Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž Ob-44/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivane Erceg Ćurić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1) mlt. ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2) mlt. TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa majka i zakonska zastupnica VG, OIB. [osobni identifikacijski broj] i kao punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju kao punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-389/2023-43 od 4. prosinca 2025. i protiv rješenja istog suda poslovni broj P Ob-389/2023-45 od 22. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-389/2023-43 od 4. prosinca 2025. i u cijelosti rješenje istog suda poslovni broj P Ob-389/2023-45 od 22. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I. Nalaže se tuženiku BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje maloljetne tužiteljice ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj] umjesto iznosa od 159,27 EUR mjesečno, određenog temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Rijeci u predmetu poslovnog broja R1 Ob-671/2017 od 12. listopada 2017., doprinosi iznosom od 430,00 EUR mjesečno, počev od 26. listopada 2023. do 31.prosinca 2023., od 1. siječnja do 31. prosinca 2024. iznosom od 390,00 EUR mjesečno, a od 1. siječnja 2025. nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, iznosom od 520,00 EUR mjesečno na tekući račun majke i zakonske zastupnice tužiteljice VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji se kod Privredna banka Zagreb d.d., vodi pod brojem HR22234 00093510974391, s time da je razliku dosuđenih, a neisplaćenih obroka dospjelih do dana donošenja ove presude u iznosu od 8.868,00 EUR dužan platiti odjednom, najkasnije u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a buduće obroke najkasnije do svakog tridesetog u mjesecu za tekući mjesec, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana dospijeća svakog pojedinačnog obroka uzdržavanja do isplate, po stopi koja se određuje, od 26. listopada do 31. prosinca 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja iste godine, i to na iznose kako slijedi:
330,00 EUR od 30. studenog 2023.
330,00 EUR od 31. prosinca 2023.
274,00 EUR od 31. siječnja 2024.,
274,00 EUR od 29. veljače 2024.
274,00 EUR od 31. ožujka 2024.
274,00 EUR od 30. travnja 2024.
274,00 EUR od 31. svibnja 2024.
274,00 EUR od 30. lipnja 2024.
274,00 EUR od 31. srpnja 2024.
274,00 EUR od 31. kolovoza 2024.
274,00 EUR od 30. rujna 2024.
274,00 EUR od 31. listopada 2024.
274,00 EUR od 30. studenog 2024.
274,00 EUR od 31. prosinca 2024.
410,00 EUR od 31. siječnja 2025.,
410,00 EUR od 28. veljače 2025.
410,00 EUR od 31. ožujka 2025.
410,00 EUR od 30. travnja 2025.
410,00 EUR od 31. svibnja 2025.
410,00 EUR od 30. lipnja 2025.
410,00 EUR od 31. srpnja 2025.
410,00 EUR od 31. kolovoza 2025.
410,00 EUR od 30. rujna 2025.
410,00 EUR od 31. listopada 2025.
410,00 EUR od 30. studenog 2025.
410,00 EUR od 31. prosinca 2025., dok se odbija tužbeni zahtjev maloljetne tužiteljice ŽG da se tuženiku naloži plaćanje preko dosuđenih iznosa do iznosa od 715,00 EUR mjesečno u utuženom periodu sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
II. Nalaže se tuženiku BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje maloljetne tužiteljice ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj] umjesto iznosa od 159,27 EUR mjesečno, određenog temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Rijeci u predmetu poslovnog broja R1 Ob-671/2017 od od 12. listopada 2017., doprinosi iznosom od 400,00 EUR mjesečno, počev od 26. listopada 2023. do 31.prosinca 2023., od 1. siječnja do 31. prosinca 2024. iznosom od 340,00 EUR mjesečno, a od 1. siječnja 2025. do 14. kolovoza 2026. iznosom od 480,00 EUR mjesečno te iznosom od 520,00 EUR mjesečno, a od 15. kolovoza 2026. nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na tekući račun majke i zakonske zastupnice tužiteljice VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji se kod Privredna banka Zagreb d .d., vodi pod brojem [broj bankovnog računa], s time da je razliku dosuđenih, a neisplaćenih obroka dospjelih do dana donošenja ove presude u iznosu od 8.679,00 EUR dužan platiti odjednom, najkasnije u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a buduće obroke najkasnije do svakog tridesetog u mjesecu za tekući mjesec, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana dospijeća svakog pojedinačnog obroka uzdržavanja do isplate, po stopi koja se određuje, od 26. listopada do 31. prosinca 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja iste godine, i to na iznose kako slijedi:
7,00 EUR od 31. listopada 2023.
328,00 EUR od 30. studenog 2023.
328,00 EUR od 31. prosinca 2023.
260,00 EUR od 31. siječnja 2024.,
260,00 EUR od 29. veljače 2024.
260,00 EUR od 31. ožujka 2024.
260,00 EUR od 30. travnja 2024.
260,00 EUR od 31. svibnja 2024.
260,00 EUR od 30. lipnja 2024.
260,00 EUR od 31. srpnja 2024.
260,00 EUR od 31. kolovoza 2024.
260,00 EUR od 30. rujna 2024.
260,00 EUR od 31. listopada 2024.
260,00 EUR od 30. studenog 2024.
260,00 EUR od 31. prosinca 2024.
408,00 EUR od 31. siječnja 2025.,
408,00 EUR od 28. veljače 2025.
408,00 EUR od 31. ožujka 2025.
408,00 EUR od 30. travnja 2025.
408,00 EUR od 31. svibnja 2025.
408,00 EUR od 30. lipnja 2025.
408,00 EUR od 31. srpnja 2025.
408,00 EUR od 31. kolovoza 2025.
408,00 EUR od 30. rujna 2025.
408,00 EUR od 31. listopada 2025.
408,00 EUR od 30. studenog 2025.
408,00 EUR od 31. prosinca 2025.
Odbija se tužbeni zahtjev maloljetne tužiteljice TG da se tuženika obveže na plaćanje preko dosuđenih iznosa do iznosa od 590,00 EUR mjesečno u utuženom periodu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
III. Nalaže se tuženiku BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljicama ZG i TG, zastupanim po majci i zakonskoj zastupnici VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], na njezin račun, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.446,30 EUR u roku 15 dana s pripadajućom zakonskom kamatom počev od 16. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja iste godine.".
2. Navedena presuda ispravljena je rješenjem istog suda poslovni broj P Ob- 389/2023-45 od 22. siječnja 2026 tako da je riješeno:
"I. Ispravlja se presuda ovoga suda pod poslovnim brojem P Ob-383/2024-43 od 16. siječnja 2026., u točci II. izreke, u redu drugom, kod navođenja imena, prezimena i osobnog identifikacijskog broja drugotužiteljice, na način da umjesto "ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj]", ima ispravno stajati "TG, OIB: [osobni identifikacijski broj]."
II. Presuda u preostalom dijelu ostaje neizmijenjena."
3. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjski presudu, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, u dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke, te izrijekom i citirano rješenje o ispravku presude, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. U odnosu na pobijano rješenje o ispravku presude, tuženik u žalbi nije obrazložio razloge pobijanja, niti je osporio kako je u prvostupanjskoj presudi došlo do očite omaške u pisanju imena, prezimena i osobnog identifikacijskog broja tužiteljice TG, a ovaj sud nije našao da bi kod donošenja tog rješenja prvostupanjski sud počinio bitne povrede postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, dok na druge povrede tuženik ne upućuje. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 342. stavaka 1. i 2. ZPP kada je ispravio prvostupanjsku presudu, pa je po odredbi članka 380. točke 2) ZPP valjalo odbiti žalbi tuženika protiv tog rješenja i potvrditi isto kao u izreci.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kako je ispravljena rješenjem od 22. siječnja 2026. ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju se izrijekom poziva tuženik jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Suprotno tvrdnji tuženika, u pobijanoj presudi ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog razloga koji slijede u nastavku.
8. Predmet spora je izmjena mjesečnog iznosa uzdržavanja koje je za mlt. tužiteljice u obvezi plaćati tuženik kao otac i roditelj koji ne stanuje s djecom prema presudi Općinskog suda u rijeci poslovni broj R1 Ob-671/2017 od 12. listopada 2017.
9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud u provedenom postupku utvrdio:
- da su se od donošenja ranije odluke izmijenile okolnosti na strani mlt. tužiteljica, jer su one sada starije (mlt. ŽG je u dobi od 16 godina, dok je mlt. TG u dobi od 12 godina) pa su se time povećale i njihove potrebe,
- da potrebe mlt. tužiteljica odgovaraju prosječnim potrebama djeteta njihove dobi, odnosno da mlt. tužiteljice nemaju povećane potrebe u smislu članka 312. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - u nastavku ObZ),
- da je tuženik radno sposoban i zaposlen kao vozač u Italiji, te je u utuženom razdoblju od podnošenja tužbe primao prosječnu mjesečnu plaću od listopada do prosinca 2023. u iznosu od 2.369,86 eura, tijekom 2024. u iznosu od 1.889,11 eura, te tijekom 2025. u iznosu od 2.495,08 eura.
10. Tuženik žalbom osporava navedena utvrđenja u dijelu u kojem je sud utvrdio prosječnu mjesečnu plaću tuženika tijekom 2025., a koje utvrđenje se temelji na prijevodu platnih lista koje je dostavio sam tuženik (za razliku od podatak o plaći tužitelja u 2023. i 2024. koje je sud pribavio službenim putem). Suprotno stajalištu tuženika, u situaciji kada tuženik tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije ni tvrdio kako neto plaća navedena u platnim listama, koje je sam tuženik dostavio, ne odgovara stvarnoj plaći tuženika, sud prvog stupnja nije bio dužan analizirati ostale podatke iz prijevoda platnih lista, pa ne postoji proturječnost između razloga pobijane presude o visini neto plaće tužitelja i sadržaja platnih lista na kojima se ti razlozi temelje.
11. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća kao pravilna naprijed navedena utvrđenja prvostupanjskog suda, a slijedom tih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako su od donošenja ranije odluke o uzdržavanju promijenile okolnosti na način da iste opravdavaju povišenje iznosa uzdržavanja koji je u obvezi doprinositi tuženik kao otac koji ne stanuje s djecom, mlt. tužiteljicama, pri čemu prvostupanjski sud nije povrijedio materijalno pravo na štetu tuženika kada je potrebe mlt. tužiteljica u razdoblju od podnošenja tužbe pa ubuduće, uvažavajući činjenicu da je tuženik obvezan uzdržavati dvoje djece, ali i činjenicu da tuženik osim uzdržavanja tužiteljica nema drugih obveza uzdržavanja, utvrdio u iznosu koji je niži od prosječnih mjesečnih potreba maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta i primitcima roditelja obveznika uzdržavanja prema odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta objavljenim u Narodnim novinama broj 48/23, 49/24 i 75/25, pri čemu je pravilno od dospjelih iznosa uzdržavanja do zaključenja glavne rasprave oduzeo iznose uzdržavanja koje je tuženik uplatio, pa i one iznose koje je dodatno platio tuženik na ime troškova izvanškolskih aktivnosti, džeparca, nabavka školske opreme i izleta.
12. Plaćanjem dosuđenih mjesečnih iznosa tuženiku i po stajalištu ovog suda ostaje dovoljno sredstava za podmirenje tuženikovih životnih potreba koje treba prilagoditi činjenici da ima obvezu uzdržavanja dvoje djece.
13. Tuženik u žalbi iznosi okolnosti koje nije isticao pred prvostupanjskim sudom (da sada u Italiji plaća stan 450,00 eura mjesečno i da više ne živi s partnericom s kojom je ranije dijelio troškove života), a što nije dopušteno po odredbi članka 352. stavka 1. ZPP.
14. Nadalje, nije u pravu tuženik kada smatra kako mlt. ŽG treba doprinositi za svoje uzdržavanje jer prima stipendiju, jer stipendija ne predstavlja prihod u smislu članka 291. stavka 1. ObZ, o čemu se izjasnio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-I-3941/2015 i dr. od 18. travnja 2023.
15. Konačno, kako su potrebe mlt. tužiteljica utvrđene prema prihodima tuženika, odnosno prema njegovom životnom standardu, u skladu s člankom 311. stavkom 2. ObZ, za odluku u ovom predmetu nije odlučno ima li tuženik stvarnu mogućnost ostvarivanja dodatne zarade.
16. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, pa je po odredbi članka 368. stavka 1. ZPP valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i presuditi kao u izreci.
Split, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ivan Tironi