REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-630/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Draženki Ilak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Mariu Boniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ..., [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. travnja 2025., poslovni broj: Pn-2049/2020-37, 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja NJ i LJ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. travnja 2025., poslovni broj: Pn-2049/2020-37.

II. Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti prvotužitelju NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 346,41 EUR na ime naknade štete sa zateznim kamatama tekućim od dana 15.05.2020.god. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti drugotužitelju LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 346,41 EUR na ime naknade štete sa zateznim kamatama tekućim od dana 15.05.2020.god. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u roku od 15 dana."

II. Nalaže se I. tužitelju NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužiteljici LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.335,67 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Tužitelji su pravovremeno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka.

2.1. Smatraju da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23– dalje: ZPP), jer su razlozi presude nejasni i proturječni odnosno jer u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda.

2.2. Osim toga, navode kako je člankom 338. ZPP-a propisano da će sud u obrazloženju presude izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a da iz obrazloženja pobijane presude nije vidljivo zašto sud nije uzeo u obzir pravnu argumentaciju i tumačenje tužitelja.

2.3. Dalje u obrazloženju žalbe ističu kako se iz nalaza i mišljenja vještaka može zaključiti da šteta ipak postoji, te ostaje nejasno temeljem čega je prvostupanjski sud zaključio da je šteta neznatna, odnosno da se za takvu štetu koju je vještačenjem potvrdio i sam vještak, ne dosuđuje iznos pravične novčane naknade.

2.4. Predlažu stoga da se njihova žalba uvaži, te da se pobijana presuda preinači na način da se njihov tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji, podredno predlažu da ukoliko nisu ispunjeni uvjeti za preinaku, drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, sukladno članku 458. stavku 1. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, obzirom da pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, nije nerazumljiva, te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti ista proturječi sama sebi, odnosno razlozima presude.

6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 467. stavkom 1. ZPP-a.

6.4. U odnosu na isticanje ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, valja navesti da tužitelji u sporu male vrijednosti, kao što je ovaj, ne mogu s uspjehom isticati taj žalbeni razlog, pa tako ni one koje tužitelji obrazlažu, a u vezi su s člankom 338. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi štetu koja im je nastala u štetnom događaju od 29. siječnja 2020. za koji je odgovoran osiguranik tuženika. Naime, tužitelji tvrde da su u prometnoj nezgodi koju je prouzrokovao osiguranik tuženika pretrpjeli trzajnu ozljedu vratne kralježnice, pa na ime pravične novčane naknade potražuju iznos od po 346,21 euro svaki.

8. Prvostupanjski je sud u provedenom postupku utvrdio:

- da iz nalaza i mišljenja kombiniranog prometno-sudskomedicinskog vještačenja koje je provedeno po stalnim sudskim vještacima Nevenu Erešu i dr. Davoru Mayeru proizlazi da provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na stražnji lijevi dio vozila tužitelja pri čemu su uzdužne simetrale vozila u trenutku sudara bile približno paralelne uz promjenu brzine vozila tužitelja do najviše 7,13 km/h, te da uz takvu dinamiku i utvrđenu promjenu brzine tužitelji nisu mogli zadobiti ozljede kralježnice iz razloga što su njihova tijela bila izložena sudarnim silama čiji je intenzitet bio nedostatan za nastanak takvih ozljeda,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Žarka Rašića proizlazi da tužitelji u štetnom događaju nisu pretrpjeli bolove, smanjenje životne aktivnosti, niti im je trebala tuđa pomoć i njega,

- da je kod tužitelja bio prisutan primarni strah koji je bio intenzivan ali kraćeg trajanja, da je sekundarni strah jačeg intenziteta trajao dva dana, srednjeg intenziteta također dva dana, dok je strah manjeg intenziteta bio prisutan osam dana kumulativno.

9. Žalbenim navodima tužitelja osporava se činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, a zbog tog žalbenog razloga ne može se pobijati presuda u postupku u sporovima male vrijednosti kao što je konkretan, zbog čega ovi žalbeni navodi tužitelja nisu razmatrani (članak 467. stavak 2. ZPP-a).

10. Na temelju naprijed navedenog činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, prvostupanjski je sud zaključio da, s obzirom na dinamiku nastanka prometne nezgode i utvrđenu promjenu brzine, tužitelji nisu mogli zadobiti ozljede kralježnice iz razloga što su njihova tijela bila izložena sudarnim silama čiji je intenzitet bio nedostatan za nastanak takvih ozljeda, zbog čega isti nisu trpjeli bolove, niti je došlo do smanjenja životne aktivnosti. Nadalje, iako iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića proizlazi da su tužitelji pretrpjeli strah, prvostupanjski je sud bio stava da se radi o neznatnoj šteti koja ne opravdava dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

11. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne i zakonite, nalazeći da su isti rezultat savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza, sukladno članku 8. ZPP-a, pri čemu žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Prvostupanjski je sud pravilno, na temelju dinamike nastanka prometne nezgode i utvrđene promjene brzine vozila, zaključio da intenzitet sudarnih sila nije bio takav da bi mogao uzrokovati ozljede kralježnice kakve tužitelji ističu, slijedom čega osnovano nije prihvatio njihove navode o pretrpljenim bolovima. Navedeni zaključak ima uporište u provedenom vještačenju, te je u skladu s pravilima logike i životnog iskustva.

13. U odnosu na navode o pretrpljenom strahu, iako iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića proizlazi da su tužitelji doista pretrpjeli određeni stupanj straha, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se radi o neznatnoj šteti koja u smislu članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO), ne opravdava dosudu pravične novčane naknade. Naime, pravo na naknadu neimovinske štete postoji samo u slučaju kada povreda prava osobnosti doseže određeni prag intenziteta i trajanja, dok svaka prolazna i minimalna nelagoda ne uživa pravnu zaštitu u vidu novčane satisfakcije.

14. Pravilno je stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, zbog čega je i žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Ova se odluka temelji na članku 368. stavku 1. ZPP-a.

15. Iako tužitelji žalbu ulažu i zbog odluke o troškovima postupka, u žalbi ne navode u kojem dijelu i zbog čega osporavaju odluku o troškovima postupka. Ovaj sud, na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, nije po službenoj dužnosti ispitivao odluku o parničnom trošku u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, jer žalba tužitelja ne sadrži razloge kojima bi se osporavala odluka u tom dijelu.

13. Tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nisu uspjeli. Ova se odluka temelji na članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 155. ZPP- a.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 29. travnja 2026.

Sutkinja

Draženka Ilak