REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-554/2022-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj tužitelja - protutuženika NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa EE, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika

- protutužitelja JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Ivan Fumić odvjetnik iz Zagreba, radi raskida ugovora, utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2026. godine, u nazočnosti punomoćnice tužitelja-protutuženika EE, odvjetnice, tuženika-protutužitelja osobno uz punomoćnika Ivana Fumića odvjetnika, dana 29. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Raskidaju se:

- Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između tužitelja NE kao primatelja uzdržavanja i tuženika JE kao davatelja uzdržavanja koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, pod brojem Ov- 2621/2018 dana 27.4.2018. g., te je tuženik JE dužan trpjeti da se u zemljišnim knjigama ovog suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] izvrši brisanje zabilježbe pod broj: Z-238517/2018 zaprimljene 27.11.2018. u odnosu na 45. suvlasnički dio nekretnine (E-45) povezano s vlasništvom stana 26 na II. katu desno koji se sastoji od 3,5 sobe i ostalih prostorija u površini od 80,42 m2 koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa] sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica];

- Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 22.5.2014. između tužitelja NE kao primatelja uzdržavanja i tuženika JE kao davatelja uzdržavanja koji je ovjeren kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem R2- 159/13 dana 22.5.2014., te je tuženik JE dužan trpjeti da se u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u odnosu na ½ dijela kčbr. [katastarska čestica], broj D.L.23, Varsan sa 759m2 izvrši brisanje zabilježbe prenesene temeljem zapisnika Z- 1097/2009/1247 iz starog zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-2700/14 od 2.10.2014.

II. Odbija se glavni protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da Ugovor o doživotnom uzdržavanju, zaključen između tužitelja i tuženika dana 26.04.2018., a solemniziran po javnom bilježniku Nenadu Dolinaru 27.04.2018. pod brojem OV-2621/2018, proizvodi pravne učinke ugovor o darovanju, s osnove kojeg je tuženik stekao pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na neodređenom suvlasničkom dijelu zk.č.br. 1783/5 k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada, [adresa], 51, 53, 55, 57, 59, 61, 63, 65, 67, površine 2458 m2, s vlasništvom kojeg je neodvojivo povezano vlasništvo sljedećeg posebnog dijela (45. etaža): stan br. 26 na II. (drugom) katu - desno, koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 80,42 m2, [adresa], pa je slijedom toga tužitelj dužan u roku od 15 dana izdati tuženiku tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva darovane nekretnine, ili će takvu ispravu zamijeniti ova presuda."

III. Nalaže se tužitelju da isplati tuženiku iznos od 398,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29.4.2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev u dijelu kojim tuženik potražuje od tuženika iznos od 11.601,83 eura.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27.4.2018. sa svojim sinom, ovdje tuženikom sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim se tuženik, kao davatelj uzdržavanja, obvezao brinuti o svakodnevnim potrebama tužitelja, a naročito mu osigurati hranu, namirnice i druge potrepštine, snositi sve poreze, doprinose, naknade i ostale obveze, voditi brigu o redovnom održavanju stana u kojem tužitelj živi i sl. Člankom 4. tog ugovora tužitelj je dopustio upis zabilježbe tog ugovora u zemljišnim knjigama na stanu br. 26. na II katu površine 80,42 m2 u stambenoj zgradi u [adresa], za korist tuženika (koja zabilježba je i provedena u zemljišnoj knjizi), a nakon smrti i uknjižbu prava vlasništva temeljem tog ugovora za korist tužitelja.

Tužitelj navodi da tuženik od dana sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije ispunjavao svoje obveze koje je preuzeo tim ugovorom, već da se tužitelj uzdržava sam od svoje mirovine, a u plaćanju režijskih troškova mu povremeno pomaže kćer NEO. Navodi da mu je zbog utvrđenog invaliditeta i zdravstvenog stanja potrebna trajna pomoć, koju je morao potražiti putem Centra za socijalni rad, odnosno u staračkom domu u kojem je boravio jedno vrijeme.

Stoga, kako tuženik ne ispunjava svoje obveze koje je preuzeo sklopljenim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju sa tužiteljem, to tužitelj sukladno odredbi čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21-dalje: ZOO), predlaže donošenje presude kojom se raskida ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio s tuženikom, a potražuje i parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je svoje obveze preuzete Ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio sa ocem uredno ispunjavao i da ih ispunjava i dalje, što osobno, a što uz pomoć supruge, a posebno kada je to tužiteljevo zdravstveno stanje zahtijevalo. Ističe da je tužitelj još uvijek pokretan i samostalan i da nije bilo potrebe za 24-satnom skrbi, iako je tuženik spreman istu pružiti tužitelju kada to bude potrebno. Također navodi da obveze tuženika iz sklopljenog Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, ne priječe tužitelja da koristi svoju mirovinu, odnosno vlastita novčana sredstva za svrhe koje prelaze okvir uzdržavanja, niti je sklopljeni ugovor zapreka drugoj djeci tužitelja da istom pomažu. U odnosu na troškove koje je tužitelj dostavio uz tužbu, navodi da se radi o manjim iznosima, ili da se radi o otplatama na rate stvari kupljenih prije sklapanja predmetnog ugovora. Navodi da nije ugovoreno plaćanje režijskih troškova za stan tužitelja, ali da je i u plaćanju tih troškova tuženik sudjelovao, isto kao što mu je financijski pomagao uplaćujući mu novac.

Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Podneskom od 20.11.2023. godine tuženik je podnio protutužbu, u kojoj navodi da je već više od 20 godina pomorac, koji ostvaruje prilično visoke prihode isključivo u inozemstvu u stranim valutama i koristi isključivo gotovinu (iz razloga što je kupovao domicilnu valutu u mjenjačnicama prije uvođenja eura) i tako bi gotovinske iznose davao svojim roditeljima, a vršio je u manjem obimu i uplate na njihov račun (financirao je njihove dugove, zimske gume za auto, porez na cestovna vozila, kazne za prekršaje, troškove legalizacije kuće na Pagu, registraciju vozila, prozore za stan, zube, kupnju automobila, televizora i sl.). Navodi da je tužitelju sve navedeno bilo dobro poznato i da mu je bila isključivo bitna novčana pomoć, a drugu pomoć nikada nije niti tražio, jer je bio samostalan i funkcionalan, te se brinuo o sebi i supruzi, sve do operacije debelog crijeva nakon čega je bio smješten Dom u kojem smještaju je i tuženik sudjelovao. Navodi da je namjera stranaka bila i da nakon sklapanja predmetnog ugovora nastave istu dinamiku odnosa kakva je bila i ranije. Navodi da je tužitelj kako bi se tuženiku odužio za obimnu i dugogodišnju novčanu pomoć (svake godine mu je doznačivao barem 3.000 eura pomoći), odlučio prenijeti vlasništvo stana u [adresa], a o načinu na koji će se to regulirati, stranke su razmjenjivale mailove od 2016. do 2018. godine. Stoga navodi da je sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju bilo inicirao od strane tužitelja da se tuženiku oduži za dugogodišnju novčanu pomoć i da cilj tog ugovora nije bilo uzdržavanje (koje se ionako podrazumijevalo), već prijenos vlasništva pri čemu su stranke preko 2 godine tražile formu tog prijenosa.

Stoga smatra da predmetni Ugovor sukladno volji stranaka proizvodi učinke darovanja, pa protutužbenim zahtjevom tuženik traži da se to utvrdi i da tužitelj- protutuženik izda tuženiku-protutužitelju tabularnu izjavu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na ime tuženika-protutužitelja podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnom stanu.

Tuženik-protutužitelj podnosi i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev kojim od tužitelja potražuje isplatu iznosa od 12.000,00 eura (za doznačenu novčanu pomoć), sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

Također potražuje i naknadu parničnog troška.

3.1. Tuženik u istom podnesku, a i tijekom postupka navodi da tužitelj ne postupka u dobroj vjeri, jer da bez opravdanog razloga, a pod utjecajem svojih kćeri, odnosno sestara tužitelja prekida komunikaciju da tuženikom i traži raskid ugovora, te odbija primiti uzdržavanje od tuženika, koji je svoju obvezu uzdržavanja tužitelja voljan izvršavati sukladno sklopljenom ugovoru.

4. Podneskom od 17.1.2024. tužitelj proširuje tužbu i tužbeni zahtjev i na Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je tužitelj kao primatelj uzdržavanja sklopio sa tuženikom i ME dana 22.5.2014. godine i traži raskid i tog ugovora u odnosu na tuženika, koji je nakon smrti tužitelja trebao steći vlasništvo ½ nekretnine i to kčbr. [katastarska čestica] dvorište sa 593 m2, zgrada sa 14 m2, zgrada sa 8 m2, zgrada sa 9 m2 kuća sa 139 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Razlog za raskid i tog ugovora je neizvršavanje preuzete obveze uzdržavanja od strane tuženika.

5. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe iz podneska od 17.1.2024. godine, sud je na ročištu 29.4.2024. dopustio preinaku kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu čl. 190 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP).

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 27.4.2018. (list 5-7 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za stan u [adresa] (list 8- 25 spisa), nalozi za plaćanje (list 26-28, 64 spisa), promet po računu tužitelja kod HPB (list 29-62, 93-175 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb od 19.9.2022. za tužitelja (list 186-187), uplatnice (list 181 spisa), ugovor o prožanju usluga korisnicama između Maximus Life d.o.o. i EEO od 3.9.2020. (list 182-187 spisa), molba za smještaj u Dom za starije osobe Sveta Ana Zagreb za JEO i NE (list 191-193 spisa), zahtjev za organiziranje prehrane upućen istom domu od strane NEO **.**.2023. (list 190 spisa) i 29.11.2022. (list 455-456 spisa), osobni list korisnika iz Doma Sveta Ana (list 188-189 spisa), obavijest o raskidu ugovora o pružanju usluge organiziranja prehrane NEO od Doma Sveta Ana 10.5.2023. (list 194 spisa), mail korespondencija ordinacije dr. IE i NEO (list 195-217, 488-493, 497-502, 508, 511-514, 517-518, 522-566 spisa), naručivanje taxi usluga od N (list 218-225 spisa), dokazi o plaćanjima (list 226- 239 i 256, 312, 352-439 spisa), mail korespondencija između tužitelja i tuženika (list 257-280 spisa), izvodi po računu tuženika (list 281-297 spisa), medicinska dokumentacija za tužitelja (list 298-299, 313, 323-351, 487, 503 spisa), ugovor o darovanju između JEO, Ire Špeletić Strišković i MEO od 15.10.2020. (list 300-303 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju od 23.5.2014. (list 318-320 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu u [adresa] (list 321-322 spisa), mail korespondencija NEO za roditelje (list 440-453, 457-470, 483-486, 494-496, 504, 509-510 spisa), ugovor o pružanju usluga smještaja između Eden star j.d.o.o. i NEO (list 471-474 spisa), mail korespondencija sa domom Eden i uplatnice (list 475-482 spisa), saslušane su stranke (list 594-597 spisa), svjedoci ŠE, IEO, NEO (list 610-613 spisa), VE, GE (list 619-620 spisa), ŽE, SE (list 626-630 spisa), DE (list 648-649 spisa), FE (list 652-653 spisa), TE (list 663-664 spisa), ĆE i CE (list 664-666 spisa).

7. Svu unaprijed naznačenu dokumentaciju sud je cijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste niti stranke nisu dovodile u pitanje.

8. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, dok je glavni protutužbeni zahtjev neosnovan, a eventualno kumulirani zahtjev je djelomično osnovan.

9. Dakle, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim zbog neispunjenja ugovornih obveza, traži raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopio sa tuženikom dana 22.5.2014. i dana 27.4.2018. godine. Također i utvrđenje da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između stranaka dana 27.4.2018. ima karakter darovnog ugovora, odnosno isplata iznosa od 12.000,00 eura koji iznos je tuženik- protutužitelj doznačivao tužitelju-protutuženiku na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je raskinut.

10. Sukladno čl. 583. st. 3. ZOO-a, svaka strana može zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

10.1. Pri tome valja reći da je osnovna pretpostavka o kojoj ovisi osnovanost zahtijeva za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjenja ugovornih obveza, da

ugovorna

strana

svjesno

izbjegava

vršenje obveza preuzetih ugovorom u namjeri da se tih obveza oslobodi. Kod toga je od bitnog značaja i utvrđenje činjenice vezane uz odgovornost za neizvršavanje obveza, jer raskid ugovora zbog neizvršavanja obveza preuzetih ugovorom ne može tražiti ona strana koja je sama kriva za neizvršavanje ugovornih obveza.

11. Iz dokumentacije u spisu je utvrđeno da su stranke sklopile Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 22.5.2014., a isto tako i 27.4.2018. godine, te da je u oba ugovora tužitelj primatelj uzdržavanja (otac), a tuženik davatelj uzdržavanja (sin), s tim da je u ugovoru od 22.5.2014. kao davateljica uzdržavanja i sestra tuženika ŠEO.

11.1. Iz navedenih ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da je davatelj uzdržavanja u oba ugovora dužan svakodnevno osigurati svježu hranu prilagođenu zdravlju primatelja uzdržavanja, namirnice i potrepštine sukladno potrebama, održavati čistim stan, odjeću i posteljinu, voditi brigu o nužnim popravcima i organizirati veće popravke, snositi poreze, doprinose, naknade i ostale obveze u pogledu predmetne nekretnine, održavati osobne kontakte s primateljima uzdržavanja, njegovati ih, po potrebi odvoditi na liječničke preglede i voditi brigu o njegovu zdravlju, u slučaju bolesti i nemoći osigurati liječenje, lijekove i bolnički smještaj, poslije smrti primatelja uzdržavanja o svom trošku pristojno ga sahraniti na mjesnom groblju u skladu sa mjesnim običajima i pripadajućim vojnim počastima i uređivati grob. Izričito je ugovoreno u oba ugovora da davatelj uzdržavanja ne smije za života primatelja uzdržavanja predati trećim osobama na uzdržavanje.

Također je u oba ugovora konstatirano da davatelj uzdržavanja već 15 godina vrši uzdržavanje primatelja uzdržavanja na način kako je to ugovoreno (naprijed opisano), te da se to obvezuje vršiti i dalje.

11.2. Iz zemljišnoknjižnih izvadaka je utvrđeno da je provedena zabilježba tih ugovora o doživotnom uzdržavanju i to na stanu br. 26. na II katu, površine 80,42 m2 u stambenoj zgradi u [adresa] sagrađenoj na zkčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (temeljem ugovora od 27.4.2018.), odnosno na ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] dvorište sa 593 m2, zgrada sa 14 m2, zgrada sa 8 m2, zgrada sa 9 m2 kuća sa 139 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (temeljem ugovora od 22.5.2014. godine), koje nekretnine će nakon smrti tužitelja ima pripasti u vlasništvo tuženiku kao primatelju uzdržavanja.

12. Sporno je među strankama je li tuženik ispunjavao svoje obveze iz predmetnih ugovora, odnosno je li ih bio spreman ispunjavati i je li mu to tužitelj dopuštao i omogućavao.

13. U svom iskazu na ročištu 10.6.2024. godine tužitelj u bitnom navodi da se njegov sin, ovdje tuženik zbog posla kojim se bavi ne može brinuti o njemu jer već preko 10 godina radi na danskim brodovima koji postavljaju vjetroelektrane na morsko dno i da puno izbiva zbog tog posla iz Zagreba, tako da je 15 dana na terenu, pa je 15 dana slobodan, a znalo se dogoditi da je 6 mjeseci bio u Japanu. Navodi da ga je sin par puta odveo zubaru, donijeli su mu nekakvu divljač jer je on lovac, a nekada mu je dao i nešto novca. Od njega ništa nije mogao niti tražiti kada je svjestan da zbog tog posla to ne može izvršiti. Telefonom su rijetko razgovarali. Zabranio je supruzi i djeci za vrijeme Corone da ga zovu i od tada ih nije vidio. Navodi da se o njemu brinu kćerke IEO i E, s tim da je E preuzela brigu o njemu u dogovoru sa liječnicima, vodi brigu o prehrani, vozi ga na preglede i sve drugo. Navodi da ima 88 godina, te da je u 7. mjesecu kada je bila korona operirao karcinom debelog crijeva, a prošle godine da je imao moždani udar. Živi sa suprugom u stanu, koja je nepokretna. Sina do dana održavanja ovog ročišta nije vidio 2 i pol godine. Rekao je da bi da se stan koji je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2018. godine podijeli na tri djela između njegove djece. Na pitanje tuženika o razlogu podnošenja ove tužbe navodi da je tuženik u zemljišnim knjigama tražio da se napiše u zemljišnim knjigama da bi on bio vlasnik stana u [adresa] i [adresa], a on se boji da u slučaju da umre da te nekretnine dobiju neki daljnji rođaci. Na pitanje tuženika da li mu je ikada uskratio pomoć dok nije podnio ovu tužbu odgovara da je zabranio svojoj supruzi da ga naziva. Na pitanje tuženika da li mu je on ikada odbio pomoć odgovara da mu je zabranio kontakte, odnosno da je prije 2 i pol godine izričito zabranio da naziva njega i njegovu suprugu i tu su se razišli. To je teška srca prihvatio, a jednom je slučajno nazvao njegovu suprugu i ona mu se javila, a kada ju je pitao gdje je J, rekla je da je negdje u gradu. Pitao je i za djecu i to je bilo to. Na pitanje tuženika je odgovorio da ne zna zašto mu je J zabranio da ga zove, misli da je vjerojatno zaključio da su dvije stranke i da on (tužitelj) nešto „potkopava“. Rekao je da su se djeca posvađala, a nekretninu u [adresa] su uredili na način da je svako uredio svoj dio i bave se iznajmljivanjem. Rekao je također da on ništa od njih ne traži jer da njegova mirovina iznosi 1.160,00 eura, a od supruge 700 eura i navodi da ima dovoljno. Na pitanje tuženika odgovara da nije točno da mu je tuženik dao za zube 10 ili 12 tisuća kuna, jer je te zube, odnosno implantate njemu radio otac od njegovog prijatelja s kojim je dogovor bio da plati materijal, a da rad ne plati jer je trebao biti model za taj rad i njegove zube je pokazivao. Napominje da u slučaju da mu je tuženik i dao neke novce da mu ih je on vratio. Navodi da mu nikada ne bi ostao dužan i da hvala M da od njih nikad ništa nije trebao tražiti. Na pitanje odgovara da je sve režijske troškove i za [adresa] i za [adresa] plaćao sam, a kad više nije mogao onda su plaćali na 4 dijela. Na pitanje tuženika odgovara da nije točno i ne sječa se da je njemu i majci kupio 2018. godine auto Škodu. Ne sjeća se niti da bi tuženik platio legalizaciju kuće na Pagu. Na pitanje je odgovorio da od njegovog moždanog udara u 8. mj. 2023. g. njemu i supruzi pomaže I.

14. Tuženik u svom iskazu na ročištu 10.6.2024. navodi da cijeli život pomaže i svoje roditelje i cijelu obitelj i prijatelje. Navodi da je 2003. godine počeo raditi kao ronilac na podvodnim radovima u RH i u inozemstvu, a 2006. g. sam postao ROV pilot (remote operated vehicle pilot) u nizozemskoj firmi. Navodi da je jako dobro plaćen za taj posao u stranoj valuti i novac je uvijek mijenjao u mjenjačnicama u Kunu kako bi ako je trebalo davao roditeljima, za što nema traga jer da je uvijek davao i plaćao u kešu. Navodi da su i ugovor o doživotnom uzdržavanju i 2014. i 2018. sklopljeni isključivo na inicijativu njegovih roditelja, odnosno oca. To zato što im je oduvijek pomagao i tražili su načine kako da mu se roditelji oduže za to pomaganje. Bile su različite opcije od darovnog ugovora, oporuke, ali navodi da je on (tuženik), predlagao ugovor o dož. uzdržavanju kako bi zaštitio svoje roditelje, na što je otac pristao, pa su zajedno išli kod javnog bilježnika, koji je taj ugovor poslao u zemljišne knjige kako bi se zabilježio, što je zakonska mogućnost tako da nikakvo vlasništvo na svoje ime nije upisao kao što je otac rekao. Naveo je da je njegov otac od početka znao kakav posao on radi i da je puno vremena odsutan. Taj ugovor koji su potpisali su bile šprance. Tada je otac bio dobrog zdravlja i nije imao nekih posebnih potreba za uzdržavanjem. Uvijek je ocu davao novac kada je god bilo potrebno i nije mu to bio problem. Plaćao je troškove za kuću na Pagu do 2018. godine, kada su ti troškovi podijeljeni između sestara i njega (tuženika). Vodio je roditelje kada je bio u Zagrebu na Rebro u Vinogradsku bolnicu, 6 puta u mjesec dana zubaru, kupovao im je razne namirnice i nikada nije postavljao pitanje da bi mu nešto trebali vratiti. Kada je bio odsutan supruga im je bila na raspolaganju, ali kako je tata bio dobrog zdravlja on nikada nije ništa tražio. Supruga ga je obilazila, a tražio je i financijsku pomoć od nje. Odnosi su se narušili nakon što je podnesena ova tužba, s tim da su jedno vrijeme i nakon te tužbe normalno funkcionirali i razgovarali. Navodi da je otac u 3. mjesecu 2020. saznao da su sestre na sebe prepisale pola kuće na Pagu i tada je bio jako razočaran i rekao je da će se svi ugovori raskinuti i da će se sve podijeliti na 3 dijela. Pokušao je s njim razgovarati, međutim sestre su inzistirale na tom ugovoru o darovanju za Pag i one ne žele raskinuti taj ugovor. Rekao je da se radi toga razljutio jer da je on spreman na to da se svi ugovori raskinu i da se sve podijeli na 3 jednaka dijela, ali da one ne žele o tome niti razgovarati, tako da je od 10. mjeseca 2022. između njih prekinuta sva komunikacija. Navodi da njegov otac godinu i pol dana nije ništa tražio niti pitao za uzdržavanje, koje bi mu naravno pružio da on to želi. Zna da je otac imao karcinom debelog crijeva, i on je pronašao dom u koji je smješten preko prijateljice KE i taj dom je platio, odnosno tvrdi da je dao sestri novac da plati i to 6.500,00 kn, a ona to prikazuje kao da je ona platila. Za moždani udar tate mu je rekla sestra prošle godine na Pagu preko ljeta. Nakon te informacije nije zvao tatu da ga bilo što pita niti je on njega tražio pomoć. Sestra mu je rekla da je on u dobrom stanju s obzirom na godine. Na pitanje tužitelja je odgovorio da se trenutno o roditeljima brinu sestre, oko godinu i pol dana. Navodi da nije točno da je on zabranio supruzi da se čuje sa ocem i da njega zove. Na pitanje tuženika na koji način je pomagao oca, odgovara da je roditelje unazad 10-15 godina financijski pomagao kad je to bilo potrebno, platio je popravak zuba, vozio ih doktoru, plaćao režijske troškove, kupio Škodu Fabiu, kupio TV, platio popravak prozora u stanu u [adresa], i kada je bio prisutan u Zagrebu im je pomagao koliko je mogao. Bio je razočaran sa ovom podnesenom tužbom jer ga je otac ocrnio, a on je pomagao koliko je god mogao.

15. Svjedokinja MEO, kćer tužitelja i sestra tuženika u svom iskazu na ročištu 12.9.2024. je rekla da se o ocu 8-9 godina brinu isključivo ona i sestra E, a da prije toga otac nije trebao nikakvu pomoć. Rekla je da otac i danas zna reći da može sam. Navodi da se brat nikada o ocu nije brinuo niti fizički, niti financijski, niti ga je uzdržavao. Posuđivao je tati novac, isto kao i ona i sestra, ali je tata novac uvijek vratio. Rekla je da tata ima dobru penziju, ali ne zna sa novcima i dosta troši, pa traži da mu novac posude, ali nije nikada ostao dužan. Rekla je da su troškove svog boravka u domu u dva navrata financirali otac i majka, na način da su one digle novac sa njihovog računa i platile, a razliku su doplatile ona i sestra. Dom je koštao 1.000,00 eura. Također je rekla da unazad godinu i pol dana o ocu i majci brine gđa ŠE koja dolazi dva puta dnevno i obavlja sve kućanske poslove za njih i brine o njihovoj higijeni, a da ih sestra i ona voze doktorima i pomažu u svemu što im je potrebno. Rekla je da je prije 2 godine otac imao moždani udar, što su javili bratu, ali da brat nije niti pitao za njega. Na pitanje tuženika je odgovorila da zna da njen brat sigurno 15 godina radi na ofshore na stranim brodovima i da zarađuje mjesečno njenu godišnju plaću. Ne zna na koji način prima plaču, ali zna da je posao organiziran tako da je i po mjesec dana odsutan, pa onda je bio doma, ili je preko ljeta slobodan, a zimi radi. Svjedokinja s njim ne razgovara preko dvije godine, jer on sve hoće za sebe. Misli da je motiv sklapanja tih ugovora o doživotnom uzdržavanju taj što otac ima i sina iz prvog braka i ne želi da se on uknjiži na neku od njegovih nekretnina. Navodi da nije točno da bi tuženik roditeljima kupio Škodu Fabiu, već tvrdi da su si roditelji sami kupili taj auto, jer da su oni magistri znanosti da su imali dobre poslove i plaće, a sada i dobre mirovine, tako da su si mogli priuštiti sve, pa tako i kupiti auto. Priznaje da je legalizaciju kuće na Pagu platio brat, jer je imao gotovinu, ali a su mu oni otplaćivali. Također je izjavila da je nakon prošlog ročišta J bio u [adresa] kod roditelja 2 puta, a da ga prije toga mama nije vidjela 2 i pol godine i nije ga prepoznala jer je dementna. Rekla je da posljednje dvije godine nisu tržili brata da pomaže roditeljima, već su ga samo porukom obavijestiti da je tata imao moždani udar, na što se nije javio. Također je rekla da su troškovi za roditelje visoki, te da samo gđa ŠE košta 300 eura tjedno i da ju plaća E novcem od roditelja, a ona i sestra uskaču ako je to potrebno.

16. Svjedokinja NEO je u svom iskazu na ročištu 12.9.2024. rekla da su za ugovor o doživotnom uzdržavanju predmet kojeg je stan u [adresa] ona i sestra slučajno saznale 2020. godine, kada je tata završio u domu zbog karcinoma debelog crijeva, jer se javio problem tko će plaćati dom, pa ga je pitala što je sa stanom u [adresa] (razmišljala je da se stan ili prodao ili iznajmio s obzirom da je dom bio jako skup), a brat je rekao da je stan njegov, pri čemu nije spominjao uzdržavanje. Rekla je da se brat nikada niti prije tih ugovora, a niti kasnije nije brinuo za roditelje. Znao im je posuđivati novce ali je tata sve njemu vratio, u što je uvjerena. Za to posuđivanje je saznala iz njihove korespondencije putem maila. Brat radi na stranom brodu, tako da je fizički malo u Zagrebu i nije u mogućnosti pomagati ocu. Navodi da se jednom prilikom obratila njegovoj ženi, jer je trebalo nešto pomoći roditeljima, a ona je rekla da ne može jer da mora prošetati psa. Nakon toga ih više ništa nisam tražila. Rekla je da se od 2020. godine oni više ne mogu brinuti sami o sebi, tako da uglavnom pomaže ona, a sestra uskače. Angažirala je tetu ŠE koja radi kompletnu njegu, posprema, daje im ručak i večeru, a dostavu hrane za njih naručuje u jednom restoranu u [adresa]. To sve se financira sa računa majke i oca, s tim da ona plaća sa njihovim karticama kojima raspolaže, a ako je potrebno ona i sestra dopune. Na pitanje pun. tužitelja odgovara da su tata i mama bili 2 puta u domu i oba puta je plaćen dom sa njihovim karticama, s tim da su prvi put dodali razliku, a drugi put nisu morali ništa dodavati. Na pitanje tuženika odgovara da njen brat jako dobro zarađuje i da bi se mogao financijski brinuti o roditeljima da hoće, s tim da fizički nije tu, već jako dugo radi izvan Hrvatske. Za taj njegov posao je otac znao. Na pitanje odgovara da njoj brat nikad nije financijski pomagao jer da nije bilo potrebe. Rekla je da joj brat nikada nije dao nikakve novce za platiti dom. Smatra da otac želi raskinuti ugovor jer da želi sve podijeliti na 3 jednaka dijela, jer se isključivo sestra i ona brinu o njemu i majci, a oni su potpuno nemoćni. Navodi da su cijeli stan prilagoditi njihovom sadašnjem stanju, kupiti med. krevete, kako bi oni mogli doći iz doma u svoj stan, a takva situacija traje od 2020. godine. Prije toga ih je znala odvesti kod doktora, otići u nabavku i slično. Na pitanje odgovara da protekle 2 godine od svog brata nije tražila nikakvu pomoć za roditelje, jer mu je prije godinu dana čestitala rođendan porukom, a on je rekao da mu se ne javljam s obzirom na situaciju. Tati je isto tako rekao da zaboravi na njega i njegovu ženu i djecu tako da ih nije vidio 2 i pol godine.

17. Svjedokinje ŠE je u svom iskazu od 12.9.2024. godine potvrdila da je domaćica kod tužitelja i njegove supruge preko godina dana, te da ju je angažirala tužiteljeva kćer E, koja ju i plaća. Također je rekla da se tužitelj i njegova supruga ne mogu o sebi sami brinuti, tako da svjedokinja obavlja sve kućanske poslove, osim kuhanja. Dolazi njima dva puta dnevno, ujutro i navečer. Rekla je da JE nikada nije vidjela i da ga ne poznaje, ali ga je tužitelj spominjao kao sina. Rekla je da ništa ne zna o ugovoru o doživotnom uzdržavanju između njih dvojce, niti joj je o tome itko govorio, niti o takvim stvarima razgovaraju. Svjedokinja je također rekla da joj tužitelj nije govorio da bi ga sin uzdržavao ili mu pomagao na bilo koji način. Rekla je da režije za stan tužitelja plaća E, a vidjela je da uzima uplatnice iz sandučića i plaća. Svjedokinja ne zna tko je brinuo o tužitelju i njegovoj supruzi prije nego što je ona došla k njima voditi brigu, niti zna u kakvom su oni tada bili stanju, jer o tome nisu razgovarali.

18. Svjedok AE, tužiteljev prijatelj iz rata 1991. godine i obiteljski prijatelj u svom iskazu sa ročišta 15.11.2024. godine navodi da često posjećuje NE i njegovu suprugu jer su susjedi, a zadnji put ga je vidio pred dva dana. U svom iskazu je rekao da se NE do operacije debelog crijeva sam brinuo o sebi i supruzi, a kada se razbolio u obitelji su se dogovorili da on i supruga idu u dom. Svjedok misli da su si dom sami plaćali, ali da se oko smještaja najviše angažirala E. Svjedok je rekao da zna i J, ali se ne sjeća da bi NE spominjao da J njima financijski pomaže, niti ga je to pitao. Sječa se da je pred dvije godine NE rekao da ima problema sa J, jer da se upisao na nekretninu na Pagu i stan u [adresa], ali nije htio o tome puno pričati, jer mu je bilo neugodno, a on mu je rekao da mora paziti jer da ima troje djece. Svjedok ne zna ništa o sklopljenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Rekao je da kada NE ne može dobiti da na telefon zove E. Zna da je E organizirala gospođu iz Bosne koja im pomaže u stanu (to su mu rekli E i NE), koja dolazi u 11,30 sati svaki dan i on pazi da kada dolazi NE, dođe prije nje. Ona im priredi doručak, a jednom je bio prisutan i zaključio je da imaju hotelsku podvorbu. Zna da se od Tomine operacije pa do prije mjesec dana NE i J nisu vidjeli niti čuli. Rekao je da je pred mjesec dana došao NE i da je on bio veseo i rekao je da je bio J sa unucima i da su se zadržali pol sata-sat. Nema saznanja o tome da bi NE tražio J pomoć, a da on nije htio tu pomoć pružiti.

19. Svjedokinja VEO je u svom iskazu danom na ročištu 30.1.2025. godine rekla da 50 godina poznaje obitelj JE, jer da je najbolja prijateljica sa UE, suprugom tužitelja. Puno su se zajedno družili i rekla je da su joj izgledali svi kao jedna složna familija. Živjela je 10 godina u Austriji, tako da unazad tri godine odlazi k njima jer su jako bolesni. Iz razgovora sa njima je saznala za ugovore o doživotnom uzdržavanju, ali nije ju to zanimalo niti je to pitala. UE je nepokretna već neko vrijeme, a NE je imao moždani udar. Najviše kontaktira sa njihovom kćerkom E. Zna da otkad njima treba pomoć da je tu E podmetnula leđa, organizirala je ženu koja im pomaže, a i često ih posjećuje. Svjedokinja je rekla da osuđuje Krešino ponašanje jer je unatrag tri godine pokazao nebrigu za roditelje. Otac je imao moždani udar a on za njih nije pitao, što ih je jako pogodilo. Zna da je među njima došlo do nesuglasica zbog stana i uzdržavanja, ali nije puno u to ulazila. Zna da J živi u [adresa], ali da je ronilac i da radi vani na naftnim platformama. Pogađalo ih je što ne viđaju njegovu djecu. Njegovu suprugu nisu niti spominjali. Nema saznanja da bi J odbio pomoć NE i UE, ako bi ga tražili.

20. Svjedoci ĆE i CE, zetovi tužitelja i šogori tuženika, su iskazivali u bitnom suglasno sa svjedokinjama IEO i E, svojim suprugama i to da od kada su počeli zdravstveni problemi njihovih roditelja, da se IEO i E isključivo brinu o njima, posebno je angažirana E, dok su odnosi između roditelja i tuženika već godinama narušeni, misle od 2020., s tim da navode da su počeli ponovno kontaktirati, ali bez ikakve pomoći. Navode da se sve potrebe financiraju iz mirovina tužitelja i njegove supruge, ali ako je nešto potrebno dodaju E i IEO. CE je u svom iskazu rekao da su se odnosi narušili iz razloga što je deda (tužitelj), htio poništiti ugovor o doživotnom uzdržavanju sa J. Navodi da bi prije narušenih odnosa J znao kada je bio u Zagrebu dedu (tužitelj), odvesti kod doktora i to ako on i E nisu bili u Zagrebu.

21. Svjedok BE je u svom iskazu sa ročišta 27.11.2025. godine rekao da je prijatelj tuženika preko 8 godina i da se intenzivno viđaju, gotovo svakodnevno kada je J u [adresa]. Rekao je da mu je J govorio da se on cijeli život brine o svojim roditeljima i to isključivo financijski, a kada je u Zagrebu i na drugi način. Svjedok navodi da je prije 3 ili 4 godine s njim tražio smještaj za njegove roditelje u domu nakon operacije oca i da su bili u raznim domovima u Dubravi, Sesvetama, Studentskom gradu i sl., te da mu je Š rekao da je našao dom za roditelje, smjestio ih i platio dom. Misli da se radilo o domu u Jaski. Govorio mu je da roditeljima uplaćuje novac na račun, ili im daje u gotovini, a zna im davati i njegova supruga ŽE. Kada je bio u Zagrebu znao ih je voziti doktoru i sl., a ako nije on bio prisutan, uvijek je bila njegova supruga za pomoć. Rekao je da je njegova briga trajala do prije 2 ili 3 godine. Rekao mu je da ga je otac tužio i to ga je jako pogodilo i bio je izbezumljen. Rekao mu je da je otac s njim prekinuo komunikaciju nakon tužbe. Svjedok je rekao da je J opet počeo posjećivati roditelje, ali od 6 mjeseca nije bio u Hrvatskoj. Svjedok ne zna kakva je sada briga za roditelje, jer J sada nije bio u Hrvatskoj i nisu o tome razgovarali. Svjedok je također rekao da je ljetovao u [adresa] i da poznaje Krešine roditelje i po Krešinom pričanju zna za ugovor o doživotnom uzdržavanju i da je on trebao dobiti [adresa]. Navodi daje J jako dobra osoba i da ne može shvatiti da je otac s njim prekinuo komunikaciju.

22. Svjedoci VE i ZE, vjenčani kumovi sa tuženikom u svojim iskazima navode da dobro poznaju obitelj UE jer su svi ljetovali kod V u [adresa]. Rekli su da je J unazad 15 godina financijski pomagao roditelje i plaćao sve što je trebalo i da je jako dobar i da je svima pomagao financijski. Roditelji su još prije 15 tak godina bili samostalni i imali su svoja primanja i jako su dobro živjeli, a ako je nešto trebalo J je financijski pomagao, a sestre isto ovisno o potrebi. ĐE je rekla da zna da je roditeljima kupio Škodu jer da je to bilo preko ljeta kada su bili svi u [adresa] da budu mobilni. Zadnji put su vidjeli NE na moru, prije nego je obolio od raka debelog crijeva i znaju da je išao na operaciju i da se nakon toga trebao smjestiti u dom, a da je baka ostala na moru i da ju je J doveo u dom. J im je rekao da je dao sestrama novac za smještaj roditelja u dom i da su se našli ispred doma. Po pričanju V znaju za sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju između V i oca, jer da mu se otac htio odužiti za pomoć, kao i da im nastavi pomagati i dalje. Po pričanju V znaju da su prije dvije gogine prestali kontakti V i oca i to na inzistiranje oca koji hoće „poništiti“ ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali da su sada kontakti opet uspostavljeni. ZE je rekao da je Krešinim roditeljima pomagala i njegova supruga ŽE, koja je s djecom odlazila u [adresa] k njima, ali nije mogao reći niti za jedan konkretan primjer pomoći.

23. Svjedokinja ŽE, supruga tuženika je u svom iskazu danom na ročištu 30.1.2025. godine u bitnom potvrdila iskaz tuženika, svog supruga, da je roditeljima pomagao financijski, ali da ih je vozio kod doktora, obilazio ih kupovao sve što im je trebalo, plaćao režije i kupio auto. Navodi da je ona nezaposlena i da im je pomagala i ona kada njen suprug nije bio u prilici s obzirom da radi u inozemstvu. Rekla je da ih je jednomu u tjednu ili u dva tjedna obišla, donijela im hranu, odnosno ručak, pomogla bi im u čišćenju stana, a kada su bili zajedno na moru kuhala bi za svoju obitelj pa i za njih. Navodi da su roditelji njenog supruga bili vitalni do prije 5 godina, kada je baka slomila nogu, a tužitelj se razbolio od raka debelog crijeva i nije im trebala nikakva fizička pomoć, ali su im i tada pomagali ako je nešto trebalo. Navodi da kada se deda (tužitelj) razbolio sestre njenog supruga su dedu stavile u dom, a ona i njen suprug su baku dovezli u taj isti dom koji je platio njen suprug. U tom domu su ostali nekih par mjeseci, nakon čega su se vratili u svoj stan i trebala im je pomoć i ona i suprug su im pomagali, kao i do tada, a pomagale su i sestre njenog supruga. Pomoć se sastojala u tome da ih je njen suprug vozio kod doktora, na kontrole, kod zubara i sve što je trebalo i to kada se zatekao u Hrvatskoj. Ona ih nikada nije vodila doktoru, a sjeća se zgode kada je njenog supruga nije bilo u Hrvatskoj da je dedi pozlilo i da je ona iz Markuševca išla k njima u [adresa] dok ne dođe hitna koju je deda pozvao, da može ostati sa bakom dok ne dođe kćer tuženikove sestre jer je baka bila nepokretna. Pomoć njenog supruga i nje prema njegovim roditeljima je bila kontinuirana od kada su iz doma došli u stan i nikada nije bilo nikakvih nesuglasica. Zna da se deda razljutio na tuženikove sestre jer su iskoristile dementnu mamu da im prepiše pola nekretnine na Pagu i da hoće raskinuti sve ugvoore koje je sklopio i sa njima i sa njenim suprugom. Rekla je da su godinu dana pokušali uspostaviti kontakte sa dedom, ali da se deda nije javljao vjerojatno pod utjecajem tuženikov sestara. Sada su na inicijativu njenog supruga ponovno uspostavljeni kontakti. Navodi da joj suprug nikada nije zabranio kontakte sa tužiteljem. Ne zna kako se zove gospoda koja brine o tužitelju, ali zna da ta gospođa njima pomaže i da ju plaća deda. Također je rekla da sestre nikada nisu pomagale roditeljima dok se nisu postali nemoćni.

24. Svjedok FE, prijatelj tuženika već 30 godina je u svom iskazu sa ročišta 12.1.2026. rekao da mu je J rekao da će mu otac ostaviti stan u [adresa] jer mu pomaže. Zna da je on financijski pomagao ne samo roditeljima već cijeloj obitelji, čak i sestrama, jer je jako dobro zarađivao. Kada je bio u Zagrebu, znao je reći da roditelje mora voziti zubaru, doktoru i sl. U vrijeme korone svjedok je živio u Krešinom stanu i J mu je rekao u tom razdoblju da je tatu smjestio u dom i misli da je taj dom J platio. Misli da su J i tata prekinuli kontakte prije 2 ili 3 godine, ali po Krešinom pričanju zna da su kontakt opet uspostavili, kao i da o roditeljima brine jedna gospođa, ali ne zna tko ju financira. Zna da je otac tuženika bio u domu, ali za majku ne zna. Za ugovor o doživotnom uzdržavanju između oca i V je saznao tek kada je pokrenut spor, a rekao mu je J. Rekao je da je otac s J prekinuo kontakt, a to zna jer je J bio jako razočaran s tim, ali zna da je J ponovno s ocem stupio u kontakt i da ide k roditeljima, i sada je puno zadovoljniji, što se po njemu vidi.

25. Svjedokinja TE stomatologinja koja je liječila tužitelja i njegovu suprugu je u svom iskazu na ročištu 17.3.2026. rekla da su dugi niz godina tužitelj i njegova supruga njeni pacijenti, ali da ih zna jer su i susjedi na moru i druže se, tako da poznaje cijelu obitelj ŽE. Iz njenog iskaza nakon uvida u evidencije njihovih dolazaka, proizlazi da je supruga tužitelja UE, odnosno majka tuženika 9.2.2022., 16.2., 2.3. i 9.3.2022. godine došla u ordinaciju nakon dosta vremena i to u pratnji supruga i sina V u kolicima, jer je lošeg zdravstvenog stanja. Liječila je 9.3.2022. i tužitelja, paralelno sa njegovom suprugom. Navodi da je NE bio i 10.3.2022. godine i 17.4.2023., a i to svaki put u pratnji sina V. Rekla je da ima podatak da je NE bio i 2021. kod nje, ali nema podatak je li bio sam ili u pratnji.

26. Dakle iz iskaza obje parnične stranke, ali i iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka, a posebno E ME, VE i ZE, GE, ĆE i CE, proizlazi da su oba Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljena u vrijeme kada je tužitelj još bio dobrog zdravlja i funkcionalan, te da se mogao brinuti o sebi i supruzi, te da je imao i dobra primanja, a isto tako da su i odnosi u obitelji bili dobri. Nesporno je među strankama da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora bio zaposlen na poslovima u inozemstvu, te da je zbog posla izbivao dosta vremena, a isto tako da je dobro zarađivao.

27. Nije sporno među strankama, a proizlazi iz medicinske dokumentacije za tužitelja, te iskaza svjedoka da je tužitelj 2020. obolio od karcinoma debelog crijeva, radi čega je operiran u kolovozu 2020., nakon čega je smješten u Dom Eden u Velikoj Gorici, gdje je proveo dva mjeseca zajedno sa suprugom (koja je također bila narušenog zdravlja radi čega joj je bila potrebna pomoć), nakon čega su se tužitelj i njegova supruga vratili u stan u [adresa] u kojem su živjeli, da bi tužitelj 2023. godine imao moždani udar, radi čega su ponovno smješteni u Dom Sv. Ana u Zagrebu, gdje su boravili par mjeseci, da bi potom opet došli u svoj stan u [adresa], ozbiljno narušenog zdravlja i nemoćni, radi čega se o njima svakodnevno od brine ŠE.

28. Iz prometa po računu tužitelja kod HPB-a od 2010. pa do 2022. godine proizlazi da je tužitelj i iz svojih sredstava vršio određena plaćanja, a može se zaključiti da je financirao svoje potrebe i potrebe svoje supruge kao što je i sam u svom iskazu rekao u što sud vjeruje. Naime iz iskaza tužitelja, te u tom dijelu uvjerljivih iskaza svjedokinja E i ME, te svjedoka AE, proizlazi da su tužitelj i njegova supruga imali također solidna primanja od mirovina, a osim toga niti tuženik nije tvrdio suprotno.

29. Iz mail korespondencije između stranaka u razdoblju od 2010. do 2017. godine, koju je u spis dostavio tuženik (list 257-280 spisa), proizlazi da se tužitelj doista obraćao tuženiku vezano za razna pitanja i potreba oko kuće na Pagu, režija za tu kuću, legalizacije iste, poreza, ali i posudbe novca, te plaćanja troškova zubara za koje mu je tuženik obećao pomoć u financiranju.

29.1. Iz mail poruka iz 2016. godine, koju je tužitelj uputio tuženiku proizlazi da mu nudi prodaju stana u [adresa] za 90.000 kn u ratama po dogovoru, „da dovede u red plaćanje režijskih troškova, likvidira dug prema njemu u iznosu od 10.000,00 kn“. U istom mailu tužitelj je tražio tuženika još 10.000 kn da dovede u red tekuća plaćanja, plati kaznu, pa da bi tužitelj već imao već plaćenih 20.000,00 kn cijene za stan.

29.2. Nadalje, iz prometa po računu tuženika kod Erste&Steiermarkische banke proizlazi da je tuženik tužitelju kroz 2016., 2017. i do rujna 2018. godinu . za otplatu stana uplatio oko 17.600,00 kn, te pomoći 3.000,00 kn. Posljednja evidentirana uplata u iznosu od 500,00 kn za pomoć tužitelju je bila dana 27.9.2018. godine. Stoga sud prihvaća kao istinit iskaz tuženika da je financijski pomagao ocu u to vrijeme (što su potvrdili i saslušani svjedoci ZE i BE prijatelji tuženika koji su s tuženikom ljetovali u [adresa], gdje je boravio u tužitelj, družili se pa je logično, da su s tim bili i upoznati), a osim toga i sam tužitelj je priznao u svom iskazu da mu je tuženik nekada znao dati i nešto novca. Pri tome tužitelj nije dokazao da bi novac koji mu je tuženik uplatio, odnosno posudio vratio.

Paušalne tvrdnje E i ME da tuženik nikada nije financijski pomagao ocu, sud ne prihvaća, jer upravo suprotno proizlazi iz naprijed analiziranih dokaza.

30. Sud vjeruje tuženiku kada je rekao da su stranke razgovarale o načinu na koji bi tuženik stekao stan u [adresa] (kupoprodaja, oporuka), kako bi mu se odužio za pomoć do tada, jer to proizlazi iz naprijed navedene mail korespondencije, ali isto tako je sam tuženik u svom iskazu rekao da je upravo on ocu predložio uzdržavanje, kako bi ga zaštitio, što je otac prihvatio.

31. Prema tome, sud je stava da je ugovor o doživotnom uzdržavanju osim radi prijenosa vlasništva, kako je to tvrdi tuženik, doista sklopljen iz razloga što je tuženik već ranije pomagao ocu, kao i da mu nastavi pomagati i u buduće, što jasno i piše u oba ugovora.

32. Što se tiče smještaja tužitelja u Dom za stare i nemoćne EDEN u Velikoj Gorici, nakon operacije karcinom debelog crijeva u 8. mjesecu 2020. godine, iz Ugovora o pružanju usluga smještaja od 3.9.2020., proizlazi da je sklopljen između Maximus life j.o.o. i NEO, kao obveznice plaćanja, te da je ona navedena i kao član obitelji u tom domu za kontakte.

32.1. Isto tako spisu prileže uplatnice za smještaj tužitelja i njegove supruge u isti dom EDEN u Velikoj Gorici, plaćene od E i ME dana 6.9.2020. (smještaj za JEO 6.000,00 kn), 3.9.2020. (smještaj za [adresa].000,00 kn) 2.10.2020. (smještaj za JEO i [adresa].000,00 kn).

Stoga sud vjeruje tužitelju i svjedokinjama E i ME, čije iskaze su potvrdili i njihovi supruzi ĆE i CE, da su one plaćale dom, sredstvima roditelja, koji su imali dobra primanja, s tim da bi dodali ako je nešto bilo potrebno.

32.2. Tuženik u svom iskazu tvrdi da je on pronašao i smjestio oca u dom i dao sestri 6.500,00 kn na ruke da isti plati, a što je potvrdila i njegova supruga ŽE i svjedok BE (koji o tome ima posredna saznanja od samog tuženika). Međutim, sve da se i uzme kao istinito da je tuženik dao na ruke sestri iznos od 6.500,00 kn u gotovini za smještaj oca u dom, radilo bi se o iznosu za mjesec dana smještaja oca u dom, a otac je u domu bio nakon operacije karcinoma 2020. godine dva mjeseca, kako to proizlazi iz dokumentacije i iskaza svjedoka, dok za vrijeme smještaja u dom nakon moždanog udara 2023., tužitelj i tuženik nesporno nisu komunicirali.

33. Nadalje, iz brojne email korespondencije u spisu proizlazi da je komunikaciju vezano za liječenje tužitelja tijekom 2022., 2023. godine vršila NEO. Isto tako su iz dostavljene dokumentacije vidljive uplate režijskih troškova od GEO za NE tijekom 2021., 2022. i 2023. godine

Isto tako je vidljivo da je NEO imale brojne kontakte tijekom 2020. za smještaj roditelja u Dom, te 2022. i 2023. godine mailom vezano ostvarivanje socijalnih prava (invalidnina, naknada za pomoć u kući, gerontodomaćica i sl.), sa raznim službama za tužitelja.

Nadalje, iz dokumentacije u spisu proizlazi, da je 2023. godine, nakon što je tužitelj imao moždani udar, tužitelj zajedno sa suprugom smješten u Dom Sv. Ana u Zagrebu, a iz Molbe za smještaj od 15.2.2023. (za tužitelja), odnosno 25.2.2023. godine (za UE), proizlazi da je opet PE bila angažirana oko tog smještaja, kao i oko dostave ručka u kuću, nakon što su tužitelj i njegova supruga ponovno iz doma došli u svoj stan, kada je opet PE angažirala ŠE, koja dva puta dnevno dolazi tužitelju i obavlja sve kućanske poslove, brine o higijeni tužitelja, čistoći stana, rublja, a plaća ju tužitelj i njegova supruga iz svojih mirovina, a što tuženik i ne osporava.

34. Prema tome, sud vjeruje tužitelju, a i svjedocima E i ME, AE, ŽEO, da je od operacije karcinoma tužitelja 2020. godine, većina brige i angažmana oko tužitelja preuzela E i ME, a posebno nakon moždanog udara tužitelja 2023. godine nakon čega se tuženik nije niti pokušao stupiti u kontakt sa tužiteljem, već je samo primi na znanje tu informaciju od sestara.

35. Što se tiče tvrdnji tuženika da je vodio tužitelja liječniku, zubaru i sl., valja reći da je dr. TE stomatologinja, potvrdila, da je tužitelj u pratnji tuženika bio kod stomatologa 9. i 10, 3.2022. godine (prije podnošenja tužbe u ovom predmetu). Sud ne vjeruje ovoj svjedokinji da je tužitelj bio u pratnji tuženika i u travnju 2023. godine, jer i sam tuženik tvrdi u svom iskazu danom 10.6.2024. da oko godinu i pol dana o ocu brinu sestre, dok iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tek nakon ročišta na kojem su se stranke susrele 10.6.2024., počela komunikacija među njima, ali bez konkretne pomoći.

36. Što se tiče tvrdnje tuženika da je tužitelju kupio auto, što su potvrdili i saslušani svjedoci, supruga i prijatelji tuženika, valja reći da sve da je to i točno, navedeno nije bilo ugovoreno kao način uzdržavanja, pa prema tome navedeno nije niti relevantno.

37. Dakle, imajući u vidu sve naprijed navedeno sud zaključuje da su se odnosi među strankama počeli narušavati nakon što se tužitelj razbolio 2020. od karcinoma debelog crijeva i kada je trebao veću i češću potrebu za pomoći, a tužitelj je često zbog posla bio odsutan. Međutim, sud vjeruje da su kontakti postojali i da je tuženik kada je bio prisutan odveo tužitelja zubaru, što je potvrdila u svom iskazu svjedokinja dr. stomatolog TE, ali sud vjeruje tužitelju da je nezadovoljan odsustvom tuženika i otežanom komunikacijom sa tuženikom, te dovoljnom angažiranošću tuženika oko uzdržavanja odlučio podnijeti predmetnu tužbu, što je definitivno dovelo do prestanka komunikacije među njima i ispunjavanja obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju.

37.1. Prema tome, sud ne vjeruje tuženiku da bi postojao bilo koji drugi razlog za podnošenje ove tužbe.

38. Nije sporno da je komunikacija tijekom trajanja ovog postupka ponovno uspostavljena, nakon ročišta u lipnju 2024. godine, s tim da tuženik niti tvrdi, a niti ne dokazuje da tužitelju pruža pomoć sukladno obvezama iz sklopljenog ugovora.

39. Dakle, sud smatra da je tuženik preuzeo obvezu uzdržavanja svog oca ugovorima o doživotnom uzdržavanju sklopljenim 2014. i 2018. godine, te da je do 2018. godine financijski pomagao ocu bili posudbama novca, bilo plaćanjima računa i sl. i to na zahtjev oca, jer otac drugi oblik pomoći tada tužitelj nije niti trebao sve dok 2020. nije teško obolio od karcinoma debelog crijeva radi čega je operiran u 8 mjesecu 2020. godine, kada počinje potreba za konkretnom pomoći vezano za njegovo zdravstveno stanje, smještaj u dom i organizaciju njegovog života, kada se zbog činjenice što tuženik objektivno većinu vremena nije prisutan u Zagrebu zbog posla, angažiraju njegove sestre E i IEO, koje pretežno fizički, a dijelom i financijski organiziraju pomoć roditeljima, s obzirom da roditelji, odnosno tužitelj ima dobra primanja i većim dijelom sam potrebe najprije smještaja u dom, a potom i gospođu koja im pomaže svakodnevno u kućanstvu, dok je tuženikova pomoći roditeljima u to vrijeme bolesti i teško narušenog zdravlja, pa sve do pokretanja ovog spora bila sporadična, ili je nije bilo, što je po mišljenju ovog suda i razlog zašto tužitelj traži da se ugovori o doživotnom uzdržavanju sklopljeni među njima raskinu.

Niti tuženik, a niti svjedoci, njegova supruga i prijatelji nisu naveli niti jednu konkretnu situaciju u kojoj bi tužitelj odbio primiti pomoć ili bilo koji vid uzdržavanja od tuženika, već su oni paušalno govorili o tome da oni ne komuniciraju na inzistiranje tužitelja, jer da želi raskinuti ugovore. Supruga tužitelja ŽE je vrlo neuvjerljivo govorila da su oni godinu dana pokušavali uspostaviti kontakte sa dedom, ali da se deda nije javljao na telefon. Stoga sud ne vjeruje tuženiku da je tužitelj odbijao pomoć, pa da zato pomoć nije pružao.

39.1. Pri tome valja reći da obveze tuženika kao davatelja uzdržavanja jasno proizlaze iz sklopljenih ugovora o doživotnom uzdržavanju, tako da nije potrebno da je tužitelj, ili njegove sestre koje su preuzele brigu oko oca zahtijevaju uzdržavanje, odnosno pomoć od tuženika i obavještavaju tuženika o zdravstvenom stanju tužitelja.

40. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci pod I.

41. Što se tiče glavnog protutužbenog zahtjeva, kojim tuženik-protutužitelj traži da se utvrdi da ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između stranaka ima karakter darovnog ugovora, valja reći da tuženik potpuno neosnovano traži to utvrđenje, jer je tuženik sam u svom iskazu rekao da je on kako bi zaštito oca predložio ocu sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju (ne darovanju), s čim se otac suglasio, nakon čega su otišli javnom bilježniku.

Stoga je taj zahtjev valjalo odbiti kao u izreci pod II.

42. Nadalje, što se tiče eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, na isplatu iznosa od 12.000,00 eura, pomoći koju je prema tvrdnjama ukupno tuženik platio tužitelju, taj zahtjev je djelomično osnovan.

42.1. Naime iz prometa po računu tuženika kod Erstebanke proizlazi da je tuženik tužitelju na ime pomoći platio 13.6. i 27.9. 2018. ukupno 3.000,00 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro=7,53450 kn iznosi 398,17 eura.

42.2. Prema tome, kako je otpala osnova temeljem koje je plaćanje izvršeno, s obzirom je odlučeno da se raskidaju predmetni ugovori o doživotnom uzdržavanju, a tužitelj nije osporavao te uplate, niti je tvrdio niti dokazao da je novac vratio tuženiku, to je u tom dijelu zahtjev tužitelja osnovan, pa je odlučeno kao u izreci pod III., dok je preko tog iznosa, za iznos od 11.601,83 eura, zahtjev neosnovan, jer tužitelj nije dokazao uplate pomoći u tom iznosu, kako to proizlazi iz obrazloženja pod toč. 30.2., pa je odlučeno kao u izreci pod toč. III.

U Zagrebu, 29. travnja 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika