Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-30/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐJ, zbog kaznenog djela iz čl. 136. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kzd-17/2026-11 od 7. travnja 2026., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ĐJ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja Kzd-17/2026-11 od 7. travnja 2026., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012.

- odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog ĐJ, zbog kaznenog djela iz čl. 136. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, čl. 179.a KZ/11, čl. 177. st. 2. KZ/11 i čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 , a koji istražni zatvor prema čl. 131. st. 2. ZKP/08 može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude pak do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz čl. 133. ZKP/08.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni NJ po branitelju Tomislavu Kneževiću, odvjetniku, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu pobijano rješenje preinači na način da istražni zatvor ukine, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ili pak da se istražni zatvor zamijeni kojom od mjera opreza.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-251/2026-3 od

24. travnja 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da okrivljenik u žalbi izrijekom ne naznačuje žalbene osnove, međutim, polazeći od njezinog sadržaja može se zaključiti da se žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Okrivljenik nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice na kojima temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, konkretno mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, uz bitnu argumentaciju da je praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno definirala stav da se samo na načinu počinjenja terećenih djela, a bez drugih okolnosti osobite kvalitete, ne može temeljiti zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, odnosno ostvarenja težeg kaznenog djela kojim prijeti, a kako to pogrešno čini sud prvog stupnja.

7. Suprotno žalitelju, sud prvog stupnja s pravom smatra da u konkretnom slučaju, iako isti do sada nije bio kazneno osuđivan, postoje brojne okolnosti koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojima prijeti žrtvama.

7.1. Tako prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da je okrivljenik nepravomoćno osuđen, da je na štetu žrtava počinio čak četiri kaznena djela, s time da je kazneno djelo nasilja u obitelji (pri čemu se prema žrtvi FJ nasilno ponašao kako verbalno tako i fizički) i kazneno djelo povrede djetetovih prava činio u razdoblju duljem od 10 godina, te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 godine i 11 mjeseci uz primjenu djelomične uvjetne osude prema kojoj će se od izrečene jedinstvene kazne zatvora izvršiti 1 godina i 5 mjeseci, dok se dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

7.2. Nadalje, okolnosti počinjenja djela za koje je žalitelj nepravomoćno osuđen upućuju da je njegovo nasilno ponašanje prema žrtvi FJ tijekom vremena progradiralo, na način da je, na razini osnovane sumnje, 24. rujna 2025. na njezinu štetu počinio i kazneno protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 (riječ je o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina) te kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 na način da je žrtvi prijetio da će ju ubiti i slomiti kičmu kao grančicu.

7.3. Sve prethodno navedeno, i po stavu ovog žalbenog suda za mladež, upućuje na iznimnu kriminalnu količinu, odlučnost i ustrajnost okrivljenika u protupravnom ponašanju prema žrtvama, a što u povezanosti s dokazima i podacima u spisu koji na razini osnovane sumnje govore o tome da su odnosi između okrivljenika i žrtava duboko i trajno poremećeni, činjenicom da ima ozbiljnih problema s prekomjernom konzumacijom alkohola i droga u kakvom stanju nije u sposoban kontrolirati svoje agresivne porive prema žrtvama, te da je do sada u tri navrata bio prekršajno osuđivan, koji podaci, premda se ne radi o istim ili sličnim kažnjivim ponašanjima, ukazuju da i njegov dosadašnji život nije bio usklađen sa zakonom, govori u prilog zaključka prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi žalitelj mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti.

8. Polazeći od brojnosti i značaja prethodno navedenih okolnosti, posebice onih koje upućuju na dugotrajnost i ustrajnost okrivljenika u inkriminiranom nasilnom ponašanju prema žrtvama, te na njegovu prekomjernu konzumaciju alkohola i droga u kojem stanju nije sposoban kontrolirati svoje agresivne porive prema žrtvama, kao i činjenicu da su odnosi između okrivljenika i žrtava duboko i trajno poremećeni te da ga se žrtve boje, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, pravilno zaključio da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno nipošto ne može očekivati primjenom blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, već da je protiv žalitelja nužno produljiti istražni zatvor.

9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog , a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke