REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1729/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Danijela Uzelac Ljubić, u pravnoj stvari tužitelja AFRO d.o.o., OIB 42046322633, Mučići, Mučići 38E, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 260,43 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2608/2025 od 17. veljače 2026., 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2608/2025 od 17. veljače 2026. u točkama I. i III . izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2608/2025 od 17. veljače 2026. iz točaka II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2608/2025 od 17. veljače 2026. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 260,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 1. studenoga 2023. do isplate po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima, u roku od 15 dana (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 260,43 EUR od 1. studenog 2023. do isplate preko stope dosuđene u točki I. izreke presude (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 176,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17. veljače 2026. do isplate po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima, u roku od 15 dana (točka III. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 69,13 EUR kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu kojom pobija presudu u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osobito povreda iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti ju i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično nedopuštena, a djelomično je neosnovana.

5. Tuženik je u žalbi naveo da pobija presudu u cijelosti, dakle i u točkama II. i IV. izreke kojima je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu dijela zakonske zatezne kamate preko stope dosuđene u točki I. izreke presude te tužiteljev zahtjev za naknadu dijela parničnog troška, protiv kojih dijelova presude tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe jer u tom dijelu tužitelj nije uspio u sporu. Zbog toga je žalba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena primjenom članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).

6. Nakon što je ispitao presudu u preostalom dijelu u skladu s člankom 365. ZPP-a u granicama određenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je presuda u preostalom dijelu pravilna i zakonita.

7. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP-a (članak 467. stavci 1. i 2. ZPP-a). Prema tome, ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 260,43 EUR po osnovi naknade štete odnosno razlike između cijene sata rada koju je obračunao tužitelj (804,13 EUR) i one koju je tuženik platio u mirnom postupku (543,70 EUR) za popravak vozila Hyundai Accent 1.4 DOHC, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika NU iz [adresa], koje vozilo je osigurano kod tuženika po polici kasko osiguranja, prema računu za popravak broj 1530 -21340-91 i na temelju tuženikovog izvida štete broj 238403200814.

9. Među strankama su sporne tužiteljeva aktivna legitimacija, tuženikova pasivna legitimacija i odgovornost, nastanak štetnog događaja, cijena sata rada za koju tuženik smatra da je previsoka te pravo na zatezne kamate.

10. Donošenjem pobijane presude nije učinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u sporovima male vrijednosti, ali ni povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. ZPP-a koje je tuženik istaknuo u žalbi.

11. Suprotno žalbenim navodima presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je utemeljio svoju odluku te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava sa samim tim ispravama tako da neosnovano tuženik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

12. Prvostupanjski sud je dužan obrazložiti zašto izvođenje određenog dokaza nije bilo potrebno, a što je u konkretnom slučaju sud učinio u točki 4. obrazloženja presude u odnosu na sve dokaze koje je odbio izvesti. Dakle, i dokaze koje je tuženik predlagao izvesti, ali i one koje je tužitelj predlagao izvesti. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud odbio izvođenje dokaza (saslušanje svjedoka, prometno i financijsko vještačenje, pribavljanje računa za popravak vozila u 2023. godini i ostalo) iz razloga jer je odlučne činjenice u postupku mogao utvrditi na temelju prethodno izvedenih dokaza, kao i zbog toga što je imajući u vidu vrijednost predmeta spora ocijenio da bi izvođenje daljnjih dokaza ujedno bilo neekonomično i nesvrsishodno. Iznesene razloge prihvaća i ovaj sud pa stoga tuženik neosnovano ističe su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. ZPP-a.

13. Ovaj sud prije svega prihvaća kao pravilnu ocjenu prvostupanjskog suda o tome da je u ovoj pravnoj stvari riječ o novčanoj tražbini koju je bilo moguće na zakoniti način ustupiti tužitelju u skladu s člankom 80. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Tužitelj je o sklapanju Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 23. listopada 2023. (listovi 16. i 17. spisa) kojeg je sklopio s NU kao vlasnikom oštećenog vozila, notifikacijom uredno obavijestio tuženika (list 18. spisa), što tuženik niti nije osporio, pa od tuda proizlazi i tužiteljeva aktivna legitimacija u ovom sporu.

14. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda o nastanku štetnog događaja, (prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. lipnja 2023.), odgovornosti i neosnovanosti tuženikovog prigovora promašene pasivne legitimacije. Naime, sadržaj isprava u spisu, osobito sadržaj tuženikovog izvida štete te tuženikovog dopisa od 10. srpnja 2023., upućuje na to da je tuženik osiguratelj vozila marke HYUNDAI ACCENT 1.4 DOHC, registarske oznake [registarska oznaka], registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika NU iz [adresa] koje je oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. lipnja 2023. Kao osiguratelj vozila oštećenog u prometnoj nezgodi koja se očito dogodila, proizlazi da je tuženik, koji je u mirnom postupku platio iznos od 543,70 EUR, pasivno legitimirana strana u ovoj pravnoj stvari.

15. Ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo te da nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Činjenica da postoje druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu članka 1092. ZOO-a niti postupanje suprotno dužnosti suradnje iz članka 5. ZOO-a, zabrane zlouporabe prava iz članka 6. ZOO-a ili primjeni dužne pažnje iz članka 10. ZOO-a, a niti postupanje suprotno načelu savjesnosti i poštenja koje je sadržano u članku 4. ZOO-a. Navedeni stav izražen je u brojnim odlukama ovoga suda, npr. u presudama poslovni broj Pž-949/2024 od 20. ožujka 2024., Pž-1769/2025 od 2. svibnja 2025., Pž-1802/2025 od 5. svibnja 2025., Pž-1574/2025 od 26. siječnja 2026. i dr. Jednako mišljenje dala je i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u dopisu Klasa: 034-08/18-01/093 Ur. broj: 580-09/84-220- 043 od 20. veljače 2020.

16. Dakle, tuženik ne može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama niti može isplatu štete, odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera.

17. Žalbeni navod da prvostupanjski sud nije obrazložio ugovorne odredbe odjeljka E.1. do E.3. tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, već bi eventualna neprimjena tih Uvjeta predstavljala žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (tako i u presudi ovoga suda poslovni broj Pž-896/2026 od 2. travnja 2026.). S tim u vezi neosnovano se tuženik poziva na ugovorne odredbe odjeljka E.1. do E.3. tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, koje se odnose na popravljanje štete. Ovaj sud je u presudama poslovni broj Pž-3616/2024-2 od 25. rujna 2024. i poslovni broj Pž-3371/2024-3 od 22. siječnja 2025. izrazio stav da se odredbu E.1. stavka 2. u dijelu kojim je određeno da tuženik „...ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila“ ne može tumačiti na način da ograničava oštećenikovo pravo slobodnog izbora radionice, a da u odnosu na odredbu E.1. stavka 3. kojom je određeno da „u slučaju neslaganja osiguranika s procedurom navedenom u prethodnom stavku, Adriatic može isplatiti naknadu iz osiguranja u opsegu koji proizlazi iz primjene ove i sljedećih odredbi Uvjeta“ termin „opseg“ nije definiran u pojmovniku Uvjeta, pa nije, s onom dozom sigurnosti koja bi bila potrebna za nedvojbeno tumačenje, precizirano odnosi li se „opseg naknade“ (tj. ograničenje opsega naknade) na novčani iznos koji u nekom apsolutnom iznosu, neovisno o strukturi računa, proizlazi iz izdanog računa za izvršeni popravak, ili na opseg radova na kojima se temelji iznos u ispostavljenom računu (primjerice, broj potrebnih sati i adekvatnost zamjenskih dijelova potrebnih za popravak). Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je ispostavljenim računom obračunata upravo onolika količina radnih sati, koja je navedena u tuženikovom izvidu štete, a sporna je jedino cijena sata tih radova, ovaj sud ocjenjuje da odredba E.1. stavka 3. Uvjeta o ograničavanju „opsega“ ne može biti argument za uskratu plaćanja razlike u cijeni.

18. Neosnovano tuženik osporava tužiteljevo pravo na kamatu budući da je pravilno prvostupanjski sud obrazložio da prema članku 81. stavku 1. ZOO -a s tražbinom na primatelja prelaze sporedna prava koja uključuju pravo na kamatu. Suprotno žalbenim navodima, kamata ne teče od dana donošenja prvostupanjske presude, već od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju (članak 943. stavak 4. ZOO-a). Stopu zatezne kamate prvostupanjski sud je odredio u skladu s člankom 29. stavkom 2. ZOO-a za ostale odnose. Zbog toga neosnovano tuženik osporava pravo na kamatu i stopu zatezne kamate.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita u smislu članka 154. stavka 1. ZPP-a te članka 155. ZPP-a.

20. Slijedom obrazloženog, primjenom članka 368. stavka 1. ZPP -a trebalo je odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u točkama I. i III. izreke.

Zagreb, 29. travnja 2026.

Sutkinja

Danijela Uzelac Ljubić