Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa], ME

Poslovni broj: Pr-61/2024-12

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Jasminu Jusufhodžiću ,odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 ( za MUP RH), zastupan po ODO u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 17.ožujka 2026.,u nazočnosti tužitelja uz zamjenika punomoćnika i punomoćnika tuženika, dana 29.travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1.„ Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 8.550,24 Eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. prosinca 2022. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja je za tri postotna poena veća od stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tako da se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos:

- 338,40 EUR od 1.siječnja 2019., do isplate,

- 338,40 EUR od 1.veljače 2019. , do isplate,

- 406,06 EUR od 1.ožujka 2019. do isplate,

- 203,04 EUR od 1.travnja 2019. do isplate,

- 360,96 EUR od 1.svibnja 2019. do isplate,

- 112,80 EUR od 1.srpnja 2019. do isplate,

- 270,72 EUR od 1.listopada 2019. do isplate,

- 112,80 EUR od 1.studenog 2019. do isplate,

- 293,28 EUR od 1.veljače 2020. do isplate,

- 383,52 EUR od 1.ožujka 2020. do isplate,

- 90,24 EUR od 1.travnja 2020. do isplate,

- 315,84 EUR od 1.svibnja 2020. do isplate,

- 360,96 EUR od 1.lipnja 2020. do isplate,

- 270,72 EUR od 1.srpnja 2020. do isplate,

- 270,72 EUR od 1.kolovoza 2020. do isplate,

- 360,96 EUR od 1.rujna 2020. do isplate,

- 360,96 EUR od 1.listopada 2020. do isplate,

- 203,04 EUR od 1.studenog 2020. do isplate,

- 293,28 EUR od 1.prosinca 2020. do isplate,

- 112,80 EUR od 1.siječnja 2021. do isplate,

- 315,84 EUR od 1.veljače 2021. do isplate,

- 338,40 EUR od 1.ožujka 2021. do isplate,

- 203,04 EUR od 1.travnja 2021. do isplate,

- 270,72 EUR od 1.svibnja 2021. do isplate,

- 315,84 EUR od 1.lipnja 2021. do isplate,

- 180,48 EUR od 1.srpnja 2021. do isplate,

- 360,96 EUR od 1.kolovoza 2021. do isplate,

- 270,72 EUR od 1.rujna 2021. do isplate,

- 293,28 EUR od 1.listopada 2021. do isplate,

- 338,40 EUR od 1.studenog 2021. do isplate,

- 203,04 EUR od 1.prosinca 2021. do isplate.

2.Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude naknadi tužitelju troškove ovoga postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja je za tri postotna poena veća od stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tako da se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

II. Tužitelj je dužan tuženoj nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 900,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kao djelatnik (policijski službenik) Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u razdoblju od siječnja 2019. do prosinca 2021. bio raspoređen na radno mjesto policijskog službenika i upućen na rad na granične prijelaze Središće ob Dravi (Republika Slovenija) – Trnovec, Gibina (Republika Slovenija) – Bukovje, Središće ob Dravi (Republika Slovenija) – Preseka, Razkrižje (Republika Slovenija) – Banfi, Petišovci (Republika Slovenija) – [adresa] radi obavljanja granične kontrole, dakle, upućen na rad izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka (na državno područje druge države), gdje je svoj posao obavljao osam sati dnevno ili duII. Tužitelj za svoj rad izvan stalnoga mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka, gdje je svoj posao obavljao osam sati dnevno ili duže, nije primio naknadu na koju ima pravo prema Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike („Narodne novine", broj 112/17., 1218., 2/19., 119/19., 66/20. i 56/22; dalje u tekstu: KU/17), kao i prema sada važećem Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 56/22., 127/22.,58/23. i 128/23.; dalje u tekstu: KU/22).

1.1.Prema članku 50. stavku 1. KU/17, za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio.

1.2. Prema članku 50. KU/17, terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu, za idući mjesec (stavak 3.), a visina terenskog dodatka iznosi najmanje 22,56 eura (170,00 kuna prema fiksnom konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,53450 HRK), odnosno prema sporazumu s Vladom (stavak 4.). Isto pravo državni službenici i namještenici imali su i na temelju članka 56. ranijeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13.), kao što isto pravo imaju i na temelju članka 49. KU/22, s time što prema KU/22 visina terenskog dodatka iznosi najmanje 26,54 eura (200,00 kuna prema fiksnom konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,53450 HRK), odnosno prema sporazumu s Vladom.

1.3. Tužitelj je zahtjev za mirno rješenje spora (prijedlog za sklapanje nagodbe), u skladu s važećim pravilima parničnog postupka, dostavio tuženici na očitovanje dana 10. lipnja 2022. godine, a tuženica je zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora odbila kao neosnovan. IV. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske je dostavilo tablicu s brojem radnih dana koje je tužitelj radio na području kao pod točkom I. ove tužbe, i to za razdoblje 2019. - 2021., koje podatke tužitelj ne osporava.

1.4. Slijedom navedenoga, među strankama je sporno da li tužitelj ima ili nema pravo na terenski dodatak. Odgovor na to pitanje za tužitelja nije dvojben s obzirom na to da se u konkretnoj pravnoj stvari ima primijeniti tumačenje od za to nadležnog tijela (dakle, Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora) i to: Tumačenje broj 1/50 od 4. veljače 2019. Naime, prema Tumačenju broj 1/50 od 4. veljače 2019., policijski službenici koji su rješenjem raspoređeni na radno mjesto u okviru postaja granične policije, a upućuju se poslove tog radnog mjesta obavljati na područje (mjesto) izvan državnog područja Republike Hrvatske (u konkretnom slučaju Tumačenje se odnosi na državno područje Republike Slovenije) imaju pravo na terenski dodatak i to:

„… uzimajući u obzir specifično ograničenje odnosno nemogućnost samostalnog kretanja na području druge države, u onim slučajevima u kojima policijski službenici ne mogu za vrijeme pauze samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, a nije im organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske, to je logično i životno te odgovara volji ugovornih strana Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike da isključivo ti policijski službenici ostvaruju pravo na terenski dodatak. Takva se specifična nemogućnost može ostvariti isključivo pod uvjetom da nije organiziran ili ne postoji organizirani prijevoz odnosno nema mogućnosti prijevoza službenim vozilom na teritorij Republike Hrvatske u vrijeme pauze, i uz to da udaljenost, u jednom smjeru, do teritorija Republike Hrvatske iznosi najmanje 500 metara ili da se policijski službenici ne mogu samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristili mogućnosti u svezi s vremenom pauze.“.

1.5. Tužitelj tvrdi da su se upravo navedene okolnosti ispunile u njegovom slučaju jer je bio ograničen u pogledu samostalnog kretanja na području druge države za vrijeme pauze. Navedeno stoga što tužitelj nije mogao samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, niti je bio organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske u vrijeme pauze. Dodatno, iako udaljenost, u jednom smjeru, do teritorija Republike Hrvatske iznosi više od 500 metara, tužitelj se nije mogao samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristio mogućnosti u svezi s vremenom pauze.

1.6. Slijedom svega navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje neto iznos od 22,56 eura (170,00 kuna prema fiksnom konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,53450 HRK) za svaki dan rada na teritoriju izvan Republike Hrvatske do 1. svibnja 2022., a nakon toga iznos od 26,54 eura po danu zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od prvog u mjesecu za tekući mjesec, te predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.550,24 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 31.prosinca 2022.

2. Tuženica je dana 20. veljače 2024. od Naslovnog suda zaprimila tužbu tužitelja, radi davanja odgovora na istu u roku od 30 dana po njenom primitku. Temeljem odredbe čl. 285. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u nastavku skraćeno: ZPP), tuženica će u nastavku iznijeti svoj odgovor na tužbu.

2.1. Tužbom tužitelj potražuje naknadu za rad na graničnim prijelazima Republike Hrvatske s Republikom Slovenijom – Središće ob Dravi (Republika Slovenija) – Trnovec, Gibina (Republika Slovenija) – Bukovje, Središće ob Dravi (Republika Slovenija) – Preseka, Raskrižje (Republika Slovenija) – Banfi, Petišovci (Republika Slovenija) – [adresa], radi obavljanja granične kontrole. U potpunosti su netočni navodi tužitelja iz točke I tužbe da je tužitelj bio upućen na rad na granične prijelaze Središće ob Dravi (Republika Slovenija) – Trnovec, Gibina (Republika Slovenija) – Bukovje, Središće ob Dravi (RepublikaSlovenija) – Preseka, Raskrižje (Republika Slovenija) – Banfi, Petišovci (Republika Slovenija) – [adresa], radi obavljanja hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

2.2. Navedeni policijski službenik, kao i drugi policijski službenici policijske postaje [adresa], bili su od strane nadređenih rukovoditelja njihove policijske postaje raspoređivani, osim na granični prijelaz Sveti Martin na Muri koji se nalazi na području Republike Hrvatske, isključivo na obavljanje hrvatske granične kontrole na granični prijelaz [adresa], a ne na granični prijelaz [adresa] – [adresa], a od 1. svibnja 2019. isključivo na obavljanje hrvatske granične kontrole i na granične prijelaze Trnovec, Bukovje, Preseka i Banfi. Granična kontrola koju policijski službenici policijske postaje Mursko Središće od 1. srpnja 2013. obavljaju na graničnom prijelazu [adresa] (koji je fizički smješten na području Republike Slovenije – oko 400 metara od granične crte) temeljem Zakona o potvrđivanju sporazuma između vlade Republike Hrvatske i vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, obavlja se u „zoni“ koje je, iako je dio državnog područja domaće države, područje na kojem policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, te se službene radnje koje u području rada obave službene osobe Republike Hrvatske smatraju kao da su obavljene u općini u Hrvatskoj koja je najbliža graničnom prijelazu (članak 6. Zakona). Dakle, granična kontrola ne obavlja se na državnom području druge države nego u izdvojenom području - tzv. „zoni“ u skladu sa zakonima i drugim propisima Republike Hrvatske.

2.3. Tužitelj pogrešno navodi i sugerira sudu da su policijski službenici „upućeni na rad izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka“. Tuženica ističe da se za obavljanje redovnih policijskih poslova policijski službenici ne "upućuju" (oni se eventualno upućuju na npr. službeno putovanje ili na terenski rad, ali to nisu redovni svakodnevni poslovi), nego se za svaki dan za obavljanje službenih poslova "raspoređuju" posebnim rasporedima koje u pisanom obliku donosi rukovoditelj ustrojstvene jedinice i kojima se, između ostalog, utvrđuju službeni zadaci. Putem rasporeda rada ili na drugi pogodan način policijski službenici obavještavaju se o točnoj smjeni/turnusu rada za tjedan dana unaprijed, odnosno u iznimnim slučajevima najmanje 12 sati prije početka rada.

2.4. Terenski dodatak nije naknada za rad, niti zamjena za plaću, nego služi za pokriće povećanih troškova zbog rada na terenu. Na teren se "upućuju" policijski službenici i drugi službenici kod npr. obavljanja izvanrednih poslova – poslova osiguranja, pratnje, ispomoći i slično, te im se tada u rad na terenu uračunava ukupno vrijeme provedeno na terenu - i to od trenutka kada je službenik trebao doći na posao (na svoje uobičajeno radno mjesto, odnosno mjesto od kuda se upućuju na teren) pa do trenutka povratka na uobičajeno radno mjesto. Stalno radno mjesto za policijske službenike policijskih postaja koji su "raspoređeni" na obavljanje granične kontrole je granični prijelaz (prema kojem putuju od adrese stanovanja i u pravilu cijelu smjenu provode na tom jednom mjestu, te im se i za tu relaciju i isplaćuju putni troškovi), dok bi npr. "upućivanje" istih na obavljanje poslova osiguranja, pratnje, ispomoći van postajnog područja predstavljalo terenski rad, pa bi za to u pravilu isti i zadužili službeno vozilo.

2.5. Dakle, tuženica ističe, bitna je razlika što načelnik policijske postaje, policijske službenike koji će vršiti graničnu kontrolu, rasporedima rada unaprijed raspoređuje na granične prijelaze, oni ne putuju na početku smjene od adrese stanovanja do sjedišta policijske postaje pa da ih se upućuje do mjesta rada na graničnom prijelazu, niti na kraju smjene putuju od graničnog prijelaza do sjedišta policijske postaje pa do mjesta stanovanja, nego putuju izravno od adrese stanovanja do graničnih prijelaza i natrag, dobivaju putne troškove za relaciju od adrese stanovanja do samog graničnog prijelaza i natrag, te u pravilu cijelu smjenu obavljaju na tom jednom mjestu rada – graničnom prijelazu. Ne predstavlja terenski rad činjenica da je tužitelj radio na gore navedenim graničnim prijelazima jer se radi o području u kojem on kao policijski službenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova njegovog radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen. Zakonom o potvrđivanju sporazuma između vlade Republike Hrvatske i vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom, i željezničkom prometu (»Narodne novine«, br. 02/2004) koji je stupio na snagu 25. ožujka 2004. godine, između ostaloga utvrđeno je:

„Članak 1.

Za potrebe ovoga Sporazuma korišteni izrazi znače:

1. »granična kontrola« je provođenje svih propisa ugovornih stranaka koje treba primjenjivati tijekom kontrole prelaska osoba preko državne granice te uvozu, izvozu i provozu stvari,

2. »domaća država« je ugovorna stranka na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu,

3. »susjedna država« je ugovorna stranka čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države,

4. "izlazna država" – ugovorna stranka koja obavlja izlaznu graničnu kontrolu, 5. "ulazna država" – ugovorna stranka koja obavlja ulaznu graničnu kontrolu, 6. "zona" – područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu

7. "službena osoba" – službenik tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenik ovlašten za službeni nadzor."

„Članak 4.

(1) U zoni za obavljanje granične kontrole susjedne države vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području.

(2) Službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

(3) Kršenje propisa susjedne države navedenih u stavku 1. ovoga članka koje je počinjeno u zoni, smatra se kao da je počinjeno u općini, navedenoj u stavku 2. ovoga članka." Navedeni Zakon, iako ne definira direktno radne odnose, ima značajnog utjecaja za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, jer je u njemu regulirano područje rada i način rada policijskih službenika, a između stranaka je nesporno da tužitelj prilikom obavljanja svojih službenih poslova primjenjuje pozitivne propise Republike Hrvatske i da se na njega primjenjuju radno-pravni propisi Republike Hrvatske.

2.6. U potpunosti su netočni navodi tužitelja da je bio upućen na rad na granične prijelaze Središće ob Dravi (Republika Slovenija) – Trnovec, Gibina (Republika Slovenija), Bukovje, Središće ob Dravi (Republika Slovenija), Preseka, Razkrižjr (Republika Slovenija), Banfi, Petišovci (Republika Slovenija) – [adresa], radi obavljanja hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području, odnosno izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka. Iz gore citiranih odredbi Zakona o potvrđivanju Sporazuma između vlade Republike Hrvatske i vlade Republike Slovenije o obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (»Narodne novine«, br. 02/2004) smatramo da je u potpunosti razvidno da službene radnje granične kontrole koje u „području rada“ domaće države obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, što bi npr. značilo da se službene radnje granične kontrole koje od 01. srpnja 2013. godine provedu slovenski policijski službenici u dogovorenom „području rada“ na graničnom prijelazu Sveti Martin na Muri, (a koji se nalazi na području Republike Hrvatske), smatraju da su obavljeni u općini Republike Slovenije koja graniči s Republikom Hrvatskom na tom području, dakle službene radnje granične kontrole koje provedu hrvatski policijski službenici u dogovorenom „području rada“ na graničnom prijelazu Banfi od 1. srpnja. 2013. godine, koji se nalazi u Republici Sloveniji, smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, a to je općina [adresa], a čiji dio uz državnu granicu spada u granični sektor Policijske postaje Štrigova, odnosno kasnije Policijske postaje Mursko Središće. Isto vrijedi i za druge granične prijelaze s Republikom Slovenijom.

2.7. Dakle, u tuženom razdoblju, Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova Narodne novine br. 17/2001) u Policijskoj upravi međimurskoj bile su ustrojene, između ostalih policijske postaje [adresa] i Postaja prometne policije Čakovec, dok poradi stupanja na snagu Uredbe o izmjenama i dopunama uredbe o unutarnjem ustrojstvu ministarstva unutarnjih poslova (Narodne novine br. 24/2019) od 11.3.2019.godine – dakle nakon razdoblja na koje se odnosi ova tužba, više nije ustrojena Policijska postaja Štrigova, te svi granični prijelazi u njezinoj nadležnosti sada potpadaju pod Policijsku postaju Mursko Središće.

2.8. Kako Kolektivni ugovori pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijevaju „mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela“, s obzirom na gore izložene propise o nadležnosti i odredbe Zakona o potvrđivanju Sporazuma između vlade Republike Hrvatske i vlade Republike Slovenije o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom i željezničkom prometu smatramo da policijski službenici istaknute policijske postaje nisu radili izvan stalnih mjesta rada u kojem su zaposleni te stoga ne ostvaruju pravo na dodatak za rad na terenu.

2.9. Tumačenjem br. 2/44 od 18. prosinca 2012. godine utvrđeno je: Dnevnica i terenski dodatak nisu naknade za rad, niti zamjena za plaću, nego služe za pokriće povećanih troškova na putu (terenu) izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka. Iz gore navedenog tumačenja razvidna je prava svrha terenskog dodatka - za pokriće povećanih troškova na putu (terenu). Policijski službenici policijske postaje Prelog, nisu imali nikakvih troškova jer su od strane rukovoditelja raspoređeni na obavljanje redovnih poslova svojih radnih mjesta na području nadležnosti njihove postaje. Kolektivni ugovor traži kumulativno ispunjenje pretpostavki za ostvarenje prava na terenski dodatak – isključivo pod uvjetom da nije organiziran ili ne postoji organizirani prijevoz odnosno nema mogućnosti prijevoza službenim vozilom na teritorij Republike Hrvatske u vrijeme pauze, a koja mogućnost je postojala jer su se policijski službenici na graničnim prijelazima pod nadležnošću Policijske postaje Štrigova i Policijske postaje Mursko Središće mogli samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristili mogućnosti u svezi s vremenom pauze. Iako su prelazili graničnu crtu, pri putovanju do mjesta rada policijski službenici nalazili su se u „zoni“ - nisu prolazili nikakvu graničnu kontrolu od strane druge države i nad njima se nije vršio nadzor od strane druge države. Također, boravili su u službenim prostorijama Republike Hrvatske u kojima su im osigurani svi radni i higijenski uvjeti (članak 3. i 4. Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu), te su i službene poslove obavljaju u “zoni“, primjenjujući propise Republike Hrvatske u svezi prijelaza osoba preko granice, uvoza, izvoza i provoza stvari. Dakle, uvjeti rada su im na „novom“ graničnom prijelazu bili gotovo istovrsni, dapače čak i bolji (s obzirom na nove objekte) nego na starim graničnim prijelazima koji su bili na području Republike Hrvatske, jedino s razlikom od nekoliko stotinjaka metara. Kako nisu prolazili nikakvu graničnu kontrolu od strane druge države i nad njima nije vršen nadzor od strane druge države, s obzirom na malu udaljenost od granične crte, mogli su vrijeme pauze (kada to uvjeti na graničnom prijelazu omogućuju) iskoristiti na graničnom prijelazu u službenim prostorijama ili se vratiti na teritorij Republike Hrvatske, pješke, privatnim ili službenim vozilom (ako je isto u danom trenutku dostupno), dakle skoro identično kao na starim graničnim prijelazima koji su bili na području Republike Hrvatske (a što su neki i činili). Kod svih novih graničnih prijelaza u nadležnosti tadašnje Policijske postaje Štrigova (kasnije Policijske postaje Mursko Središće) i Policijske postaje Mursko Središće, u jednom smjeru, do teritorija Republike Hrvatske iznosi manje 500 metara, tako da su navodi tužitelja u tužbi u potpunosti netočni.

2.10. S obzirom na odredbe Kolektivnog ugovora, gore izložene propise o nadležnosti i odredbe Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, i željezničkom prometu, smatramo da policijski službenici istaknute policijske postaje nisu radili izvan stalnih mjesta rada u kojem su zaposleni, te stoga ne ostvaruju pravo na dodatak za rad na terenu. Smatralo bi se da rade izvan stalnih mjesta rada u kojem su zaposleni kada bi konkretne policijske poslove obavljali na području neke druge policijske postaje ili druge policijske uprave.

2.11. Tužitelj je, temeljem evidencijskih lista koje su mu bile dostavljene od strane Policijske uprave međimurske, točno izračunao iznose potraživanja, no sporna je sama osnova potraživanja. Upućuje se na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-391/09-2 od 3. lipnja 2009. i Revr-1336/09-2 od 29. prosinca 2009., u kojima je zauzeto stajalište da terenski dodatak nije naknada za rad, niti zamjena za plaću, već služi za pokriće povećanih troškova rada zbog rada na terenu, a koji bi bili u smislu povećanih izdataka za hranu, smještaj i prijevoz, te rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1446/14-2 od 2. ožujka 2016. u kojem je istaknuto da se radom na terenu ne može smatrati rad na koji je tužitelj bio upućen na rad u drugo mjesto rada u okviru iste policijske postaje.

2.12. Tuženica smatra da tužitelj u potpunosti pogrešno tumači odredbe Kolektivnih ugovora, poziva se na pogrešna tumačenja Komisije, dok s druge strane ne uzima u obzir relevantne odredbe kolektivnih ugovora, tumačenja Komisije te zakonske propise i međudržavne sporazume, a iz kojih proizlazi kako nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka.

2.13. Suprotno navodima tužitelja, tuženica ističe kako je Vrhovni sud u svojoj presudi broj: Rev 1206/2022, od 17. siječnja 2023. i broj: Rev 142/2023-2 od 7. ožujka 2023. zauzeo stajalište da svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Mursko Središće obuhvaća područje graničnog prijelaza [adresa] u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza Petišovci u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

2.14. Slijedom svega iznijetog, tuženica se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te predlaže sudu da isti odbije i da tužitelju naloži plaćanje parničnog troška tuženici zajedno sa zateznom kamatom po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zahtjev za mirno rješavanje spora/ prijedlog za sklapanja nagodbe ( list 7-9 spisa ), podnesak ODO u Čakovcu sa prilozima ( list 11-21 spisa), odgovor na tužbu s prilozima ( list 24-83 spisa), podnesak tužitelja ( list 86 spisa), ovosudno rješenje o prekidu postupka ( list 87-88 spisa) koje je po žalbi tuženika ( list 90-92 spisa) ukinuto rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj: Gž Rr-103/2024-2 dana 20.rujna 2024. ( list 121-122 spisa), iskaze saslušanih svjedoka CE, ZE i BE, te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja.

4. Tužitelj je izjavio da je u razdoblju od 2019. do 2021.godine radio na graničnom prijelazu na poslovima granične kontrole i to u Središću ob Dravi, Gibini i Razkrižju, dok je 2021. radio na području graničnog prijelaza [adresa]. Za rad na navedenim mjestima dobio je rješenje o rasporedu na rad tjedan dana prije nego što je počeo raditi na navedenim mjestima. Na tim mjestima zajedno su radili sa djelatnicima – policijom Slovenije i to na taj način da je slovenski policajac izvršio kontrolu dokumenata koje je tada dao njima, a bili su smješteni u zajedničkom kontejneru, pa su tada i oni vršili kontrolu istih. Mjesto na kojem su radili – granični prijelaz u [adresa] je od granice RH udaljeno više od 500 metara isto kao i i mjesto rada u Središću ob Dravi, dok je kod Gibine udaljenost bila 700 do 800 metara, a kod Razkrižja oko 1 km. Dok su dolazili na mjesto rada nisu bili podvrgnuti nikakvim kontrolama od strane djelatnika slovenskih službenika. Hranili su se uglavnom suhom hranom jer trgovine još nisu radile kada su dolazili na posao jer je većina prijelaza radila od 6,00 sati dok je jedan radio od 7,00 sati, a radno vrijeme je trajalo 12 sati. Iako se pisala službena pauza istu je prosječno koristio u trajanju od 15 minuta, jer su na prijelazu bili samo on i slovenski policajac. Vozilo su ostavljali pokraj mjesta gdje su radili, dakle na slovenskoj strani gdje su bila dva do tri parkirna mjesta jer nije imao gdje ostavljati vozilo u RH bez nadzora. U par navrata je radio u Preseki, a pretežito u Trnovcu. Bez ikakvih ograničenja mogao je s radnom mjesta ući u RH. Razlika od kada je radio na graničnom prijelazu u Hrvatskoj bila je u tome što je u Hrvatskoj radio i carinik , pa su se mogli i mijenjati na način da je jedan mijenjao drugog kada su išli po hranu ili su mogli naručiti pizzu. Nije im bilo zabranjeno da koriste puno vrijeme pauze ali su istu koristili 15 minuta koliko im je posao dozvoljavao. Mogao si je naručiti užinu s mjesta iz kojeg je naručivao i kolega iz Slovenije, ali je tamo duplo skuplje, a slovenski kolega znao si je naručivati hranu iz Hrvatske. Zamjenik ODO prigovorio je istinitosti iskaza tužitelja u pogledu razdaljine od mjesta rada na slovenskoj strani granice do hrvatske granice budući da se prema javno dostupnim podatcima radi o slijedećim razdaljinama : Središće ob Dravi- Trnovec – 260 m; Gibina-Bukovje – 240 m; Središće ob Dravi – Preseka – 50 m; Banfi-Razkrižje – 130 m; te [adresa] – [adresa] kao najudaljenije – 400 m.

5. Svjedok CE, zaposlenik iste policijske uprave kao i tužitelj, iskazao je da su na graničnim prijelazima djelatnici raspoređivani na rad u smjenama u trajanju od 12,00 sati, a dnevni raspored donosio se nekoliko dana prije. Naveo je da je prosječna udaljenost granice RH do graničnih prijelaza navedenih u tužbi oko 50 m, time da je najmanja udaljenost od Trnovca do Središća ob Dravi oko 25 m. Pauza se koristila u trajanju od 1 sat, ponekad se cijepala na dva dijela u trajanju od po pola sata, a ako je na graničnom prijelazu radio samo jedan djelatnik slala se je patrola da bi ga zamijenila za vrijeme pauze ako je za to postojala potreba. Neki službenici su inzistirali na tome da za vrijeme pauze odu na teritorij RH. Kada se odlazilo na pauzu djelatnik se morao javiti voditelju koji se nalazio na graničnom prijelazu gdje je bilo više djelatnika, npr. Trnovec, a ukoliko je na prijalazu radio samo jedan djelatnik isti se putem telefona javljao operativnom dežurstvu policijske postaje. Policajci su uglavnom dolazili na rad svojim automobilom jer nije bilo organiziranog prijevoza, a za što su dobivali putne troškove. Ukoliko je tužitelj radio na Trnovcu tamo je bilo više djelatnika, a ukoliko je radio na Banfiju ili Bukovju tamo je bio jedan djelatnik. Područje Petišovci

– [adresa], spada pod PP Mursko Središće, time da je 2019.godine došlo do spajanja [adresa] i [adresa] na način da se PP Štrigova pripojila PP Mursko Središće. Koliko se sjeća tužitelj je na radno mjesto na koje je raspoređen dolazio svojim osobnim vozilom.

6. Svjedok ZE je izjavio da je međunarodnim ugovorima između RH i R Slovenije definirano radno mjesto kao i rad na graničnom prijelazu koji su se nalazili na području R Slovenije, a raspored za rad dobivao se tjedan dana ranije. Djelatnici su pretežito dolazili na radno mjesto koje je bilo cca metara računajući od granice RH svojim osobnim vozilima jer nije bio organiziran prijevoz bez da su bili podvrgnuti graničnoj kontroli. Udaljenost između granice kod Središća ob Dravi do Trnovca je oko 100 metara, isto kao i kod prijelaza Gibina-Bukovje, dok je udaljenost Središća ob Dravi do Preseke 20 metara, Razkrižje – Banfi cca 200 m, a [adresa] – [adresa] oko 300 metara. Smjena je trajala 12 sati, vrijeme za pauzu određeno je u trajanju od 1 sat, time da je na graničnim prijelazima Preseka –Banfi radio jedan djelatnik kao u velikom dijelu na graničnom prijelazu Bukovje. U slučaju kada je radio jedan djelatnik korištenje pauze ovisilo je o dogovoru sa šefom smjene, a pauza se koristila u službenim prostorijama koje su se nalazile na području na kojem su radili time da su neki djelatnici za vrijeme pauze znali odlaziti u RH. Djelatnici iz Hrvatske nisu bili podvrgnuti graničnim kontrolama prilikom dolaska na posao od djelatnika druge države, te su s mjesta rada bez kontrole mogli odlaziti u RH.

7. Svjedok BE, je izjavio da je radno vrijeme policijskih službenika koj su radili na granici pretežito bilo organizirano na način da rade 12 sati. Raspored rada policijskih službenika nije se neposredno uručivao istima, već je sukladno odredbama kolektivnog ugovora istima trebao biti vidljiv, pa je bio vidljiv u okviru policijske postaje. Udaljenost teritorija RH i graničnog prijelaza Petišovci, bila je oko 300 metara, udaljenost Razkrižje –Banfi – 200 do 300 metara, kao i udaljenost Središća ob Dravi i Trnovca. Na prijelazu Središće ob Dravi- Preseka uvijek su radili jedni do drugih i tu je bio samo jedan objekt. Udaljenost od Gibine do Bukovja glede graničnih prijelaza je 200 do 300 metara. Za vrijeme smjene koja je trajala 12 sati, pauza je sukladno kolektivnom ugovoru iznosila 1 sat, a pojedini djelatnici su istu koristili na način da su naručivali hranu i boravili u prostorijama za odmor koje su se nalazile na mjestu rada, a neki su se udaljili u smjeru RH. Ukoliko bi dva ili tri djelatnika javili da imaju namjeru otići s prijelaza zbog korištenja pauze tada je dolazila policijska ophodnja koja je mijenjala odsutne djelatnike. Prilikom dolaska na posao ili odlaska na pauzu s mjesta rada policijski djelatnici nisu trebali prelaziti nikakve granične kontrole. Neki djelatnici ostavljali su svoja vozila kod policijske postaje na teritoriju RH koja je bila udaljena nekih 500 m od njihovog mjesta rada dok su neki u dogovoru sa šefom smjene do mjesta rada dolazili osobnim vozilom, time da im je putni trošak bio plaćen prema kilometraži.

8. Nakon provedenog postupka utvrđeno je :

- da je tužitelj kao policijski službenik MUP RH u razdoblju od siječnja 2019. do prosinca 2021. bio raspoređen na rad na granične prijelaze Trnovec-Središće ob Dravi, Bukovje-Gibina, Preseka-Središće ob Dravi, Banfi-Razkrižje i Mursko Središće-Petišovci radi obavljanja hrvatske granične kontrole,

- da su navedeni granični prijelazi na kojima se vršila kontrola locirani na državnom teritoriju R Slovenije, a da od granične linije teritorija RH do navedenih graničnih prijelaza udaljenost nije veća od 500 metara u jednom smjeru,

- da je tužitelj na mjesto rada dolazio osobnim vozilom, te ga je pokraj mjesta gdje je obavljao kontrolu parkirao, a za prijeđeni put dobiva je putne troškove,

- da je tužitelj za vrijeme pauze mogao samostalno prijeći na teritorij RH bez da je bio podvrgnut graničnoj kontroli djelatnika policije R Slovenije, a granična kontrola nad tužiteljem nije bila vršena niti prilikom njegovog dolaska na mjesto rada i odlaska s istog,

- da visina potraživanja tužitelja nije sporna.

9. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom članka 25. stavka 3. ZNDG propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom članka 37. stavka 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

10. Kada je riječ o međunarodnoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole, taj međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

11. Tim je Sporazumom u članku 2. stavku 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

12. Pritom Sporazum daje i značenje nekim od naprijed spomenutih izraza, pa tako prema članku 1. točki 2. izraz "domaća država" označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz "susjedna država" označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. članka 1. Sporazuma), dok izraz "zona" označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. članka 1. Sporazuma). Izraz "službena osoba" označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. članka 1. Sporazuma).

13. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom članka 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema stavku 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

14. Na temelju članka 2. stavka 4. naprijed spomenutog Sporazuma te članka 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile da su takva mjesta i granični prijelazi koje je tužitelj naveo u tužbi.

15. Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova (»Narodne novine«, br. 70/12, 140/13, 50/14, 32/15, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18 i 109/2018) navedeno je:

17.6.2. Policijska postaja Mursko Središće

Ustrojava se kao policijska postaja III kategorije radi obavljanja sljedećih poslova: zaštite života, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osoba, zaštite imovine, sprečavanja i otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, traganja za počiniteljima kaznenih djela i prekršaja i njihovog dovođenja nadležnim tijelima, održavanja povoljnog stanja javnog reda, pružanja potrebite pomoći tijelima državne vlasti te pravnim osobama koje imaju javne ovlasti radi osiguranja njihovih izvršnih odluka, izrade cjelovite sigurnosne prosudbe, vođenja kaznenog upisnika i ostalih propisanih evidencija, poslova u svezi izravnog ostvarivanja prava, obveza i pravnih interesa građana, pravnih osoba, državnih i drugih tijela u području unutarnjih poslova, poslova zaštite i kontrole prelaska državne granice i poslova suzbijanja nezakonitih migracija.

17.6.4. Policijska postaja Štrigova

Ustrojava se kao policijska postaja III. kategorije radi obavljanja sljedećih poslova: zaštite života, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osoba, zaštite imovine, sprečavanja i otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, traganja za počiniteljima kaznenih djela i prekršaja i njihovog dovođenja nadležnim tijelima, održavanja povoljnog stanja javnog reda, pružanja potrebite pomoći tijelima državne vlasti te pravnim osobama koje imaju javne ovlasti radi osiguranja njihovih izvršnih odluka, izrade cjelovite sigurnosne prosudbe, vođenja kaznenog upisnika i ostalih propisanih evidencija, poslova zaštite i kontrole prelaska državne granice i poslova suzbijanja nezakonitih migracija.

16. Uredbom o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (»Narodne novine«, br. 117/11, 50/14, 32/15, 11/17 i 66/18), između ostalog propisano je:

„Članak 204.

POLICIJSKA POSTAJA MURSKO SREDIŠĆE je mješovita policijska postaja III kategorije sa sjedištem u [adresa], a obuhvaća Grad Mursko Središće. Općine Sveti Martin na Muri, Selnica, Vratišinec, dio Grada Čakovca, odnosno naselja Krištanovec, Slemenice i Žiškovec, dio Općine Podturen, osim naselja Novakovec, dio Općine Sveti Juraj na Bregu, odnosno naselja Zasadbreg i Frkanovec. Nadležna je i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom

Slovenijom u dužini od 38 km."

„Članak 206.

POLICIJSKA POSTAJA ŠTRIGOVA je mješovita policijska postaja III kategorije sa sjedištem u [adresa], a obuhvaća Općine Štrigova i Gornji Mihaljevec, dio Općine sveti Juraj na Bregu, odnosno naselja Pleškovec, Lopatinec, Dragoslavec, Dragoslavec Breg, Vučetinec i Okrugli Vrh te dio Općine Nedelišće, odnosno naselja Črečan i Macinec. Nadležna je i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 38 km."

17. Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine", broj 24/2019) došlo je do ukidanja Policijske postaje Štrigova, a njezino područje i nadležnost preuzela je Policijska postaja Mursko Središće, od tada ustrojna kao policijska postaja II. kategorije, te su sukladno Pravilniku o izmjenama Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, policijski službenici tadašnje Policijske postaje Štrigova od 1. svibnja 2019, raspoređeni u Policijsku postaju Mursko Središće

18. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet [adresa] – [adresa]; M; Preseka-Središće ob Dravi, Banfi-Razkrižje.

19. Tužitelj je tužbu utemeljio na tvrdnji da mu predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta policijske postaje u [adresa] smatrajući da ta činjenica znači da je on upućen na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen. Pritom se tužitelj pozvao na odredbe članka 56 KU/13 odnosno članka 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

20. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj upravi međimurskoj, Postaja Mursko - Središće, a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područja graničnog prijelaza koje tužitelj obuhvaća tužbom za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom članka 4. Sporazuma.

21. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166.st.2. u vezi s čl.154.st.1. i čl.163. ZPP-a. Tuženoj je parnični trošak odmjeren prema vrijednosti predmeta spora u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu ( Tbr. 8/1 Tarife) u iznosu od 200,00 EUR, te za pristup ročištu dana 17.9.2025., 13.1.2026. i 17.3.2026. ( Tbr.9/1 Tarife) u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, te za pristup ročištu za objavu presude ( Tbr.9/3 Tarife) u iznosu od 100,00 EUR, što ukupno iznosi 900,00 EUR, a koji iznos je dosuđen tuženoj jer je ista u cijelosti uspjela u parnici.

Čakovec, 29.travnja 2026.

S u t k i n j a:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tužena po ODO u Čakovcu, Građansko-upravni odjel