činjenicu da je i optuženi CK **.**.1991. bio dio organizirane oružane formacije tzv. teritorijalne obrane s kojom se u ranim jutarnjim satima, naoružan kretao prema mjestu Bilje s unaprijed određenom zadaćom.

33. Optuženi CK osporava da je kritične zgode bio u mjestu Bilje i navodi da se u inkriminirano vrijeme nalazio na posve drugoj lokaciji, u mjestu Mece na području tzv. Marinkove bare. Obranu optuženog CK u ovom dijelu potvrđuju svjedoci US, ŽB, NS i OK, a dijelom i svjedoci VK, RK i UK. Naime, iz ranije reproduciranih iskaza svjedoka US, CS i NS proizlazi da su se kritične zgode u istoj formaciji zajedno s optuženim CK i drugim osobama kretali prema mjestu Bilje, ali su dolaskom do pruge skrenuli prema smetlištu gdje su se zadržali određeno vrijeme, a potom po dojavi otišli prema Marinkovoj bari koja se nalazi na kraju mjesta Mece gdje su ostali sve do završetka operacije i nakon toga otišli svojim kućama. Iz iskaza svjedoka CS i NS proizlazi da je njihovom formacijom zapovijedao VS, za kojeg optuženi CK navodi da je njegov radni kolega iz mesne industrije i za kojeg i on misli da je zapovijedao njihovom formacijom. Iz iskaza svjedoka GB i RK proizlazi da su sudjelovali u napadu na mjesto Bilje, ali da tijekom akcije nisu vidjeli optuženog CK, dok svjedok UK, koji nije sudjelovao u akciji, navodi da optuženog CK nije vidio u [adresa] tijekom kolovoza i rujna 1991.

34. Iz iskaza svjedoka OK proizlazi da je njezin suprug CK **.**.1991. otišao od kuće jer je netko došao po njega, a vratio se kući oko podneva i tom prilikom joj rekao da nije sudjelovao u napadu na Bilje nego je bio u Marinkovoj bari.

35. Međutim, iskazi svjedoka US, CS, NS, OK, GB i RK u suprotnosti su s iskazima svjedoka JK i IK koje su ovi svjedoci iznijeli prilikom ispitivanja u policiji i u kojim iskazima izričito navode da su u [adresa] vidjeli optuženog CK.

36. Naime, iskazom svjedoka JK kojeg je iznio pred policijskim istražiteljem i za koji iskaz je sud već iznio ocjenu vjerodostojnosti, utvrđeno je da je kao zapovjednike formacija tzv. teritorijalne obrane imenovao JS, VS, DS i HB, pri čemu navodi da je njemu zapovijedao JS, a da je osoba navedenog imena doista zapovijedala jednom od formacija proizlazi iz iskaza svjedoka PB, dok su zapovjednu ulogu FK R. DS potvrdili svjedoci IK, VK i FK. Nadalje, iz istog iskaza svjedoka JK proizlazi da je dolaskom do željezničkog prijelaza između mjesta Mece i Bilje, jedan dio ljudi skrenuo prema smetlištu za koje je kasnije čuo da su otišli prema mesnoj industriji i otuda krenuli prema [adresa], dok je njegova grupa nastavila cestom kroz Mece, a potom dolaskom do vodocrpilišta kroz kukuruze krenuli prema [adresa]. Iskazom svjedoka IK koji je ovaj svjedok iznio pred policijskim istražiteljem i za kojeg je sud također već iznio ocjenu vjerodostojnosti, utvrđeno je da je formacijom u kojoj se on nalazio zapovijedao DS i da su se kretali pješice od [adresa] preko Mece kroz polje visokog kukuruza koje se nalazilo s desne strane glavne ceste do Bilja, iz čega proizlazi zaključak da je formacija u kojoj se kretao svjedok JK koju je predvodio JS i formacija u kojoj se kretao svjedok IK, koju je predvodio OS u napad na Bilje išla iz istog pravca, s time da iz iskaza svjedoka JK proizlazi da u njegovoj formaciji nisu bili optuženici nego da ih je ugledao po izlasku iz kukuruza na ulazu u Bilje u dvorištu jedne od kuća na glavnoj cesti gledano iz smjera mjesta Mece. Iz iskaza svjedoka IK iznesenog u policiji proizlazi da su u njegovoj grupi bili optuženi ĆK i optuženi CK, EK, TS, FK i druge osobe, međutim u tom dijelu njegov iskaz je u suprotnosti s iskazom svjedoka FK koji navodi da je bio pod zapovjedništvom izvjesnog LS i da je u napad na Bilje išao od strane mesne industrije. Budući da LS kao zapovjednika jedne od formacija ne spominje niti jedan od ispitanih svjedoka u ovom postupku, to sud utvrđuje da iskaz svjedoka FK u tom dijelu nije vjerodostojan te da se svjedok FK kretao u grupi zajedno sa IK, kojom grupom je zapovijedao OS. Nadalje, iz iskaza svjedoka BS i ĐK proizlazi da se za vrijeme napada na mjesto Bilje na lokaciji Marinkova bara nalazilo izdvojeno zapovjedno mjesto Teritorijalne obrane Darda u kojem su bili GS i još neki pripadnici teritorijalne obrane, pri čemu svjedok BS navodi da je upravo GS zapovijedao štabom teritorijalne obrane, što su u svojim iskazima potvrdili optuženici i svjedoci RK i IK. Kako iz iskaza optuženog CK proizlazi da na lokaciji Marinkova bara na kojoj se navodno nalazio zajedno s bratom US, CS, NS i drugima nije vidio GS niti ima saznanja da se na toj lokaciji nalazilo izdvojeno zapovjedno mjesto, a njegovu obranu u tom dijelu potvrđuju njemu bliske osobe, brat US i supruga OK, ujedno i osobe s očitim interesom za ishod postupka, te svjedoci ŠB i NS koji navode okolnosti koje idu u prilog optuženiku, ali istodobno u svojim iskazima ne navode okolnosti koje bi morale biti uočljive svakome tko se ondje doista nalazio, to sud utvrđuje da iskazi svjedoka US, CS i NS u dijelu u kojem navode da su se zajedno s optuženim CK nalazili na prostoru Marinkove bare nisu vjerodostojni, kao niti iskaz svjedoka OK, jer se radi o iskazima koji su očito usklađeni radi stvaranja alibija optuženom CK. Naime, posve je neživotno i nelogično da optuženi CK i osobe koje tvrde da su se s njim nalazile na prostoru Marinkove bare nemaju saznanja niti su primijetile da se na toj lokaciji nalazi izdvojeno zapovjedno mjesto, nisu primijetile prisutnost zapovjednih struktura niti u svojim iskazima navode po čijoj su zapovjedi tijekom napada na mjesto Bilje ostali u mjestu Mece na području Marinkove bare za vrijeme dok su drugi pripadnici tzv. teritorijalne obrane sudjelovali u napadu. Nadalje, niti navodi svjedoka GB i RK u dijelu u kojem negiraju nazočnost optuženog CK tijekom napada na mjesto Bilje po ocjeni suda nisu vjerodostojni, jer osim što su u suprotnosti s iskazima svjedoka JK i IK, posve je nelogično i životno neuvjerljivo da svjedok VK, ako je doista bio raspoređen u formaciju kojom je zapovijedao OS tijekom akcije napada na mjesto Bilje nije vidio optuženog CK niti IK iako ih osobno poznaje, kao što je nelogično da svjedok RK koji navodi da je bio u formaciji kojom je zapovijedao ZS, za koju formaciju je iskazima svjedoka JK i IK utvrđeno da se prema mjestu Bilje kretala iz istog pravca kao i formacija kojom je zapovijedao OS, nije vidio ne samo optuženog ES, nego ni optuženog ĆK i EK, iako optuženi RB ne osporava da se prema mjestu Bilje kretao u formaciji kojom je zapovijedao OS, dok je nazočnost EK potvrđena ne samo iskazima svjedoka JK i IK, nego i iskazom svjedoka TK. Navodi svjedoka UK u suprotnosti su s iskazima svjedoka IK i JK koji potvrđuju nazočnost optuženog CK u [adresa], ali i s obranom optuženog CK koji ne osporava da je zajedno s pripadnicima tzv. teritorijalne obrane iz [adresa] krenuo u napad na mjesto Bilje. Budući da se radi o svjedoku koji nije sudjelovao u akciji i o istoj nema neposrednih saznanja i pritom u svom iskazu iznosi navode o zapovijedanja optuženog CK vodom ili četom tijekom napada na mjesto Bilje, koje ne potvrđuje niti jedan drugi svjedok, to je iskaz ovog svjedoka cijenjen kao neuvjerljiv i nevjerodostojan.

37. Slijedom navedenog, obrana optuženog CK prema kojoj se za vrijeme napada na mjesto Bilje nalazio na lokaciji Marinkova bara nije prihvaćena kao uvjerljiva niti vjerodostojna, jer da se optuženik doista nalazio na navedenoj lokaciji tada mu po logici nisu mogli ostati nepoznati podaci da se na istoj toj lokaciji nalazilo izdvojeno zapovjedno mjesto štaba tzv. teritorijalne obrane odakle se zapravo vodio napad na mjesto Bilje pod zapovjedništvom GS, za kojeg je iskazom svjedoka ĐK i BS utvrđeno da se nalazio upravo na toj lokaciji.

38. Stoga sud utvrđuje da je optuženi CK zajedno s optuženim ĆK kao pripadnik tzv. teritorijalne obrane, u istoj formaciji kojom je zapovijedao OS. DS, sudjelovao u napadu na mjesto Bilje, kako to suglasno u iskazima iznesenim pred policijom navode svjedoci JK i IK.

39. Iskazom svjedoka JK kojeg je ovaj svjedok iznio pred policijskim istražiteljem i iskazom svjedoka IK kojeg je ovaj svjedok iznio pred policijskim istražiteljem i državnom odvjetništvu, utvrđeno je da su iz kuće u [adresa] izvedena tri zarobljena pripadnika Zbora narodne garde, pri čemu iz iskaza svjedoka JK proizlazi da je jedan od zarobljenika bio ŽK, a to je u iskazu naveo i svjedok MK koji svoja saznanja o događaju temelji upravo na razgovoru sa svjedokom JK. Da su se kritične zgode u navedenoj kući nalazili pripadnici Zbora narodne garde, KK, ŽK i BK proizlazi iz iskaza svjedoka PK, ŠK i LK, a dijelom i iskaza svjedoka DK.

40. Tako je svjedok PK u iskazu naveo da se kritičnog dana zajedno s DK i ŠK nalazio u predzadnjoj kući na izlazu iz Bilja prema [adresa], a u kući preko puta njih bili su FB, ŽK i BK. Navodi da je tada je bio u Zboru narodne garde i imao je naoružanje, a tog jutra u 06.00 počeo je minobacači, a potom i pješadijski napad na Bilje. Navodi da su kolege iz druge kuće odgovorili na vatru, a DK je pogledao kroz prozor i vidio KB kojeg su zvali F, te je rekao DK da ne puca na KB nakon čega su izašli iz kuće i sakrili se u kukuruze, a potom tijekom noći došli do Osijeka. Nije vidio što se dešavalo u kući preko puta, a kasnije je čuo da je KK ubijen, da je ŽK ranjen, a BK ubijen dok je bježao.

41. Svjedok ŠK potvrđuje navode svjedoka PK da se zajedno s njim i DK nalazio u istoj kući dok su u kući preko puta bili KK, BK i ŽK. Navodi da oni nisu odgovarali na napad te je sa svojim kolegama napustio kuću čim se smirila pucnjava i sakrili su se u kukuruze, a potom puzajući došli do Kopačeva i kasnije do Podravlja. Iskazuje da su mu DK i PK nisu ništa pričali za stradavanje kolega iz kuće preko puta, ali da je vidio BK da trči kroz kukuruze upravo prema napadačima i da je imao pušku, a tom prilikom je na sebi imao maskirnu bluzu i sivi prsluk bez rukava.

42. Svjedok DK navodi da se zajedno s PK i ŠK nalazio u kući koja je na kraju Bilja prema [adresa] s desne strane, dok su u kući preko puta bila su trojica kolega, a možda i još jedan. Navodi da su tada bili u Zboru narodne garde te su imali naoružanje, a tog jutra oko 06.00 sati prvo je započeo minobacački napad, a nakon nekih sat vremena krenuo je i pješački napad iz pravca [adresa] i mesne industrije. Iskazuje da oni nisu odgovarali na napad niti pucali, a vidio je kada je više osoba prilazilo kući preko puta među kojima su bile osobe s kojima je radio i to SB i US čijeg se prezimena ne sjeća. Nije vidio što se događalo u kući preko puta, ali je čuo da su se kolege iz te kuće predali. Navodi da se zajedno sa svojim kolegama kroz stražnji ulaz kuće i preko kukuruza izvukao toga dana iz Bilja i došli su u Osijek, a sjeća se da je u kući preko puta bio KK, no nije vidio kako je isti ubijen niti je vidio kako je ubijena osoba koju su zvali J, dok osobu imena BK ne poznaje.

43. Svjedok LK navodi da je njezin suprug ŽK ostao braniti Bilje i da je bio na punktu s KK i BK u jednoj kući katnici na izlasku iz Bilja, a pogovorom je čula da je njezin suprug zarobljen i odveden u stanicu milicije u [adresa].

44. Ocjenjujući iskaze svjedoka PK, DK i ŠK međusobno i u vezi s iskazima svjedoka JK i IK, sud je kao istinite i vjerodostojne cijenio iskaze ovih svjedoka u dijelu u kojem navode gdje su se nalazili u trenutku kada je započeo napad na mjesto Bilje, a iskaze svjedoka PK i ŠK i u pogledu identiteta zarobljenih pripadnika Zbora narodne garde koji su se nalazili na položaju u kući na suprotnoj strani ulice. Međutim, kako iz sadržaja njihovih iskaza proizlazi nespornim da nemaju saznanja o tome što se događalo s njihovim kolegama u dvorištu kuće na kućnom broju 63 jer su napustili svoj položaj i udaljili se s mjesta događaja, skrivajući se u kukuruzištu, nakon čega su napustili i predmetno područje, to je jasno da se navodi svjedoka PK o stradavanju KK, ŽK i BK temelje na pretpostavkama, dok navode svjedoka ŠK u dijelu u kojem iskazuje da je vidio BK kako trči naoružan prema napadačima, sud nije prihvatio kao vjerodostojne jer nisu potvrđeni nijednim drugim izvedenim dokazom, tim više što ovaj svjedoka navodi da je BK na sebi imao maskirnu bluzu i sivi prsluk bez rukava, iako iz zapisnika o pregledu posmrtnih ostataka od 17. prosinca 1999., osobe NN 223 iz [adresa] na lokaciji 1, mjesno groblje, za koje je provedenim postupkom identifikacije utvrđeno da se radi o BK proizlazi da je pronađen s ostatcima maskirne uniforme (jakne i hlača), svijetlozelene polo majice i bijele potkošulje.

45. Iskaz svjedoka LK cijenjen je kao vjerodostojan jer je u pogledu identiteta osoba koje su se zajedno s njezinim suprugom nalazile na punktu u kući na kbr. 63 u suglasnosti s iskazima svjedoka PK i ŠK.

46. Stoga sud utvrđuje da su u kući u [adresa] od strane pripadnika tzv. teritorijalne obrane zarobljena tri pripadnika Zbora narodne garde, KK, ŽK i BK te da su sva trojica u trenutku izvođenja iz navedene kuće bili živi. Slijedom navedenog, sud ne prihvaća obranu optuženog ĆK u dijelu u kojem navodi da su braća OS iz navedene kuće izvela dva zarobljenika, a da je jedan prethodno ubijen u kući niti su prihvaćeni kao vjerodostojni i uvjerljivi iskazi svjedoka GB i TK te iskaz s rasprave svjedoka IK u dijelu u kojem potvrđuju ovakve navode obrane optuženog ĆK. Nije prihvaćen kao uvjerljiv niti iskaz svjedoka FK u dijelu u kojem navodi da su u navedenoj kući zarobljene četiri osobe jer iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je prije zarobljavanja pripadnika Zbora narodne garde uslijed eksplozije ranjen u nogu i prevezen natrag u [adresa] slijedom čega nije bio prisutan zarobljavanju pripadnika Zbora narodne garde, niti iskaz svjedoka DK u dijelu u kojem dozvoljava mogućnost da su u navedenoj kući bile četiri osobe budući da ovaj svjedok, suprotno iskazima svjedoka PK i ŠK koji su imenovali svu trojicu zarobljenih pripadnika Zbora narodne garde, navodi da mu nije poznata osoba po imenu BK, iz čega proizlazi da ovaj svjedok ne zna točan broj osoba koje su bile na položaju u kući na kućnom broju 63 i da zapravo samo nagađa njihov mogući broj.

47. U odnosu na postupanje sa zarobljenim pripadnicima Zbora narodne garde, KK, ŽK i BK, iskazom svjedoka JK kojeg je ovaj svjedok iznio pred policijskim istražiteljem i iskazom svjedoka IK iznesenog pred policijskim istražiteljem i državnim odvjetnikom, utvrđeno je da su sva trojica pripadnika Zbora narodne garde u trenutku izvođenja iz kuće bili pod kontrolom skupine naoružanih osoba, pripadnika tzv. teritorijalne obrane, koju činjenicu ne osporava ni optuženi ĆK, premda u obrani navodi da se radilo o dva zarobljenika. Nadalje, svjedoci JK i IK suglasno iskazuju da su zarobljenici fizički zlostavljani, dok je iskazom svjedoka IK utvrđeno da su osim fizičke zlostave, zarobljenici bili podvrgnuti psihičkom zlostavljanju i ponižavanju, koje se ogleda u činjenici da su bili prisiljeni sa sebe skinuti donji dio uniforme i u donjem rublju prolaziti kroz formirani prolaz tzv. špalir, za koje vrijeme se oko njih pucalo iz oružja, uzvikivali pogrdni povici i psovala ustaška majka, koje nije predstavljalo izolirani čin jedne osobe, već zajedničko postupanje više osoba. Okolnost da navode svjedoka JK i ĐB o zlostavljanju zarobljenika ne potvrđuju svjedoci VK, TK i FK nije od utjecaja na vjerodostojnost njihovih iskaza, budući da svjedok VK navodi da je kritičnog dana samo prošao pored kuće u kojoj su zarobljeni pripadnici Zbora narodne garde i nije vidio što se tamo događalo, svjedok FK navodi da je ranjen od eksplozivne naprave i prevezen u [adresa], dok iz iskaza svjedoka TK proizlazi da nije vidio da bi zarobljene osobe bile „tučene“, ali da se sa svojom grupom nije zadržao dulje od pet minuta jer su nastavili kretanje prema centru Bilja.

48. Da se među osobama koje su fizički zlostavljale zarobljenike nalazio i optuženi ĆK utvrđeno je iskazom svjedoka JK koji u iskazu pred policijskim istražiteljem izrijekom navodi da je vidio ovog optuženika kada je nakon izvođenja zarobljenika iz kuće zapovjedio istima da legnu na tlo, a potom osobno nogama po glavi i tijelu udarao ŽK, dok su ostali koji su bili u njegovoj „ekipi“ udarali drugu dvojicu. Ove navode svjedoka JK potvrdio je svjedok MK koji dosljedno navodi da mu je kum JK ispričao da je u [adresa] vidio kada je optuženi ĆK „iscipelario“ ŽK i to nakon što se isti predao, a da su obdukcijom posmrtnih ostataka ŽK osim ozljeda prijeloma na dva desna rebra za koje se navodi da su uzrokovane projektilom iz vatrenog oružja, nađene i druge ozljede koje se ne dovode u vezu sa strijelim ozljedama prsnog koša, proizlazi iz zapisnika sekcije KBC Osijek broj 226/2012 od 12. studenog 2012. Sudjelovanje optuženog ĆK u fizičkom, ali i psihičkom zlostavljanju zarobljenika te njihovom ponižavanju utvrđeno je na temelju iskaza svjedoka IK koji je suglasno iskazujući u policiji i državnom odvjetništvu naveo da su pripadnici njegove jedinice nakon zarobljavanja tri muškarca pucali iz oružja u zrak te pogrdnim povicima i psovanjem ustaške majke galamili oko zarobljenika, a potom iste, pod prijetnjom oružja natjerali da sa sebe skinu donji dio uniforme, nakon čega su se zbili u improvizirani „špalir“ i za vrijeme dok su vodili tri zarobljenika kroz dvorište prema „džipu“, snažno ih udarali rukama, nogama i dijelovima oružja po glavi i cijelom tijelu zbog čega su se zarobljenici otežano i sporo kretali, bili vidno uplašeni i tresli se od straha, pri čemu je kao osobe koje su se nalazile u „špaliru“ uz TS, EK, braću DS i IS i druge nepoznate osobe, imenovao upravo i optuženog ĆK, a navode o formiranju prolaza tzv. špalira, skidanju donjeg dijela uniforme, psovanju ustaške majke, pucanju iz oružja i udaranju zarobljenika ovaj svjedok ponavlja i u iskazima iznesenima pred sudom. Dakle, iako se iskazi svjedoka JK i IK razlikuju u opisima pojedinih radnji, njihovi iskazi su podudarni u pogledu odlučne činjenice, da je optuženi ĆK bio među osobama koje su zlostavljale zarobljenike, a to je svojim iskazom potvrdio i svjedok po čuvenju MK.

49. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio kao vjerodostojnu niti istinitu obranu optuženog ĆK iznesenu na zapisnik 14. ožujka 2025. prema kojoj se nalazio ispred kuće na pločniku i bio u komunikaciji s DS kojeg je pozivao da smiri situaciju zbog bojazni da bi uslijed pucanja u zrak netko mogao nastradati, niti obranu iznesenu na zapisnik 13. travnja 2026. prema kojoj se od kuće iz koje su izvedeni zarobljenici nalazio na udaljenosti sedam do osam metara. Ovo stoga što su ovakvi navodi optuženika međusobno proturječni i pri tome je očito da je optuženik obranu iznesenu na raspravi 13. travnja 2026. prilagodio iskazu svjedoka IK s rasprave 16. veljače 2026. u kojem je ovaj svjedok odstupio od ranijih iskaza i u kojem je naveo da se optuženi ĆK nalazio nasuprot njega pet do šest metara od zarobljenika, pri čemu optuženik zaboravlja da je tijekom iznošenja obrane na zapisniku 14. ožujka 2025. odgovarajući na pitanje braniteljice naveo da je u trenutku izvođenja pripadnika Zbora narodne garde stajao pored DS, kojeg je svjedok IK u iskazu iznesenom u policiji i državnom odvjetništvu imenovao kao jednu od osobu koje su zajedno s optuženim ĆK bile u tzv. špaliru. Slijedom navedenog sud zaključuje da se optuženi ĆK zajedno s EK i drugim pripadnicima tzv. teritorijalne obrane nalazio u tzv. špaliru i sudjelovao u zlostavljanju i ponižavanju zarobljenih pripadnika Zbora narodne garde, KK, ŽK i BK.

50. Suprotno navedenom, iskazima svjedoka JK i IK, a niti iskazom svjedoka MK nije sa sigurnošću i na pouzdan način utvrđeno da bi u zlostavljanju zarobljenih pripadnika Zbora narodne garde sudjelovao i optuženi CK. Naime, iako svjedok JK u iskazu danom u policiji navodi da je među skupinom osoba koja je bila s optuženim ĆK prepoznao i optuženog CK, činjenica je da ovog optuženika nije imenovao kao osobu koja je sudjelovala u zlostavljanju zarobljenika, niti ga je u tom kontekstu spominjao svjedoku MK, što svojim iskazom potvrđuje upravo svjedok MK. Nadalje, iako svjedok IK u svom prvom iskazu (pred policijskim istražiteljem) u odnosu na osobe koje je vidio u tzv. špaliru navodi da misli kako je vidio i optuženog CK, u kasnijem iskazu (pred državnim odvjetnikom) izričito izražava nesigurnost da bi u tzv. špaliru vidio ovog optuženika, pri čemu je na raspravi 16. veljače 2026. iznio uvjerljive razloge za navedenu proturječnost u ranijim iskazima i pri tome ponovio da se ne sjeća da bi tom prilikom vidio optuženog CK. Slijedom navedenog sud utvrđuje da su raniji iskazi svjedoka IK prvenstveno dokaz o mogućoj prisutnosti optuženog CK u skupini osoba koje se nalazila u tzv. špaliru, ali nemaju značaj pouzdane identifikacije da bi sud izvan svake sumnje, s potrebnim stupnjem izvjesnosti našao dokazanim da je i ovaj optuženik zajedno s drugim pripadnicima tzv. teritorijalne obrane sudjelovao u zlostavljanju i ponižavanju zarobljenika, unatoč činjenici što je u postupku nesporno utvrđeno da se kritične zgode nalazio u [adresa].

51. Nadalje, u odnosu na spornu činjenicu je li za vrijeme prolaska zarobljenih pripadnika Zbora narodne garde kroz tzv. špalir pucanjem u glavu usmrćen KK ne postoji suglasje u iskazima svjedoka JK i IK. Naime, svjedok JK je u iskazu iznesenom pred policijskim istražiteljem naveo da je vidio optuženog ĆK kako trojici zarobljenika naređuje da izađu iz dvorišta i krenu prema glavnoj ulici, nakon čega je zajedno sa zarobljenicima skrenuo u bočnu ulicu, iz čega proizlazi da su u tom trenutku sva trojica zarobljenika bila živa. Iz iskaza svjedoka IK također proizlazi da su sva trojica zarobljenika prilikom izvođenja iz kuće bila živa, međutim, ovaj svjedok istodobno navodi kako je čuo da je jedan od zarobljenika ubijen u kući, premda osobno nije vidio sam čin ubojstva niti tijelo ubijene osobe. Takva tvrdnja svjedoka IK predstavlja posredno saznanje temeljeno na onome što je navodno čuo od drugih osoba te je u suprotnosti s njegovim vlastitim opažanjem da su svi zarobljenici iz kuće izvedeni živi, tim više što je u provedenom dokaznom postupku nedvojbeno utvrđeno da su se u kući na kućnom broju 63, nalazila tri pripadnika Zbora narodne garde i to upravo KK, ČB i BK. Stoga se na temelju takvog iskaza svjedoka IK ne može pouzdano zaključiti da je do usmrćenja KK ili kojeg drugog zarobljenika došlo u navedenoj kući. Nadalje, iz iskaza svjedoka IK iznesenog u policiji i državnom odvjetništvu proizlazi da su sva trojica zarobljenika nakon prolaska kroz tzv. špalir ušla u vozilo, što je u suprotnosti s njegovim iskazom kojeg je iznio pred sudom u kojem izričito navodi da se radilo o dva zarobljenika, pri čemu ponavlja da je čuo kako je jedna osoba ubijena u kući, što dodatno dovodi u pitanje činjenični opis događaja i okolnosti pod kojima je KK izgubio život.

52. Stoga je sud iskaz svjedoka JK iznesen pred policijskim istražiteljem i iskaz svjedoka IK iznesen u svim fazama postupka valjalo dovesti u vezu s iskazima svjedoka AK, ZK i ČK kao i materijalnim dokazima izvedenim u postupku.

53. Tako iz iskaza svjedoka AK proizlazi da nema neposrednih saznanja o stradavanju brata KK, a za njegovu smrt je čuo idućeg dana od snahe ZK. Navodi da je naknadno od mještana Bilja čuo da su njegovog brata iz neposredne blizine iz pištolja ubili SB i NK, ali dodaje da su tada kružile razne priče.

54. Iz iskaza svjedoka ZK proizlazi da je radeći kao medicinska sestra u bolnici u Osijeku, nakon što nije mogla uspostaviti kontakt sa suprugom KK, počela pretraživati spisak ranjenih i poginulih na kojem je pronašla ime supruga i saznala da je njegovo tijelo odvezeno na centralno groblje. O načinu na koji je usmrćen njezin suprug i počiniteljima nema saznanja.

55. Iz iskaza svjedoka ČK proizlazi da je tijekom rata ostao u Baranji gdje je radio kao zaposlenik poduzeća Ukop iz Belog Manastira te se sjeća da je 3. rujna 1991. nakon borbi između branitelja i paravojnih snaga upućen na sakupljanje tijela u Bilje zajedno s pokojnim kolegom TB i tada su skupili otprilike dvadesetak tijela za koje pretpostavlja da se radilo o braniteljima Bilja. Navodi da je Vukovarskoj ulici pedesetak metara od trafostanice pronađeno jedno tijelo odjeveno u maskirnu uniformu i obuveno u bijele visoke patike, a to tijelo je zajedno s drugim tijelima dovezao u Beli Manastir gdje im direktorica tokom istog dana naredila da tijela odvezu natrag u Bilje gdje su na Biljskoj cesti preuzeta od hrvatske strane.

56. Iz zapisnika obdukcije broj 417/91 od 4. rujna 1991. na ime KK proizlazi da je vanjskim pregledom i obdukcijom tijela KK utvrđeno da se radi o nasilnoj smrti koja je nastupila kao posljedica dvije prostrijelne rane glave koje imaju karakteristike rana nastalih pucanjem iz daljine, a na fotografijama mrtvog tijela KK vidljivo da je u odjeven u maskirne hlače i maskirnu košulju, dok na nogama ima obuvene bijele visoke tenisice.

57. Analizom iskaza svjedoka AK, ZK i ČK te njihovim dovođenjem u vezu sa sadržajem obdukcije tijela KK i fotografijama, sud prije svega nalazi nesporno utvrđenim da je KK usmrćen 3. rujna 1991., jer je ta činjenica dokazana zapisnikom o obdukciji, fotografijama i iskazima svjedoka ZK i AK. Nadalje, nesporno je utvrđeno da se radilo o nasilnoj smrti koja je nastupila kao posljedica dvije prostrijelne rane glave, a budući da se u obdukcijskom nalazu navodi da rane imaju karakteristike rana nastalih pucanjem iz daljine, to navodi svjedoka AK o usmrćenju njegovog brata iz neposredne blizine i osobama za koje je čuo da su ga usmrtile, nisu prihvaćeni kao pouzdani, tim više što sam svjedok iskazuje kako su kružile razne priče i da on nema neposrednih saznanja o bratovom stradavanju. S druge strane, iz iskaza svjedoka ČK proizlazi da je 3. rujna 1991. u jednoj sporednoj ulici pedesetak metara od trafostanice pronašao tijelo muške osobe pri čemu opis odjeće i obuće te osobe u cijelosti odgovara izgledu tijela KK vidljivom na fotografijama koje su sačinjene nakon što je njegovo tijelo preuzeto od hrvatske strane na Biljskoj cesti. Slijedom navedenog, ovi dokazi upućuju na mogućnost da je KK usmrćen ili barem pronađen na drugom mjestu od onoga koje proizlazi iz iskaza svjedoka IK, odnosno da okolnosti njegove smrti nisu pouzdano razjašnjene. Dodatno, obdukcijskim nalazom utvrđeno je da je smrt nastupila uslijed dvije prostrijelne rane glave koje imaju karakteristike rana nastalih pucanjem iz daljine, čime postoji nesuglasje između ovog dokaza i opisa samog događaja budući da se u činjeničnom opisu optužbe samo općenito navodi da je KK usmrćen pucanjem iz vatrenog oružja u glavu. Kada se iskazi svjedoka JK i IK dovedu u međusobnu vezu, proizlazi da postoje značajne proturječnosti glede mjesta, vremena i načina usmrćenja KK, jer niti jedan od neposrednih svjedok događaja nije opisao samo usmrćenje, dok materijalni dokazi ne potvrđuju odlučne činjenice na način koji bi otklonio razumnu sumnju. Stoga se može zaključiti da je nesporno kako je KK smrtno stradao kritične zgode, ali na temelju provedenih dokaza nije bilo moguće sa sigurnošću i na nedvojben način utvrditi da je smrt ovog zarobljenika nastupila upravo na mjestu i na način kako je to opisano u činjeničnom opisu optužbe.

58. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da u provedenom dokaznom postupku nije izvan svake sumnje i s takvom razinom izvjesnosti utvrđeno da bi optuženi CK sudjelovao u izvršenju predmetnog kaznenog djela na način kako mu se to optužbom stavlja na teret, te je na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 oslobođen optužbe za kazneno djelo iz članka 122. OKZRH.

59. Suprotno iznesenom, sud nalazi da je u provedenom dokaznom postupku, kako je to ranije obrazloženo, sa sigurnošću utvrđeno da je optuženi ĆK pripadao tzv. Teritorijalnoj obrani Darda i zajedno sa drugim pripadnicima navedene paravojne postrojbe sudjelovao u zarobljavanja tri pripadnika Zbora narodne garde, KK, ŽK i BK u kući na kbr. 63 u [adresa] u [adresa]. Nadalje, u provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da je upravo optuženi ĆK nakon zarobljavanja imenovanih pripadnika Zbora narodne garde, nogama udarao ŽK, a potom bio dio skupine koja formirala prolaz tzv. špalir kroz koji su zarobljeni pripadnici Zbora narodne garde bili prisiljeni proći u donjem dijelu odjeće i kojom prilikom su udarani nogama i dijelovima oružja po glavi i cijelom tijelu.

60. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, sud je izvršio izmjenu činjeničnog opisa na način da je imajući u vidu iskaz svjedoka IK iz kojeg proizlazi da su zarobljeni pripadnici Zbora narodne garde prisiljeni da sa sebe skinu donji dio uniforme, riječi „prisilili ih da skinu odjeću sa sebe“ zamijenio riječima „prisilili ih da skinu donji dio odjeće sa sebe“. Nadalje, kako u postupku nije sa sigurnošću i izvan svake razumne sumnje utvrđeno da je smrt KK nastupila upravo na mjestu i na način kako je to opisano u činjeničnom opisu optužbe, sud je iz činjeničnog opisa radnje kaznenog djela navedenog u izreci presude ispustio riječi „pri čemu je u jednom trenutku pucanjem iz vatrenog oružja u glavu usmrćen KK“. Također, sud je u činjeničnom opisu precizirao blanketnu normu i njezin naziv, o kojoj izmjeni će obrazloženje biti iznijeto kod pravne ocjene djela.

61. Kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZRH, čini onaj tko kršeći pravila međunarodnog prava naredi da se ratni zarobljenici ubijaju, muče ili da se prema njima nečovječno postupa, nad njima obavljaju biološki, medicinski ili drugi zdravstveni pokusi, da se uzimaju tkiva ili organi radi transplantacije, da im se nanose velike patnje ili ozljede tjelesnog integriteta ili zdravlja, da se prinuđuju na obavljanje službe u neprijateljskim oružanim snagama ili da se lišavaju prava na propisano i nepristrano suđenje ili tko počini neko od navedenih djela.

62. Naprijed navedena odredba je blanketne naravi, koja se ogleda u činjenici kršenja normi propisanih međunarodnim kaznenim pravom, a kojim normama se štite ratni zarobljenici od svakog oblika nečovječnog postupanja. U konkretnom slučaju optuženom ĆK optužbom se stavlja na teret kršenje normi međunarodnog ratnog prava o postupanju s ratnim zarobljenicima propisanih u članku 3. stavku 1. točki a.) i c.) i članku 13. Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. te odredbama članka 4. stavak 1. i stavak 2. točke a) Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. (Protokol II).

63. Za pravnu kvalifikaciju kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZRH, sud je najprije utvrdio postojanje općih elemenata ovog kaznenog djela, a to su da je u vrijeme i na mjestu počinjenja kaznenog djela postojalo stanje rata ili oružanog sukoba, odnosno da je isto prethodilo inkriminiranom događaju i bilo povezano s njim te specifičan status žrtava kao osoba zaštićenih međunarodnim humanitarnim pravom.

63.1. U odnosu na prvi element, sud ističe kako je općepoznata povijesna činjenica da je u inkriminirano vrijeme, na području Republike Hrvatske, uključujući i područje Baranje, trajao intenzivan oružani sukob nastao uslijed organizirane oružane pobune dijela srpskog stanovništva protiv ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, a u koju su se aktivno i otvoreno uključile postrojbe tadašnje JNA te lokalne srpske paravojne i teritorijalne formacije, koji sukob je do 8. listopada 1991., kada je Republika Hrvatska stekla svojstvo suverene države u smislu međunarodnog priznanja, imao nemeđunarodni karakter, a od 8. listopada 1991. međunarodni karakter. S obzirom na to da je riječ o općepoznatoj činjenici koja je pravno i politički verificirana u Deklaraciji o Domovinskom ratu (Narodne novine, br. 102/2000), kao i kroz dugogodišnju, konzistentnu sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, to je sud sukladno zakonu nije posebno dokazivao.

63.2. Slijedom navedenog jasno je da se u konkretnom slučaju, a obzirom na vrijeme inkriminacije (3. rujan 1991.), radilo o oružanom sukobu na koji se primjenjuje Dopunski protokol Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. (dalje: Protokol II), a ne kako to u činjeničnom opisu optužnice, precizirajući blanketnu normu, pogrešno navodi državni odvjetnik Dopunskom protokolu uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba, pa je u tom dijelu u činjeničnom opisu izreke presude izmijenjen naziv blanketne odredbe.

63.3. Nadalje, u pogledu posebnog statusa žrtava, u provedenom postupku utvrđeno je da su oštećenici, žrtve KK, ŽK i BK bili pripadnici Zbora narodne garde, tada oružanih snaga Republike Hrvatske kao jedne od strana u sukobu te su u tom svojstvu zarobljeni i stavljeni pod vlast protivničke strane pripadnika tzv. Teritorijalne obrane Darda, čime su stekli status osoba izvan borbe (hors de combat). Kao takvi, oštećenici su neupitno predstavljali zaštićene osobe u smislu članka 3. stavka 1. točke a.) i c.) Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. kojim odredbama se u slučaju oružanog sukoba koji nema međunarodni karakter i koji izbije na području jedne od visokih stranaka ugovornica, izričito zabranjuje nasilje protiv života i tijela, osobito sve vrste ubojstava, sakaćenja, okrutnog postupanja i mučenja, povrede osobnog dostojanstva te osobito uvredljivi ponižavajući postupci prema osobama koje ne sudjeluju aktivno u neprijateljstvima. Dakle, onog trenutka kada su imenovani pripadnici Zbora narodne garde stavljeni pod vlast protivničke strane, za njih je prestao status aktivnih sudionika u neprijateljstvima, a nastupila je apsolutna i imperativna obveza sile koja ih drži, u ovom slučaju pripadnika tzv. teritorijalne obrane, što uključuje i optuženog ĆK, da prema njima postupaju čovječno.

64. Člankom 13. Ženevske konvencije propisano je da se s ratnim zarobljenicima u svako doba mora postupati čovječno. Svaki protupravni čin ili propust sile koja ih drži, a koji prouzroči smrt ili dovede u ozbiljnu opasnost zdravlje ratnog zarobljenika koji se nalazi u njezinoj vlasti, zabranjen je i smatra se teškom povredom Konvencije. Posebice, nijedan ratni zarobljenik ne smije biti podvrgnut fizičkom sakaćenju ili medicinskom ili znanstvenom pokusu bilo koje prirode, ako to nije opravdano liječenjem ratnog zarobljenika i nije u njegovom interesu. Ratno zarobljenici se isto tako moraju u svako doba osobito štititi od svakog čina nasilja ili zastrašivanja, uvreda i javne radoznalosti te su zabranjene represalije prema ratnim zarobljenicima. Dakle, radi se o temeljnom načelu humanosti i apsolutne zaštite ratnih zarobljenika, koje se u ovom slučaju, kada se radi o nemeđunarodnom oružanom sukobu, nadopunjuje kroz članak 4. Protokola II, kojim se u stavku 1., osobama koje ne sudjeluju izravno u neprijateljstvima jamči pravo na poštovanje ličnosti i časti i u svakoj prilici čovječno postupanje.

65. Fizičko nasilje koje je optuženi ĆK počinio u vidu udaranja nogama zarobljenog pripadnika Zbora narodne garde ŽK, a potom bio dio skupine koja je svu trojicu zarobljenika udarala nogama i dijelovima oružja po glavi i tijelu predstavlja kršenje opće zabrane ugrožavanja zdravlja iz članka 13. Konvencije, što je u nemeđunarodnom sukobu izričito sankcionirano kroz članak 4. stavak 2. točku a) Protokola II (nasilje protiv zdravlja, okrutno postupanje i tjelesno kažnjavanje). Nadalje, okolnost da je optuženi ĆK bio dio skupine koja je potpuno bespomoćne zarobljenike prisilila na skidanje odjeće i njihovo izlaganje kroz organizirani špalir, moralna je i psihička degradacija žrtava i predstavlja izravno podvrgavanje zarobljenika uvredama i javnoj radoznalosti iz članka 13. Konvencije, što je u nemeđunarodnom sukobu izričito sankcionirano kroz članak 4. stavak 2. točku e) Protokola II (povrede osobnog dostojanstva, uvredljivi i ponižavajući postupci).

66. Stoga sud utvrđuje da je optuženi ĆK opisanim postupanjem koje je protivno članku 3. stavka 1. točke a.) i c.) i članku 13. Ženevske konvencije, te izravno kršeći članak 4. stavak 1. i stavak 2. točke a) i e) Dopunskog protokola II, postupao protivno normama međunarodnog humanitarnog prava o čovječnom postupanju prema osobama koje ne sudjeluju aktivno u neprijateljstvima, čime su radnjama optuženika ostvarena objektivna obilježja kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZRH.

67. Slijedom navedenog, u izreci presude izvršena je izmjena blanketnog propisa na način da su precizirane točke unutar istog članka Protokola II i to tako što je uz postojeći članak 4. stavak 2. točku a), dodana i točka e) navedenog Protokola, koja izmjena po mišljenju suda ne predstavlja prekoračenje optužbe niti izmjenu njezina identiteta, budući da radi o primijeni relevantne odredbe međunarodnog prava koja odgovara utvrđenim činjenicama.

68. Nadalje, kako u provedenom dokaznom postupku nije utvrđeno da bi smrt KK nastupila upravo na mjestu i na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužbe, to je radnja ubojstva izostavljena i u zakonskom opisu djela izreke presude. Isto tako, sud nalazi da u provedenom dokaznom postupku nije utvrđeno niti da bi postupanje optuženog ĆK dosegnulo specifični prag i intenzitet mučenja, budući takvo postupanje zahtijeva posebnu svrhu (npr. radi dobivanja vojnih informacija, priznanja pripadnosti određenoj postrojbi, kažnjavanje za djelo koje je počinila treća osoba) kao i iznimno visok prag boli, pa je i ova radnja izostavljena iz zakonskog opisa djela izreke presude. Nasuprot tome, dokazane radnje u vidu prisilnog razodijevanja, formiranja tzv. špalira, zadavanja udaraca nogama i dijelovima oružja u špaliru upućuju na zaključak da su žrtve bile izložene fizičkom i psihičkom zlostavljanju i ponižavanju koje vrijeđa njihovo ljudsko dostojanstvo te su takvim radnjama objektivno u cijelosti ispunjena zakonska obilježja nečovječnog postupanja. Stoga su u zakonskom opisu izreke presude navedena isključivo ona zakonska obilježja koja su tijekom postupka nedvojbeno dokazana.

69. Nadalje, prema načinu postupanja, sud nalazi utvrđenim da je optuženi ĆK u počinjenju navedenog kaznenog djela sudjelovao kao supočinitelj zajedno s EK i ostalim nepoznatim pripadnicima tzv. teritorijalne obrane.

70. Člankom 20. OKZRH propisano je da suizvršilaštvo (sada supočiniteljstvo) postoji počini li više osoba, sudjelovanjem u radnji izvršenja ili na drugi način zajednički krivično djelo. Za postojanje supočiniteljstva nužno je da bude ostvarena objektivna i subjektivna komponenta, a to su učešće u djelu i svijest o zajedničkom djelovanju. Objektivna sastavnica supočiniteljstva predstavlja faktičnu radnju, s time da nije nužno da svaki od supočinitelja sudjeluje neposredno u samoj radnji izvršenja, već i da na drugi način bitno pridonosi počinjenju kaznenog djela. U tom smislu potrebno je da supočinitelj poduzme makar i djelomično radnju počinjenja kaznenog djela, dok je u odnosu na subjektivnu komponentu nužno da je počinitelj svjestan da njegovo postupanje ulazi u sastav djelovanja drugih osoba, tako da sve te pojedine radnje, uključivši i radnje počinjenja predstavljaju cjelinu. Subjektivni stav supočinitelja izražen je u volji da on zajednički s drugima ostvari kazneno djelo. Pri tome nije bitno ni tko je od supočinitelja bio učinkovitiji u realizaciji zajedničke odluke, budući se kod supočinitelja radi o zajedničkoj vlasti nad djelom, u čijem oblikovanju sudionici mogu sudjelovati s doprinosom različitog intenziteta.

71. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da je optuženi ĆK nakon zarobljavanja trojice pripadnika Zbora narodne garde, osobno sudjelovao u fizičkom zlostavljanju ŽK zv. J tako što ga je udarao nogama po tijelu, nakon čega je zajedno s ostalim pripadnicima paravojne formacije sudjelovao u formiranju tzv. špalira kroz koji su zarobljenici morali prolaziti, pri čemu su udarani nogama i dijelovima oružja po glavi i tijelu. Utvrđeno je i da su zarobljenici neposredno prije toga bili prisiljeni skinuti donji dio uniforme, a njihov prolazak kroz formirani špalir bio je popraćen uzvicima, pucanjem iz oružja, vrijeđanjem i pogrdnim oslovljavanjem upravo zbog njihove pripadnosti Zboru narodne garde i činjenice da su bili G. Takvo ponašanje predstavlja objektivno sudjelovanje optuženog ĆK u izvršenju djela jer je svojim radnjama dao bitan doprinos njegovu ostvarenju pri čemu nije odlučno je li upravo ovaj optuženik osobno naredio skidanje uniforme ili zadao svaki pojedini udarac svakom od zarobljenika, budući da je svojim aktivnim sudjelovanjem u fizičkom zlostavljanju jednog od zarobljenika te sudjelovanjem u organiziranom provođenju zarobljenika kroz tzv. špalir u kojem su oni udarani i ponižavani, ostvario značajan doprinos cjelokupnom protupravnom postupanju. Jednako tako, iz utvrđenih okolnosti proizlazi da je optuženi ĆK bio svjestan da i ostali pripadnici skupine sudjeluju u zlostavljanju zarobljenika koji su u tom trenutku bili pod kontrolom teritorijalne obrane te je takvo postupanje ne samo prihvaćao, nego i aktivno podupirao vlastitim radnjama. Zaključak o postojanju zajedničke volje za izvršenje djela ne proizlazi iz postojanja izričitog prethodnog dogovora među počiniteljima, već iz njihovog usklađenog i međusobno povezanog djelovanja tijekom samog događaja. Upravo činjenica da je optuženik nakon što je osobno fizički zlostavljao jednog od zarobljenika, nastavio sudjelovati u daljnjem zlostavljanju, ostajući dijelom skupine koja je organizirano provodila premlaćivanje i ponižavanje zarobljenika koje je bilo popraćeno uzvicima, pucanjem iz oružja, vrijeđanjem i pogrdnim oslovljavanjem, koje ponašanje je optuženik odobravao i podržavao upućuje na zaključak da se poistovjećivao sa zajedničkim ciljem zlostavljanja i ponižavanja zarobljenika kao pripadnika jedne od strana u sukobu, čime je ispunjen i subjektivna komponenta supočiniteljstva. Stoga sud zaključuje da je optuženi ĆK postupao kao supočinitelj, jer je svojim radnjama dao bitan doprinos izvršenju kaznenog djela te je bio svjestan zajedničkog djelovanja ostalih počinitelja i prihvaćao ostvarenje takvog zajedničkog protupravnog cilja.

72. Nadalje, sud nalazi utvrđenim da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv jer nije utvrđena nijedna okolnost koja bi isključivala ili umanjivala njegovu sposobnost da shvati značenje svojeg postupanja ili da upravlja svojim postupcima, niti je tijekom postupka njegova ubrojivost osporavana. U odnosu na oblik krivnje sud nalazi utvrđenim da je optuženi ĆK postupao s izravnom namjerom. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je optuženik bio svjestan da su oštećenici pripadnici Zbora narodne garde koji su razoružani, zarobljeni i pod potpunom kontrolom pripadnika paravojne postrojbe tzv. teritorijalne obrane kojoj je i sam pripadao, zbog čega nije mogao biti u dvojbi glede njihova statusa ratnih zarobljenika i bio svjestan da kao takvi više ne sudjeluju u neprijateljstvima i uživaju zaštitu međunarodnog humanitarnog prava. Unatoč svijesti o njihovom zaštićenom statusu i obvezi humanog postupanja, optuženik je osobno sudjelovao u njihovom fizičkom i psihičkom zlostavljanju, najprije udarajući ŽK nogama po tijelu, a potom i sudjelovao u organiziranom provođenju svih zarobljenika kroz tzv. špalir tijekom kojega su udarani nogama i dijelovima oružja po glavi i tijelu, pri čemu su prethodno bili prisiljeni skinuti dio uniforme. Iz takvog ponašanja nedvojbeno proizlazi da je postupao s jasnim ciljem psihičkog i fizičkog zlostavljanja zarobljenika te njihovog ponižavanja, odnosno da je njegova namjera bila usmjerena na ostvarenje zabranjene posljedice, svjestan da je takvo postupanje protivno pravilima međunarodnog prava. Sud stoga utvrđuje da je optuženi ĆK bio svjestan svih bitnih obilježja kaznenog djela, da je postupao voljno i svjesno te da je znao da je takvo postupanje prema ratnim zarobljenicima zabranjeno, pri čemu na strani optuženika nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

73. Slijedom navedenoga, sud je optuženog ĆK proglasio krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZRH. Pri tome je potrebno navesti kako je dana 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi Kazneni zakon („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11) koji u odredbi članka 91. stavka 1. propisuje kazneno djelo ratnog zločina te se u kaznenom djelu ratnog zločina iz članka 91. KZ/11 ostvaruje pravni kontinuitet kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZRH. Odredbom članka 3. stavka 1. KZ/11 propisano je da se na počinitelja kaznenog djela primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a stavkom 2. propisano je da ukoliko se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta da će se primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja. U odnosu na kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, kao najblaži zakon, ukazuje se OKZRH koji je za to djelo imao zapriječenu kaznu zatvora najmanje pet godina ili kaznu zatvora od dvadeset godina, dok je za kazneno djelo iz članka 91. stavak 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora od najmanje pet godina ili kazna dugotrajnog zatvora što znači mogućnost osude na četrdeset godina dugotrajnog zatvora, pa stoga ovaj zakon za radnje kojima se ostvaruje učin kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika nije blaži u odnosu na OKZRH. Stoga je sud sukladno članku 3. KZ/11, optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZRH.

74. Proglasivši optuženika krivim zbog terećenog kaznenog djela, valjalo je istome u okviru propisanog okvira kazne za kazneno djelo iz članka 122. OKZRH i primjenom članka 37. OKZRH odmjeriti kaznu, pri čemu je sud primijenio opće pravilo o odmjeravanju vrste i visine kazne, polazeći od svrhe kažnjavanja, istovremeno cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a posebice stupanj krivnje, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jakost povrede zaštićenog dobra, okolnosti uz koje je djelo počinjeno, prijašnji život počinitelja, njegove osobne prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.

74.1. Tako je sud kao otegotnu okolnost cijenio da je na strani optuženika utvrđen najviši stupanj krivnje jer je pri počinjenu kaznenog djela postupao s izravnom namjerom (direktnim umišljajem), imao punu svijest o protupravnosti i bio ubrojiv (uračunljiv). Nadalje, iz provedenog postupka proizlazi da je optuženik kazneno djelo počinio upravo zbog nesnošljivosti prema osobama hrvatske nacionalnosti, budući da su žrtve bile branitelji mjesta Bilje koje je do 3. rujna 1991. bilo pod vlašću Republike Hrvatske kao posljednje slobodno mjesto u okupiranoj Baranji i koje je optuženik nazivao „ustašama“, sukladno čemu su pobude iz kojih je djelo počinjeno cijenjene kao otegotna okolnost. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio i bezobzirnost pri počinjenju djela, kao i činjenicu da je kazneno djelo počinjeno prema ratnim zarobljenicima koji nisu bili u mogućnosti pružiti otpor zbog činjenice da su bili razoružani i zarobljeni i nisu predstavljali nikakvu opasnost. Kao olakotnu okolnost sud je na strani optuženika cijenio da je osoba poodmakle životne dobi, starija od 75 godina, da ranije nije osuđivan niti je protiv njega vođen kazneni postupak te da iz podataka o njegovu životu proizlazi da je nakon predmetnog događaja kroz dulje vremensko razdoblje živio urednim životom. Kao osobito značajnu olakotnu okolnost sud je cijenio da je tijekom dokaznog postupka utvrđena bitno manja kriminalna količina od one koja je bila predmet optuženja. Naime, optužba se temeljila na tvrdnji da je optuženik sudjelovao u ubijanju, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima, dok je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je njegova kaznena odgovornost ograničena na nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima. Dovodeći u međusobni odnos težinu utvrđenog kaznenog djela i navedene olakotne okolnosti, osobito činjenicu da nije dokazano počinjenje najtežih oblika postupanja sadržanih u optužbi te životnu dob i dosadašnju neosuđivanost optuženika, sud nalazi da postoje osobito izražene olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 38. stavka 2. i članka 39. stavka 1. točke 1. OKZRH.

74.2. Slijedom navedenog, sud je optuženog ĆK osudio na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, smatrajući da će se i tako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja te na taj način utjecati i spriječiti optuženika da počini nova kaznena djela te kaznom utjecati i na njegov preodgoj, ali i utjecati na razvijanje društvene odgovornosti i discipline građana kako je to propisano člankom 31. OKZRH.

75. Optuženom ĆK na temelju članka 45. stavka 1. OKZRH u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme lišenje slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. lipnja 2023. pa nadalje.

76. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka, sud je na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 naložio optuženom ĆK da podmiri troškove kaznenog postupka u iznosu od 600,00 eura koji se odnose na paušalnu svotu suda, smatrajući da je optuženik prema utvrđenom imovnom stanju u mogućnosti podmiriti ove troškove bez ugrožavanja svoje egzistencije. U odnosu na nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, sud je optuženog ĆK oslobodio obveze plaćanja troškova jer s obzirom na imovinske prilike i njegovu životnu dob smatra da bi plaćanjem ovih troškova sasvim izvjesno bila ugrožena njegova egzistencija.

Osijek, 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Biljana Đilas

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj, a u korist optuženika žalbu mogu podnijeti i osobe navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08. Žalba se podnosi u roku 15 (petnaest) dana od primitka presude u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KO-DO-7/2024

2. Optuženi ĆK, [adresa]

3. Braniteljica opt. ĆK, odvjetnica ĆKB iz [adresa]

4. Optuženi CK, [adresa]

5. Branitelj opt. CK, odvjetnik Domagoj Rešetar iz Osijeka

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte