REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-2273/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja HM (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika UDRUGA U IME OBITELJI (OIB 27741674988), zagreb, vankina 2, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Mateković, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16. ožujka 2026. godine u prisutnosti tužitelja osobno, zakonskog zastupnika tuženika, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 29. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku Udruga “U ime Obitelji“, Vankina ulica 2, Zagreb, OIB: 27741674988 trajno ukloniti članak objavljen dana 17. siječnja 2023. godine na web portalu „Narod.hr“ na web stranici www.narod.hr pod naslovom „Dr. ŠM: H laže o svojim vezama s transseksualnim vijećnikom KM, a AM pomaže Možemo“ na poveznici: https://narod.hr/hrvatska/dr-markic-tomasevic-laze-o svojim-vezama-s-transseksualnim-vijecnikom-noah-kraljevic-a-grlic-radman-pomaze- mozemo, u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku Udruga “U ime Obitelji“, Vankina ulica 2, Zagreb, OIB: 27741674988 isplatiti tužitelju HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadu štete u iznosu od ukupno 5.500,00 EUR/ 41.439,75 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 17. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.". II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnosi tužbu radi naknade štete prouzročene objavom članka na portalu "Narodni.hr" kojeg je nakladnik tuženik i tvrdi da je dana 17.1.2023. godine na portalu objavljen članak pod naslovom: "„Dr. ŠM: H laže o svojim vezama s transseksualnim vijećnikom KM, a AM pomaže Možemo“.

1.1. Tužitelj tvrdi da su u tom članku i naslov i navodi koncipirani na difamacijski način za tužitelja i da se temelje na neosnovanim i neistinitim informacijama koje su tužitelju nanijele veliku i nepopravljivu štetu. Tužitelj smatra da se proizvoljno, na temelju neistinitih i neprovjerenih informacija, kroz naslov teksta, u samom tekstu i opremi istoga, zlonamjerno, manipulativno i uvredljivo, tužitelj portretira kao transrodnu osoba koja je iz svojih nastranih namjera uz pomoć političkih veza pokušala trgovati djetetom iz Republike Konga, kao i da ga se povezuje s organiziranim kriminalom.

1.2. Tužitelj u tužbi iznosi sporne, štetne informacije:

- " Sramota Hrvatske je što smo postali država koja je omogućila da se djecu iz Konga prošverca u EU";

- " Problem je kada zakon i vladavina prava ne vrijedi jednako za sve, a ovaj je slučaj pokazao kako se međusobno štite politički povezane osobe,” naglasila je dr. ŠM, komentirajući zambijsku optužnicu protiv vijećnika Tomaševićeve platforme Možemo, koji je ‘promijenio spol’ i gitarista Hladnog piva, koji je iznimno blizak saborskoj zastupnici ĆM, a žena mu radi na Ustavnom sudu";

- " Kako je moguće da na HRT-u imate emisiju o Zambiji, u kojoj se ne kažu dvije bitne stvari?! Jedna je da je uhićen trans-vijećnik iz stranke Možemo koja upravlja Zagrebom, a druga da transseksualni parovi ni u Hrvatskoj, ni u Kongu – ne mogu posvajati djecu?!", podsjeća";

- " Sigurno je da je trans-aktivist kao što je HM, bio upoznat sa zakonima u državi Kongo”, uvjerena je dr. ŠM: – Predstavljajući se kao muškarac, što mu sada piše u dokumentima, izigrao je na neki način hrvatske zakone i dobio dokumentaciju za posvajanje. Zatim je, isto se tako lažno predstavljajući kao dio hetero para, dobio dokumente u Kongu. Ustvari, to su dvije žene ili jedan lezbijski par, gdje se jedna odlučila operirati i primati hormone jer se osjeća kao muškarac i sada se predstavljaju kao trans-par i otišle su po dijete u države koja izričito u svom zakonu zabranjuje posvajanje djece trans-parovima! Istodobno, dolaze iz Hrvatske, koja isto tako ne dopušta posvajanje djece homoseksualnim parovima ili trans-parovima!";

- " Gdje je tu taj trogodišnji Š," ogorčeno pita dr. ŠM: "Gdje je taj trogodišnji dječak, kojeg su njih dvije, taj trans-par, želio posvojiti? Gdje je interes toga djeteta?";

- " Jasno mi je da djeca u Kongu žive u teškim prilikama i velikom siromaštvu, no, je li to opravdanje da se dijete, taj Š od tri godine, izvuče iz njegove kulture, iz njegovog jezika, od njegovog svega – i da ga se posvoji na izričito protuzakonit način, koji ta država ne dopušta – zapitala se javno dr. ŠM i zaključila: – Ako je ikome od optuženih jasno da je svjesno prekršio zakon i razumio zakone kojih se nije pridržavao, onda je to upravo taj par.".

1.3. Tužitelj smatra da je takvim objavljenim informacijama njemu počinjena nemjerljiva šteta i to teškom i trajnom povredom prava na ugled – profesionalnu čast i dostojanstvo, pravo na dobar glas, jer se čitateljima sugerira da je tužitelj švercao djecu iz Republike Kongo u Europsku uniju i to zahvaljujući svojom političkim vezama, na štetu ugleda Republike Hrvatske u svijetu, da je izigrao hrvatske zakone i posvojio dijete na protuzakoniti način.

1.4. Tužitelj nastavno u tužbi ističe i komentare objavljene ispod utuženog članka, prema kojima je javnost njega osudila kao "krijumčara djece", a sve na diskriminatornoj osnovi zbog toga što se radi o transrodnoj osobi, a iz komentara proizlazi da su čitatelji navode iz utuženog članka uzeli kao istinite i tužitelja usporedili s pedofilima i silovateljima te ga nazvali nastranim i bolesnim te se navode komentari:

- a da nije možda dio EU nastrane elite koja je pokrovitelj i krijumčarenju djece i pedofilskom lobiju koji se cesto krije iza LGBT slova itd.? To će biti prije nego sve ovo;

- možda nije on osobno, ali zadatak je dobio. Ne treba biti K da se osjeti kako je snažna intencija pomoći ovim zatvorenicima, a ne npr. pravosuđu u Zambiji (jer ako su čisti tako bi se neizravno pomoglo i njima);

- uglavnom – previše je tu nastranosti u hrvatskoj i EU "eliti";

- pa sjetite se afere osječkih sudaca - tu su izašla imena tko je koga kome podvodio iz dječjih domova i.....? Apsolutno nitko nije trepnuo – MUK;

-prije 20-ak godina spominjao se i jedan bivši predsjednik Vrhovnog suda (može biti da mu je smješteno, ali spominjalo se);

- tko se još sjeća HMP talijanskog ministra vanjskih poslova koji se snažno opirao priznanju Hrvatske. Pa on je duboko upleten u pedofilske skandale, zajedno s većom grupom tadašnjih EZ ministara. Kasnije se sve zataškalo;

- a onaj iz EU parlamenta (ne sjećam se odakle), što je skakao kroz prozor iz stana u kojem su bile orgije - kad je upala policija?;

- ma bolesnika ima " ko [katastarska općina]";

- lobiji su i inače jači i od sudstva i od stranaka. Bio je jedan slučaj nekog silovatelja pasa..još ga ne mogu procesuirati..Dno-dna;

- mislim da je đavo u vozaču, ne u volu ni u kolu;

- krivo iščitavate, nažalost! Ovo je neprikrivena dekriminalizacija tih likova "bianco";

-taj AM bi se bi se prvo trebao pozabaviti "rodnim" A iz [adresa] a ne nekim transrodnim levim švercerima.;

- VijećniCom HM.

1.5. Tužitelj smatra da je zbog predmetnog članka tuženika oštro osuđen u javnosti te je povrijeđeno njegovo pravo na ugled i čast, što je sve uvelike utjecalo na njegov privatni i poslovni život te zdravlje pa na ime naknade štete potražuje iznos od 5.500,00 eura, sa kamatama od 17.1.2023. godine do isplate.

1.6. Tužitelj traži da se tuženiku naloži trajno uklanjanje spornog članka i da mu se naloži naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik smatra da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe pa predlaže istu odbaciti, jer tužitelj tužbu nije podnio u roku od 3 mjeseca od saznanja za članak pri čemu tuženik ne osporava da se tužitelj u Republiku Hrvatsku vratio 3.6.2023. godine, ali da je i prije toga, od objave članka do povratak, bio u mogućnosti saznati za sporni članak. Ako bi se tužitelju, kako navodi tuženik, računao najpovoljniji rok, dakle od dana povratka u zemlju, a tužba je podnesena 18.9.2023. godine tuženik smatra da je to učinjeno izvan roka od 3 mjeseca zbog čega predlaže istu odbaciti.

2.1. Tuženik osporava da su navodi u članku koncipirani na difamacijski način za tužitelja, kao i da se temelje na neosnovanim i neistinitim informacijama. Problematizira pitanje opreme teksta i odgovornost tuženika, kao nakladnika portala, jer smatra da za opremu odgovara urednik, a ne nakladnik.

2.2. Nadalje, tuženik svoju odgovornost osporava pozivajući se na odredbu čl. 21. st. 4. alineja 3. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13, 114/22 – u daljnjem tekstu ZM) i tvrdi da se u članku ne iznose nikakve lažne ili klevetničke ili mrziteljske izjave ŠM zbog toga što je tužitelj transrodna osoba, već isključivo istinite i točne informacije i činjenice koje počivaju na tome da je tužitelj sudjelovao u postupku međunarodnog posvajanja djece, a u kojem postupku je došlo do očitih i nespornih kršenja pravila hrvatskog i kongoanskog zakona koji reguliraju pitanje posvajanja. Nadalje, tuženik tvrdi da ŠM u članku iznosi tvrdnje koje su prenijeli drugi mediji prije objave članka, koje su se tvrdnje kasnije dokazale kao točne. U odnosu na dijelove teksta koji se odnose na posvojeno dijete tuženik navodi da je bilo legitimno propitkivati zaštitu dobrobiti i prava tog djeteta pa da ni taj dio informacije tužitelju nije mogao prouzročiti štetu. Tuženik tvrdi da su o postupku koji se vodio u Zambiji izvještavali i strani mediji pa je postupanjem tužitelja i ostalih osoba u postupku međunarodnog posvojenja nanesena šteta ugledu Republike Hrvatske, što je u članku i navedeno.

2.3. Zbog svega navedenog tuženik prvenstveno predlaže tužbu odbaciti odnosno tužbeni zahtjev odbiti, traži naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za ispravkom, povratnice, sporni članak i članke drugih nakladnika, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i izvršne direktorice tuženika, ŠM.

3.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja tih dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Datum objavljivanja članka, kao i da je tuženik nakladnik portala Narod.hr nije sporno.

4.1. Nije sporno da se tužitelj sa zahtjevom za objavom ispravka informacije obratio tuženiku i glavnom uredniku dana 21.7.2023. i 18.8.2023. godine te da se sve četiri dostave vratile uz naznaku dostavne službe „otputovao“.

4.2. Tek na zahtjev upućen elektroničkom poštom dana 17.8.2023. godine odgovara urednica portala CM i navodi da zahtjev nisu u mogućnosti objaviti iz razloga predviđenih čl. 42. st. 4, toč. 3 i 8 ZM-a.

4.3. Tužba je ovom sudu podnesena dana 15.9.2023. godine.

4.4. Sud kao logična i uvjerljiv prihvaća dio iskaza tužitelja koji navodi da se po završetku postupka koji se vodio pred sudom u Zambiji vratio u Republiku Hrvatsku dana 3.6.2023. godine, a da mu je sloboda kretanja bila ograničena od 7.12.2022. godine, jer su ti navodi potkrepljen i dokazima, izvodima iz novinskih članaka. Nadalje, imajući u vidu opće poznate okolnosti slučaja, među kojima je činjenica da je tužitelj u Zambiji bio lišen slobode, da je dio vremena proveo u pritvoru, mora se nastavno prihvati i dio iskaza iz kojeg je utvrđeno da je tužitelju, osim slobode kretanje, bilo ograničeno pravo pristupa internetu. Zbog toga se prihvaća i nastavni dio iskaza tužitelja koji navodi da je po povratku najbitnije bilo provjeriti i poduzeti sve potrebne mjere kako bi se utvrdilo zdravstveno stanje posvojenog sina i kako bi se samo tužitelj oporavio, jer je, između ostalog, u Zambiji prebolio i malariju. Sve zajedno upućuje na logičnost iskaza da se po povratku u zemlji nije primarno bavi novinski člancima tj. sadržajima koji su o njegovom slučaju pisali pa tako nije niti čitao članke koje mu je njegova prijateljica skuplja za vrijeme njegovog odsustva iz zemlje.

4.5. Odredbom čl. 40 ZM-a propisani su rokovi i načini postupanja podnositelja zahtjeva u odnosu na glavnog urednika, kao osobe legitimirane da se od iste traži objavljivanje ispravka. Istim članom propisan je i rok u kojem se objava ispravka može zahtijevati od glavnog urednika. Suprotno čl. 40 ZM-a, čl. 22 ZM-a samo propisuje da osoba ima pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete ako je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike. Čl. 23 ZM-a obvezuje takvu osobu da tužbu za naknadu štete podnese najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana saznanja za objavu informacija.

4.6. Povezujući gore sve navedeno ZM jasno propisuje rok za obraćanje glavnom uredniku, ali se odredba čl. 40 ZM-a ne može primijeniti uz primjenu odredbe čl. 22 ZM-a, a vezano uz zakonski rok za obraćanje nakladniku prije podnošenja tužbe za naknadu nematerijalne štete, jer to ne proizlazi iz odredbe čl. 22 ZM-a. Navedeno znači da je ispunjena procesna pretpostavka ukoliko je osoba podnijela zahtjev nakladniku, a nakon toga u roku iz čl. 23 ZM-a podnijela tužbu za naknadu štete.

4.7. Prihvaćajući iskaz tužitelja (4.4.) sud utvrđuje da je on za objavu informacije saznao protekom mjesec dana od dana povratka u zemlju, jer je životno da mu je toliko vremena bilo potrebo da riješi prioritetne obveze i dužnosti (briga oko zdravlja djeteta), što znači da mu rok iz čl. 23. ZM-a počinje teći 4.7.2023. godine pa je i njegovo obraćanje glavnom uredniku dana 21.7.2023. godine i podnošenje ove tužbe dana 15.9.2023. godine učinjeno unutar rokova propisanih ZM (4.5. -4.6.).

5. Nisu među strankama sporne okolnosti koje su prethodile objavi članak, a te su da je tužitelj, zajedno sa sedam hrvatskih državljana uhićen u Zambiji te im se na teret stavljalo kazneno djelo trgovanja djecom prema zambijskom zakonu. Radilo se o slučaju posvojenja djece iz Demokratske Republike Kongo (u daljnjem tekstu Kongo). Okolnosti slučaja opće su poznate i bile su predmet javnog i stručnog raspravljanja duže vrijeme (uhićeni su u Zambiji proveli više od pola godine). Okolnosti su bile takve da su o tom slučaju javno očitovali predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predsjednik Republike Hrvatske, ministar vanjski poslova kontinuirao je davao izjave, slučajem su se bavile televizijske emisije (npr. Otvoreno – HRT). Postavljalo se pitanje rada hrvatskih općinskih sudova. Po sumnju je došlo cjelokupno zakonsko postupanje nadležnih institucija (sudova, ministarstva rada, unutarnjih poslova), jer se iznio podatak da je iz Konga posvojeno oko 180 djece, a da je nadležno ministarstvo (rada) u skladu s propisima postupalo u samo četiri slučaja. Raspravljalo se o zakonitosti rada matičnih ureda. Nadalje, izneseni su podaci da Kongo već 2016. godine privremeno suspendirao mogućnost međunarodnog posvajanja djece iz te države, da isti nije potpisnik konvencija koje štite prava djeteta, raspravljalo se pod kojim se uvjetima uopće može legalno posvojiti djecu iz Konga. Slučaj je rezultirao i promjenom hrvatske legislative.

5.1. U javnosti su se propitkivale i radnje četiri para koji su uhićeni u Zambiji pa se tako spekuliralo jesu li oni znali da je posvojenje iz Konga „siva“ zona, isticale su se činjenica da isti nisu otišli sami u Kongo, već su djecu preuzeli u susjednoj zemlji. Javnost je saznala da naknada za troškove odvjetnika u Kongu iznosi 20.000 do 40.000 $, a prosječna plaća u toj zemlji samo 65 dolara mjesečno pa se razmatralo je li to trebalo biti sumnjivo posvojiteljima. S druge strane se navodilo da su parovi otputovali sa valjanim ispravama o posvojenju koje su im izdali nadležni hrvatski sudovi i s potrebnim dokumentima, putovnicama djece koju su posvoji, izdanima od nadležnog ministarstva unutarnjih poslova pa im je to trebalo dati određenu sigurnost da ne čini ništa protuzakonito.

5.2. Predmet brojnih rasprava i analiza bilo je i pitanje međunarodnog i s tim u vezi i međurasnog posvajanja. U tom je dijelu rasprava bila usmjerena na sve aspekte (emocionalne, socijalne) života djeteta koje biva odsječeno od svojeg jezika, običaja, tradicije, svoje rase, postavljalo se pitanje daljnjeg života djeteta u okolnostima vidljivih razlikama u identitetu njega i njegovih roditelja. Dakle, predmet rasprava, članaka bila je zaštita dobrobiti i prava djeteta posvojenog u sličnim okolnostima u kojima je i tužitelj posvojio dijete.

5.3. U odnosu na sve navedeno pod 5. -5.2. sud posebno ističe da su mu okolnosti slučaja iz Konga poznate, jer su bile pravno izazovne, ali da je u različitim aspektima rasprave podatke crpio iz članaka koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, a na koje članke je tužitelj odgovorio tijekom postupka da isti, za razliku od utuženog ne etiketiraju tužitelja.

6. Sud navedenim (5.-5.3.) utvrđuje da je slučaj u cijelosti ostavio otvorena brojna pitanja, koja mogu biti u budućnosti predmet akademskih rasprava. Nadalje, stav je ovog suda da za rješenje ovog spora nije potrebno odgovoriti na pitanje što je od radnji jako puno sudionika cijelog procesa (odvjetnik u Kongu, sud u Zlataru, MUP koji izdaje putovnice, matičar koji izdaje rodne listove, carinik koji pušta djecu iz Konga u Zambiju, posvojitelji koji čekaju preko granice i dr.) bilo zakonito, što nezakonito. Iz tog razloga sud nije prihvatio dokazne prijedloge tuženika kojima je isti predlagao dokazati nezakonitost posvajanje djece iz Konga. Iz istih razloga nije niti prihvaćen prijedlog tužitelja da se od nadležnih državnih tijela zatraže podaci vodi li se protiv tužitelja postupak radi (ne)zakonitosti posvajanja.

6.1. Za rješenje ovog spora bitno je utvrditi je li utuženi članak u cijelosti i u utuženim dijelovima tužitelju, a u svjetlu okolnosti cjelokupno slučaja, mogao uopće nanijeti štetu.

7. Imajući u vidu sve navedeno stav je ovog suda da sve izjave i novinski napisi vezeni za cjelokupni slučaj u biti predstavljaju vrijednosne sudove utemeljene na proturječnoj činjeničnoj osnovi koja je takve prirode da podržava proturječne vrijednosne sudove. Upravo zbog toga, niti jedan izjava dana o slučaju nije pretjerana. Niti ona koja „brani“ tužitelja i ostale posvojitelje, jer su imali svu potrebnu, od hrvatskih nadležnih tijela izdanu dokumentaciju da se može smatrati da zakonito odlaze po djecu, jer uvijek ostaje pitanje zašto nisu išli u Kongo nego su čekali preko granice. Za one koji ih „napadaju“ već je činjenica ostanka s druge strane dovoljna da o njima nemaju pozitivno mišljenje i da ih smatraju švercerima djece. Okolnost da su, kako se čini, sve odluke koje su trebali kod međunarodnog posvojenja donositi hrvatski sudovi, donosila samo dva, što otvara pitanje zašto samo ta dva suda i temeljem koje nadležnosti, a što je bio i predmet određenog nadzora od strane Vrhovnog suda, dovoljan je da se za jednog od aktera izjavi da je izigrao hrvatske propise, sam ili uz nečiju pomoć za rješenje ovog spora nije bitno. Kada se tome doda, u okolnostima cjelokupnom slučaju, iskaz tužitelja da se on osobno legislativom Konga nije bavio, već je po zahtjevu odvjetnika slao dokumentaciju, tada se njegov odnos prema cjelokupnom slučaju pokazuje površina, ali sud to cijeni kao postupanje tužitelja koju mu stvara bolju procesnu poziciju u ovom predmetu. Naime, ne može tužitelj zakonitost cjelokupnog slučaja temeljiti na činjenici da je u kaznenom postupku u Zambiji oslobođen. Odnosno, može, ali pri tome mora biti svjestan da je sud u Zambiji utvrdio da nadležno tijelo progona nije učinilo vjerojatnim da su posvojitelji počinili kazneno djelo te je odbijen prijedlog za pokretanje kaznenog postupka. Time se o krivnji nije raspravljalo.

7.1. Upravo se u gore opisanom (7.) ogleda sloboda izražavanja, jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedno od osnovnih uvjeta za njegov napredak te za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na informacije i ideje koje su blagonaklone prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima i ne izazivaju nikakvu reakciju nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema demokratskog društva.

7.2. Ne može se dopustiti da se štiti sloboda onih koji na slučaj gledaju blagonaklono prema tužitelju, pa na temelju dijela činjenica iznose pozitivne vrijednosne sudove o tužitelju, jer čak i oni postavljaju pitanja koja nisu sklona tužitelju, koja kod primatelja informacija stvaraju osjeća propusta u cjelokupnom slučaju.

7.3. Tuženik je imao legitimno pravo smatrati da je u slučaju, o kojem se pisalo u spornom članku, došlo do kršenja i hrvatskog prava i prava Konga i nastavno smatrati da je tužitelj bio svjestan te činjenice. Okolnosti slučaju su doista takve da se mora prihvatiti da je Republika Hrvatska dozvolila pravno upitna posvojenja djece iz Konga u razmjerima koji nisu uopće bili poznati nadležnim tijelima (npr. ministarstvu rada), a trebala su biti.

8. Ne mogu se prihvatiti činjenični navodi tužitelja da je u utuženim dijelovima članka on portretiran kao transrodna osoba koja iz svojih nastranih namjera pokušava trgovati djecom.

8.1. Utuženi članak iznosi podatke o nemogućnosti transrodnih osoba da budu posvojitelji u Kongu, a izvršna direktorica u svojem iskazu navodi da je pribavila propise te države iz koje proizlazi da transrodne osobe ne mogu posvojiti djecu. Nastavno, ona smatra da je tužitelj sigurno bio upoznat s propisima Konga, dakle da je to morao znati, pa da je i takvim postupanjem izigrao i hrvatske propise, od kojih je dobio potrebne dokumente za posvojenje. Uz sve navedeno u ovoj presudi, stav je sud da takav slijed izjave i zaključak nije podoban tužitelju nanijeti štetu, jer se iznose stavovi o slučaju koji nisu prema tužitelju blagonakloni već su kritički. Takva je kritika dopuštena i u demokratskom društvu potrebna.

8.2. Prema stavu ovog suda, u članku propitivanje zakonitosti ponašanja tužitelja kod posvojenja nije usmjereno na javnu stigmatizaciju tužitelja, vrijeđanja ili ponižavanja zbog činjenice promjene spola, već se radi o legitimnom propitivanju njegovog postupanja, a u kontekstu legislative koja u Kongu transrodnim osobama onemogućava posvojenje.

8.3. U tom kontekstu (8.-8.2.) sud cijeni i dio utuženog članak koji se odnosi na tranziciju tužitelja (promjena spola) cijeni imajući u vidu i dio iskaza tužitelja iz kojeg proizlazi da je on o osobnoj tranziciji snimio dokumentarni film pa sam čin tranzicije, dakle iznošenje istinitih činjenica tužitelju ne može nanijeti štetu. Nastavno povezivanje tranzicije sa cijelim sklopom proturječnih činjenica u spornom slučaju (7.) i iznošenje sudova o tome također je legitimno, jer izražava shvaćanje tuženika o okolnostima cijelog slučaja. Negativno za tužitelja, ali dopušteno i zajamčeno pravo na slobodu izražavanja.

9. Prema shvaćanju suda dijelovi utuženog članka odnose se na izjave gradonačelnika grada Zagreba oko slučaja, a vezani su uz površnost njegovog poznanstva s tužiteljem. Sam tužitelj u iskazuju navodi da to ne bi bilo točno, jer su bili susjedi, bili su zajedno na listi za izbor vijećnika mjesnog odbora, gradonačelniku mu je izrazio sućut kada mu je uginuo pas. Kada se tome pridruži dio iskaza izvršne direktorice da su u Zambiji uz tužitelja, koji je nesporno vezna u stranku Možemo, iz koje je gradonačelnik grada Zagreba, bili još jedna djelatnica Ustavnog suda i član grupe Hladno pivo, uz opće poznatu vezu te grupe i strane Možemo, tada je samo to dovoljno da se o temi raspravlja. Dovoljno je da se i pokušaju uspostaviti političke veze cjelokupnog slučaja, kako to čini članak i nedovoljno da bi tužitelju isto prouzročilo štetu.

10. Dijelove utuženog članka koji se odnosi se posvojenog dječaka sud cijeni u kontekstu opisanog pod 5.2. Naime, i izvršna direktorica u svoje iskazu detaljnije i uvjerljivije objašnjava problematiku posvajanje djece, jer je svim mora biti jasno da kod međunarodnih posvojenja na strani djeteta dolazi do promjena u životi. Mijenja se kulturno okruženje, običaji, ponekad većinska boja kože bude drugačija od boje kože djeteta. Postavlja se pitanje sporazumijevanje, jer vrlo često dijete odlazi u sredinu čiji jezik ne poznaje.

10.1. U kontekstu svega iznesenog sud nalazi da se, a suprotno tvrdnji i iskazu tužitelja, članka u tom dijelu ne bavi pitanjem kvalitete posvojitelja, već se propitkuje i problematizira kako će posvajanje, kao u konkretnoj situaciji, utjecati na dijete koje se posvaja. Takvo izražavanje stavova dopušteno je, poželjno je i zajamčeno pravo na slobodu govora.

11. Je su li komentari objavljeni nakon i ispod objave utuženog članka i je su li isti tužitelju bili podobni nanijeti štetu nije bilo predmet ovog postupka.

11.1. Naime, tužitelj te činjenice (11.) ne tvrdi i one u tom pravcu ne predstavljaju činjenični navod njegovog zahtjeva. Tužitelj komentarima pokušava dokazati štetu koju mu je nanio članak, a ne tvrdi da su sami komentari štetna radnja za tužitelja.

12. Dakle, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da se tuženik osnovano poziva na odredbu čl. 21. st. 4. alineja 3, ZM-a, jer je u ovom postupku utvrđeno da se dijelovi teksta odnose na točne činjenice ili na one za koje je autor imao razloga povjerovati da su točne, a odnose se na cijeli slijed proturječnosti opisanih pod 5. -5.2.

12.1. U drugom se dijelu radi o dijelovima članak za koje je sud utvrdio da oslobađaju nakladnika temeljem čl. 21. st. 4 . alineja 6, ZM-a, jer je utvrđeno da se radi o vrijednosnim sudovima.

12.2. Cijeneći cjelokupne okolnosti slučaja, brojnost najviših predstavnika sudbene i izvršen vlasti koji su o slučaju davali izjave, ali i poduzimale radnje u skladu sa svojim ovlastima (npr. predsjednik VR RH, koji je uputio nadzor nad radom sudova koji su donosili odluke koje su se direktno odnosile na tužitelja), imajući u vidu da se o slučaju očitovao i predsjednik države, sud zaključuje ne samo da je postojalo opravdano zanimanje javnosti nego je upravo u interesu javnosti da primi različite, proturječne informacije, da sazna mišljenje i stavove različitih osoba o cijelom slučaju. Time je utvrđen i javni interes, a dobra vjera obrazložena je kroz ovu presudu.

12.3. Naime, imajući u vidu posebno utvrđeno pod 12.2. ovaj sud utvrđuje da je svaki prosječni čitatelj cijelog članka dobio vjernu i vjerodostojnu informaciju o cijelom nizu proturječnih činjenica, događaja i, u konačnici, shvaćanja onoga koji o događaju iznosi svoje mišljenje.

13. Odluka o naknadi troška tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22) i odnosi se na troškove zastupanja tuženika putem odvjetnika, uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanje na dva ročišta po 200,00 eura ili ukupno 600,00 eura, što je uvećano za 150,00 eura PDV-a.

U Zagrebu, 29. travnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.