Poslovni broj: Pn-2057/2025-60

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Marku Ivrlaču, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Pavičić & partneri, Zagreb, protiv tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 16. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sa iznosa od 17.873,55 Eura sa zateznim kamatama na iznos od 22.169,04 Eura sa zateznim kamatama.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Strojarska cesta 11, 10000 Zagreb, OIB: 80572192786 platiti tužitelju CČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 22.169,04 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od podnošenja tužbe, pa do isplate, te nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju CČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, troškove parničnog postupka u iznosu od 633,93 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 3. listopada 2017., u Zagrebu, u ulici Republike Austrije-pružni prijelaz, majka tužitelja, GČ je kao pješakinja prelazila cestovni prijelaz između Magazinske ceste i Jagićeve ulice, preko željezničke pruge, prilikom čega je na istu naletio vlak broj 611006 te je ista uslijed predme tnog naleta vlaka smrtno stradala. Predmetnim vlakom je upravljao strojovođa NČ, zaposlenik društva HŽ-PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., koji je uzrokovao predmetnu nezgodu, a obzirom da isti nije pravovremeno započeo s radnjom kočenja. Odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju proizlazi iz odredbe čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO), prema kojoj poslodavac odgovara za štetu koju prouzroči njegov radnik na radu ili u vezi s radom trećoj osobi. Tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog smrti bliske osobe u iznosu od 225.000,00 kn, za troškove crnine 5.000,00 kn, za troškove nadgrobnog spomenika 20.000,00 kn i za troškove karmina 8.000,00 kn, a ukupno 258.000,00 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da u tužbi nisu navedene bitne činjenice koje će biti potrebno detaljno utvrditi u postupku i to da je prednica tužitelja prelazila je ŽCP između Magazinske i Jagićeve ulice, da je predmetni prijelaz je osiguran, a na istom se nalaze četiri kolosijeka, da se uz prijelaz nalaze znakovi upozorenja zabrana obavezno zaustavljanje i zabrana prometa, na prijelazu se između ostalog nalazi i zaštitna rampa, da se prednica tužitelja se provukla ispod spuštene rampe te je nakon toga do prvog kolosijeka prešla put od 7 metara, te od 1. do 3. kolosijeka gdje je nastradala prešla put od 9 metara. Tuženik po pitanju osnova tužbenog zahtjeva ističe da je prednica tuženika protupropisno prelazila željezničko-cestovni prijelaz na način da se provukla ispod spuštene rampe, da nije utvrđeno da je radnik tuženika prekoračio brzinu kretanja niti imao bilo kakve druge nepravilnosti vezano za vožnju predmetnog vlaka, da je radnik na željezničko-cestovnom prijelazu vikao prednici tužitelja da stane i da pazi, a na što ona nije reagirala, a strojovođa je trubio. Tuženik navodi da priloženi nalaz i mišljenje vještaka u kaznenom postupku niti podignuta optužnica nikako ne mogu biti osnova odgovornosti tuženika, obzirom da nije utvrđena štetna radnja niti uzročno-posljedična veza niti protupravnost ponašanja radnika tuženika, dok je predmetna šteta nastala iz razloga isključive odgovornosti prednice tužitelja. Činjenica da je strojovođa mogao stati da je uzimajući u obzir brzinu vlaka zaveo brzo kočenje kada je mogao vidjeti prednicu tužitelja na 1. kolosijeku kao osnova odgovornosti je neosnovano jer ulazi u pitanja stanja svijesti kako radnika tuženika tako i prednice tužitelja. Pitanje svijesti strojovođe je da li je isti mislio da će stradala stati prije kolosijeka kojim prometuje vlak, pitanje da li bi bilo ozlijeđenih putnika u vlaku da se zavelo brzo kočenje. Tuženik prigovara osnovu tužbenog zahtjeva kao neosnovanom, te prigovara ispunjenju svih potrebnih elemenata odštetne odgovornosti, pogotovo što u postupanju radnika tuženika nije bilo protupravnosti, nije ispunjenja štetna radnja odnosno propust radnika tuženika niti uzročno-posljedična veza. Suprotno tome, radnje odnosno ponašanje prednice tužitelja su bile protupropisne te kao takve eskulpirajući faktor za odgovornost tuženika. Činjenica da je radnik tuženika mogao stati da je odmah zaveo brzo kočenje u trenutku kada je mogao vidjeti prednicu tužitelja uz prvi kolosijek, uz vožnju putnika u vlaku za čiju sigurnost istovremeno odgovara, dok vozi vlak sukladno propisima te može vidjeti osobu koja nepropisno prelazi preko kolosijeka, te za koju ne zna kada se nalazi ispred prvog kolosijeka da li će stati ili nastaviti, ne može biti valjana pravna osnova odgovornosti tuženika, te se iz gore navedenog razloga istom tuženik u potpunosti protivi. Tuženik prigovara visini postavljenog tužbenog zahtjeva kao previsoko postavljenom te nepotkrijepljenog relevantnom dokumentacijom.

3. Presudom Općinskog građanskog suda u zagrebu posl.br. Pn -2683/2020-47 u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 17.873,55 EUR (134.668,24 kn) s pripadajućom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate kao i zahtjev za naknadu parničnog troška također sa zakonskom zateznom kamatom. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 633,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 10. siječnja 2025. do isplate dok je pod točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 583,32 EUR sa zateznom kamatom.

4. Povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Varaždinu donio je rješenje posl.br. Gž-434/2025-2 od 24. rujna 2025. u toči I. izreke ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2683/2020-47 od 10. siječnja 2025. u točki I. i II. izreke presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu u ukinutom dijelu na ponovno suđenje. Točkom II izreke odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci, a točkom III izreke određeno je da nepobijano rješenje te točka III. izreke presude prvostupanjske presude nisu bili predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

5. Podneskom od 13. studenog 2025. tužitelj je povisio tužbeni zahtjev na način da zahtjeva isplatu iznosa od 22. 169,04 Eura. Tuženik se podneskom od 10. prosinca 2025. usprotivio preinaci povećanjem tužbenog zahtjeva. Sukladno odredbi iz čl. 190 ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od navedene odredbe, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Budući da sud smatra da je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka sud je odlučio kao u točki I. rješenja te je dopustio preinaku tužbe.

6. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: smrtni list (list 5 spisa), potvrdu o smrti (list 6-8 spisa), liječničko izvješće o smrti (list 9 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 10- 11 spisa), zapisnik o očevidu (list 12-15 spisa), nalazi i mišljenje ŠČ (list 16-20 spisa), optužnicu (list 21-23 spisa), nalaz i mišljenje Srećka Hlišća (list 36-40 spisa), spis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KO-DO- 1589/2020, uplatnicu (list 53 spisa), račun i zaključnicu (list 54-56 spisa), saslušao je svjedoka ČČ (list 75-76 spisa), proveo je vještačenje po vještaku za željeznički promet i vozila Mladenu Nikšiću (list 86-94,113-115 spisa), saslušao je tužitelja (list 143-144 spisa) te je izvršen uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u zagrebu posl.br. K-DO-2602/2018.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno /odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP) utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Među strankama je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja i visina štete.

9. Uvidom u smrtni list, potvrdu o smrti i zapisnik o očevidu sud je utvrdio da je dana 13. listopada 2017. u 14.42 sata na pružnom prijelazu u Zagrebu, Republike Austrije došlo do prometne nezgode u kojoj je smrtno stradala GČ na način da je došlo do naleta vlaka br. 611006 na GČ koja je u prometu sudjelovala kao pješakinja. Iz zapisnika o očevidu II. postaje prometne policije Zagreb broj: 511 - 19-45/3-I-0048/2017 od 13. listopada 2017. proizlazi da se vlak br. 611006 u trenutku prometne nesreće sastojao od lokomotive br-111-006, koja je vukla jedan putnički vagonom, a bio je opterećen strojovođom i neutvrđenim brojem putnika.

10. NČ je bio pozvan kao svjedok na ročište održano 21. rujna 2022., međutim isti je odbio odgovarati na pitanja zbog eventualnog novog pokretanja kaznenog postupka koji bi se mogao voditi protiv njega.

11. Uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu posl.br. KR -DO- 2602/18 sud je utvrdio da istom prileži službena zabilješka koju je 13. listopada 2017. u II. postaji prometne policije Zagreb sastavio policijski službenik DČ, a povodom obavijesnog razgovora sa NČ, a koji je u odnosu na predmetnu prometnu nezgodu iskazao da je oko 14.45 sati krenuo sa željezničkog zapadnog kolodvora u Zagrebu, kojom prilikom je kao strojovođa upravljao vlakom, nakon izlaska sa istog izašao je na putni prijelaz i tom prilikom je vidio da je rampa spuštena te da sa strane ima grupa ljudi, da se u jednom trenutku jedna osoba izdvojila iz grupe koja se nalazila s njegove desne strane, da je počeo svirat, nakon čega je osoba zastala na čas i pogledala prema vlaku te ponovno krenula naprijed, nakon čega je počeo kočiti. U tom trenutku dok je kočio prednjim desnim ćoškom vlaka naletio je na predmetnu osobu te ju je odbacio u desnu stranu. Nadalje je iskazao kako mu se čini da je osoba bila loše motorike, da se otežano kretala i da je izgledala zapušteno i nepribrano. Nadalje, uvidom u zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika Općinskog državnog odvjetništva u zagrebu posl.br. K-do-2602/2018 od 28. ožujka 2019. sud je utvrdio da je NČ izjavio da ne želi iznijeti obranu te da će se braniti šutnjom.

12. Nadalje, spisu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu posl.br. KR-DO- 2602/18 prileži i nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišća od 19. veljače 2020. iz kojeg proizlazi da je: osumnjičenik mogao izbjeći nalet na pješakinju kada je ista ušla u područje pružnog prijelaza prolaskom branika u slučaju za putnike u vlaku naglijim kočenjem, ali ne i za usporenja kojima sigurno ne bi doveo u opasnost od pada putnika koji u vlaku stoje.

13. Uvidom u rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. Kov-874/19 od 24. travnja 2020. sud je utvrdio da je obustavljen kazneni postupak protiv okrivljenog NČ povodom optužnog akta Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-2602/18 od 9. rujna 2019. te da je isto postalo pravomoćno 2. lipnja 2020.

14. Iz iskaza svjedoka ČČ proizlazi da je od 1981. u radnom odnosu u HŽ-u, a u Infrastrukturi od prvog dana, da unazad desetak godina radi na cestovno pružnom prijelazu u Zagrebu, Jagićeva/Republike Austrije kao skretničar, čuvar željezničko cestovnog prijelaza. Svjedok se donekle sjećao štetnog događaja te je iskazao da je toga dana ručno spustio željezničku rampu zbog skorog nailaska vlaka i u trenutku kada je istu spuštao na samom pružnom prijelazu nije bilo nikoga, niti pješaka niti automobila, da rampu spušta otprilike 3 minute prije nego što se očekuje nailazak vlaka, ubrzo nakon što je rampu spustio, možda je prošlo 3-4 minute, vidio je da nailazi vlak iz smjera zapada te je izašao van iz kućice da dočeka vlak što inače mora raditi. Svjedok je iskazao da je tada vidio da se jedna gospođa sa južne strane tog prijelaza podvlači ispod rampe i kreće prelaziti prema sjeveru, da je u istom trenu dolazio vlak i ta gospođa je prelazila prugu, da je viknuo gospođi "čuvaj, pazi", no ona nije uopće reagirala na njegove povike i nastavila se kretati preko pruge prema sjeveru te je došlo do naleta vlaka na nju. Na upit raspravnog suca je li možda svjedok čuo da bi vlak koji je nailazio trubio, svjedok je odgovorio da je čuo da vlak trubi, da se vlak ubrzo nakon naleta i zaustavio, da je čuo zvukove kočenja jer je vlak ubrzo nakon naleta stao. Svjedok misli da je gospođa na koju je naletio vlak taman prošla negdje polovicu tog prijelaza između dvije rampe i da je u vrijeme događaja je bilo suho vrijeme, da nije padala kiša, i da se štetni događaj dogodio popodne oko 15-16 sati. Svjedok je iskazao da je bio možda desetak metara udaljen od gospođe kada joj je viknuo da se čuva i pazi, nadalje od na upit može li iskazati je li gospođa gledala lijevo, desno kada je krenula prelaziti taj prijelaz, a nakon što se podvukla ispod rampe odnosno je li bila cijelo vrijeme spuštene glave prema podu, svjedok je odgovorio da se ne sjeća tih detalja. Svjedok je iskazao da jako puno pješaka prelazi pružni prijelaz za vrijeme dok je rampa spuštena, da čak 80 % pješaka prelazi taj prijelaz dok je rampa spuštena i na to mjesto zna doći policija i upozoravati i kažnjavati pješake zbog takvog ponašanja, da su česte situacije na tom prijelazu da vlakovi trube, a pješaci i dalje prolaze prijelazom dok je spuštena rampa, da su česte situacije da vlakovi trube kako bi upozoravali pješake koji prelaze prugu dok je rampa spuštena i da nije svjedočio situaciji da bi vlak kočio, usporio, zaustavio se kako bi propustio te pješake. Nadalje, svjedok je iskazao da je predmetni prijelaz bio ispravan, da je sve funkcioniralo kako treba, da je gospođa nakon što se provukla ispod rampe mogla vidjeti nailazak vlaka, da je vidio i situacije da bi pješaci krenuli prelaziti prijelaz dok je rampa spuštena , no kad bi vidjeli nailazak bi se zaustavili da bi propustili vlak koji nailazi.

15. Ovaj sud smatra da je iskaz svjedoka ČČ istinit, budući da je isti iskazivao jasno te je iskaz u skladu sa ispravama koji prileže spisu.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka Mladena Nikšića proizlazi da su u vrijeme nastanka štetnog događaja uređaji zeljezničko-cestovnog prijelaza bili ispravni, da je pregledom dnevnika i druge dokumentacije istražno povjerenstvo nije utvrdilo bilo kakve nepravilnosti u postupanju zaposlenih, niti neispravnosti opreme koji su mogli utjecati na nastanak štetnog događaja. Vještak je m išljenja da je pješakinja nepropisno prelazila ŽCP " Republike Austrije" iz smjera Magazinske Ulice iako je branik bio spušten. S obzirom da branik zatvori cjelokupnu širinu ceste, potrebno se sagnuti kako bi se pješak provukao ispod branika, da je na navedenom ŽPC nepropisno provlačenje pješaka ispod spuštenih branika svakodnevna, česta i uobičajena pojava ali u velikoj većini slučajeva pješaci reagiraju na zvučne signale vlakova, zastanu i pričekaju prolazak vlakova. Udaljenost između otočnog perona između 2. i 3. kolosijeka Zagreb zapadnog kolodvora i ŽPC " Republike Austrije" iznosi 160 m. S navedene udaljenosti strojovođa vlaka je mogao uočiti prelazak pješakinje preko 5. i 4. kolosijeka. Strojovođa je uočio pješakinju kako nepropisno prelazi prugu i više puta dao zvučne signale "Pazi!" kako bi upozorio pješakinju da se zaustavi i propusti vlak jer velika većina pješaka postupa na navedeni način prilikom nepropisnog prelaženja preko predmetnog pružnog prijelaza. Čuvar pružnog prijelaza davao je signalni znak strojovođi za slobodan prolazak, što znači da signalni uređaji ispravno rade. Brzina vlaka iznosila je 32 km/h što je manje od najveće dopuštene brzine vlaka za prijelaz preko skretnica u Zagreb zapadnom kolodvoru, koja iznosi 35 km/h. zaustavni put vlaka br. 8053 pri brzini od 32km/h i brzom kočenju iznosi 66,18 m. S obzirom na se čelo EMW 6111 - 006 zaustavilo oko 50 m nakon pružnog prijelaza proizlazi da je strojovođa zaveo brzo kočenje vlaka 16.18 m prije nailaska vlaka na željezničko-cestovni prijelaz. Ukupno zaustavno vrijeme vlaka iznosilo je 11,89 s. Nesreća se mogla izbjeći na način da je strojovođa započeo s brzim kočenjem na udaljenosti većoj od zaustavnog puta vlaka, odnosno na udaljenosti većoj od 66,18 m od željezničko- cestovnog prijelaza, ili 11,89 s prije nailaska vlaka na pružni prijelaz.

17. Tužitelj i tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

18. Na ročištu održanom 1. listopada 2024. vještak Mladen Nikšić ostao je u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 24. travnja 2023. Na poseban upit punomoćnika tužitelja koliko dugo je vlak vozio brzinom od 32 km/h prije nego što je započeo kočenje, vještak odgovara da to u danom trenutku ne može odgovoriti ali da se isto može izračunati ili utvrditi očitanjem brzinomjernog uređaja, da se vlak zaustavio na otočnom peronu između 2. i 3. kolosijeka, Zagreb-Zapadni kolodvor i nakon toga je počeo ubrzavati do brzine od 32 km/h, vozio je neko vrijeme tom brzinom i nakon toga je započeo brzo kočenje. Na daljnji upit koliko daleko se čuje zvučni signal vlaka iskazao je da na otvorenom prostoru kao što je bilo u konkretnom slučaju, prosječna osoba može čuti na udaljenosti od minimalno 200 do 300 metara. Na daljnji upit da li strojovođa vlaka treba biti educiran koliki mu je zaustavni put u slučaju brzog kočenja, vještak je iskazao da strojovođa zna koliki mu je zaustavni put pri brzom kočenju. Na daljnji upit na kojoj udaljenosti od mjesta naleta je strojovođa u konkretnom slučaju odlučio kočiti, vještak je iskazao da je odlučio kočiti na udaljenosti od 16,18 m od željezničko-cestovnog prijelaza. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja na kojoj udaljenosti bi bilo za očekivati, odnosno bi bilo primjereno da u konkretnoj situaciji strojovođa daje zvučni signal, a sve u kontekstu navoda da je strojovođa pješakinju mogao vidjeti kako prelazi preko V i IV kolosijeka na udaljenosti od 160 metara, vještak je iskazao da je strojovođa na udaljenosti od 100-150 metara od pružnog prijelaza počeo davati zvučni signal "pazi" prije dolaska do samog pružnog prijelaza te da u časopisu "Željeznice 21" broj 3/2016 u stručnom radu "Analiza ponašanja sudionika u prometu na ŽCP-ima" pod točkom 5 članka studija slučaja-Analiza ponašanja korisnika na ŽCP- Republike Austrije u Zagrebu u tablici 7 navedeno je da je od ponedjeljka do srijede od 45 do 50 posto pješaka i biciklista nepropisno prelazilo preko navedenog pružnog prijelaza, u četvrtak kad je bio prisutan policajac udio nepropisnih prijelaza iznosio je 0,8 posto. Dakle, svaki drugi korisnik prijelaza unatoč spuštenom braniku provlači se ispod branika i prelazi preko pruge. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja da li je činjenica da je strojovođa više puta davao zvučni signal, a na koji pješakinja nije reagirala značila da je strojovođa trebao ranije zakočiti sa brzim kočenjem, vještak je iskazao da je strojovođa vidio da mu čuvar prijelaza signalizira da je slobodan prolaz za vlak odnosno da uređaji željezničko-cestovnog prijelaza ispravno funkcioniraju. Strojovođa je dužan zaustaviti vlak ispred pružnog prijelaza samo u slučajevima kada uređaji željezničko-cestovnog prijelaza nisu ispravni. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja da li to znači da strojovođa nije dužan pratiti kretanje pješaka, već samo paziti na signale koje mu daje čuvar prijelaza vještak je odgovorio da je zaustavni put vlaka predugačak da bi strojovođa mogao sa sigurnošću zaustaviti vlak u navedenim slučajevima, da je vrijeme koje je potrebno da pješak pređe preko jednog kolosijeka (udaljenost od 5 metara) od četiri do pet sekundi za prosječnog pješaka , za zaustavljanje od brzine od 32 km/h potrebno je 11,89 sekundi, da je zaustavno vrijeme vlaka je dvostruko dulje od vremena potrebnog za prijelaz pješaka preko jednog kolosijeka te da vještak ne može ulaziti u stanje svijesti strojovođe u konkretnom slučaju, da je u uobičajeno da pješaci reagiraju na zvučne signale koje daje strojovođa, jer bi u suprotnom na konkretnom željezničkom prijelazu svaki dan bilo 20-30 stradalih, da vještak ne zna zašto u konkretnom slučaju pješak nije reagirao na signale strojovođe te da je pješak morao preći IV i V kolosijek da bi došao do III. kolosijeka po kojem se kretao vlak. Na ponovan upit punomoćnika tužitelja da li to znači da strojovođa nije dužan pratiti kretanje pješaka, već samo paziti na signale koje mu daje čuvar prijelaza vještak je odgovorio da ne zna što bi odgovorio na to pitanje, budući da u konkretnom slučaju na konkretnom prijelazu dolazi do čestih prijelaza pješaka ispod rampe pa bi u slučaju kada bi se na svakog pješaka zaustavljao vlak, željeznički prijelaz na tom djelu stajao. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja da li je početak kočenja na udaljenosti od 16,18 metara imao ikakvu svrhu ili se radi o zakašnjeloj reakciji, vještak je odgovorio da je strojovođa započeo sa kočenjem u trenutku kad je vidio da se pješakinja neće zaustaviti na IV kolosijeku i pričekati da prođe vlak. Na daljnji upit punomoćnika tuženika kakva je bila preglednost pješakinje kada je prelazila kolosijek u smjeru nadolazećeg vlaka, vještak je odgovorio da se na slikama 5 i 6 koje se nalaze na stranici 6 pisanog nalaza i mišljenja, vidi da je bila dobra vidljivost pješakinje u odnosu na smjer dolaska vlaka. Na daljnji upit koje društvo je odgovorno za održavanje sigurnosti na željezničko-cestovnom prijelazu vještak je odgovorio da je upravljanje sigurnosno-signalnim uređajima na željezničkim prijelazima u nadležnosti upravitelja željezničke infrastrukture, a koja je HŽ infrastruktura d.o.o. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, vještak je odgovorio da je bila obostrano dobra vidljivost, odnosno mogućnost uočavanja.

19. Ovaj sud smatra da je nalaz i mišljenje vještaka izrađen stručno i u skladu sa pravilima struke, a stranke nisu imale prigovora na pisani nalaz i mišljenje vještaka , a vještak je odgovorio na sva pitanja punomoćnika stranaka na ročištu održanom 1. listopada 2024..

20. Tužitelj tužbu temelji na odredbi iz čl. 1061 st.1 Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) koja glasi: za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

21. Odredbom iz čl. 1063. ZOO-a propisano je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

22. Odredbom iz čl. 1064 ZOO-a propisano je za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

23. Odredbom iz čl. 1067. ZOO-a propisano je da se vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

24. Ovaj sud smatra da se vlak u vožnji predstavlja opasnu stvar.

25. Budući da je sud utvrdio da je GČ nepropisno prelazila željezničko cestovnog prijelaza "Republike Austrije" u trenutku kada je branik bio spušten, do štetnog događaja ne bi došlo da je ista postupala u skladu sa pravilima ponašanja pješaka prilikom prijelaza željezničko cestovnog prijelaza. Dapače čak i u situaciji kada je ista nepropisno prelazila željezničko cestovni prijelaz ista je trebala to činiti sa izrazito povećanom pozornošću. Budući da je ista propustila provjeriti da li dolazi vlak u trenutku kada protupravno prelazi željezničko cestovni prijelaz te je propustila postupiti po upozorenjima strojovođe koji je više puta dao zvučne signale "Pazi!" kao i upozorenje čuvara pružnog prijelaza ČČ koji je viknuo " čuvaj, pazi", ovaj sud smatra da je GČ isključivo odgovorna za nastanak štetnog događaja.

26. Činjenica da se nesreća mogla izbjeći na način da je strojovođa započeo s brzim kočenjem na udaljenosti većoj od zaustavnog puta vlaka, odnosno na udaljenosti većoj od 66,18 m od željezničko- cestovnog prijelaza, ili 11,89 s prije nailaska vlaka na pružni prijelaz ne znači da postoji djelomična odgovornost strojovođe za nastanak štetnog događaja. Naime, ovaj sud smatra da je strojovođa se imao pravo pouzdati da će GČ odustati od protupravnog prelaska željezničko cestovnog prijelaza u trenutku kada joj je dao zvučni signal "Pazi!". Odustanak od prelaska pružnog prijelaza nakon zvučnog signala vlaka prilikom prelaska željezničko cestovnog prijelaza je logična, uobičajena i očekivana reakcija. Navedeno proizlazi i iz odgovora vještaka Mladena Nikšića koji je na ročištu 1. listopada 2024. naveo da je : „ uobičajeno da pješaci reagiraju na zvučne signale koje daje strojovođa, jer bi u suprotnom na konkretnom željezničkom prijelazu svaki dan bilo 20-30 stradalih“.

27. Valja navesti i da bi u slučaju zavođenja brzog kočenja postojala opasnost za sigurnost putnika koji su se nalazili u vlaku. Iz zapisnika o očevidu proizlazi da je predmetni vlak bio putnički vlak koji se sastojao od lokomotive koja je vukla jedan putnički vagon, a bio je opterećen strojovođom i neutvrđenim brojem putnika. Činjenica da u slučaju zavođenja brzog kočenja predstav lja opasnost za putnike koje stoje u vagonu nedvojbeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Srećka Hlišća, koji prileži priklopljenom spisu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu posl.br. K-DO-2602/18, a koje je sud cijenio kao ispravu.

28. Sud je utvrdio da na predmetnom željezničko cestovnom prijelazu pješaci često nepropisno prelaze prijelaz u trenutku kada su spušteni branici te da pješaci reagiraju na zvučne signale strojovođa, dapače na ročištu održanom 1. listopada 2024. vještak Mladen Nikšić je izjavio da bi u suprotnom slučaju na konkretnom željezničkom prijelazu svaki dan bilo 20-30 stradalih. Dakle, uobičajeno je da pješaci prilikom nepropisnih prijelaza željezničko cestovnog prijelaza reagiraju na zvučna upozorenja. Valja imati na umu da se željeznički promet bitno razlikuje od cestovnog prometa te da je vrijeme i put potreban vlaku da zakoči bitno dulji nego u cestovnom prometu, a upravo zbog navedene činjenice postoje željeznički cestovni prijelazi na kojima su pješaci dužni propustiti prolazak vlaka. Navedena obveza proizlazi i iz činjenice da je prosječnom pješaku potrebno 4 do 5 sekundi za prolazak preko jednog kolosijeka, dok je vlaku potrebno vrijeme od 11,89 sekundi za zaustavljanje sa brzine od 32 km/hu slučaju kada se zavodi brzo kočenje.

29. Dakle, ovaj sud smatra da prelazak GČ ispod branika na željezničko cestovnom prijelazu, prelazak zeljezničko cestovnog prijelaza bez da se uvjerila da je isti sigurno priječi, odnosno bez da se uvjerila da ne dolaze vlakovi, ne postupanje po zvučnom signalu strojovođe i ne postupanje po upozorenjima čuvara pružnog prijelaza predstavlja isključivu radnju oštećenika, koju tužitelj nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

30. Imajući u vidu navedeno, sud je utvrdio da je tuženik dokazao da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovorna GČ, te da je njezino postupanje nepredvidivi uzrok štete koji tuženik i strojovođa nisu mogli spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

31. Slijedom svega prethodno navedenog, ovaj sud odbio je u cijelosti tužbeni zahtjeva kao neosnovan, u točki I izreke ove presude.

32. Odluka o trošku postupka u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

33. Tuženik ima pravo na naknadu troškova vještačenja u iznosu od 633,93 Eura.

34. Zatezne kamate na troškove parničnog postupka dosuđene su na zahtjev tuženika, a temeljem čl. 151.st.3 ZPP-a koji propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 29. travnja 2026.

SUDAC:

Marko Ivrlač

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).