REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-990/2019-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Boški Pavičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužiteljice TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 1.716,18 EUR (tisuću sedamsto šesnaest eura i osamnaest centi) sa zateznim kamatama od 2. listopada 2018. do isplate prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 4.095,01 EUR (četiri tisuće devedeset pet eura i jedan cent) sa zateznim kamatama od 29. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužiteljica od tuženika traži isplatu 1.191,11 EUR (tisuću sto devedeset jedan euro i jedanaest centi) sa zateznim kamatama od 2. listopada 2018. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 12. travnja 2019. navodi da je 28. lipnja 2017. stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila u mjestu Gora, na kolniku ceste Petrinja – Glina kao suvozač u vozilu registracijske oznake [registarska oznaka]. Ističe da je na spomenuto vozilo u kojem se nalazila tužiteljica naletjelo vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao CT, a koji je svojim vozilom prešao na prometnu traku za kretanje vozila iz suprotnog smjera. Nadalje, tužiteljica upućuje na to da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] u trenutku prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika na temelju Police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08102711341. Tužiteljica navodi da je u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila osobito teške, po život opasne ozljede te da joj je pritom povrijeđeno pravo osobnosti (pravo na tjelesno i duševno zdravlje), a da je zbog navedenog bila privremeno nesposobna za rad od 28. lipnja 2017. do 15. veljače 2019. Navodi da joj je u spomenutom razdoblju bila isplaćena naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad u iznosu manjem od plaće koja bi joj bila isplaćena da je radila, a da razlika u ostvarenim primanjima tužiteljice u tom istom razdoblju iznosi 17.619,02 kn. Tužiteljica navodi da je 2. listopada 2018. uputila tuženiku odštetni zahtjev koji je tuženik otklonio navodeći da je isti neutemeljen. Stoga tužiteljica traži da joj tuženik isplati 2.338,45 EUR (17.619,02 kn) sa zateznim kamatama od 2. listopada 2018. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka tužiteljici sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak štetnog događaja te činjenicu da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] u trenutku nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. S druge strane, osporava odgovornost svog osiguranika za predmetni štetni događaj te osnovu, odnosno uzročnu vezu između štetnog događaja i navodne štete, kao i visinu tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata. Također, tuženik navodi da ozljeda tužiteljice predstavlja ozljedu na radu pa da je ista mogla ostvariti naknadu po toj osnovi u visini pune plaće, a da je eventualna razlika posljedica nečeg drugog (primjerice broja radnih sati, blagdana, troškova prehrane i prijevoza, terenskog dodatka, administrativne zabrane i slično). Tuženik osporava autentičnost sadržaja isprave poslodavca tužiteljice koje su dostavljene uz tužbu (list 93-95 spisa). Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. U nastavku postupka tuženik je osporio da bi tužiteljica u trenutku prometne nesreće bila vezana sigurnosnim pojasom te upućuje na činjenicu da je tužiteljica na takav način u cijelosti doprinijela nastanku štete.

4. Tužiteljica u podnesku od 11. ožujka 2021. navodi da je zbog posljedica predmetne prometne nesreće bila nesposobna za rad i u daljnjem razdoblju od siječnja do studenog 2020. te u skladu s time uređuje tužbeni zahtjev na način da od tuženika traži isplatu 2.907,29 EUR (21.904,97 kn) sa zateznim kamatama od 2. listopada 2018 do isplate.

5. Tužiteljica zatim podneskom od 30. siječnja 2025., nakon provođenja financijskog vještačenja, uređuje tužbeni zahtjev na način da od tuženika traži isplatu 1.716,18 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 40,37 EUR od 12. srpnja 2017. do isplate, na iznos od 55,69 EUR od 10. kolovoza 2017. do isplate, na iznos od 55,69 EUR od 10. listopada 2017. do isplate, na iznos od 49,06 EUR od 11. siječnja 2018. do isplate, na iznos od 165,70 EUR od 12. ožujka 2018., na iznos od 33,58 EUR od 10. travnja 2018. do isplate, na iznos od 99,64 EUR od 11. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 99,64 EUR od 9. srpnja 2018. do isplate, na iznos od 33,58 EUR od 9. kolovoza 2018. do isplate, na iznos od 165,70 EUR od 10. listopada 2018. do isplate, na iznos od 33,58 EUR od 12. prosinca 2018. do isplate, na iznos od 162,55 EUR od 11. siječnja 2019. do isplate i na iznos od 721,40 EUR od 11. veljače 2019. do isplate.

6. Sud je izveo dokaz čitanjem potvrde PP Petrinja od 5. siječnja 2018. (list 5-6 spisa), medicinske dokumentacije (list 7-66, 213-223 spisa), evidencije o iznajmljenim pomagalima (list 67 spisa), preslika računa za fizikalnu terapiju, invalidska kolica i smještaj (list 68-71 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (list 72-92, 201-212 spisa), potvrde poslodavca tužiteljice i obračuna plaće (list 93-95, 112, 117-141, 200, 261-266, 276-281 spisa), odštetnog zahtjeva (list 96-98 spisa), dopisa tuženika (list 99 spisa), izvida štete na vozilu (list 108 spisa) te je izveden dokaz kombiniranim prometno-sudsko medicinskim vještačenjem (list 184-192, 227-228 spisa), zatim vještačenje po specijalistu medicine rada (list 236-241 spisa) i financijsko vještačenje (list 269-274, 324-325 spisa) te dokaz saslušanjem tužiteljice (list 170 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa izgubljene zarade koja je posljedica nesposobnosti za rad tijekom razdoblja od 28. lipnja 2017. do studenog 2020., a za koju navodi da je nastala zbog prometne nesreće koja se dogodila 28. lipnja 2017. u kojoj je sudjelovala kao suvozač u automobilu registracijske oznake [registarska oznaka], s obzirom na to da tužiteljica navodi da je za nastanak prometne nesreće odgovoran osiguranik tuženika CT.

9. Među strankama nije sporno da se 28. lipnja 2017. dogodio štetni događaj, a nije niti sporno da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], koje je sudjelovalo u tom istom događaju, u trenutku nastanka događaja bilo osigurano kod tuženika. S druge strane, između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Podneskom od 11. ožujka 2021. (list 197-199 spisa) tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev na način da od tuženika, umjesto isplate 2.338,45 EUR kako je to tražila u tužbi, traži isplatu 2.907,29 EUR. Dakle, tužiteljica je preinačila tužbu na način da od tuženika traži isplatu 568,84 EUR više nego što je to tražila u tužbi. Tuženik se takvoj procesnoj dispoziciji tužiteljice protivio na ročištu održanom 03. prosinca 2021. (list 224 spisa). Na ročištu održanom 16. ožujka 2022. (list 228 spisa) sud je navedenu preinaku tužbe dopustio. Tužiteljica je tužbu preinačila zbog toga što je štetu po osnovi izgubljene zarade trpjela i u razdoblju nakon podnošenja tužbe (od siječnja do studenog 2020.). Iz navedenog proizlazi da tužiteljica, s obzirom da nije mogla predvidjeti u kojem razdoblju će, odnosno koliko dugo, biti na bolovanju zbog predmetnog štetnog događaja pa je ocjena ovog suda da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Također, upućuje se na to da je predmetna preinaka u svakom slučaju i svrsishodna za konačno rješenje odnosa stranaka u ovom postupku. Stoga je sud dopustio preinaku na temelju čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a.

11. Nadalje, tužiteljica je nakon financijskog vještačenja specificirala svoj tužbeni zahtjev na način da od tuženika traži isplatu 1.716,18 EUR. Tužiteljica je tako povukla tužbeni zahtjev u djelu u kojem od tuženika traži isplatu 1.191,11 EUR. Tuženik se u roku od 15 dana nije protivio takvoj procesnoj dispoziciji tužitelja, no (tek nakon proteka tog roka) je u podnesku od 25. veljače 2025. (list 293 spisa) naveo da se ne protivi povlačenju tužbe. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja na temelju čl. 193. st. 2. ZPP- a.

12. Tuženik je 30. ožujka 2026., dakle nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu održanom 16. ožujka 2026., dostavio podnesak kojim iznosi navode o predmetnoj pravnoj stvari. S obzirom da je navedeni podnesak dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave, sud nije isti uzimao u obzir u smislu čl. 299. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP).

13. Što se tiče odgovornosti za sam štetni događaj, treba reći da je čitanjem presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Kzd-2/2019-12 utvrđeno da je osiguranik tuženika CT proglašen krivim što je 28. lipnja 2017. oko 7:40 u Gorama, upravljajući osobnim automobilom marke Peugeot 407 registracijske oznake [registarska oznaka] svojim vozilom prešao na lijevu prometnu traku u trenutku kada je iz suprotnog smjera nailazio osobni automobil [registarska oznaka] te je prednjim lijevim dijelom svoga vozila udario u prednji lijevi dio nailazećeg vozila pa da je time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu. Također, utvrđeno je da se na prvoj stranici same presude nalazi naznaka da je ista postala pravomoćna 21. travnja 2023. Stranke pravomoćnost presude nisu dovodile u pitanje te su na ročištu od 16. ožujka 2026. navele da je predmetna kaznena presuda doista pravomoćna.

13.1. Čl. 12. st. 3. ZPP-a propisano je da je sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Tako i u ovom slučaju sud je u pogledu postojanja kaznene odgovornosti CT vezan rješenjem Općinskog suda u Sisku. Dakle, CT, koji je upravljao vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], odgovoran je za nastanak predmetne prometne nesreće. S obzirom na naprijed navedeno, sud nije izvodio dokaze koje su stranke predložile na okolnost utvrđenja odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, odnosno dokaz saslušanjem svjedoka CT.

14. Nadalje, na okolnost postojanja uzročne veze između predmetnog štetnog događaja i bolovanja tužiteljice u utuženom razdoblju, sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada prim.dr. sc. Azri Huršidić-Radulović, dr. med.

14.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje (list 236-241 spisa) proizlazi da je bolovanje tužiteljice u utuženom razdoblju posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. Vještakinja navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila višestruke povrede, višekomadni prijelom desne bedrene kosti i desne potkoljenice, serijski prijelom desnih i lijevih rebara s tekućinom u grudnom košu, potres mozga i višekomadni prijelom desnog čeonog sinusa i desnog očnog luka te prijelom lijevog maksilarnog sinusa i višekomadni prijelom nosne kosti s ranama iznad desnog očnog luka i području čela, te akutnu reakciju na stresni događaj (PTSP). Uputila je na to da je tužiteljici bilo potrebno operativno liječenje, a da je od štetnog događaja ista imala vrtoglavice i dvoslike koji su zahtijevali dodatnu medicinsku obradu i kontrole specijalista neurologa i neurooftalmologa. Navodi da je tužiteljici zbog akutne reakcije na stres bila potrebna stalna psihoterapija i medikamentozna terapija. Navodi da je radi prijeloma noge, nakon operativnog zbrinjavanja, provedena stacionarna rehabilitacija i ambulantna fizikalna terapija, da je nakon 4 mjeseca evidentiran tada tolerantan vagus i skraćenje noge za 1,5 cm, da je kirurg 07. veljače 2019. utvrdio da je klinički i RTG nalaz uredan pa je tužiteljici zaključeno bolovanje. Uputila je na to da je prvi ciklus neprekidnog bolovanja bio od štetnog događaja 28. lipnja 2017. do 15. veljače 2019. Navodi da je posttraumatski vagus desnog koljena posljedica predmetnog štetnog događaja te da je operativno korigiran 20. siječnja 2020. kada je započet drugi ciklus neprekidnog bolovanja radi posljedica štetnog događaja , a da je, nakon operativnog zbrinjavanja, ambulantne i stacionarne rehabilitacije, bolovanje završilo nakon 10 mjeseci.

14.2. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje kao vjerodostojan i stručan, a treba reći i da stranke na isti nisu imale prigovora.

14.3. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje, sud nalazi utvrđenim da je bolovanje tužiteljice tijekom utuženog razdoblja u uzročnoj vezi s ozljeđivanjem iste u predmetnom štetnom događaju.

15. Tuženik je tijekom postupka navodio da tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja nije bila vezana sigurnosnim pojasom pa da je na takav način doprinijela nastanku štete. Na naprijed navedenu okolnost izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 170 spisa), a potom i dokaz kombiniranim prometnim sudsko- medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Vedrani Petrovečki, stalnoj sudskoj vještakinji za sudsku medicinu i po vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing., stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila.

15.1. Iz iskaza tužiteljice (list 170 spisa) proizlazi da se nalazila u predmetnom vozilu s još troje ljudi te da su išli na posao u jutarnjim satima. Iskazala je da je sjedila iza vozačice te da je bila vezana sigurnosnim pojasom, kao što to i inače čini. Navela je da se sjeća da je netko u vozilu rekao da pogledaju što radi jedno vozilo na cesti koje je dolazilo iz suprotnog smjera. Tužiteljica je navela da se potom nagnula prema naprijed da vidi što se to događa, a da je vidjela da vozilo ide ravno prema njima, nakon čega se više ničeg ne sjeća. Pojasnila je, da se pri spomenutom naginjanju prema naprijed, lijevom rukom primila za sjedalo vozačice, primaknula se prema naprijed, dakle prema sjedalu, a da joj je lice bilo tada udaljeno od sjedala možda 10-tak centimetara. Iskazala je da je razlog njenog naginjanja prema naprijed bio, da bi mogla vidjeti to vozilo o kojem se pričalo. Pojasnila je da je ona gledala lijevo od vozačevog naslona za glavu, a da se sigurnosni pojas pritom olabavio kao što to inače čini kada se tijelo pomakne na opisani način.

15.2. Nadalje, iz nalaza i mišljenja naprijed navedenih vještaka (list 184-192 spisa), proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju kao suputnica na stražnjem lijevom sjedalu (iza vozačice) vozila na čiji je prednji lijevi dio s prednjim lijevim dijelom naletjelo vozilo osiguranika tuženika. Vještaci navode da je tom prilikom uslijed sudara (pri čemu je vozilo tužiteljice ostvarilo promjenu brzine od oko 74 ,4 km/h), tijelo tužiteljice poletjelo prema naprijed i lijevo; da se u nastavku događaja vozilo u kojem je bila tužiteljica prevrnulo na lijevi bok (uz promjenu brzine od oko 15-20 km/h), kada je tijelo tužiteljice poletjelo u lijevu stranu. Vještaci su ukazali da je provedena analiza pokazala da je tužiteljica u prvom djelu prometne nesreće mogla zadobiti sve opisane i utvrđene ozljede koje proizlaze iz medicinske dokumentacije, a da bi opseg i lokalizacija ozljeda upućivalo na činjenicu da u trenutku odvijanja predmetnog događaja tužiteljica nije koristila sigurnosni pojas. Nadalje, vještaci nisu mogli isključiti da bi pomicanjem gornjeg dijela tijela prema naprijed i ulijevo tužiteljica "istegnula" sigurnosni položaj i time onemogućila sigurnosni pojas da izvrši svoju funkciju.

15.3. Tužiteljica nije isticala prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, no tuženik je istome prigovarao.

15.4. Na ročištu održanom 16. ožujka 2022. (list 227-228 spisa) vještaci su se usmeno očitovali i tom prigodom pojasnili, u odnosu na to da li postoji kakav drugi materijalni dokaz u spisu (osim iskaza tužiteljice) o tome da li je i kako tužiteljica koristila sigurnosni pojas, da je fotoelaborat koji se nalazi u spisu zapravo preslikan i fotografije su nejasne da bi se na temelju toga moglo utvrditi da li je tužiteljica koristila sigurnosni pojas u trenutku odvijanja predmetnog štetnog događaja , no da nije sigurno da bi uvidom u izvornike isto bilo moguće utvrditi. Međutim, vještaci su naveli da je tužiteljica, u slučaju položaja tijela i korištenja sigurnosnog pojasa na način kako je to iskazala tužiteljica u svom iskazu u trenutku nastanka štetnog događaja, mogla zadobiti sve ozljede koje su utvrđene i opisane u medicinskoj dokumentaciji. Vještaci su također ukazali na to da istezanjem sigurnosnog pojasa, isti više nije u funkciji, no da se radi o tehnički ispravnom sigurnosnom pojasu budući da ne postoji sigurnosni pojas koji ne dozvoljava pomicanje tijela, a da osoba koja je vezana sigurnosnim pojasom ima minimalne mogućnosti kretanja koje su potrebne u sudjelovanju u prometu. Nadalje, vještaci su pojasnili da je svrha sigurnosnog pojasa da spriječi opseg ozljeđivanja, ako i koliko je to moguće u konkretnoj dinamici, a da bi u slučajevima frontalnih to jest, čelnih sudara pojas trebao spriječiti polijetanje tijela prema naprijed.

15.5. U pogledu okolnosti vezivanja sigurnosnim pojasom, ovaj sud, analizirajući i međusobno povezujući iskaz tužiteljice s ostalim izvedenim dokazima, prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je ista iskazala da je u trenutku predmetnog štetnog događaja doista bila vezana sigurnosnim pojasom.

15.6. Naime, tužiteljica je iskazivala uvjerljivo, životno i logično. Treba reći da je tužiteljica čak i neposredno nakon štetnog događaja policijskim službenicima izjavila da je u trenutku sudara s vozilom osiguranika tuženika koristila sigurnosni pojas, a što proizlazi iz zapisnika o očevidu (poleđina lista 4 kopiranog dijela kaznenog spisa koji se nalazi u priklopu). Dakle, tužiteljica je neposredno nakon traumatičnog događaja koji je rezultirao okretanjem automobila i ozljedama koje je zadobila, a koje su čak i u predmetnom zapisniku, ali i u potvrdi liječnika Opće bolnice „Dr. Ivo Pedišić“ (list 16 kaznenog spisa u priklopu) okarakterizirane kao teške, kada zasigurno nije razmišljala o tome što će iskazivati u potencijalnom parničnom postupku radi naknade štete, a koji bi mogao uslijediti nekad u budućnosti, navela da je sigurnosni pojas koristila. Što se tiče ponašanja tužiteljice u vozilu, odnosno toga da je nakon komentara osobe koja se nalazila u vozilu obratila pozornost na vozilo koje je nailazilo u smjeru vozila u kojem se ona sama nalazila, njen iskaz je i u skladu sa službenom zabilješkom koja je sastavljena od strane djelatnika Policijske postaje Petrinja (list 35 kaznenog spisa). Naprijed navedeno (osim i same činjenice da je tužiteljica, kao što je već rečeno, pred ovim sudom o okolnostima nastanka štetnog događaja u tom pogledu iskazivala uvjerljivo) utjecalo je na to da sud u konačnici iskaz tužiteljice prihvati kao istinit i vjerodostojan.

15.7. Iskaz tužiteljice je također u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, koji su pojasnili kako je moguće da je tužiteljica, u slučaju položaja tijela i korištenja sigurnosnog pojasa na način kako je to iskazala, mogla zadobiti sve ozljede koje su utvrđene i opisane u medicinskoj dokumentaciji.

15.8. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vještaka te na temelju iskaza tužiteljice, sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja bila vezana sigurnosnim pojasom.

15.9. Što se tiče navoda tuženika da tužiteljica, s obzirom da se u vožnji svojim tijelom pomaknula prema naprijed, zbog čega ga je koristila protivno načinu koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa, treba reći da se radi o pravnom pitanju, odnosno o pitanju da li bi tužiteljica postupanjem suprotno čl. 163. st. 1. ZSPC -a pridonijela nastanku štete. Stoga sud nije dopustio postavljanje pitanja u tom smislu vještacima (list 227 spisa).

15.10. Treba reći da, iako tuženik navodi da tužiteljica nije koristila sigurnosni pojas na način koji je odredio proizvođač, u tom smislu tijekom postupka niti navodi, niti dokazuje koje bi to točno bile upute proizvođača, a niti uostalom tko je točno proizvođač konkretnog sigurnosnog pojasa. U tom smislu treba reći da je tuženik izvođenje dokaza kombiniranog prometnog sudsko-medicinskog vještačenja predložio na ročištu održanom 12. studenog 2019. (list 114 spisa), a na kojem je prethodni postupak u konačnici i zaključen, i to (samo) na okolnost da li je tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja bila vezana sigurnosnim pojasom , a ne na okolnost da li je ista prilikom vezivanja sigurnosni pojas koristila na način kako je to predvidio proizvođač. Iako je tuženik tek kasnije na ročištu održanom 3. prosinca 2021. (list 225 spisa) predlagao da se vještaci očituju o tome da li je tužiteljica koristila sigurnosni pojas na pravilan način, ne navodi zašto nije u ranijem tijeku postupka (prije zaključenja prethodnog postupka) predlagao da se vještačenje izvede i na tu okolnost.

15.11. Tužiteljica je neposredno prije nastanka nesreće, kao sudionik u prometu, postupala na instinktivan način, odnosno na način da je, ponukana komentarom osobe koja se nalazila u istom vozilu, instinktivno pomaknula svoje tijelo prema naprijed da vidi što se događa na cesti. Općepoznato je da sigurnosni pojas ne funkcionira na način da u potpunosti onemogućava kretanje vozača, odnosno suvozača i putnika u vozilu. Sami vještaci su naveli da je pojas tužiteljice u konkretnom slučaju bio tehnički ispravan, pojašnjavajući da ne postoji sigurnosni pojas koji ne dozvoljava pomicanje tijela. Tužiteljica je, postupajući na naprijed navedeni način, iskoristila mogućnost pomicanja svog tijela, koje nije onemogućeno samom prirodom i načinom funkcioniranja sigurnosnog pojasa.

15.12. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica koristila sigurnosni pojas, no nije utvrđeno da je proizvođač sigurnosnog pojasa odredio način korištenja sigurnosnog pojasa, a protivno kojem bi tužiteljica u konkretnom slučaju postup ila, sud je utvrdio da tužiteljica nije postupila protivno čl. 163. st. 1. ZSPC-a pa da nije doprinijela nastanku štete kako to tijekom postupka tvrdi tuženik.

16. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, odnosno visine izgubljene zarade u utuženom razdoblju, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću.

16.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list 269-274 spisa) proizlazi da je ozljeda tužiteljice priznata kao ozljeda na radu pa da su joj za vrijeme bolovanja isplaćivane naknade od strane HZZO-a. Vještak je izradio izračun u dvije varijante.

16.2. U prvoj varijanti vještak je sačinio prikaz bruto plaće tužiteljice kroz šest mjeseci prije štetnog događaja (od prosinca 2016. do svibnja 2017.) u kojim mjesecima je tužiteljica radila i nije koristila bolovanje. Pri takvom izračunu vještak je uzeo u obzir visinu prosječno isplaćene bruto plaće u tih šest mjeseci u iznosu 14.770,21 kn (1.960,35 EUR). Zatim je vještak takve iznose primjenom odgovarajućih stopa poreza i prireza sveo na neto razinu kako bi se od istih mogli oduzeti primljeni iznosi neto naknade/plaće za vrijeme bolovanja, a u obzir je uzeo da je poslodavac za čitavo vrijeme trajanja bolovanja tužiteljici isplaćivao regres i božićnicu. Vještak se očitovao da je u toj varijanti visina izgubljene zarade u neto iznosu iznosila 1.267,06 EUR.

16.3. U drugoj varijanti vještak je dao prikaz pretpostavljenih bruto plaća tužiteljice na osnovu podataka dostavljenih od poslodavca tužiteljice, a iz kojih proizlazi da je pretpostavljena bruto plaća tužiteljice rasla početkom svake kalendarske godine. Vještak je naveo da je pak u toj varijanti visina izgubljene zarade u neto iznosu 1.716,18 EUR.

16.4. Tužiteljica je, nakon izvedenog vještačenja, svoj tužbeni zahtjev specificirala sukladno drugoj varijanti iz nalaza i mišljenja te nije isticala prigovore na isto. S druge strane, tuženik je istome prigovarao navodeći da se konkretno radi o ozljedi na radu u kojem slučaju naknada za vrijeme bolovanja odgovara iznosu redovitog primanja po osnovi plaće koju je tužiteljica ostvarivala prije nesreće te da bi se vještak trebao očitovati o tome da li je uračunao dodatke na plaću, da li je tužiteljica zbog bolovanja ostvarila povrat poreza ili ikakvu naknadu ili potporu za dugotrajno bolovanje od poslodavca. Tuženik je također naveo da osporava varijantu izračuna koja obuhvaća porast plaća.

16.5. Vještak se na ročištu održanom 17. lipnja 2025. (list 324-325 spisa) očitovao o navodima tuženika. Vještak je naveo da je prema podacima koje je dostavio poslodavac tužiteljice u spis mogao izračun sačiniti i bez dokumentacije koju je dodatno zatražio, a koja mu je trebala za izračun u varijanti temeljenoj na prosjeku plaće tužiteljice za zadnjih 6 mjeseci prije štetnog događaja. Pojasnio je da nije u mogućnosti očitovati se o tome u čemu se ogleda izgubljena zarada tužiteljice, imajući u vidu da se radi o ozljedi na radu u kojem slučaju se za vrijeme bolovanja isplaćuje naknada u visini plaće, već da se sukladno zadatku suda može očitovati po mjesecima u kojima razlike postoje. Uputio je na to da je iz izračuna vidljivo da razlike postoje sporadično u manjim mjesečnim iznosima, ne za svaki pojedini mjesec, a da postoji jedina veća razlika za mjesec siječanj 2019., kada je prema isplatnim listama tužiteljici isplaćena znatno niža naknada bolovanja. Vještak je pojasnio da nije analizirao od čega se plaća tužiteljice sastojala, a da su izračuni sastavljeni na bazi podataka o pretpostavljenoj plaći, s jedne strane na bazi prosjeka plaća tužiteljice 6 mjeseci prije štetnog događaja, a s druge strane na bazi podataka koje je poslodavac dostavio u spis. Pojasnio je da je, kada se pogledaju obračunske liste plaća tužiteljice za 6 mjeseci prije nastanaka štetnog događaja, vidljivo kako joj je plaća obračunavana na način da se iznos bruto plaće za odrađene sate uvećava za dodatak na radno iskustvo, kao i za stalni mjesečni dodatak i da se radilo o konstantnoj, jedno te istoj bruto plaći tužiteljice za svaki mjesec. Dodatno je istaknuo da u tim izračunima nisu uzeti u obzir neto dodatci koji se odnose na pokriće posebnih troškova vezanih uz rad, konkretno dodatak za prijevoz na posao. Vještak je naveo da je tužiteljica za 2017. ostvarila povrat poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u iznosu od 7.268,06 kn (964,64 EUR), a što je vidljivo iz platne liste tužiteljice za mjesec studeni 2017. (list 124 spisa), no da za 2018. nema evidentiranog povrata poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, s obzirom da je tužiteljica gotovo cijelu godinu bila na bolovanju pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije bio niti obračunavam prilikom obračuna plaća i naknada plaća pa da se nije imalo što vraćati. Pojasnio je da se povrat poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak obračunava i isplaćuje jednom godišnje na bazi ukupnih godišnjih poreznih olakšica nekog radnika, a da do razlike u biti dolazi zbog toga što radnik na bolovanju prima neto naknadu i ne obračunavaju mu se porezne olakšice na koje ima pravo. U godišnjem obračunu se u obzir uzimaju sve porezne olakšice i radi se reobračun ukupnog dohotka u promatranoj godini, a kako ima više olakšica proizlazi manja porezna obveza i posljedično prava na povrat preplaćenog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Vještak je također pojasnio da iz obračunskih lista plaća ne proizlazi da je poslodavac tužiteljici isplatio ikakvu potporu za dugotrajno bolovanje.

16.6. Prema mišljenju ovoga suda, vještak je usmenim očitovanjem u potpunosti otklonio prigovore tuženika.

16.7. Što se tiče navoda tuženika da je tužiteljica ostvarivala naknadu za ozljedu na radu, treba reći da je vještak pojasnio (a što je vidljivo i iz samog nalaza i mišljenja – list 270 spisa) da je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzimao u obzir da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu, a što posljedično utječe na visinu naknade koju joj je isplaćivao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO). Pritom treba reći da je vještak izradio nalaz i mišljenje na temelju obračuna plaća poslodavca koje su se već nalazile u spisu (list 119-141 spisa) iz kojih je vidljivo koji iznosi su tužiteljici isplaćeni po naprijed navedenoj osnovi, odnosno koji iznos joj se po osnovi takve naknade isplaćivao na teret fonda HZZO-a, kao i na temelju obračuna plaća, dostavu kojih je vještak naknadno tražio, a što je učinio sukladno čl. 259. st. 2. ZPP-a.

16.8. Što se tiče navoda tuženika u pogledu uračunavanja eventualnog povrata poreza u izgubljenu zaradu, treba reći da su takve tvrdnje u potpunosti neosnovane. Naime izgubljena zarada utvrđuje se s obzirom na pretpostavljenu neto plaću tužiteljice , odnosno u odnosu na stvarni iznos koji bi ona primila na svoj račun i kojim bi slobodno raspolagala da nije bilo štetnog događaja. Povratu više plaćenog poreza od strane Porezne uprave prema stavu ovoga suda ni u kojem slučaju ne može se dati karakter isplate neto plaće. Stoga sama činjenica eventualnog naknadnog povrata poreza ne može utjecati na visinu pretpostavljene neto plaće, a time u konačnici niti na visinu izgubljene zarade, a isto ne umanjuje obvezu odgovorne osobe (konkretno tuženika) isplatiti izgubljenu zaradu koja se sastoji u razlici između stvarno isplaćene naknade za bolovanje i pretpostavljene neto plaće. Dakle, nema mjesta uračunavanju potencijalnog povrata poreza u izgubljenu zaradu. S obzirom da okolnost isplate povrata poreza nije odlučna, sud nije, po prijedlogu tuženika, od Porezne uprave pribavljao podatke o naprijed navedenome.

16.9. U pogledu dodataka na plaću, vještak je pojasnio da je prilikom obračuna u obzir uzimao dodatak na radno iskustvo i stalni mjesečni dodatak te da se u tom smislu radilo o konstantnoj, jednoj te istoj bruto plaći tužiteljice za svaki mjesec, a koji način obračuna dodataka je uostalom vidljiv i iz obračuna plaća za razdoblje od prosinca 2016. do lipnja 2017. (list 119 i 276-281 spisa). Kako se radi o dodatku na radno iskustvo i o stalnom mjesečnom dodatku koje bi tužiteljica nedvojbeno ostvarila da do predmetnog štetnog događaja nije došlo, isto je vještak pravilno uzimao u obzir prilikom obračuna iznosa izgubljene zarade. Što se tiče dodataka koji se odnose na pokriće posebnih troškova vezanih uz rad (primjerice naknada za prijevoz), vještak je iskazao da takve dodatke pak nije uzimao u obzir.

16.10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, smatrajući ga objektivnim, stručnim i nepristranim. Vještak je posjeduje specifična znanja potrebna za izračun razlike u primanjima, a sam nalaz i mišljenje izrađen je na temelju dokumentacije u spisu, matematički je provjerljiv te sadrži logična i jasna objašnjenja koja tuženik svojim prigovorima, koje je vještak uspješno otklonio, nije uspio argumentirano osporiti.

17. S obzirom da je obveza tuženika tužiteljici naknaditi štetu po osnovi izmakle koristi, a da se pritom uzima u obzir iznos koji je ona mogla osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima u smislu čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je plaća tužiteljice rasla početkom svake godine, stav je ovog suda da bi se izgubljena zarada tužiteljica trebala prosuđivati kroz drugu varijantu izračuna vještaka, odnosno na temelju izračuna s ukalkuliranim porastom plaća. Treba reći da izračun vještaka obuhvaća razdoblje za koje je tužiteljica tražila naknadu štete u tužbi. S obzirom na njen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, treba reći da u tom smislu tužiteljica nije predlagala da se nalaz i mišljenje dopuni, već je svoj tužbeni zahtjev specificirala sukladno predmetnom nalazu i mišljenju te je nakon toga predložila da se zaključi glavna rasprava te da se donese odluka na temelju stanja u spisu.

18. Stoga, na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica zbog predmetnog štetnog događaja po osnovi izgubljene zarade pretrpjela štetu u iznosu 1.716,18 EUR.

19. S obzirom da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak štetnog događaja, a da tužiteljica nastanku štete nije doprinijela, tuženik je tužiteljici u obvezi isplatiti naknadu štete po osnovi izgubljene zarade, odnosno na temelju čl. 1089. ZOO-a dužan joj je isplatiti 1.716,18 EUR. Stoga je odlučeno kao u dijelu točke I. izreke ove presude.

20. Treba reći da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP) u pogledu odlučivanja o zahtjevu za isplatu zateznih kamata lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a koje uređuju spomenutu materiju. Stoga ovaj sud, kada odlučuje o zahtjevu za isplatom zateznih kamata tužitelja protiv tuženika kao osiguratelja po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, primjenjuje odredbe ZOOP-a i to u odnosu na zatezne kamate na iznos neimovinske, ali i na zatezne kamate na iznos imovinske štete, koja je u ovom konkretnom slučaju nastala zbog izgubljene zarade. Tužiteljica stoga ima pravo na isplatu zateznih kamata od tuženika na temelju čl. 12. st. 6. ZOOP- a.

20.1. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos izgubljene zarade od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate . Tužiteljica je odštetni zahtjev za (među ostalim) izgubljenu zaradu tuženiku podnijela 2. listopada 2018. (list 96 -98 spisa) pa pravo na isplatu zateznih kamata ima od tog dana pa sve do isplate.

20.2. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO -a.

21. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, zatim na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i s troškovnicima stranaka.

21.1. Tužiteljici je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava četiri podnesaka (od 10. listopada 2019., 11. ožujka 2021., 18. listopada 2022., 30. siječnja 2025.) u visini od po 100 bodova, odnosno u visini od ukupno 400 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), zatim trošak sastava dva podneska (od 27. prosinca 2024. i 28. srpnja 2025.) u visini od po 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), kao i trošak zastupanja na sedam ročišta (održanih 12. studenog 2019., 15. rujna 2020., 3. prosinca 2021. , 16. ožujka 2021., 19. ožujka 2024., 17. lipnja 2025. i 16. ožujka 2026.) u visini od po 100 bodova, odnosno ukupno 700 bodova. Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu u visini od ukupno 1350 bodova. Tužiteljica traži naknadu u iznosu 1,99 EUR po jednom bodu pa ima pravo na isplatu 2.686,50 EUR, što uvećano za PDV od 25 % iznosi 3.358,13 EUR.

21.2. Tužiteljica ima pravo i na naknadu troška po osnovi pristojbe za tužbu u iznosu 69,81 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) i za presudu u iznosu 69,81 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe). Također, nastao joj je i trošak za vještačenje po vještaku medicine rada u iznosu 265,45 EUR i za financijsko vještačenje u iznosu 331,81 EUR.

21.2. Tužiteljica stoga ima pravo na naknadu troška u iznosu od ukupno 4.095,01 EUR. Prihvaćen je i njen zahtjev za isplatom zatezne kamate na dosuđeni trošak od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

21.3. Tužiteljica nema pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 12. travnja 2022., 9. travnja 2024., a niti za sastav podneska od 10. veljače 2025. jer trošak istih, s obzirom na sadržaj navedenih podnesaka, nije bio potreban u ovoj parnici.

21.4. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka je pak odbijen.

21.5. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Sutkinja:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici – po punomoćniku

2. Tuženiku – po punomoćniku