REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PSP-123/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja Korita Ćurić j.d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 15, OIB 21235662544, i II. tužitelja INA-industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB 27759560625, oboje zastupani po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o. u Zagrebu, Zelinska 4, protiv I. tuženika TV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tuženika OV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i III. tuženice ŽV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Saši Anđelkoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20, zbog smetanja posjeda, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su I. tuženik TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tuženik OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i III. tuženik ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], samovlasno smetali I. i II. tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine na adresi [adresa] koja u naravi predstavlja POSLOVNU ZGRADU, [adresa], Zgrada površine 177 m2, BENZINSKA STANICA Zgrada površine 295 m2, DVORIŠTE površine 4530 m2, a koji se nalaze na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanoj u posjedovni list broj 3293 pri Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba, i to na način da su srušili ogradu na nekretnini u neposrednom posjedu I. tužitelja i posrednom posjedu II. tužitelja te spriječili I. tužitelja pri izvođenju radova, te se nalaže I., II. i III. tuženicima prestati uznemiravati I. i II. tužitelje u njihovom posljednjem, mirnom posjedu nekretnine na način da prestanu rušiti ogradu na navedenoj nekretnini i sprječavati vršenje radova.

Zabranjuje se I., II. i III. tuženicima svako daljnje uznemiravanje i smetanje I. i II. tužitelja u posjedu opisane nekretnine pod prijetnjom novčane kazne, te im se nalaže da I. i II. tužitelju solidarno naknade troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I. tužitelju Korita Ćurić j.d.o.o., OIB 21235662544, i II. tužitelju INA- industrija nafte d.d., OIB 27759560625, da I. tuženiku JV, OIB [osobni identifikacijski broj], II. tuženiku OV, OIB [osobni identifikacijski broj], i III. tuženici ŽV, OIB [osobni identifikacijski broj], naknade parnični trošak u iznosu od 1.650,00 eur sa zateznom kamatom od 29. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj INA d.d. u tužbi navodi da je zadnji, neposredni, mirni, samostalni i pošteni posjednik nekretnine na adresi [adresa], koja u naravi predstavlja poslovnu zgradu, benzinsku stanicu površine i dvorište površine. Temeljem Ugovora o zakupu od 22. svibnja 2023.g te Aneksa ugovora o zakupu od 28. rujna 2023. nekretnina je dana u zakup II. tužitelju Korita Ćurić j.d.o.o. Dakle, predmetnu nekretninu I. tužitelj koristi kao neposredni posjednik dok je II. tužitelj posredni posjednik iste. Nadalje navodi da su tuženici suvlasnici susjedne nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa] te da je 22. veljače 2024. uočeno da nasilno ruše postavljenu ogradu koja se nalazi na nekretnini u njihovom posjedu. Dana 23. veljače 2024. na nekretninu su pristupili radnici koje je I. tužitelj angažirao za iskop kanala radi polaganja struje i to sa građevinskim strojem u namjeri da započnu sa izvođenjem radova no tuženici su ih spriječili u istom. Isto tako su radnici angažirani od strane I. tužitelja započeli 26. veljače 2024. sa izvođenjem radova no nisu ih uspjeli završiti jer ih je u tome spriječio II. tuženik. Slijedom navedenog, traže posjedovnu zaštitu sadržaja pobliže navedenog u izreci uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženici osporavaju zahtjev u cijelosti te predlažu isti odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o zakupu, Aneks Ugovora o zakupu, izvatke iz zemljišne knjige, izvod iz katastarskog plana, fotografije, rješenja i potvrde MUP-a te je izvršen uvid u spis ovog suda poslovni broj PSP-135/2023. Proveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika I. tužitelja te tuženika TV, OV i ŽV kao i dokaz saslušanjem svjedoka TVT, OVT, ŽVT, PV i ŠV.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP)) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za pružanje posjedovne zaštite.

6. Tužitelji u tužbi tvrde da su posljednji faktični i mirni posjednici nekretnine u [adresa], a da su tuženici u posjedu nekretnine na adresi [adresa] te da su samovlasno smetali njihov posjed i to 22. veljače 2024. nasilnim rušenjem postavljene ograde te 23. veljače i 26. veljače 2024. sprječavanjem radnika, koje je angažirao I. tužitelj, u izvođenju radova građevinskim strojem.

7. Prema odredbi čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a kako to proizlazi i iz odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/38, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01; dalje: ZVDSP) i to bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika.

8. U tom smislu dvije su pravno relevantne odlučne okolnosti za presuđenje u ovom sporu, a to su:

-da li su tužitelji bili posljednji mirni posjednici predmetne nekretnine te

-da li su tuženici samovlasno uznemirili tužitelje u posjedu na način da su 22. veljače 2024. srušili ogradu na nekretnini tužitelja te da li su 23. veljače 2024. (svi tuženici) odnosno 26. veljače 2024. (I. tuženik sam) spriječili I. tužitelja pri izvođenju radova.

9. Tuženici su u postupku prije svega osporili da su počinili utuženi čin smetanja posjeda odnosno da su uklanjali ogradu ili pak onemogućavali izvođenje radova.

10. Zakonski zastupnik I. tužitelja, ZV, u iskazu je u bitnom naveo da je osobno vidio tuženike da 22. veljače 2024. uklanjaju ogradu što je snimljeno i videonadzorom.

11. Točnost takvih tvrdnji u postupku nije dokazana budući da tužitelji snimku videonadzora nisu dostavili, a niti su takve tvrdnje potvrđene iskazima saslušanih svjedoka BV i SV koji su iskazivali u pravcu da je 22. veljače 2024. starija gospođa izašla iz kuće i sprječavala radnike da izvode radove a da je 23. veljače 2024. sa sinovima skidala ogradu.

12. S druge strane, tuženici su takve tvrdnje osporili i nastavno naveli da su 22. veljače 2024. bili na ispraćaju NV a nakon toga i na karminama do večernjih sati time da je I. tuženik prilikom dolaska kući, po kolače koje je trebalo donijeti na karmine, pozvao policiju zbog toga što je utvrdio da su radnici I. tužitelja zabili četiri metalna stupa na njegovoj čestici.

13. Takve tvrdnje tuženika potvrđene su u bitnom iskazima svjedoka TVT, OVT, ŽVT, PV i ŠV.

14. U takvoj situaciji nema mjesta zaključku da bi tuženici samovlasno smetali tužitelje u posjedu dana 22. veljače 2024. pri čemu valja dodati kako navedeno ne proizlazi niti iz sadržaja potvrde MUP-a (list 55 spisa) već ta potvrda sadržajem upućuje na navode i iskaz I. tuženika o tome da je pozvao policiju i prijavio da je ZV zabio 4 stupa na njegovoj čestici.

15. Dakle, niti iz sadržaja potvrde MUP-a niti iz provedenih personalnih dokaza a osobito iz iskaza svjedoka predloženih po tužiteljima (BV i SV) ne proizlazi da bi tuženici počinili utuženi čin smetanja 22. veljače 2024.

16. Valja istaći kako rečeni svjedoci u svojim iskazima nisu ustvrdili da bi tuženici upravo 22. veljače 2024. srušili ogradu i time počinili čin smetanja posjeda.

17. Dokaz o spornoj pasivnoj legitimaciji tuženika svakako ne mogu biti niti fotografije koje prikazuju činjenicu srušene ograde.

18. U odnosu na tvrdnje da su tuženici sprječavali radnike angažirane od strane I. tužitelja u izvođenju radova na dan 23. veljače 2024. i 26. veljače 2024. valja prije svega reći kako bi radnja sprječavanja izvođenja radova trebala podrazumijevati ili primjenu fizičke sile ili pak poduzimanje verbalnih radnji i to u mjeri kod koje je opravdano očekivati da će radnike koji poduzimaju radove odvratiti od izvođenja radova.

19. U postupku tužitelji nisu niti tvrdili niti dokazali da su tuženici poduzimali upravo takve radnje, a iz okolnosno uvjerljivih iskaza tuženika koji su potvrđeni iskazima svjedoka TVT i OVT proizlazi da tuženici nisu sprječavali radove na način da bi se to okarakteriziralo kao smetanje posjeda već samo sugerirali da se radovi ne izvode bagerima već ručno kako se ne bi uništilo drveće.

20. Za dodati je da niti iz dostavljenih potvrda MUP-a (list 56 i 57 spisa) a osobito ne iz potvrde u odnosu na intervenciju 26. veljače 2024. ne proizlazi da su tuženici sprječavali izvođenje radova intenzitetom odnosno na način da bi primijenili fizičku silu ili pak poduzimanjem verbalnih radnji i to u mjeri kod koje je opravdano očekivati da će radnike koji poduzimaju radove odvratiti od izvođenja radova.

21. Dokaz o tome da su tuženici počinili čin smetanja 23. i 26. veljače 2024. ni na koji način u smislu izloženog ne mogu predstavljati fotografije u spisu.

22. Očito je da između suvlasnika nekretnine na adresi [adresa] i [adresa] postoji spor oko prava vlasništva odnosno međe no navedeno ne može biti predmetom raspravljanja u ovom postupku.

23. Točno je da su se tužitelji u ovom postupku pozvali na konkretne i jasno određene radnje smetanja posjeda za koje tvrde da su ih počinili tuženici 22., 23. i 26. veljače 2024., međutim, kao što je prethodno obrazloženo, nisu dokazali spornu pasivnu legitimaciju tuženika odnosno nisu dokazali da su te radnje počinili tuženici.

24. Ističe se da se odlučna činjenica u ovom sporu odnosno pitanje sporne pasivne legitimacije tj. da li su tuženici samovlasno smetali tužitelje u posjedu, prema stajalištu ovog suda ne može utvrđivati provođenjem očevida na licu mjesta pa taj dokaz kao nesvrsishodan nije proveden.

25. Dakle, iz provedenih nije bilo moguće sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi da su upravo tuženici izvršili utužene čine smetanja posjeda, slijedom čega nema mjesta pružanju tražene pravne zaštite tužiteljima pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tuženika odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Primjenom Tbr. 7. toč. 2. priznata je jednokratna nagrada u visini od 250 bodova odnosno u iznosu od 500,00 eur kao i trošak za zastupanje na ročištu 7. travnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 100,00 eur, te jednokratna nagrada u visini od 250 bodova odnosno u iznosu od 500,00 eur za postupak povodom ukidne odluke, odnosno iznos od 1.100,00 eur, uz uvećanje po Tbr.40. u iznosu od 220,00 eur, a sve uz 25% PDV-a u iznosu od 330,00 eur, što ukupno iznosi 1.650,00 eur.

27. Temeljem odredbe čl. 151. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja rješenja pa do isplate.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa tog rješenja.

DNA:

- punomoćniku I. i II. tužitelja

- punomoćniku I., II. i III. tuženika