Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-1188/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačka banka d.d., iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija&Špoljarić d.o.o. iz Varaždina, protiv 1. tuženika ZĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika ĐĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika 1. i 2. tuženika, te objavljene 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se 1-tuženiku HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2-tuženiku ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, solidarno isplate odnosno vrate bez osnove stečen iznos od 64.461,34 EUR zajedno sa zateznom kamatom na navedeni iznos tekućom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, s time da kamatna stopa iznosi:

- od podnošenja tužbe (17.11.2014.) do 31.07.2015. 12 % godišnje,

- od 01.08.2015. do 31.12.2015. 8,14 % godišnje,

- od 01.01.2016. do 30.06.2016. 8,05 % godišnje,

- od 01.07.2016. do 31.12.2016. 7,88 % godišnje,

- od 01.01.2017. do 30.06.2017. 7,68 % godišnje,

- od 01.07.2017. do 31.12.2017. 7,41 % godišnje,

- od 01.01.2018. do 30.06.2018. 7,09 % godišnje,

- od 01.07.2018. do 31.12.2018. 6,82 % godišnje,

- od 01.01.2019. do 30.06.2019. 6,54% godišnje,

- od 01.07.2019. do 31.12.2019. 6,30% godišnje,

- od 01.01.2020. do 30.06.2020. 6,11% godišnje,

- od 01.07.2020. do 31.12.2020. 5,89% godišnje,

- od 01.01.2021. do 30.06.2021. 5,75% godišnje,

- od 01.07.2021. do 31.12.2021. 5,61% godišnje,

- od 01.01.2022. do 30.06.2022. 5,49% godišnje,

- od 01.07.2022. do 31.12.2022. 5,31% godišnje,

- od 01.01.2023. do 30.06.2023. 5,50% godišnje,

- od 01.07.2023. do 31.12.2023. 7,00 % godišnje,

- od 01.01.2024. do 30.06.2024. 7,50% godišnje,

- od 01.07.2024. do 31.12.2024. 7,25% godišnje,

- od 01.01.2025. do 30.06.2025. 6,15 % godišnje, a nadalje po stopi do koje se dođe uvećanjem za tri postotna poena stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se 1-tuženiku HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, isplati odnosno vrati bez osnove stečen iznos od 18.366,61 EUR zajedno sa zateznom kamatom na navedeni iznos tekućom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, s time da kamatna stopa iznosi:

- od podnošenja tužbe (17.11.2014.) do 31.07.2015. 12 % godišnje,

- od 01.08.2015. do 31.12.2015. 8,14 % godišnje,

- od 01.01.2016. do 30.06.2016. 8,05 % godišnje,

- od 01.07.2016. do 31.12.2016. 7,88 % godišnje,

- od 01.01.2017. do 30.06.2017. 7,68 % godišnje,

- od 01.07.2017. do 31.12.2017. 7,41 % godišnje,

- od 01.01.2018. do 30.06.2018. 7,09 % godišnje,

- od 01.07.2018. do 31.12.2018. 6,82 % godišnje,

- od 01.01.2019. do 30.06.2019. 6,54% godišnje,

- od 01.07.2019. do 31.12.2019. 6,30% godišnje,

- od 01.01.2020. do 30.06.2020. 6,11% godišnje,

- od 01.07.2020. do 31.12.2020. 5,89% godišnje,

- od 01.01.2021. do 30.06.2021. 5,75% godišnje,

- od 01.07.2021. do 31.12.2021. 5,61% godišnje,

- od 01.01.2022. do 30.06.2022. 5,49% godišnje,

- od 01.07.2022. do 31.12.2022. 5,31% godišnje,

- od 01.01.2023. do 30.06.2023. 5,50% godišnje,

- od 01.07.2023. do 31.12.2023. 7,00 % godišnje,

- od 01.01.2024. do 30.06.2024. 7,50% godišnje,

- od 01.07.2024. do 31.12.2024. 7,25% godišnje,

- od 01.01.2025. do 30.06.2025. 6,15 % godišnje,

a nadalje po stopi do koje se dođe uvećanjem za tri postotna poena stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom na navedeni iznos tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, i to po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II.Tužitelj je dužan naknaditi tuženicima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 17.823,61 zajedno sa zateznom kamatom na navedeni iznos tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, i to po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 17. studenoga 2014. navodi da je 1. tuženik tužiteljev klijent temeljem sklopljenih Ugovora o deviznom računu i Ugovora o usluzi banke platni asistent, oba sklopljena dana 27. prosinca 2010. Temeljem tih ugovora tužitelj da je otvorio 1. tuženiku devizni račun broj 3238737825.

Ističe da za obavljene transakcije direktnim korištenjem Visa Electron kartice na uređajima za prihvat kartice bez mogućnosti odabira valute terećenja računa devizni račun da se tereti isključivo u valuti EUR kao obračunskoj valuti, neovisno o valuti plaćanja, te o valutama na deviznom računu, a sukladno odredbi članka 3. Ugovora o deviznom računu odnosno članka 2.1. Ugovora o usluzi banke platni asistent.

Obvezan instrument raspolaganja sredstvima na računu da je Visa Electron kartica uz koju se dodjeljuje PIN (čl. 3. Ugovora o deviznom računu odnosno članka 2.1. Ugovora o usluzi banke platni asistent). Prvotuženiku da je izdana Visa Electron kartica br. 4655600464044954.

Korisnik računa da se obvezao voditi evidenciju prometa i stanja sredstava na računu. Korisnik računa da ne smije po računima stvarati obveze iznad visine svote položene na račun (čl. 3. Ugovora o deviznom računu odnosno članka 3.1. Ugovora o usluzi banke platni asistent).

Korisnik računa da odgovara solidarno s opunomoćenikom za obveze po računu koje je prouzročio opunomoćenik (čl. 4.a. Ugovora o deviznom računu odnosno članka 5.1. Ugovora o usluzi banke platni asistent). Po ovom deviznom računu da je 1. tuženik 2. svibnja 2011. opunomoćio 2. tuženika kojem je izdana Visa Electron kartica br. 4655600465010418.

Na ugovorni odnos tužitelja i tuženika da se primjenjuju i Opći uvjeti poslovanja tužitelja te se tužitelj poziva na Opće uvjete od 6. srpnja 1999. i 27. srpnja 1999., Uvjete za obavljanje poslova platnog prometa s inozemstvom od 1. lipnja 2006. te Pravilnika iz travnja 2009., a potom na Izmjene općih uvjeta od 1. siječnja 2011. kojim su stavljeni van snage Opći uvjeti iz 1999., zatim na nove Opće uvjete od 1. veljače 2012. i 1. prosinca 2012.

Provedenom internom revizijom tijekom 2012. utvrđeno je da je u razdoblju od 20. srpnja 2007. do 20. lipnja 2012. od strane 26 klijenata, između njih i od strane tuženika, obavljeno ukupno 11 555 transakcija u valuti Republike Angole (valuta: kvanza, oznake 973-kvanza), koje su obračunate i u knjigama tužitelja evidentirane po nepripadajućem (višestruko nižem) tečaju, što je rezultiralo ukupnim financijskim gubitkom za tužitelja u iznosu od 972.000,00 EUR.

Naime, zbog primjene nepripadajućeg tečaja za valutu Republiku Angole 973- kvanza, devizni računi klijenata, između ostalog i tuženika da su terećeni u EUR u znatno manjim iznosima u odnosu na valutu koja se podigla na bankomatima u Angoli.

Uputom o upotrebi slovnih kratica i brojčanih oznaka za zemlje i novčane jedinice u platnom prometu s inozemstvom (NN 11/2001) da je uvedena 1. siječnja 2002. u Tečajnu listu valuta Republike Angole kvanza, s oznakom 973-kvanza.

U bazi podataka tužitelja "Zajednički elementi" na središnjem poslužitelju (tzv. "host"), ta promjena da nije na vrijeme ažurirana, tako da je pod brojčanom oznakom 973 ostao unesen s datumom važenja 1. siječnja 1999. tečaj obračunskog dolara (klirinškog dolara). Dakle, navedeno stanje nije ažurirano odnosno promijenjeno na način da se umjesto tečaja klirinškog dolara s danom 1. siječnja 2002. unese tečaj za kvanzu, pa je uslijed toga došlo do primjene nepripadajućeg tečaja za navedenu valutu, a time i do ostvarivanja nepripadajuće i neosnovane koristi za klijente koji su obavljali transakcije u navedenoj valuti odnosno neosnovanog umanjenja imovine tužitelja.

Tužitelj smatra da su tuženici očito uočili navedeno odnosno da za iznose podignutih kvanzi u Angoli tužitelj tereti njihov devizni račun u znatno manjim iznosima od stvarne vrijednosti tih kvanzi preračunatih u EUR i to odlučili iskoristiti.

Navodi da je u periodu od 24. siječnja 2011. do 21. svibnja 2011. karticom 1.tuženika provedeno u Angoli ukupno 230 transakcija po njegovom deviznom računu, pri čemu je račun manje terećen za iznos od 18.366,64 EUR, dok je u periodu od 22. svibnja 2011. do 19. lipnja 2012. karticom 2.tuženika kao punomoćnika po računu 1. tuženika provedeno ukupno 765 takvih transakcija pri čemu je račun 1. tuženika manje terećen za iznos od 64.461,30 EUR. Stoga tužitelj tvrdi da se radi o umanjenju njegove imovine bez valjane pravne osnove za ukupno 82.827,94 EUR pa pozivom na odredbe čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženici ističu prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Nadalje ističu prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2. tuženika budući isti odgovara samo onome s kime je u ugovornom odnosu, tj. opunomoćitelju u čije ime i za čiji račun postupa.

Tuženici priznaju činjenične navode iznesene pod točkom 1. tužbe, a u odnosu na točku 2. tužbe koja se odnosi na primjenu tužiteljevih Općih uvjeta poslovanja i drugih akata ističe da 1. tuženik prihvaća da se na njegove ugovorne odnose s tužiteljem mogu primijeniti samo oni koji su bili na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora jer se isti mogu mijenjati samo suglasnom voljom ugovornih strana, a tužitelj nije obavijestio 1. tuženika o izmjenama i donošenju novih općih uvjeta poslovanja niti ga pozvao da se u pisanom obliku izjasni da li ih prihvaća.

Tuženici ističu da je tužitelj ugovorima zaključenima s 1. tuženikom preuzeo obveze te da je sukladno toč. 3.1. Općih uvjeta poslovanja od 6. srpnja 1999. banka se obvezala u ispunjenju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima bankarstva i običajima (pažnjom dobrog stručnjaka). Tuženici smatraju da je tužitelj vodio pogrešnu poslovnu politiku valutnih tečajeva pa da sam treba snositi posljedice iste te da nema stjecanja bez osnova jer je osnova tečaj koji je tužitelj bez ikakvog utjecaja tuženika ili bilo kojeg drugog klijenta sam utvrdio. Stoga da ne postoje pretpostavke za primjenu odredbe čl. 1111. ZOO-a te predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu im prouzročenog parničnog troška.

3. Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj P-6784/2014 od 15. lipnja 2015. proglasio mjesno nenadležnim za postupanje te predmet ustupio nadležnom Općinskom sudu u Rijeci.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo uvid u dokumentaciju priležeću spisu te spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-6782/2014 i Općinskog suda u Rijeci P-6269/2015, saslušan je svjedok RĐ te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke dipl. oec. Tomislavu Prpiću.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Svjedok RĐ, djelatnik tužitelja, iskazuje da se pristupilo provođenju revizije 2012., a po prijavi poslovnice Crikvenica kada je utvrđen gubitak na knjigovodstvenom računu trgovanja devizama radi otkrivanja razloga zbog čega je došlo do gubitka. U reviziji da je utvrđeno kako postoji više slučajeva u kojima se pojavljuje podizanje gotovine na bankomatima u Angoli u njihovoj valuti kvanza. Svjedok objašnjava da kada klijent podigne iznos od 18.000,00 kvanzi njegov račun da se tereti za 45,00 eura, a stvarni iznos da je tri puta veći. Revizijom da je utvrđeno kako je pogrešno evidentiran pod valutom kvanza, pod šifrom 973, obračunski odnosno klirinški dolar. U sustavu banke čim je to otkriveno, blokirano je za pravne osobe dok za fizičke nije jer se obračunski dolar koristio za plaćanje između pravnih osoba bivše Jugoslavije i bivšeg SSSR-a. Unutarnja revizija da je obavijestila Upravni i Nadzorni odbor banke u sklopu redovitog izvršavanja o obavljenim revizijama. Na knjigovodstvenom računu dobitka i gubitka trgovine devizama vodi se trgovanje sa svim vrstama deviza i banka ostvaruje dobit u toj trgovini devizama. Kada je promet trgovanja pozitivan nije moguće uočiti da postoji pojedina valuta gdje se ostvaruje gubitak već tek u slučaju kada je većina transakcija u valuti u kojoj se ostvaruje gubitak, moguće je primijetiti da nešto nije u redu.

Na izričit upit suca budući je tužitelj obračunavao kvanzu po tečaju klirinškog dolara koji je nekoliko puta manji, a što je rezultiralo gubitkom, da li je tužitelj mogao znati za tu grešku u sustavu i kada je za nju doznao, svjedok je odgovorio da se za tu grešku moglo znati tek kada se po tom knjigovodstvenom računu ostvario gubitak.

Nadalje svjedok navodi da je informacija iz poslovnice Crikvenica da nešto u vezi trgovanja devizama nije u redu dobivena negdje u lipnju 2012., a uslijed te greške korist da je ostvarivao klijent.

Na daljnje upite pun. tuženika koji je odjel i koji zaposlenik banke vodio taj račun na kojem se poslovalo u devizama i tko je bio odgovorna osoba u banci, svjedok odgovara da se ne može reći da je jedan zaposlenik nego nadležne osobe u poslovnici, da je postojao zasebni knjigovodstveni račun na kojem se evidentirala ostvarena dobit odnosno gubitak od trgovanja devizama. Taj račun da je pregledavao direktor poslovnice u Crikvenici, a ne zna tko je to bio 2012.

Interna revizija u banci da se provodi temeljem godišnjeg plana provođenje redovne revizije i da ne može reći da li ista uključuje i kontrolu rizika poslovanja s devizama jer to ovisi o planu i procjeni rizika za pojedino područje.

Izvanredna revizija da je pokrenuta 2012. kada je uočen značajan promet u valuti kvanza koja nije uobičajena već egzotična valuta te da je tada kontaktiran operativni servis banke jer se ta okolnost mogla uočiti tek u momentu ostvarenja gubitka.

Svjedok iskazuje da nije utvrđen točan trenutak kada se za banku ostvario gubitak nego su utvrđene transakcije u valuti kvanza po računu klijenata.

Da je dobit od trgovanja svim preostalim devizama bila viša od gubitka u kvanzi banka to uopće ne bi uočila, odnosno to se da se ne može uočiti sve dok je račun u plusu.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka čija je zadaća bila da u prvoj varijanti izračuna, na način da se za svaku utuženu transakciju iznos podignuti novčanih jedinica u valuti kvanza na bankomatu u Angoli konvertira najprije u kune (prema tečaju HNB kuna/kvanza), a potom taj kunski iznos u eure primjenom tečajne liste tužitelja kuna/euro. Od tog iznosa potom odbiti iznos za koji je račun 1-tuženika terećen po pogrešno primijenjenom tečaju (0,01975) i na taj način doći do razlike za koji račun 1- tuženika nije terećen, a trebao je biti terećen, a u drugoj varijanti, na način da se za svaku utuženu transakciju izračuna razlika preračunom VISA-inog kunskog iznosa iz autorizacijske poruke dostavljene od VISA Inc. kao uključene kartične kuće, u eure, primjenom tečajne liste tužitelja kuna/euro, tj. da se provjeri izračun koji je napravljen po drugoj metodologiji i to onoj koja bi došla u primjenu da u trenutku svake pojedine transakcije u sustavu tužitelja nije postojala brojčana oznaka 973 proizlazi sljedeće:

- sukladno utvrđenom u nalazu u varijanti 1 (tablica 1) – sveukupna šteta tužitelja iznosi 82.827,95 €, i to karticom SĐ, 18.366,61 €, te karticom ĐĐ, iznos od 64.461,34 €.

- sukladno utvrđenom u nalazu u varijanti 2 (tablica 2- sukladno dostavljenom kunskom iznosu od strane VISA INT) - sveukupna šteta tužitelja iznosi 84.636,92 €, i to karticom SĐ, šteta 18.742,26 €, te karticom ĐĐ, iznos od 65.894,66 €.

8. Na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke tužitelj nije imao primjedbi te je isti prihvatio u cijelosti te postavio konačni tužbeni zahtjev prema izračunu povoljnijem za tuženika odnosno prema varijanti 1. izračuna.

Tuženici ističu primjedbu na nalaz i mišljenje da je vještak u konkretnom slučaju vršio provjeru izračuna tužitelja koje je isti dostavio uz tužbu i tijekom postupka te na temelju kojih je postavio tužbeni zahtjev.

Konačno vještak u svojem mišljenju navodi kako je izračun tužitelja točan, budući da su minimalne razlike tehničke prirode (zaokruživanje kod konverzije valuta). Tuženici ističu kako se predmetni nalaz i mišljenje ne bazira na konkretnim činjenicama o tečaju koji se u utuženom razdoblju primjenjivao, nego na provjeri tablica tužitelja, tj. izračuna koje je tužitelj sam sastavio i priložio uz tužbu i tijekom postupka te na temelju kojih je postavio tužbeni zahtjev u predmetnoj pravnoj stvari, a koje tablice su sačinjene na temelju internih podataka tužitelja o tečaju koji se, po tvrdnjama tužitelja, u tom razdoblju morao primjenjivati. Dakle, radi se o tečaju koji tužitelj, isključivo svojom pogreškom, nije formirao u svojem sustavu i koji nikoga nije obvezivao pa tako ni tuženike.

Smatra da bi se nalaz i mišljenje vještaka trebalo temeljiti isključivo na tečajnim listama tužitelja koje su važile na dan kada je svaka pojedina transakcija izvršena, a ne na temelju tečajnih lista koje su prema navodima tužitelja trebale važiti.

9. Vještak se na ročištu 28. listopada 2025. usmeno očitovao te ustrajao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja i očitovanja od 15. listopada 2025. u kojem navodi da je nalaz i mišljenje sačinio sukladno zadaći u kojoj je naloženo da se upravo napravi kontrola tužiteljevog izračuna uz primjenu važećih tečajnih listi.

10. Među strankama nije sporno da su tužitelj i 1.tuženik zaključili 27. prosinca 2010. Ugovor o deviznom računu i Ugovor o usluzi banke platni asistent, da je tužitelj otvorio 1.tuženiku devizni račun broj 3238737825, te da 1.tuženik ima status potrošača.

Nije sporno da je tužitelj provedenom internom revizijom tijekom 2012. utvrdio da je u razdoblju od 20. srpnja 2007. do 20. lipnja 2012. obavljeno više tisuća transakcija u valuti Republike Angole (valuta: kvanza, oznake 973-kvanza) od strane 26 klijenata između kojih i od strane tuženika što je rezultiralo financijskim gubitkom za tužitelja, a sve zbog primjene nepripadajućeg tečaja za valutu Republike Angole 973- kvanza. Naime, u bazi podataka tužitelja "Zajednički elementi" na središnjem poslužitelju (tzv. "host") nije na vrijeme ažurirana promjena kada je Uputom o upotrebi slovnih kratica i brojčanih oznaka za zemlje i novčane jedinice u platnom prometu s inozemstvom (NN 11/2001) uvedena 1. siječnja 2002. u Tečajnu listu valuta Republike Angole kvanza, s oznakom 973-kvanza, već je pod brojčanom oznakom 973 ostao unesen s datumom važenja 1. siječnja 1999. tečaj obračunskog dolara (klirinškog dolara).

Sporno je da li je uslijed primjene nepripadajućeg tečaja za navedenu valutu, a time i do ostvarivanja nepripadajuće i neosnovane koristi za klijente koji su obavljali transakcije u navedenoj valuti došlo do neosnovanog umanjenja imovine tužitelja.

Odredba čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

U konkretnom slučaju nije sporno da se imovina tužitelja se umanjila, imovina tuženika kao potrošača povećala te da između toga postoji uzročna veza, ali je sporno da li postoji valjana pravna osnova za zadržavanje te koristi.

Iz provedenog dokaznog postupka, a posebice iz iskaza svjedoka RĐ proizlazi da je tužitelj obračunavao valutu kvanza po tečaju klirinškog dolara koji je manji, a što je rezultiralo gubitkom te da je za grešku u sustavu doznao tek kada se na knjigovodstvenom računu ostvario gubitak te se pristupilo provođenju revizije. Inače interna revizija u banci da se provodi temeljem godišnjeg plana provođenja redovne revizije, ali da ista ne uključuje i kontrolu rizika poslovanja s devizama jer da to ovisi o planu i procjeni rizika za pojedino područje.

Svjedok iskazuje da tužitelj da je izvanrednu reviziju pokrenuo 2012. kada je uočen značajan promet u valuti kvanza koja nije uobičajena već egzotična valuta te da je tada kontaktiran operativni servis banke jer se ta okolnost mogla uočiti tek u momentu ostvarenja gubitka i da nije utvrđen točan trenutak kada se za banku ostvario gubitak, nego su utvrđene transakcije u valuti kvanza po računu klijenata. Da je dobit od trgovanja svim preostalim devizama bila viša od gubitka u kvanzi, tužitelj svoju grešku primjene nepripadajućeg tečaja ne bi nikada otkrio.

11. Ovaj sud smatra da tuženik kao prosječan korisnik nije mogao znati da se radi o očitoj grešci banke, odnosno da je bio savjestan i da je valutu kvanza Republike Angole podizao u dobroj vjeri jer nije imao mogućnosti podizati drugu valutu, a radi se o transakcijama koje su vršene u višegodišnjem periodu u kojem mu tužitelj nikada nije uputio opomenu niti ga na bilo koji način upozorio na primjenu pogrešnog tečaja. Tuženik je kao potrošač sredstva podigao i koristio u uvjerenju da su njegova, greška mu nije mogla biti očita, odnosno greška je bila skrivena i tehničke prirode koju je i sam tužitelj kao profesionalac koji snosi povećanu odgovornost za vlastite sustave otkrio sasvim slučajno po prijavi Poslovnice Crikvenica, a da je dobit od trgovanja svim preostalim devizama bila viša od gubitka u kvanzi, grešku primjene nepripadajućeg tečaja ne bi nikada otkrio.

12. Sud Europske unije u predmetu Banco Espanol de Crédito (C-618/10) naglašava obvezu nacionalnog suda da po službenoj dužnosti štiti potrošača kao slabiju stranu osobito u bankarskim poslovima.

Nadalje, u predmetu Z (C-26/13) sud Europske unije dodatno zahtijeva transparentnost i mogućnost potrošača da procijeni ekonomske posljedice ugovora, dok u predmetu Banco Primus (C421/14) naglašava potrebu izbjegavanja neproporcionalnih posljedica za potrošača.

Slijedom svega navedenog, mišljenje je ovog suda da tužitelj provedenim dokaznim postupkom nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tuženicima priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.248,00 EUR, sastav podnesaka od 28. siječnja 2022. i 12. studenog 2024. svaki u iznosu od 1.248,00 EUR, pristup ročištima 28. siječnja 2022., 4. ožujka 2022., 17. rujna 2024., 13. studenoga 2024., 15. srpnja 2025., 30. rujna 2025. i 28. listopada 2025. svaki u iznosu od 1.248,00 EUR, uvećanu za 10% zbog zastupanja više osoba u iznosu od 1.248,00 EUR, sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 3.432,00 EUR te sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 EUR, tj. ukupan parnični trošak u iznosu 17.823,61 EUR.

U Rijeci, 29. travnja 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika