Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-114/2023-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Strniščaku, odvjetniku iz Čakovca, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 1 P -320/2021-15 od 05. prosinca 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 1 P-320/2021-15 od 05. prosinca 2022. godine, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) proglašena je nedopuštenom ovrha po Zahtjevu za izravnu naplatu tuženika protiv tužitelja, temeljem bjanko zadužnice od 23. ožujka 2018. godine, ovjerene po Javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca, poslovni broj OV-1591/2018.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.745,00 kuna, odnosno 1.160,66 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, pri čemu iz cjeline obrazloženja proizlazi da je u istoj točki izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije, te također potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Žalba je osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja i tuženika, te iskaza svjedoka KU, ŠU, CU i ĆU, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja kao ovršenika protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe po Zahtjevu za izravnu naplatu tuženika protiv tužitelja, i to temeljem bjanko zadužnice od 23. ožujka 2018. godine koja je ovjerena po Javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca, poslovni broj OV-1591/2018.

7. U vezi toga utvrđuje da je tuženik dana 23. ožujka 2018. godine pozajmio tužitelju novčani iznos od ukupno 2.500,00 eura, koji je odmah nakon toga predao tuženiku zadužnicu na iznos od 50.000,00 kuna, ovjerenu od strane javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca, broj OV-1591/2018, a da tužitelj i tuženik nisu sklopili pisani ugovor o zajmu, niti je tuženik tražio potvrdu da je predao novac tužitelju, niti o kojem iznosu se radilo, kao niti o roku vraćanja, niti s naznakom eventualnih kamata.

8. Stoga utvrđuje neosnovanima tvrdnje tuženika da je tužitelju pozajmio ukupan iznos od 50.000,00 kuna, za koji iznos da je tužitelj predao istome gore navedenu zadužnicu, u vezi čega utvrđuje da novčani iznos za koji se izdaje bjanko zadužnica može u skladu s odredbama Pravilnika o obliku i sadržaju bjanko zadužnice („Narodne novine“ br. 112/12) biti različit od stvarnog iznosa tražbine, ali u okviru jednog od ponuđenih apoena, te da se kao najveći iznos može navesti iznos do 5.000,00 kuna; do 10.000,00 kuna; do 50.000,00 kuna i tako dalje, pa da je logično da je tužitelj, ukoliko mu je tuženik pozajmio iznos od 2.500,00 eura, ispunio navedenu zadužnicu na iznos od 50.000,00 kuna, a s obzirom da su preostali iznosi do 5.000,00 kuna i do 10.000,00 kuna manji od iznosa tuženikove tražbine.

9. Osim toga, prvostupanjski sud utvrđuje da su tužitelj i tuženik prilikom ugovaranja spomenutog zajma u iznosu od 2.500,00 eura ugovorili da će tužitelj plaćati tuženiku i kamate u mjesečnim iznosima od 370,00 eura, s time da se tuženik nakon godine dana odrekao svojeg dijela kamate, pa da je tužitelj od tada morao plaćati kamatu u iznosu od 2.000,00 kuna mjesečno.

10. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj vratio tuženiku pozajmljeni iznos od 2.500,00 eura, pri čemu utvrđuje da je tuženik u SMS poruci od 26. ožujka 2020. godine koju je uputio tužitelju, a na njegov upit da li preostali dug mogu riješiti s 2.500,00, time da nema za kamatu, odgovorio da je on za tužitelja uplatio 2.000,00 kuna, te da mu ne može smanjiti dug za iznos od 4.000,00 kuna.

11. Iz navedenih razloga odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

12. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 164. ZPP-a.

13. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

14. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer sud prvog stupnja pobijanom presudom nije odlučivao izvan granica postavljenog tužbenog zahtjeva.

15. Međutim, osnovano tuženik ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

16. Naime, u ovom parničnom postupku bilo je sporno koliki točno novčani iznos je tuženik kao zajmodavac predao tužitelju kao zajmoprimcu u mjesecu ožujku 2018. godine, odnosno da li se radilo o iznosu od 2.500,00 eura i ugovorenim kamatama na taj iznos od 370,00 eura mjesečno, kako je tvrdio tužitelj, ili je pak između navedenih stranaka zaključen usmeni ugovor o zajmu na iznos od 50.000,00 kuna, i to bez kamata, kako je tvrdio tuženik.

16.1. U tom dijelu ovaj sud prihvaća kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da su tužitelj kao zajmoprimac i tuženik kao zajmodavac u ožujku 2018. godine, u skladu s odredbom članka 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), ugovorili zajam u iznosu od 2.500,00 eura, a ne u ukupnom iznosu od 50.000,00 kuna, kako neosnovano ponavlja i ističe tuženik u žalbi, a pravilno je i utvrđenje suda da su iste parnične stranke osim zajma u iznosu od ukupno 2.500,00 eura ugovorili i obvezu tužitelja da na taj iznos plaća tuženiku i kamatu u mjesečnim iznosima od po 370,00 eura (članak 500. stavak 1. ZOO -a), pa se dakle u konkretnom slučaju radi o ugovoru o zajmu kao naplatnom pravnom poslu.

17. U vezi toga tužitelj je u tužbi tvrdio da se tuženiku obvezao plaćati mjesečnu kamatu u spomenutom iznosu od 370,00 eura zbog nedovoljnog iskustva i stanja nužde, dakle tvrdio je da je navedeni usmeni ugovor o zajmu u tom dijelu zelenaški pravni posao, pa je u skladu s odredbom članka 329. stavak 1. ZOO-a utvrđenje činjenice (ne)postojanja zelenaškog ugovora u spomenutom dijelu od odlučnog značaja za presuđenje.

17.1. To stoga jer tužitelj u slučaju da su on i tuženik postigli valjani sporazum o plaćanju kamata na pozajmljeni iznos treba dokazati koliki točno novčani iznos i kada je isplatio tuženiku kao zajmodavcu po osnovi povrata ugovorenog iznosa zajma, kao i ugovorenih mjesečnih kamata, te da li su tako isplaćeni iznosi u trenutku kada je tuženik prema tužbenim navodima podnio dana 21. svibnja 2021. godine Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu njegove tražbine koja potječe iz zadužnice na iznos od 50.000,00 kuna, ovjerene od strane javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca, broj OV-1591/2018 bili takvi da je tuženiku u cijelosti ili djelomično (te u kojem točno iznosu) namirena njegova tražbina koja potječe iz spomenute zadužnice.

17.2. Nasuprot tome, ukoliko bi se utvrdilo da je predmetni ugovor o zajmu ništetan u dijelu ugovorene kamate na pozajmljeni iznos od 370,00 eura mjesečno, odnosno da se u tom dijelu radi o zelenaškom ugovoru u smislu odredbe članka 329. stavak 1. ZOO-a, a koje činjenice je također dužan dokazati tužitelj, tada bi s obzirom na pravilno utvrđenje suda da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 2.500,00 eura na ime povrata predmetnog zajma bio osnovan tužbeni zahtjev naznačen u točki I. izreke pobijane presude, pa je pitanje eventualne ništetnosti ugovorene kamate na pozajmljeni iznos od 2.500,00 eura u visini od 370,00 eura mjesečno od odlučnog značaja za presuđenje, ali u tom dijelu pobijana prvostupanjska presuda ne sadrži nikakve razloge.

18. Stoga je uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a valjalo u cijelosti ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. Pozivom na odredbu članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II izreke ovog rješenja.

20. U nastavku postupka prvostupanjski sud će postupajući po dokaznom prijedlogu tužitelja priložiti spis tog suda poslovni broj Ovr -345/2021, te će na temelju sadržaja tog spisa i ostalih provedenih dokaza ponovno utvrditi i raspraviti sve činjenice koje su od značaja za presuđenje, a osobito one na koje je ukazano u ovom ukidnom rješenju, a utvrditi će i radi prisilne naplate kojeg točno novčanog iznosa je pokrenuta predmetna ovrha, te koliki novčani iznos je tuženik u tom postupku eventualno naplatio od tužitelja, nakon čega će ponovno odlučiti o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i o zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

U Rijeci, 29. travnja 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar