Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: Pr-312/2020-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice ĐŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupana po punomoćniku Hani Lukić Hob odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Dom za odrasle osobe Nuštar, OIB: 12399538329, Vatroslava Lisinskog 1a, Nuštar zastupan po punomoćniku Nedi Brčić odvjetnici iz Vinkovaca, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 25. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Hane Lukić Hob odvjetnice iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika Nede Brčić odvjetnice iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DOM ZA ODRASLE OSOBE NUŠTAR (OIB: 12399538329), Nuštar, V. Lisinskog 1A, da tužiteljici OŽI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplati bruto iznos od ukupno 3.234,94 €, zajedno sa zateznom kamatom koja se do 31. 07. 2015. god. određuje u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 01. 08. 2015. god. do 31.12.2022. god. koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. 01. 2023. god. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, tekućom na iznos od - 411,81 € počev od 01. 01. 2013.god. do isplate,

- 601,60 € počev od 01. 01. 2014.god. do isplate,

- 902,35 € počev od 01. 01. 2015.god. do isplate,

- 923,44 € počev od 01. 01. 2016.god. do isplate,

- 353,38 € počev od 01. 01. 2017.god. do isplate,

- 42,36 € počev od 15. 08. 2017.god. do isplate,

kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 3.197,73 eura, na koji također teče zatezna kamata prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, počev od dana donošenja presude pa sve do isplate,

- sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće iz točke I. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku 21. srpnja 2017. podnijela tužbu kod Općinskog suda u Vukovaru, protiv tuženika kao poslodavca, radi isplate.

2. U tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od 18. siječnja 2000. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojim je ugovoren rad u punom radnom vremenu od 8 sati dnevno na poslovima njegovatelja, a tuženik se kao poslodavac obvezao radniku isplaćivati plaću i dodatke na plaću sukladno odredbama važećeg Kolektivnog ugovora. S obzirom na specifičnu djelatnost tuženika poslovi se obavljaju kontinuirano, uključujući subote, nedjelje, rad noću, u turnusima, prekovremeno, rad u pripravnosti, dežurstvu i dr. Tužiteljica smatra da je tuženik kao poslodavac bio u obvezi kod obračuna plaće za tužiteljicu uključiti stvarno odrađeni broj sati adekvatno evidentirati i isplatiti odrađene prekovremene sate uz primjenu važećeg KU, Pravilnika o radu i Zakona o radu što nije učinio. Tužiteljica ističe da joj utuženi dodaci nisu isplaćeni, odnosno da nisu isplaćeni u cijelosti. Naime, dio sati nije evidentiran, a dio koji je evidentiran plaćen je po redovnoj satnici, a ne kao prekovremeni rad. Osim toga, tuženik je blagdane obračunavao kao radne dane i pogrešno uračunavao u redovnu tjednu i mjesečnu satnicu. Nakon dostave dokumentacije tuženika, tužiteljica je podneskom od 27. listopada 2017. povisila tužbeni zahtjev na iznos od 15.150,00 kn, a nakon provedenog vještačenja tužiteljica je postavila konačni zahtjev za isplatu potražujući iznos od 28.883,63 kn, sada izraženo u valuti eura iznos od 3.833,52 eura, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i naknadu troškova postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je tužiteljica zaposlenik tuženika. Navodi da je rad kod tuženika organiziran u 40 satnom radnom tjednu prema kojem je tuženik vršio obračun i isplatu plaće. Osporava navode tužbe da nije obračunao plaću i dodatke na plaću sukladno zakonu i Kolektivnom ugovoru. Navodi da tužiteljica nije nikada radila više od 8 sati dnevno niti više od 5 dana u tjednu, jedan tjedan po 6 dana, a da nije nikada više radila od 40 sati tjedno, te da je sve tužiteljici i plaćeno. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlaže sudu da tužiteljicu odbije sa tužbenim zahtjevom i obveže na plaćanje parničnog troška.

4. Po provedenom dokaznom postupku Općinski sud u Vukovaru, pred kojim se prvotno vodio ovaj postupak, donio je presudu pod brojem Pr-110/2017-20 od 27. rujna 2019. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 15.150,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

4.1. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici od 15.150,00 kn. U točki III. izreke je naloženo tuženiku naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.349,16 kn, u roku 8 dana. Pod točkom IV. izreke je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 9.620,00 kn.

5. Povodom uložene žalbe tužiteljice i tuženika navedena prvostupanjska presuda ukinuta je odlukom višega suda, Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 1658/19-3 od 26. ožujka 2020. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju odluke višeg suda navodi se da je potrebno utvrditi koje poslove njege tužiteljica obavlja i u kojem opsegu. Naime, ako je pravo na uvećanje plaće različito regulirano Ugovorom o radu i odredbama KU/14, potrebno je primijeniti ono pravo koje je za tužiteljicu povoljnije, sukladno odredbi članka 7. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.). Također je dana uputa prvostupanjskom sudu da pozove vještaka na dopunu nalaza i mišljenja sukladno prigovorima tuženika, te ukoliko vještak ne uspije otkloniti nejasnoće u svom nalazu i mišljenju, potrebno je odrediti novo vještačenje, sukladno prijedlogu tuženika. Viši sud je uvažio žalbu tužiteljice kao osnovanu, te ukinuo rješenje prvostupanjskog suda od 19. rujna 2019. kojim nije bila dopuštena objektivna preinaka tužbe u smislu povećanja zahtjeva.

6. Po povratu spisa iz višega suda, Općinski sud u Vukovaru rješenjem broj Pr- 85/2020-3 od 17. srpnja 2020. oglasio se mjesno nenadležnim. Poziva se na odredbu članka 12. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine 67/18.) kojom je propisano da, ako nakon stupanja na snagu spomenutog Zakona, viši sud povodom pravnog lijeka predmet vrati na ponovni postupak, dostavit će ga sudu mjesno nadležnom sukladno ovom zakonu. Kako je Zakonom o područjima i sjedištima sudova koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. člankom 2. ustrojen Općinski sud u Vinkovcima, među ostalim mjestima i za Nuštar, gdje tuženik ima sjedište, to je pozivom na odredbu članka 65. Zakona o parničnom postupku Općinski sud u Vukovaru predmet ustupio Općinskom sudu u Vinkovcima, kao mjesno nadležnom sudu.

7. U nastavljenom postupku pred Općinskim sudom u Vinkovcima, u svrhu dokaza ovaj sud je izvršio uvid u dokaze provedene pod ranijom oznakom predmeta Pr-110/2017 u predmetu kod Općinskog suda u Vukovaru i to uvidom u priloženi Ugovor o radu, Aneks Ugovora o radu, obračun plaće za tužiteljicu, evidenciju rada (listovi 12-17 spisa), evidenciju rada (listovi 35-154 spisa), obračune plaće za tužiteljicu (listovi 155-213 spisa), uvid u priložene Odluke tuženika o rasporedu radnog vremena i Odluke o nejednakom rasporedu radnog vremena (listovi 219-224 spisa), uvid u pismeni nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke Krešimira Strmotića od 26. kolovoza 2019., kao i usmeno obrazloženje nalaza vještaka dano na ročištu od 19. rujna 2019. kod Općinskog suda u Vukovaru. Nadalje, provedena je dopuna knjigovodstvenog vještačenja od 12. rujna 2022. po vještaku Krešimiru Strmotiću po rješenju Općinskog suda u Vinkovcima Pr-312/2020 od 24. rujna 2021. (sukladno uputi iz obrazloženja odluke višega suda), saslušan je vještak Krešimir Strmotić na raspravi kod ovoga suda od 13. prosinca 2022., provedeno je novo knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku ĐŽ dipl. oec. iz [adresa], kao i dopuna vještačenja uz saslušanje vještaka na ročištu od 25. ožujka 2026.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu dodatka na plaću s osnova ostvarenog prekovremenog rada, za isplatu razlike plaće s osnova pogrešnog načina obračuna plaće zbog razlike u tumačenju pojma osnovne plaće, te s tim u vezi isplata razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, sve za razdoblje od srpnja 2012., cijelu 2013., 2014., 2015. , 2016., te zaključno sa srpnjem 2017.

9. Između stranaka nije sporno da tužiteljica ima s tuženikom sklopljen ugovor o radu od 18. siječnja 2000. i Aneks ugovora o radu od 17. srpnja 2003. zaključen na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom na radnom mjestu njegovatelj. U Aneksu ugovora ugovoreno je da se radnik razvrstava na radno mjesto IV vrste namještenik s koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen 0,70 i da ima pravo na uvećanje plaće s osnova uvjeta rada u visini od 23%. , te se poslodavac obvezuje da će radniku isplatiti naknade u iznosu i visini određenoj Kolektivnim ugovorom.

10. Iz Odluke o rasporedu radnog vremena tuženika od 27. ožujka 2015., 29. veljače 2016. sud je utvrdio da njegovatelji rade u tri smjene, prva smjena od 6-14 sati, druga smjena od 14-22 sata i treća smjena od 22-6 sati, te da je radno vrijeme 8 sati dnevno odnosno 40 sati tjedno, Odlukom o rasporedu radnog vremena od 30. prosinca 2016. njegovatelji rade u tri smjene sve dane u tjednu uključujući subote, nedjelje, praznike i blagdane. Tuženik je 27. ožujka 2015. i 26. veljače 2016. donio Odluku o nejednakom rasporedu radnog vremena iz koje proizlazi da radnik u tjednu može raditi najviše 50 sati uključujući prekovremeni rad.

11. Komisija za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnike socijalne skrbi (dalje tumačenje Komisije) je na sjednici 12. prosinca 2011. na postavljeno pitanje smatra li se prekovremenim radom ako radnik radi tj. dežura u ustanovi subotom i nedjeljom, budući da mu je satnica 40 sati tjedno, dala tumačenje koje glasi: "Sukladno odredbi čl. 21. KU, ako radnik radi u ustanovi subotom i nedjeljom, te ako je s tim odrađenim satima njegovo mjesečni fond radnih sati duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati za taj mjesec, takav rad se smatra prekovremenim radom." Nadalje, Komisiji je postavljeno i pitanje da li se pri rasporedu radnog vremena (u slučaju kad je nemoguće složiti idealan raspored radnog vremena, da svi radnici koriste slobodne dane u tijeku jednog mjeseca gledano kalendarski) višak sati se na kraju mjeseca računa kao prekovremeni rad dala tumačenje koje glasi "U ovom slučaju, višak sati na kraju mjeseca računa se kao prekovremeni rad, ukoliko kroz razdoblje od 4 mjeseca fond sati prelazi redovno radno vrijeme, a u ustanovi je radno vrijeme raspoređeno sukladno odredbi čl. 46. st. 3. ZOR-a i čl. 19. KU".

12. Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi (NN 133/2011), čl. 55. propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu radnog staža, te da dodatke na osnovnu plaću čine uvećanja plaća, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i stimulacija. Sadržajno isto glasi odredba čl. 43. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (NN 42/2014). Kolektivnim ugovorom/2011 čl. 57. propisano je da osnovna plaća radnika uvećat će se za: - rad noću 40%, - prekovremeni rad 50%, - rad subotom 25%, - rad nedjeljom 35%, - dvokratni rad 10%, - za rad u drugoj smjeni, ako radnik radi u smjenskom radu 10%, te da za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom ili rad na dane Uskrsa radnik ima pravo na plaću uvećano 150% kao i da se dodaci iz tog članka međusobno ne isključuju. Sadržajno istovjetna odredba predviđena je u čl. 45. Kolektivnog ugovora/2014 s tim što se dodatak od 10% za rad u drugoj smjeni odnosi i na rad u turnusima.

13. Sporno je među parničnim strankama da li tužiteljici za sate odrađene iznad fonda radnih sati (dane rada bez državnih praznika koji pada u radni dan) pripadaju dodaci za prekovremeni rad, neovisno što je rad na državni praznik – ako ga je bilo – uvećano plaćen, što zastupa tužiteljica ili da se o prekovremenom radu može govoriti jedino ako je tužiteljica radila tjedno više od 40 sati, koje stajalište zastupa tuženik. Također je sporno da li se tužiteljici svi sati rada blagdanom imaju računati kao prekovremeni rad ili samo oni sati koji prelaze redoviti mjesečni fond sati.

14. Na prijedlog tužiteljice, u postupku kod Općinskog suda u Vukovaru, bilo je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku Krešimiru Strmotiću dipl. oec. iz [adresa] na čiji nalaz tužiteljica nije imala primjedbe, dok je tuženik prigovorio nalazu u cijelosti.

15. U skladu s uputom iz obrazloženja odluke višega suda, ovaj sud je rješenjem od 24. rujna 2021. odredio dopunu vještačenja po vještaku Krešimiru Strmotiću, dipl. oec. iz [adresa], radi otklanjanja prigovora tuženika iznesenih na nalaz vještaka. Obzirom da imenovani vještak nije otklonio sve primjedbe tuženika, to je sud na prijedlog tuženika odredio provođenje novog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po sudskom vještaku ĐŽ, dipl. oec. iz [adresa].

16. Imenovana vještakinja ĐŽ u svom pismenom nalazu i mišljenju od 5. veljače 2025. navodi da je odredbom članka 19. KU za djelatnost socijalne skrbi (NN 133/2011.) određeno da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno. Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka. U djelatnosti socijalne skrbi nema preraspodjele radnog vremena. Dnevno radno vrijeme raspoređuje se isključivo u jednoj smjeni, a iznimno, ako je to nužno, može se odrediti dvokratni rad, za što poslodavac mora dobiti suglasnost sindikata. Odredba članka 46. Zakona o radu, koja se odnosi na dodatke s osnova uvjeta rada, može se primijeniti kada je to izuzetno potrebno za poslove koji se obavljaju u više različitih programa, odnosno na različitim lokacijama u domovima socijalne skrbi uz obveznu primjenu stavka 2. članka 19. i odredbi Zakona o radu.

17. Nadalje, u svom nalazu vještakinja se poziva na odredbu članka 21. točka 1. spomenutog KU kojom je određeno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Mjesečni fond odrađenih sati pojedinog radnika čine svi sati koje je radnik odradio tijekom mjeseca, bez obzira je li radnik radio radnim danom, neradnim danom ili blagdanom.

18. Odredbom članka 57. točka 1. spomenutog KU određeno je da će se osnovna plaća radnika uvećati za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za dvokratni rad 10%, za rad u drugoj smjeni ako radnik radi u smjenskom radu 10%.

19. KU za djelatnost socijalne skrbi (NN 42/2014.) u članku 45. navodi da će se spomenuta povećanja primijeniti na plaću radnika. Članak 46. spomenutog KU također propisuje u kojim će se slučajevima osnovna plaća uvećati s osnova uvjeta rada.

20. Imajući u vidu spomenute odredbe Kolektivnih ugovora za djelatnost socijalne skrbi, koji su bili u primjeni u utuženom periodu, imenovani vještak ĐŽ navodi kako je pregledom dokumentacije u spisu utvrdila da je u pojedinim mjesecima u kojima je ostvaren prekovremeni rad, tuženik obračunao i platio redovan rad, ali ne i uvećanje od 50% za prekovremeni rad. U nekim mjesecima nije uopće plaćen niti iznos redovnog rada (100%) niti uvećanje za prekovremeni rad (50%). Zaključak je vještaka da ukupno neplaćeni prekovremeni rad za razdoblje od 2012. do 2017. iznosi ukupno 1.292,60 eura, dok ukupno ostali dodaci iznose 1.295,35 eura. Kada se ovi iznosi uvećaju za dodatak od 25% s osnova uvjeta rada (članak 6. KU) dobije se iznos od 3.234,94 eura. Po pojedinim utuženim godinama ta razlika plaće iznosi i to u 2012. godini iznos od 411,81 euro, u 2013. godini 601,60 eura, u 2014. godini 902,35 eura, u 2015. godini 923,44 eura, u 2016. godini 353,38 eura, te u 2017. godini 42,36 eura, tako da sveukupno neplaćena razlika plaće iznosi 3.234,94 eura s uvećanjem za dodatke po članku 46. KU.

21. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz vještaka ĐŽ, te ističe da nema većih odstupanja u izračunu od nalaza vještaka Krešimira Strmotića. Kako tužiteljica smatra da je vještakinja postupila po rješenju suda, to je u podnesku od 24. travnja 2025. postavila svoj tužbeni zahtjev na bruto iznos od 3.234,94 eura, koliko je to vještačenjem utvrđeno da iznosi neisplaćena razlika plaće s osnove prekovremenih sati i dodataka na plaću. U postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica nije potraživala zakonsku zateznu kamatu na svakomjesečni pripadajući iznos razlike plaće, nego na godišnjem nivou i to počev od 1. siječnja naredne godine u odnosu na prethodnu godinu.

22. Na nalaz vještaka ĐŽ tuženik je istaknuo primjedbe te ponovno ističe da je puno radno vrijeme sukladno odredbi članka 61. stavak 1. Zakona o radu određeno na bazi tjednog rada, a ne mjesečnog. Osim toga, stranke nisu ugovorile plaću na bazi sata rada, da bi broj radnih sati u mjesecu utjecao na plaću, već su definirali kao rad od 40 sati tjedno, tako da se može govoriti o prekovremenom radu samo u slučaju eventualnog rada preko 40 sati tjedno. Kako je vještak ĐŽ u svom izračunu također pošla od mjesečnog fonda sati, to je tuženik predložio da vještak sačini dopunu nalaza u kojem neće izračun bazirati na mjesečnom fondu radnih sati, već će poći od činjenice ugovorenog punog radnog vremena tužiteljice od 40 sati tjedno, te na temelju 40-satnog radnog tjedna utvrditi je li tužiteljica u utuženom vremenskom razdoblju u bilo kojem tjednu radila duže od 40 sati.

23. U očitovanju na primjedbe tuženika vještak ĐŽ navodi kako nije utvrdila da je tužiteljica u određenom tjednu radila duže od 40 sati tjedno, međutim u određenom tjednu je imala evidentiranih 40 sati, ali zbog pomaka (ponedjeljak-petak, na nedjelja-četvrtak) u konačnici je imala odrađenih 8 prekovremenih sati koji su uredno evidentirani u evidenciji radnog vremena, ali nisu obračunati u obračunskoj listi, kao niti plaćeni. Tako u pismenom obrazloženu svog nalaza kao primjer vještak navodi da je u mjesecu studenom 2014. evidentirano rada 176 sati, a prema propisanoj satnici studeni 2014. ima 160 radnih sati. Prema obračunskoj listi za obračun plaće je obračunato i plaćeno 160 sati. Odrađeno je 176 sati, a trebalo je 160, pa je obračunat prekovremeni rad. međutim, pregledom evidencije niti u jednom tjednu nije odrađeno više od 40 sati, međutim na kraju mjeseca zbrojem svih sati koji su evidentirani i usporedbom s propisanom mjesečnom satnicom, vještakinja je utvrdila da takvom primjenom prava postoji prekovremeni rad.

24. U svom usmenom obrazloženju nalaza danom na raspravi kod ovog suda 25. ožujka 2026. vještakinja je iskazala da se prilikom utvrđivanja prekovremenog rada i dodataka na plaću rukovodila evidencijom radnog vremena, kao i odredbama spomenutih kolektivnih ugovora za djelatnost socijalne skrbi. Ukoliko bi se utvrđivala razlika između mjesečnog propisanog fonda sati i stvarno odrađenog rada, tada se ukazuje neplaćeni prekovremeni rad, kako je utvrdila u svom osnovnom nalazu. Međutim, ukoliko bi se gledao svaki tjedan posebno, dakle 40 sati rada tjedno, u tom slučaju je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici, te nema duga s osnove prekovremenih sati rada, kao ni duga po osnovi isplate drugih dodataka.

25. Pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad postoji isključivo ako je utvrđeno postojanje prekovremenog rada, a u konkretnom slučaju to je ostvareno. Naime, iako je Odlukom tuženika bila izvršena preraspodjela radnog vremena i prosjek vremena nije prelazio 40 sati tjedno, vještačenjem je kroz evidenciju rada utvrđeno da postoji višak sati. U konkretnom slučaju nesporno je da je kod tuženika bila uvedena preraspodjela radnog vremena u smislu članka 66. Zakona o radu, slijedom čega je dopušteno odstupanje od punog radnog vremena u pojedinim tjednima.

26. Obzirom da je vještak financijsko-knjigovodstvene struke ĐŽ, a koje vještačenje je upravo provedeno na prijedlog tuženika i radi otklanjanja primjedbi i prigovora tuženika na raniji nalaz vještaka Krešimira Strmotića, vještakinja ĐŽ utvrdila da je na mjesečnom nivou fonda sati postojao neplaćeni prekovremeni rad kod tužiteljice, sud prihvaća ovaj izračun vještaka jer isti svoju potporu nalazi u izraženom stajalištu Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi od 12. prosinca 2011.

27. Po ocjeni ovog suda prigovor tuženika da nema prekovremenog rada ako tužiteljica nije u tjednu radila duže od 40 sati i da joj se plaća i dodaci na plaću moraju obračunati isključivo na toj bazi, nije osnovan. Potrebno je za istaknuti da je sudski vještak ĐŽ pri izradi nalaza imala svu raspoloživu evidenciju radnog vremena tužiteljice, sačinjenu od strane tuženika, te vodeći računa o pravilima preraspodjele radnog vremena, te da je mjesečni fond odrađenih sati tužiteljice utvrđen na temelju evidencije rada tuženika. Ukoliko bi se isključivo kao baza za izračun uzimao samo 40-satni radni tjedan, u situaciji kada u određenim mjesecima nije bio puni tjedan, za taj tjedan u mjesecu plaća se de facto ne bi mogla izračunati na navedenoj osnovi.

28. Kako iz nalaza vještaka ĐŽ proizlazi da tuženik nije obračunao i isplatio sve sate rada ostvarene izvan punog radnog vremena, vodeći računa o pravilima preraspodjele radnog vremena, te da tužiteljici nisu isplaćeni i svi pripadajući dodaci na plaću, to je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, kako je postavljen u podnesku od 24. travnja 2025., a nakon provedenog vještačenja po vještaku ĐŽ čiji nalaz sud u cijelosti prihvaća kao objektivno i stručno izrađen. Naime, vještakinja je jasno obrazložila da tokom mjeseca svaki tjedan ne traje uredno 40 sati, odnosno da se ne radi o tjednu koji traje od ponedjeljka do petka, tako da proizlazi da je potrebno za ispravan izračun uzeti mjesečni fond sati rada, prema kojem izračunu prekovremeni rad tužiteljici nije plaćen u cijelosti.

29. Prilikom donošenja odluke u ovom predmetu, ovaj sud je imao u vidu da je u više identičnih predmeta, pravomoćno okončanih protiv istog tuženika, prihvaćeno naprijed iznijeto stajalište ovog suda (presuda Općinskog suda u Vukovaru broj: Pr- 116/2018 od 23. studenog 2020. potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1261/2020 od 20. siječnja 2021., presuda Općinskog suda u Vukovaru broj:

Pr-79/2017 od 27. lipnja 2022. potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj: Gž R-646/2022 od 11. svibnja 2023.).

30. Imajući u vidu sve naprijed izloženo, sud je donio odluku kao u izreci presude na dosuđeni iznos glavnice u iznosu od 3.234,94 eura, tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata na način kako je to postavila u tužbenom zahtjevu, po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

31. U svezi istaknutog prigovora zastare valja navesti sljedeće. Zakonom o radu (NN 93/14) čl. 139. propisano je da ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Novi rok zastare od 5 godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja na snagu novog Zakona o radu, ali i potraživanja koja su dospjela prije njegovog stupanja na snagu uz uvjet da do 07. kolovoza 2014. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. Kako najstarije tužiteljevo potraživanje se odnosi na srpanj 2012. koje dospijeva do 15. kolovoza 2012. očito je da do stupanja na snagu novog Zakona o radu nije nastupila zastara, te se primjenjuje petogodišnji rok, a u tom roku kako najstarije potraživanje o dospjelosti pa do podnošenja tužbe nije zastarjelo tako i sva naredna nisu zastarjela. Stoga ovaj sud istaknuti prigovor zastare smatra neosnovanim.

32. Bruto plaća sastoji se od neto plaće i doprinosa, poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak i sukladno Zakonu o porezu na dohodak (NN 115/2016.) i Pravilnika o porezu na dohodak (NN 1/2017) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, iz čega proizlazi zaključak da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela te porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je tužitelja valjalo odbiti glede dosude zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak na dosuđeni iznos razlike bruto plaće.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u nastavku teksta ZPP), a odnosi se na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku-odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura. Troškovi tužitelja obuhvaćaju sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastav žalbe od 4. listopada 2019. = 125 bodova (Tbr. 10. toč 1. OT), sastav četiri obrazložena podneska = svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT može se priznati najviše četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku), sastav još dva podneska = svaki po 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), zastupanje na šest ročišta kod suda = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), pristup jednom ročištu od 4. listopada 2017. = 50 bodova (Tbr. 9. toč. 2. OT), zastupanje na jednom ročištu za objavu presude od 27. rujna 2019. = 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), što ukupno nosi 1425 bodova, te pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.850,00 eura (punomoćnik odvjetnik nije u sustavu PDV-a). Tužiteljici je također priznat i odobren trošak plaćenog predujma za knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 347,73 eura, tako da je tužiteljici sveukupno priznat i dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.197,73 eura. Punomoćniku tužitelja nije odobren trošak pristupa na ročište za objavu presude za dan 29. travnja 2026., obzirom da na navedno ročište nije niti pristupio.

33.1. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona i članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.), tekuće od presuđenja do isplate.

U Vinkovcima 29. travnja 2026.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Hana Lukić Hob, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnica Neda Brčić, Vinkovci - punomoćnik tuženika