Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8046/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, koju brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vujasin & partneri, j.t.d. iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“ broj: 46/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-7069/2024 od 1. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti,  činjenično opisanog u izreci, te joj je, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 665,00 eura.

2. Istom presudom okrivljena je obvezana naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati. Žalitelj u bitnome navodi da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je nesporno utvrđeno da je okrivljenica postupila protivno članku 21. stavku 1. u vezi s člankom 41. stavkom 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, budući da u propisanom roku nije donijela opći akt, kao i da je priznala počinjenje prekršaja, pa je sud pravilno utvrdio da je okrivljena pravna osoba počinila prekršaj na način kako joj se izrekom presude stavlja na teret.Međutim, žalitelj smatra da izrečena kazna nije primjerena težini prekršaja ni svrsi kažnjavanja. Ističe da je svrha kažnjavanja osigurati djelotvornu opću i posebnu prevenciju te da kazna mora biti dovoljno stroga i izvjesna kako bi ostvarila odvraćajući učinak. Ukazuje i na nesklad između zakonom propisanih kazni i kazni koje sudovi izriču u praksi, držeći da ublažavanje kazne ispod zakonskog minimuma ne doprinosi ostvarenju svrhe kažnjavanja, zbog čega predlaže strože sankcioniranje.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

Vrh obrasca

Dno obrasca

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku: Sud) utvrdio je da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajno prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Iz iskaza okrivljene pravne osobe te relevantne dokumentacije u spisu, nedvojbeno proizlazi da okrivljena pravna osoba u roku iz članka 41. stavka 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (dalje u tekstu: Zakona) nije donijela opći akt iz članka 21. stavka 1. toga Zakona, već je to učinila tek 3. ožujka 2023., dakle nakon proteka propisanog roka. Time su ostvarena sva bitna obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret.

8. Žalbeni navodi kojima se općenito problematizira svrha kažnjavanja i potreba strožeg sankcioniranja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude. Takva razmatranja imaju apstraktan karakter i ne mogu dovesti u pitanje pravilnost individualizacije kazne u konkretnom slučaju.

9. Ispitujući odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud je utvrdio da je za prekršaj iz članka 35. stavka 1. točke 1. Zakona, za poslodavca pravnu osobu u inkriminirano vrijeme bila propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna, kao tada službenoj valuti Republike Hrvatske (odnosno 1.327,22 do 3.981,68 eura prema fiksnom tečaju konverzije 7.53450), a prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 37. Prekršajnog zakona te kaznu ublažio ispod zakonom propisanog minimuma. Neosnovano žalitelj osporava primjenu instituta ublažavanja kazne jer odredba članka 37. Prekršajnog zakona izričito omogućuje ublažavanje kazne ispod zakonskog minimuma kada za to postoje osobito olakotne okolnosti.

10. U konkretnom slučaju takve okolnosti su pravilno utvrđene i valjano obrazložene. Pri odmjeravanju kazne osnovano su uzete u obzir olakotne okolnosti na strani okrivljene pravne osobe, i to priznanje prekršaja, dosadašnja nekažnjavanost, a naročito olakotne okolnosti žaljenje zbog prekršaja, izraženo kajanje te činjenica da je naknadno ispunila zakonsku obvezu donošenjem predmetnog akta. Uz to, od počinjenja prekršaja proteklo je dulje vremensko razdoblje. Žalitelj u žalbi ne ističe niti jednu konkretnu otegotnu okolnost koja bi opravdavala strože kažnjavanje.

11. U takvim okolnostima, ovaj Sud ocjenjuje da izrečena novčana kazna, iako ublažena, nije očito neprimjerena niti dovodi u pitanje ostvarenje svrhe kažnjavanja. Suprotno žalbenim tvrdnjama, i ovako odmjerena novčana kazna primjerena je težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljene pravne osobe te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, kako u pogledu generalne, tako i posebne prevencije, odnosno utjecaja na okrivljenu pravnu osobu da ubuduće ne čini ovakav ili slične prekršaje, ali i na druge da se suzdrže od protupravnog postupanja.

12. Slijedom navedenog, žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude pa je stoga žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

13. Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenu pravnu osobi, branitelja i ovlaštenog tužitelja.