REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-982/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. srpnja 2025., poslovni broj: Pn-2466/2022-36, u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tužiteljice EĆ kao osnovana, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. srpnja 2025., poslovni broj: Pn- 2466/2022-36 u pobijanoj točki II. izreke presude tako da se tužiteljici dosuđuje daljnji iznos štete u visini od 432,98 eura.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice EĆ kao osnovana, preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. srpnja 2025., poslovni broj: Pn- 2466/2022-36, u pobijanoj točki II. izreke rješenja tako da se tužiteljici pored dosuđenog troška u iznosu od 1.313,32 eura, dosuđuje i daljnji trošak postupka u iznosu od 354,55 eura.

II. Nalaže se tuženici ... da tužiteljici EĆ naknadi trošak žalbe u iznosu od 255,79 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužiteljici EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.731,92 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2022. pa do dana isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica potražuje iznos od

432,98 eura s pripadajućim zateznim kamatama."

dok je rješenjem odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je povučena tužba u dijelu kojim je tužiteljica potraživala iznos od 3.144,91 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.313,32 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. srpnja 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Žalbu protiv odbijajućeg dijela presude podnijela je tužiteljica zbog svih žalbenih razloga.

2.1. U žalbi navodi da je nalazom vještaka potpuno i precizno utvrđena dinamika prometne nesreće koju je skrivio osiguranik tuženice jer je poduzeo radnju pretjecanja na dijelu kolnika na kojem to nije dozvoljeno. Također je poduzeo i radnju intenzivnog kočenja i skretanja udesno kojom prilikom je došlo do oštećenja tužiteljičinog vozila. Navodi kako ona i njezina vožnja nisu ni u kakvoj vezi s nepoznatim vozilom nego samo s osiguranikom tuženice koji je prouzročio štetu na njezinom vozilu. Navodi da u situaciji da je osiguranik tuženice vozio prema propisima a ne pretjecao u križanju, do prometne nesreće ne bi došlo. Smatra da se odnos nepoznatog vozila i osiguranika tuženice ne može primjenjivati na štetu koju ona trpi jer njoj nepoznato vozilo nije pričinilo nikakvu štetu niti je imala kontakt s tim vozilom.

2.2. Tužiteljica se žali na metodu obračunavanja parničnog troška. Predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji njezin zahtjev uz adekvatan trošak postupka. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženica se u odgovoru na žalbu protivi svim žalbenim navodima. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužiteljica je žalbu, između ostalog, podnijela i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka ali u žalbi ne navodi o kojim bi se povredama postupka radilo. Ispitujući pobijanu odluku, sukladno članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 48/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP), u vezi sa člankom 381. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi postojanje bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete koja je nastala na njezinom vozilu u prometnoj nezgodi koja se dogodila 18. ožujka 2022., a čija visina iznosi 2.164,90 eura.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno, a žalbenim navodima se ne osporava:

-da je tužiteljica u prometnoj nezgodi sudjelovala kao vozač osobnog automobila i da se nalazila u svojoj desnoj prometnoj traci, kao i da se prometna nesreća dogodila na raskrižju državne ceste br. 2 i županijske ceste br. 3301 između mjesta [adresa] i mjesta [adresa],

-da je provedenim prometnim vještačenjem, na koje parnične stranke nisu imale primjedbi, utvrđeno da je do prometne nesreće došlo na način da je osiguranik tuženice pretjecao vozilo tužiteljice prije raskrižja i to na dijelu gdje je na kolniku iscrtana puna razdjelna linija unatoč postavljenom prometnom znaku „zabrane pretjecanja svim motornih vozila, osim mopeda i motocikla bez prikolice“, te da se radilo o koloni vozila čime se osiguranik tuženice nije pridržavao vertikalne i horizontalne prometne signalizacije zabrane pretjecanja, niti pravila o zabrani pretjecanja kolone vozila prije raskrižja čime je postupio protivno odredbama članka 34., 70. i 73. Zakona o sigurnosti prometna na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 dalje: ZSPC),

-da je u nastanku prometne nezgode sudjelovalo i nepoznato vozilo koje se nalazilo u koloni ispred vozila tužiteljice a koje je na raskrižju skretalo ulijevo,

-da je provedenim vještačenjem utvrđeno da do prometne nezgode ne bi došlo da je vozač nepoznatog vozila neposredno prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo pogledao u lijevi bočni retrovizor jer bi vidio vozilo osiguranika tuženice u lijevoj prometnoj traci u radnji pretjecanja vozila tužiteljice pa da je tada odustao od radnje skretanja i propustio vozilo osiguranika tuženice, čime je vozač nepoznatog vozila postupio protivno odredbi članka 43. stavak 1. ZSPC-a jer nije smio započeti radnju skretanja ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu,

-da je vozač osiguranika tuženice, da bi izbjegao nalet na nepoznato vozilo, poduzeo radnju intenzivnog kočenja i skretanja udesno kojom prilikom je došlo do fizičkog kontakta između vozila osiguranika tuženice i vozila tužiteljice,

-da nije bilo kontakta između nepoznatog vozila i vozila tužiteljice, niti kontakta između nepoznatog vozila i vozila osiguranika tuženice,

-da je na vozilu tužiteljice nastala šteta u visini od 2.164,90 eura.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je, primjenjujući na konkretan pravni odnos odredbu članka 1072. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO) smatrajući kako je i vozač nepoznatog vozila, postupajući suprotno odredbi članka 43. stavak 1. ZSPC- a djelomično kriv za nastanak prometne nezgode u omjeru od 20%, obvezao tuženicu da sukladno krivnji njezina osiguranika od 80%, tužiteljici naknadi 80% nastale štete odnosno tužiteljici je na ime štete iz navedenog štetnog događaja dosuđen iznos od 1.731,92 eura, dok je sa preostalim dijelom svog zahtjeva u visini od 432,98 eura zahtjev tužiteljice odbijen.

9. Pravilno tužiteljica u žalbi navodi da njoj nepoznato vozilo nije pričinilo nikakvu štetu niti je ona imala kontakt sa tim vozilom.

10. Člankom 1072. stavkom 1. i 2. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

11. U konkretnom slučaju štetni događaj je nastao u vezi s pogonom više vozila u smislu članka 1072. stavak 1. i 2. ZOO-a, međutim za pravilnu primjenu navedene odredbe odlučno je postojanje uzročne veze i krivnje na strani svakog sudionika.

12. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da između nepoznatog vozila i štete koja je nastala tužiteljici ne postoji izravna uzročna veza, budući da nije došlo do kontakta niti je utvrđeno da je njegovo postupanje neposredno prouzročilo štetu iako se može zaključiti da je nepoznato vozilo svojim postupanjem eventualno pridonijelo nastanku opasne situacije. Ujedno tužiteljica svojim ponašanjem nije doprinijela nastanku štetnog događaja. Dakle, u konkretnoj situaciji ne može se govoriti o obostranoj krivnji u smislu stavka 2. članka 1072. ZOO-a jer krivnja tužiteljice ne postoji, već samo krivnja osiguranika tuženice i eventualna krivnja nepoznatog vozila, koji su u odnosu prema tužiteljici suštetnici, a njihov međusobni odnos reguliran je odredbom članka 1107. stavak 1. ZOO-a koji propisuje solidarnu odgovornost više štetnika.

13. Dakle, u konačnici tužiteljici je šteta nastala u vezi s pogonom više vozila pri čemu je utvrđeno postojanje krivnje na strani osiguranika tuženice i nepoznatog vozila. Međutim, kako tužiteljica nije doprinijela nastanku štete, ista ima položaj treće oštećene osobe, pa za cjelokupnu štetu odgovaraju svi štetnici solidarno, sukladno članku 1107. u vezi s člankom 1045. ZOO-a. Stoga, okolnost što je utvrđen različit stupanj krivnje pojedinih štetnika (80% : 20%) nije od utjecaja na opseg odgovornosti tuženice prema tužiteljici, već je ta okolnost relevantna isključivo za međusobni regresni odnos tuženice i nepoznatog vozila.

14. Zbog navedenog, a kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, to je žalbu tužiteljice valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu u odbijajućem dijelu (točka II. izreke presude) te tužiteljici dosuditi daljnji iznos štete od 432,98 eura.

15. Budući je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u sporu trošak pripada sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a. Trošak tužiteljice sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7 točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarifa), troška sastava podnesaka od 29. veljače 2024. i 9. siječnja 2025. svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8 točka 1. Tarife), troška sastava podneska od 10. svibnja 2023. u iznosu od 40,00 eura, kako je zatraženo (Tbr. 8 točka 4. Tarife), troška zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 20. travnja 2023., 22. svibnja 2024. i 10. lipnja 20205. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9 točka 1. Tarife), te trošak PDV-a u iznosu od 310,00 eura. Ovom trošku dodan je trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 49,77 eura i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 68,10 eura, što ukupno iznosi 1.667,87 eura.

15.1. Kako je tužiteljici već dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.313,32 eura, preinačenom odlukom o trošku valjalo joj je dosuditi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 354,55 eura.

16. Tužiteljici koja je uspjela sa žalbom dosuđen je i trošak žalbe prema vrijednosti predmeta spora za žalbu, a koji troška se sastoji od troška sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura (Tbr. 10. točka 1. Tarife) i troška PDV-a u iznosu od 31,25 eura (Tbr. 46. Tarife). Ovom je trošku dodan i trošak sudske pristojbe za žalbu koji iznosi 99,54 eura, pa ukupno trošak tužiteljice iznosi 255,79 eura.

17. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu jer je ovaj trošak bio nepotreban.

18. Slijedom navedenog, a temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

19. U ne pobijanom dijelu, u točki I. izreke presude, te točki I. izreke rješenja, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

Slavonski Brod, 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić