Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-888/2025-4

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici NŽ, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranja d. d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 2618799486, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn -89/2023-14 od 14. ožujka 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-89/2023-14 od 14. ožujka 2025. godine.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je zahtjev tužitelja radi isplate na ime naknade štete iznosa od 4.315,91 eura, sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 18. srpnja 2022. godine do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.

2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.500,00 eura.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije, te podnosi zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi naknade štete nastale isplatom obiteljske mirovine supruzi njegovog osiguranika ĆŽ koji je stradao u prometnoj nesreći koju je skrivio vozač EŽ, koji je u to vrijeme bio osiguran od automobilske odgovornosti kod tuženika.

7. U vezi toga utvrđuje da je osiguranik tužitelja ĐŽ smrtno stradao dana 08. siječnja 1991. godine u prometnoj nesreći prilikom dolaska na posao , te je priznato da je njegova smrt nastupila kao ozljeda na radu, a da je tu prometnu nesreću uzrokovao EŽosiguranik tuženika.

8. Nadalje utvrđuje da je tužitelj rješenjem od 04. srpnja 2005. godine priznao IŽ, rođenoj dana **.**.1956., udovici preminulog ĆŽ, pravo na obiteljsku mirovinu od 01. srpnja 2005. godine, koju joj i isplaćuje, a da je istoj u razdoblju od 01. lipnja 2020. godine do 31. svibnja 2022. godine isplaćena mirovina u iznosu od 8.478.96 eura/63.884,79 kuna, te je tuženik priznao tužitelju pravo na regres u iznosu od 4.163,06 eura/31.366,59 kuna od 01. lipnja 2020. godine do 23. svibnja 2021. godine, dok je za utuženo razdoblje i utuženi iznos od 4.315,91 eura odbio isplatu tužitelju, zbog ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu sada pokojnog ĆŽ.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da između tužitelja i osiguranika tuženika kao štetnika nastaje odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, a da su obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, u nastavku teksta: ZOOP), te da su za odluku u sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, jer da šteta za tužitelja koji isplaćuje svojem osiguraniku mirovinu nastaje sukcesivno, i to svakom mjesečnom isplatom mirovine, pa da svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, slijedom čega utvrđuje da se u odnosu na pravo tužitelja na naknadu utužene štete ne primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta: ZMO), koji propis kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja , već odredbe ZOOP-a kao posebnog zakona (lex specialis).

10. Nastavno utvrđuje da u konkretnom slučaju, a s obzirom na činjenicu da je tužitelj udovici pokojnog osiguranika isplaćivao obiteljsku mirovinu u utuženom razdoblju i da je navedena prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja priznata kao ozljeda na radu, niti ne postoji stvarna šteta koju tužitelj trpi isplatom utuženog iznosa obiteljske mirovine, jer da u skladu s odredbom članka 27. stavak 3. ZOOP-a stvarna šteta postoji samo ako je mirovina utvrđena zbog ozljede na radu, u kojem slučaju je potrebno utvrditi da li postoji razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

11. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbe članka 27. stavak 1. i 2. ZOOP - a, odbija tužbeni zahtjev, dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, niti tužitelj makar indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje na neku drugu bitnu postupovnu povredu.

13. Pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbio tužbeni zahtjev, a to iz slijedećih razloga.

14. Naime, prema odredbi članka 161. stavak 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Odredbom članka 164. ZMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti (izravno pravo na naknadu štete).

15. Nadalje, odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.); stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.); razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.); odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

16. Dakle, iz odredbe članka 27. ZOOP proizlazi da je tuženik obvezan tužitelju naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze nastale ugovorom o osiguranju. Međutim, u slučaju kada je riječ o izdatku učinjenom na ime obiteljske mirovine, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog bio ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran osiguranik tuženika.

17. U vezi spornog pitanja primjene propisa Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (npr. poslovni broj Rev 5292/19 od 16. lipnja 2020. godine, poslovni broj Rev x-388/18 od 25. kolovoza 2020. godine i dr.) izrazio shvaćanje da se u situacijama kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP-a, primjenjuje taj Zakon.

18. Tuženik u žalbi problematizira primjenu jednog od navedena dva posebna zakona koji uređuju obvezu osiguratelja motornog vozila za naknadu štete zavodu za mirovinsko osiguranje, s obzirom da kasniji zakon derogira raniji.

19. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju primjenjuje ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine.

19.1. Naime, ZOOP uređuje užu problematiku od one propisane ZMO, pa se stoga primjenjuje ZOOP kao posebniji propis (lex specialis), dok na navode tužitelja da je ZMO kasniji zakon valja odgovoriti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-90/2023 od 04. travnja 2023. godine zauzeo pravno shvaćanje da je činjenica da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon koji uređuje tu problematiku u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat priori, te da je intencija zakonodavca bila da donošenjem ZMO iz 2013. godine izmjeni odredbe ZOOP-a kojima je određena odgovornost osiguratelja i da nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP -a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.

20. Budući da iz pravilnog utvrđenja suda proizlazi da je tužitelj udovici pokojnog osiguranika ĆŽ utuženi novčani iznos isplaćivao kao obiteljsku mirovinu zbog ozljede na radu, to je pravilno i posljedično utvrđenje suda kako tužitelj nije dokazao postojanje stvarne štete koju trpi isplatom utuženog iznosa obiteljske mirovine, u smislu odredbe članka 27. stavak 2. i 3. ZMO.

21. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi tužitelja.

22. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

23. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

24. Pozivom na odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, jer zatraženi trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

U Rijeci, 29. travnja 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar